Claude Lefort je u knjizi Rad djela Machiavelli (Le travail de l'oeuvre Machiavel) svoje tumačenje Machiavellijevog političkog mišljenja popratio ekstenzivnim razmatranjem koje se odnosi na teoriju ...interpretacije. Iako je ona proizašla iz neposrednog bavljenja Machiavellijem, njezini su zaključci bitno šire prirode i stoje uz bok metodološkim uputama drugih velikih interpreta Firentinčevog djela koji su imali osviještena navlastita metodološka stajališta kao što su Leo Strauss, J. G. A. Pocock i Quentin Skinner. Središnji je pojam Lefortova razmatranja djelo mišljenja. U tekstu se on raščlanjuje posredstvom analize odnosa između tri figure, autora, čitatelja i interpreta. Pritom se kao osnova za razumijevanje prirode njihove međusobne povezanosti uzima fenomenologija Mauricea Merleau-Pontyja kojom je Lefortovo cjelokupno djelo snažno obilježeno.
Ljudje imamo nekaj skupnih točk, in ena teh točk je smrt, kateri se nihče ne more izogniti. Fascinacija s tem zadnjim dejanjem življenja, filozofije in religije, ki so razlagale življenje po smrti in ...rituali, ki iz njih izhajajo, so bili zmeraj v središču človekove pozornosti. Toda ali lahko to zadnje dejanje postane turistična atrakcija? Članek se osredotoča na majhno in neznano pokopališče na Aljaski kot na študijo primera, da bi pokazali, kako lahko pokopališča nudijo različne možnosti za interpretacijo. Podatke smo pridobili na internetu in z metodo opazovanja z udeležbo na potovanju po Aljaski in ogledu mesta in pokopališča Skagway.
Claude Lefort je u knjizi Rad djela Machiavelli (Le travail de l'oeuvre Machiavel) svoje tumačenje Machiavellijevog političkog mišljenja popratio ekstenzivnim razmatranjem koje se odnosi na teoriju ...interpretacije. Iako je ona proizašla iz neposrednog bavljenja Machiavellijem, njezini su zaključci bitno šire prirode i stoje uz bok metodološkim uputama drugih velikih interpreta Firentinčevog djela koji su imali osviještena navlastita metodološka stajališta kao što su Leo Strauss, J. G. A. Pocock i Quentin Skinner. Središnji je pojam Lefortova razmatranja djelo mišljenja. U tekstu se on raščlanjuje posredstvom analize odnosa između tri figure, autora, čitatelja i interpreta. Pritom se kao osnova za razumijevanje prirode njihove međusobne povezanosti uzima fenomenologija Mauricea Merleau-Pontyja kojom je Lefortovo cjelokupno djelo snažno obilježeno.
Claude Lefort, in the book Machiavelli in the Making (Le travail de l'oeuvre Machiavel), accompanied his interpretation of Machiavelli’s political thought with an extensive discussion related to the theory of interpretation. Although it arose from a direct engagement with Machiavelli, its conclusions are of a significantly broader nature and stand alongside the methodological instructions of other great interpreters of Florentine’s work who had their own methodological points of view, such as Leo Strauss, J. G. A. Pocock and Quentin Skinner. The central concept of Lefort’s consideration is the work of thought. In the text, it is broken down through the analysis of the relationship between three figures, the author, the reader, and the interpreter. In doing so, Maurice Merleau-Ponty’s phenomenology, which strongly informs Lefort’s entire work, is taken as the basis for understanding the nature of their mutual interconnections.
Autori članka su nastojali prikazati iskustvo blizine smrti kako ga interpretira Guardini u Platonovim dijalozima između Sokrata i njegovih vjernih učenika koji ne prihvaćaju odluku svog učitelja i ...prijatelja. Guardinijeve interpretacije pisane u maniri filozofske analize Sokratovog stanja uma, daleko su od psihološkog analiziranja Sokratovih emotivnih stanja. Guardini razotkriva Sokratovo suočavanje s tajnom smrti kao filozofa. Autori su usredotočeni na dijaloge koje Sokrat vodi sa svojim učenicima, i kako Platon, kao kroničar ovih događaja i njegov učenik opisuje ovaj konflikt koji Sokrat doživljava, kako sa samim sobom, tako i sa svjetonazorom njegovih učenika kojeg uvjetuje mitološko, političko i filozofsko značenje smrti. Sukladno temi, članak je podijeljen na četiri dijela. Prvi upoznaje čitatelja s filozofsko-religijskim značenjem smrti, u drugom razotkrivanja mitološkog poimanja smrti u dijalozima Sokrata s Eutifronom, sucima i Kritonom. U trećem dijelu, autori iznose argumente zašto je dijalog s Fedonom najrelevantniji od četiri dijaloga glede pitanja iskustva blizine smrti. U četvrtom dijelu iznose se razlozi zašto je Guardinijeva interpretacija Sokratove smrti važna za kasniji razvoj njegovog filozofskog opusa.
Rad se bavi analizom talijanskih poslovica koje sadržavaju
leksem more. Korpus obuhvaća ukupno 29 poslovica iz različitih izvora,
podijeljenih u četiri tematske grupe. Ponuđena su pojašnjenja njihova ...značenja,
hrvatski ekvivalenti, gdje je to bilo moguće, te stilska analiza. Doprinos ovog
rada je u tome što se, za razliku od dosadašnjih sličnih radova, on ne fokusira
na kontrastivnu analizu već pruža uvid u semantički opseg leksema more u talijanskom
jeziku. Važnost poznavanja dosega neke riječi preduvjet je njene pravilne
uporabe, dok je poznavanje poslovica i pozadinskih slika kojima su uvjetovane
temelj pravilne percepcije kulture u kojoj su nastale. Leksem more punoznačnica
je s glavnim i više izvedenih značenja koja se, uglavnom, prenose metonimijom i
metaforom, što potvrđuje široki opseg semantičkog polja riječi.
The paper analyses twenty-nine Italian proverbs containing
lexeme sea which are found in dictionaries and on websites. Their semantic
analysis and that of their lexical structures as well as Croatian equivalents,
if possible, are presented. This paper, unlike the others so far, does not deal
with the contrastive analysis since its main concern is the semantic field of
the word “sea” as used in Italian proverbs. It covers several meanings, from
the literal as the vast area of salty water to those metaphorical as a long
distance, large quantity, or even unpredictability. Distinguishing the meaning
of a lexeme and the range of its semantic field is important for the proper
use. Therefore, proverbs, as a meaningful literary genre, enhance both language
and cultural knowledge.
Rad se bavi analizom talijanskih poslovica koje sadržavaju leksem more. Korpus obuhvaća ukupno 29 poslovica iz različitih izvora, podijeljenih u četiri tematske grupe. Ponuđena su pojašnjenja njihova ...značenja, hrvatski ekvivalenti, gdje je to bilo moguće, te stilska analiza. Doprinos ovog rada je u tome što se, za razliku od dosadašnjih sličnih radova, on ne fokusira na kontrastivnu analizu već pruža uvid u semantički opseg leksema more u talijanskom jeziku. Važnost poznavanja dosega neke riječi preduvjet je njene pravilne uporabe, dok je poznavanje poslovica i pozadinskih slika kojima su uvjetovane temelj pravilne percepcije kulture u kojoj su nastale. Leksem morepunoznačnica je s glavnim i više izvedenih značenja koja se, uglavnom, prenose metonimijom i metaforom, što potvrđuje široki opseg semantičkog polja riječi.
Na temelju odabranih snimaka istaknutih pjevača sevdalinke, koji su vezani uz različite društvene kontekste njezina izvođenja – Nikola Stojković 1937, Sofka Nikolić potkraj 1920-ih i Zaim Imamović ...1950-ih, kao i relevantnih komparativnih snimaka iz tih i kasnijih desetljeća, u radu se analiziraju značajke glazbene interpretacije ovoga žanra. U tome se autorica oslanja na pojedine postupke i identificirane elemente za analizu razvijene u okviru studija snimljene glazbe, uključujući i korištenje softvera koji olakšavaju analizu, a paralelno s time, vodeći se težnjom za kulturno utemeljenom analizom, na tumačenja glazbene interpretacije koja su pružili relevantni sugovornici. S obzirom na vremensku distancu od primarnih aktera analiziranih primjera, takvi su »sugovornici« ponajprije stručnjaci za sevdalinku iz razdoblja bližih dobu njihova nastanka i ujedno njezini poklonici, a medu njima se ističe Vlado Milošević sa svojom studijom iz 1964. godine.
U uvodnom dijelu rada sagledavaju se neki od problema interpretacije književnoga djela pod utjecajem poststrukturalističkih i dekonstrukcionističkih teorija u znanosti o književnosti. Rad se potom ...posvećuje pitanju statusa književne kritike u vremenu obilježenom vladavinom spektakla i tržišta, odnosno u kontekstu suvremene zbilje u kojem tekstovi (u najširem značenju riječi) egzistiraju na bitno drugačiji način nego što smo to kroz povijest pismenosti imali prilike svjedočiti. Primjeri kojim se potvrđuju iznijete teze dotiču se domaće književne i medijske scene, kao i prateće književnokritičke produkcije objavljivane u tiskanim medijima te na internetu i radiju.
Rad ispituje intertekstualne relacije između Bertoluccijeva filma Konformist i Platonove alegorije o spilji. Istaknut je značaj interpretacije za Platonovu alegoriju: ona je središnja i u tematici, i ...u obliku, i u načinu na koji se izlaže. Interpretacija svijeta neodvojiva je od interpretacije sebe. Koristeći elemente Platonove alegorije o spilji, Bertoluccijev film postaje interpretacija Platona. Istovremeno, u filmu se stvarnost interpretira Platonovim pojmovima i slikama. Preispituju se i pojmovi konformizma, spoznaje i oslobođenja.
This paper examines the intertextual relations between Bertolucci’s film The Conformist and Plato’s allegory of the cave. The importance of interpretation for the Plato’s allegory is emphasized: it is central in the thematic, in its form, and in the way it is communicated. The interpretation of the world is inseparable from self-interpretation. By using elements from Plato’s allegory of the cave, Bertolucci’s film becomes the interpretation of Plato. At the same time, the reality of the film is interpreted in Plato’s terms and images. The concepts of conformism, knowledge and liberation are explored.
PDF
