Dosadašnje su jezične analize reklama popisivale i nabrajale jezične i stilske
postupke bez upućivanja na promjenjivo i kompleksno polje diskursa. U tom je
smislu jezična analiza potpomognuta ...objašnjavanjem multimedijalnoga diskursa,
u kojem se na karakterističan način isprepliću jezično, parajezično i izvanjezično,
čime se otvara prostor tumačenju veze teksta i multiteksta te komunikacijske
prizme reklama. Radom se također nastoji istaknuti značajna i višesmislena
veza komunikacije, ideologije i apelacije koja u reklamnom diskursu
upućuje na prostor između označitelja i označenoga te izaziva proturječja. Na
taj se način kreira dinamično polje diskursa koje izmiče pokušajima definiranja
u smislu postavljanja strogih semantičkih granica.
U pjesništvu hrvatske književnosti dvadesetoga stoljeća antički motivi zauzimaju značajno mjesto. Naglasak će u radu biti na četiri pjesnika koji su veći dio svoga života djelovali u dvadesetom ...stoljeću. Istražit će se opus Vladimira Nazora, Mi¬roslava Krleže, Dobriše Cesarića i Ivana Slamniga, koji su živjeli duboko u dvade¬setom stoljeću i ostavili veliki trag u hrvatskoj kulturi kao pjesnici i javne osobe. Izbor autora napravljen je uvidom u opuse više autora koji su svoje pjesme pisali u dvadesetom stoljeću. Tema ovoga rada pripada u domenu intertekstualnosti, a uvid u recepciju antike u hrvatskome pjesništvu dvadesetoga stoljeća u istraživanju za ovaj rad pokušat će pokazati da u tom vremenskom okviru prevladavaju topos i aluzija posebice u kasnijih pjesnika, ali i da je taj utjecaj u književnosti i dalje prisutan čak i krajem dvadesetog stoljeća. Budući da detaljnija analiza u okvirima ovoga rada neće biti moguća, navest će se primjeri i neka općenita zapažanja vezana uz ovu temu i svakog pojedinog istraženog autora.
Novelu Samotni život tvoj Ranka Marinkovića mnogi su kritičari
prepoznali kao jednu od njegovih najsloženijih novela, no detaljnija
bavljenja njome – uz nekoliko vrijednih iznimaka – do danas su ...ostala
rijetka. Ovaj rad stoga donosi čitanje te novele koje se prvenstveno
zaokuplja različitim autoreferencijalnim momentima naglašeno prisutnim
u njoj – bilo da se radi o dijelovima koji tematiziraju proces ili neke aspekte književnog stvaranja, o elementima koji funkcioniraju kao metafora ili metonimija nekog segmenta književne prakse ili pak o mjestima na kojima se izravno inkorporiraju ranija kanonska djela;
aluzijama, citatima ili preradama. Prateći različite autoreferencijalne/
intertekstualne motive, rad nastoji pokazati kako ti motivi funkcioniraju
kao svojevrsna razasuta žarišta oko kojih se plete tkivo novele, s pokretačkim događajem (dolaskom mjesnog biskupa) kao tek prividnim
središtem. Ocrtavanje prostiranja novele otkriva da njezina temeljna
struktura sliči Möbiusovoj vrpci, višestruko zrcaleći žarišne točke te
konstantno posredujući između (ne-apsolutnih) vanjštine i unutrašnjosti,
a onda i njihovih izvedenih metaforičkih i metonimijskih preobrazbi
(esencijalno-kontingentno, dolično-nedolično, autentično-patvoreno,
uzvišeno-nisko itd.), s protagonistom kao zglobnicom tog kretanja te
autoreferencijalnosti kao ključnim sredstvom ironijske destabilizacije
spomenutih binarnih opreka.
Rad se bavi produktivnim dimenzijama koncepta inter(kon)tekstualnosti u arhitektonskim diskursima i stvaralaštvu kroz analizu Novoga muzeja Akropole autora Bernarda Tschumija, sagrađenog 2009. u ...Ateni. Analiziraju se poststrukturalističke lingvističke teorije s osobitim osvrtom na pojmove intertekstualnosti, inter(kon)tekstualnosti i dekonstrukcije, te na moguænosti njihove primjene u arhitekturi.
U nekoliko Araličinih književnih djela (pripovijetki i romana) razmatra se uporaba pilatovskoga motiva. Taj se motiv promatra i unutar usmenoknjiževne tradicije kao supstrata koji je u velikoj mjeri ...zastupljen u ukupnome Araličinu
stvaralaštvu. Dok se u usmenoknjiževnim oblicima Poncije Pilat uvelike ne udaljava od biblijske slike, potvrđujući
tako kolektiv kao intertekstualni prijenosnik nepodložan znatnim idejnim intervencijama u odnosu na izvorni tekst,
različitim intertekstualnim tehnikama Aralica izgrađuje vlastiti odnos prema pilatovskome motivu. Uz najčešći pristup
u umjetničkoj književnosti koji Poncija Pilata oblikuje kao zaseban književni lik, individualizirajući ga i često mijenjajući
njegovu biblijsku poziciju, Aralica se koristi drugačijim postupkom tvorbe lika, što posljedično utječe i na njegovu
intertekstualnu funkciju. Temeljnu biblijsku poziciju prototipskoga karaktera Aralica nadograđuje nizom značenja.
Mrežom postavljenih značenja traži odgovor na pitanje odnosa osobne i kolektivne odgovornosti. Naslonjen djelomično
na koncepciju povijesti definiranu vlastitim povijesnim romanima (iako sva analizirana djela nisu pisana u tome ključu), prije svega na povijest kao (ne)plodno pamćenje, opredjeljuje se, iako ne uvijek jasno, za osobnu odgovornost kao (mogući) ispravan put za oblikovanje kolektivne odgovornosti.
Od svojeg osvita na kraju devetnaestog stoljeća film je usko povezan s književnim djelima. Filmski redatelji ubrzo su shvatili da im književnost može pružiti materijal podoban za privlačenje velikog ...broja gledatelja. Usprkos prvotnim oštrim kritikama adaptacija i pripisivanju slabije kvalitete u odnosu na izvornike, filmske adaptacije doprle su do publike u dotad neviđenim razmjerima. Međutim, vrijednost tih adaptacija odražava se u omjeru sličnosti s izvornim predlošcima. Takav trend, poznat kao „kritika vjernosti“, odriče vrijednost adaptacijama koje tekstu nastoje dati nov kontekst. Ipak, u novije vrijeme taj pristup iznova se razmatra jer se svaka adaptacija promatra kao neovisan
diskurs koji neprestano utječe na druge diskurse, ali i podliježe njihovu utjecaju – uključujući izvorni tekst. Drugim riječima, ta je mreža utjecaja, Bahtinovim riječima, „dijaloške“ prirode. U skladu s time, rad ima za cilj pokazati da primjena bahtinovske matrice ideja, uključujući heteroglosiju i kronotop, može unaprijediti naše razumijevanje različitih adaptacija Shakespeareova Hamleta (1609). Unutar bahtinovskog okvira, tvrdi se, Hamlet Kennetha Branagha (1996.) i onaj Michaela Almereyde (2000.) različito pristupaju izvorniku tako što prva adaptacija naglašava intertekstualnost, a druga kontekstualnost u odnosu na Shakespeareovo djelo. No, usprkos različitosti pristupa, i intertekstualnost i kontekstualnost ukazuju na nove mogućnosti sagledavanja glavnih pitanja adaptacijskih studija koje otvara bahtinovski model.
This paper comments on some of the aspects of the philosophical relevance of Bhagavad-Gîtâ in view of the fact that a new edition was published in Croatian translation by Goran Kardaš with a critical ...review and an intertextual study: on the one hand, intertextuality – as a more immanent principle of analysis – is disclosed as the legitimate extension of the logic of comparativism in the histories of ideas and, at the same time, as the necessary substitute for the comparative method; on the other hand, however, intertextuality – as a principle of analysis – is transposed from the philological and content-historical level of analysis into a model of a synchronic system of diverse discourses. Such substitutions of the philological level with a conceptual and discursive level enable one to recognise both “postmodern” forms of expression (citationism, eclecticism) and a number of fundamental content concepts (subject, freedom, duty, responsibility) in Bhagavad-Gîtâ, concepts which have traditionally been ascribed to “modernism” from Kant’s idea of “reflective morality” and its critique in Hegel’s idea of “morality” as custom. Finally, the author comments on the reasons behind the famous change in Hegel’s attitude towards “the exclusion of Eastern philosophy” from the history of philosophy as a result of the publication of Gîtâ in Wilhelm von Humboldt’s translation, whose linguistic-theoretical work represents the origin of the opposite, Nietzschean line of contemporary philosophy.
U prilogu se analiziraju načini uporabe bajkovnog žanra u zbirkama pripovijedaka Mišolovka Walta Disneya (1996) i Anđeo u ofsajdu(2000) Zorana Ferića. U prvom dijelu rada ukratko su ocrtane neke od ...osnovnih značajki autorove poetike: intermedijalnost, intertekstualnost, autoreferencijalnost i žanrovska hibridnost. Polazeći od navedenih poetoloških karakteristika, u drugom se dijelu na primjeru motiva (ne)željena djeteta analiziraju način uporabe bajkovnog u rascjepu tradicije i inovacije bajkovnog žanra.
Kategorija identiteta temeljna je okosnica rada koji donosi kratak osvrt na teorijske postavke o čovjekovu identitetu i tumači mehanizme kojim ga se oblikuje, no u glavnom dijelu rada analiziraju se ...identiteti likova zastupljeni u filmu Visoke potpetice (1991) suvremenog španjolskog redatelja Pedra Almodóvara kojima se pruža vrlo jasan prikaz onoga što se u suvremenoj književnoj teoriji opisuje kao antiesencijalistički pristup tvorbi čovjekova identiteta. Almodóvar je za takav pristup problematici u svojim filmovima iskoristio brojne mehanizme, a u odabranom filmskom predlošku postupci intertekstualnosti i intermedijalnosti pokazali su se kao ključni trenutci kojima se naglašava da izgradnja čovjekova identiteta počiva na nužnoj interakciji s drugim.
Hrvatski novopovijesni roman Feđe Šehovića Gorak okus duše (1983) temelji se na poznatoj konvenciji pronađenoga rukopisa. Ovaj je rad usmjeren na malu zbirku pjesama svećenika Vicka, protagonista ...narativnoga dijela romana. Zbirka predstavlja dio fiktivne rukopisne građe na kojoj se temelji fabula, a pridodana je kao završno (deveto) poglavlje romana.
Svrha je rada utvrditi funkciju navedene pjesničke zbirke u kontekstu intertekstualnih relacija (aluzija i citata), kako na unutarnjoj razini (prema proznomu dijelu romana), tako i na vanjskoj razini (prema tekstovima književne tradicije). Uzevši u obzir podjelu citata prema D. Oraić Tolić, zbirka predstavlja primjer vakantnoga citata zato što ne korespondira sa zbiljskim materijalom na koji se poziva. Intertekstualne relacije međutim potvrđuju nemogućnost književne proizvodnje ex nihilo i upitnost termina vakantni citat. Iznesena problematika povezana je i s postmodernističkim premještanjem naglaska sa suodnosa zbilja – tekst na suodnos tekst – tekst.
PDF
