Ovim radom utvrđena je rasprostranjenost rakušaca duž toka rijeke Une i u Savi na ušću Une. Zabilježeno je pet autohtonih i jedna strana vrsta rakušaca iz porodica Gammaridae i Pontogammaridae. ...Prikupljanje uzoraka provedeno je bentos-mrežom na ukupno petnaest postaja, na deset postaja duž glavnog toka rijeke Une i na četiri postaje na manjim lijevim pritocima te u Savi na ušću Une tijekom terenskih istraživanja u razdoblju od 2005. do 2009. godine. Ovim istraživanjima su na području izvorskog i gornjeg dijela toka po prvi put u Uni zabilježene dvije endemske vrste rakušaca, Echinogammarus acarinatus i Fontogammarus dalmatinus, koje su do sada zabilježene samo u rijekama Jadranskog slijeva, te su ovi nalazi ujedno i prvi nalazi ovih vrsta u Crnomorskom slijevu. U rijeci Uni zabilježene su i sve tri vrste roda Gammarus koje su rasprostranjene na području Hrvatske, od kojih vrsta G. balcanicus dolazi u gornjem toku i u pritoku Klokot, dok su vrste G. fossarum i G. roeseli zabilježene zajedno u srednjem i donjem dijelu toka. S ukupno pet zabilježenih autohtonih vrsta rakušaca, rijeka Una je od svih vodotoka u Hrvatskoj rijeka s najvećim brojem vrsta nadzemnih, slatkovodnih rakušaca. Zabilježen je i novi nalaz invazivne ponto-kaspijske vrste Dikerogammarus haemobaphes u Savi na ušću Une.
Prvi zapis o nalazu vrste Kyphosus vaigiensis (Ribe: Kyphosidae) na sredozemnoj obali Libije.
Pretpostavlja se da je ova vrsta u Sredozemlje stigla iz Crvenog mora preko Sueskog kanala.
Ističemo ...potrebu taksonomskog istraživanja roda Kyphosus u Sredozemlju
Četiri jedinke authtonog plavog raka, Callinectes sapidus Rathbun, 1896, (Crustacea, Decapoda, Portunidae) prikupljena su tijekom komercijalnog ulova u jesen 2019. i zimu 2020. uz obalu ...sjevernozapadne Sicilije. Jedinke su sakupljane u vrlo plitkim vodama, na pješčanom dnu, te u blizini obale. Iako su plavi rakovi danas rašireni duž većine istočne, zapadne i sjeverne obale Sredozemlja, ovo je prvi nalaz ove vrste iz središnjeg i južnog Tirenskog mora.
U ovom radu predstavljamo popis invazivnih i potencijalno invazivnih vrsta na istoku i jugu Europske mreže za invazivne vrste (ESENIAS) u zemljama s morskim granicama. Vrste su klasificirane prema ...postojećoj literaturi i procjeni stručnjaka, pa su tako utvrđene grupe povremenih, invazivnih i očekivanih vrsta. Podaci su dati za deset vrsta čija se važnost temelji na njihovom širenju i invazivnom karakteru. Od 160 vrsta koje sadrži popis, 148 je već bilo prisutno u ESENIAS zemljama, dok je 9 invazivnih vrsta bilo prisutno u Sredozemnom ili u drugim europskim morima, a vjerojatno je da će se zabilježiti i u zemljama udruženim u ESENIAS. Većina vrsta je bile iz Crvenog mora / indopacifičkog podrijetla (97 vrsta, 60,6%). Italija, Turska i Grčka su zemlje s najvišom zastupljenošću vrsta (159, 152 i 139), zbog njihove proširene obale i broja znanstvenika koji rade na morskim invazivnim vrstama. Najveći broj utvrđenih vrsta zabilježen je u Turskoj (116 vrsta), dok su u Italiji i Grčkoj najbrojnije vrste bile “očekivane” (85 i 48 vrsta, respektivno). Istočne zemlje Jadranskog mora (npr. Albanija, Hrvatska, Crna Gora i Slovenija) imale su općenito nizak broj vrsta na ovom popisu, od kojih mnoge još “očekujemo” da pristignu iz susjednih zemalja: Grčke i Italije. Konačno, najčešće su potencijalni putovi bili „transferni putnici“ (balastna voda broda: 41 slučaj, obraštaj brodskog trupa: 55), dok je slijedilo i širenje lesepsijskih migranata (95 slučajeva). Ovaj popis je namijenjen da služi kao sustav ranog upozorenja koji bi kroz proces skeniranja pomogao državama ESENIAS da daju prioritet invazivnim stranim vrstama, njihovim putovima i područjima veće vjerojatnosti pojavljivanja, kako bi se poduzele potrebne mjere upravljanja.
Nezavičajna i invazivna karbonatna spužva Paraleucilla magna Klautau, Monteiro i Borojević, 2004, prvi put je otkrivena na alžirskoj obali. Vrsta je zabilježena u velikom broju u luci Alžir (Alžir) i ...na otoku Pisan (Béjaïa) tijekom proljeća 2018. godine. Prisutna je na dubini od 2 m do 20 m u zajednici morskih algi s filtarskim hranilicama postavljenim na umjetnim tvrdim podlogama i na velikim stijenama. Ukupno su zabilježene 172 jedinke koje ne prelaze 5 cm visine. Antropogene aktivnosti kao što su farme akvakulture ili pomorski promet mogu biti važni vektori ili djelovati kao potporni korak u daljnjem širenju Paraleucilla magna. Dodatno bilježenje vrste doprinosi pozna-vanju njegove bio-geografske distribucije, biologije i ekologije u Sredozemlju, te može poboljšati odabir ključnih geografskih mjesta za buduće praćenje proliferacije i širenja vrste.
Modeli raspodjele vrsta mogu predvidjeti pojavu vrsta u područjima gdje nema dostupnih podataka pronalaženjem odnosa između pojava i parametara okoliša. U ovoj studiji smo primijenili nejasan sustav ...temeljen na pravilima za modeliranje prostorne distribucije Mnemiopsis leidyi u Crnom moru i predviđanje vjerojatnosti njegove prisutnosti u cijelom moru. Šest varijabli korišteno je kao prediktori, uključujući zamućenost vode, organske i anorganske čestice ugljika, fotosintetsko aktivno zračenje, apsorpciju svjetla od strane fitoplanktona, temperaturu površine mora i koncentraciju klorofila a. Rezultati su otkrili točnost modela od 0,807 na temelju zabune matrice. Rezultati su također pokazali da su fotosintetski aktivno zračenje i temperatura površine mora najvažniji prediktori koji oblikuju distribuciju ove vrste. Nalazi su također pokazali da sjeverno Crno more ima najveću vjerojatnost prisustva, posebno u Ukrajini i obalnim područjima Rusije. U obalnim područjima Turske najveća je vjerojatnost prisutnosti utvrđena u blizini Rizea, Trabzona, Ordua i od Sinopa do Zonguldaka. Stoga je kontinuirano praćenje turskog obalnog područja ključno za bolje razumijevanje učinaka klimatskih promjena i antropogenih utjecaja na daljnje obrasce distribucije ovog invazivnog ctenofora u jugoistočnom Crnom moru.
Dvije strane invazivne vrste školjkaša, Anadara kagoshimensis (Tokunaga, 1906) i Anadara transversa (Say, 1822), su po prvi put zabilježene u otvorenim vodama na koćarskim dnima u istočnom dijelu ...Jadranskoga mora. Uzorci ovih vrsta su sakupljeni za vrijeme SoleMon porojekta kojim je istraživano područje sjevernog i srednjeg Jadrana, u razdoblju od 2008. do 2011., a korišten je modificirani rampon (rapido). U godinama koje su slijedile nakon prve zabilješke 2008., abundancija vrste A. kagoshimensis se povećala na području istraživanja otvorenih voda uz obalu Istre. Najveća zabilježena vrijednost indeksa abundancije po postaji je bila 1089 N km-2, a zabilježena je 2011. godine. Vrsta je bila prisutna na dubinama od 31 do 41,5 m. Prisutnost vrste Anadara transversa je zabilježena samo na jednoj postaji 2011., u otvorenom Jadranu, na dubinama od 70 do 72,5 m. Analizirani su mogući vektori širenja ovih invazivnih vrsta sa zapadne obale Jadrana na istočnu.
Strana invazivna vrsta školjkaša Arcuatula senhousia je zabilježena 2010. godine na području istočnog Jadrana u delti rijeke Neretve, između cjevčica dobro razvijenih nakupina strane vrste ...sedentarnog mnogočetinaša Ficopomatus enigmaticus na dubinama od 0,5 do 1 m. Bila je vrlo brojna, s najvećom abundancijom od 102 N/400 cm2, samo u vrlo debelim nakupinama u obraštaju. Tragovi kolonizacije ove vrste na sedimentnom dnu nisu opaženi. U radu je opisana i zajednica koja naseljava nakupine ovog invazivnog mnogočetinaša. Pojava vrste A. senhousia na širem području vrlo važne luke za međunarodni pomorski promet ukazuje da balastne vode mogu biti vektor unosa ove vrste. Analiza sedimenta je pokazala da je vrsta nedavno unesena. Za razliku od nje, vrsta F. enigmaticus je, na ovo područje, unesena ranije.
Plavi rak, Callinectes sapidus smatra se jednom od najgorih invazivnih vrsta u Sredozemnom moru. Nakon prvog nalaza 1948. godine, vrsta je kolonizirala nekoliko mediteranskih područja.
U ovom radu ...izvještavamo o prvim zapisima o vrsti u pokrajinama Latium i Campania (sjeverno-centralno i središnje Tirensko more), popunjavajući nedostatak nalaza o njihovoj rasprostranjenosti duž talijanskih obala. Prikazan je pregled svih talijanskih nalaza.
Saznanja o populacijama meduza u Sredozemnom moru su prilično opsežna zahvaljujući dugoročnim setovima podataka i interesa u svezi njihovog utjecaja na ljudske aktivnosti. zloglasna meduza Pelagia ...noctiluca čija je povećana učestalost u nekim područjima, a mogu opeći nekoliko desetaka tisuća morskih kupača u jednoj godini. Osim toga, broj invazivnih vrsta meduza je
u usponu u Sredozemlju, od kojih neke imaju značajan utjecaj na ribarstvo i ostale industrije. Za razliku od drugih grupa meduza pokazuju različite trendove tijekom vremena pa zbog toga nisu od velikog interesa za javnost. U ovom radu smo prikazali sažeto znanje o meduzama u Sredozemnom moru, uključujući i vremenske trendove za razne vrste, te raspravili moguće antropogene uzroke povećanja brojnost i meduza i upravljanje intervencijama usprkos neizvjesnosti.
PDF