Cilj rada: Cilj istraživanja jest utvrditi opću i dobno-specifičnu stopu smrtnosti za akutni i ponavljajući infarkt miokarda (IM) po hrvatskim županijama za razdoblje od 2015. do 2019. godine, ...koristeći revidiranu europsku populaciju iz 2013. godine (RESP). Dodatni je cilj usporediti utvrđene stope s prosječnim stopama za Hrvatsku i EU, kao i istražiti povezanost između stopa i makroekonomskih pokazatelja. Materijal i metode: Izračunate su opće i dobno standardizirane stope mortaliteta za akutni i ponovljeni IM koristeći RESP kao i njegovu stariju verziju, europsku standardnu populaciju iz 1976. godine (ESP). Dobno standardizirane stope uspoređene su s prosječnom stopom u Hrvatskoj (2017. godine) i EU (2019. godine). Prosječna stopa smrtnosti u EU temeljena je na RESP-u i dobivena je iz baze Eurostat. Broj umrlih dobiven je od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a popis
stanovnika iz Državnog zavoda za statistiku. Analizirana je povezanost stopa mortaliteta i dvaju indikatora: bruto domaćeg proizvoda (BDP) i indeksa gospodarske snage Hrvatske gospodarske komore. Rezultati: Opće stope mortaliteta za akutni i ponovljeni IM iznosi od 72 do 91 (na 100.000 stanovnika), s velikim rasponom između županija od 35 do 120. Dobno standardizirane stope temeljene na RESP-u za većinu županija brojčano su više spram stopa temeljenih na ESP-u. U svim županijama dobno standardizirane stope nadilaze prosjek EU-a (do tri puta), a smrtnost u kontinentalnim županijama viša je od smrtnosti u obalnim županijama. Dok indeks HGK-a ne korelira značajno sa smrtnošću, BDP negativno korelira u muškaraca (r = -0.492, p = 0,023). Zaključci: Primjena RESP-a umjesto ESP-a preduvjet je za usporedbu dobno standardiziranih stopa smrtnosti s članicama EU-a. Usprkos međužupanijskim razlikama, stope smrtnosti u Hrvatskoj i dalje uvelike nadilaze prosjek EU-a.
Oxysterols have been shown to play a role in plaque formation while ischemia modified albumin (IMA) is widely accepted as an acute marker for ischemia. The effort test is one of the methods used to ...identify the presence of coronary artery disease. Thus, there may be a relationship between effort test result and the levels of IMA, 7-ketocholesterol (7-KC) and cholestane-3β,5α,6β-triol (C-triol).
Thirty patients who underwent effort test and 30 healthy subjects were included in the study. IMA levels were determined with the albumin-cobalt binding test, 7-KC and C-triol levels were determined with LC-MS/MS. Among the patients, two subgroups were identified according to the results of the effort test, group 1 consisted of patients with a positive effort test (n = 12), and group 2 consisted of patients who had a negative effort test (n = 18).
7-KC levels of patients were significantly higher compared to healthy subjects (39.87 ± 2.13 ng/mL, 20.26 ± 1.35 ng/mL; p=0.001). In patients, post-test 7-KC levels were significantly lower than pre-test levels (post-test vs. pre-test: 37.73 ± 2.44 ng/mL vs. 41.07 ± 2.18 ng/mL; p<0.001). There was a significant difference in post-test 7-KC levels among all study groups (negative, positive and healthy: 37.73 ± 2.44 ng/mL, 39.87 ± 2.13 ng/mL, 20.26 ± 1.35 ng/mL, respectively). There was no significant difference in IMA levels.
Patients with positive effort test had significantly higher levels of 7-KC. Additionally, after the effort test, the 7-KC value was reduced. 7-KC is a biomarker of oxidative damage and its value or changes before and after the effort test may be used as a biomarker in the diagnosis and follow-up of coronary artery disease.
Prolazna ili trajna ishemijska oštećenja moždanog tkiva najučestaliji su uzrok funkcionalnih ispada koji nastaju kao posljedica neuroloških bolesti. Nastanak ishemije mozga povezujemo s krvožilnim ...(moždani udar), traumatskim (difuzna ozljeda mozga) ili kardiološkim (kardijalni arest) uzrocima od kojih – s neurološkog aspekta – moždani udar zauzima najznačajnije mjesto kako iz medicinskih tako i iz socioekonomskih razloga. Moždani udar je u Europi i svijetu, kao što je općepoznato, i nadalje drugi uzrok smrti i prvi uzrok invaliditeta. Svake godine od moždanog udara će u Europskoj uniji oboljeti 1,1 milijun ljudi i umrijeti njih 440 000. Istovremeno, cijena liječenja i zbrinjavanja oboljelih od moždanog udara u EU-u procjenjuje se na 45 milijardi eura. S obzirom na porast broja stanovnika kao i starenje populacije, očekuje se daljnji porast broja oboljelih i troškova njihovog zbrinjavanja. Izračuni ukazuju da će do 2050. godine broj oboljelih porasti za 3 %, a broj oboljelih osoba koje će preživjeti moždani udar za 27 %. Paralelno s navedenim brojkama procjenjuje se pad u mortalitetu i broju izgubljenih dana kvalitetnog života za 17 %, odnosno 33 %.
Medicinska neurološka zajednica neprekidno pokušava pozitivno utjecati na gore navedene brojke i trendove. U sklopu ovih pokušaja prevencija moždanog udara zauzima najznačajnije mjesto, ima najširu moguću primjenu, a i najveći mogući utjecaj na smanjenje posljedica ove bolesti. Nažalost, najmanje se primjenjuje jer zahtijeva sveobuhvatne aktivnosti koje najčešće zadiru kako u način života, komoditet pojedinca, ali tako i u ekonomske karakteristike i socijalne navike društva kao cjeline. Iduća stavka je pravodobno prepoznavanje i što stručnije, brže i svrhovitije zbrinjavanje akutnoga moždanog udara. Takvo djelovanje je također multidisciplinarno, zahtijeva značajne ljudske, organizacijske i financijske resurse, no možemo reći da je na tom planu u posljednjih 30-ak godina učinjeno i najviše. Upravo su metode akutnog liječenja ono što je najznačajnije utjecalo na pad mortaliteta i morbiditeta od moždanog udara. Posljednja, ali nikako manje važna karika ovog lanca jest zbrinjavanje bolesnika nakon moždanog udara. Specijalizirane metode neurorehabilitacije, multidisciplinarni pristup u održavanju kvalitete života, mogućnosti samozbrinjavanja, prepoznavanje kognitivne deterioracije i emocionalnih posljedica moždanog udara, područje je gdje još uvijek nije postignuta adekvatna razina skrbi.
Ovaj broj časopisa MEDICUS posvećen je upravo svim navedenim aspektima moždanog udara. Nastojali smo prikazati problematiku ove bolesti u njezinome punom opsegu, uključivo epidemiologiju, prevenciju, etiopatogenezu, liječenje i zbrinjavanje posljedica, odnosno rehabilitaciju, s osvrtom i na stanje u Republici Hrvatskoj. Također, nastojali smo prikazati neke nedoumice i zamke u dijagnostičko-terapijskim postupcima. Na kraju, a možda i najznačajnije, nastojali smo ukazati na veliku potrebu za multidisciplinarnošću i suradnjom, kao i izmjenom znanja značajnog broja medicinskih struka koje u svom medicinskom djelovanju imaju zajednički nazivnik: „Moždani udar“.
Učinak Theranekrona® na jajnike štakora procijenjen je u zdravih jedinki i onih s ishemijsko-reperfuzijskom ozljedom. Štakori su podijeljeni u četiri skupine: prva je skupina bila kontrolna, druga je ...skupina dobivala Theranekron® (pojedinačna doza od 0,3 mg/kg intraperitonealno), treća je skupina imala torziju i detorziju, a četvrta je skupina imala torziju i detorziju i primala je Theranekron® (pojedinačna doza od 0,3 mg/kg intraperitonealno). Jajnici su homogenizirani sonikacijom prije analize te je spektrofotometrijom istražena aktivnost supernatant glukoza- 6-fosfat dehidrogenaze, smanjenje nikotinamid-adenin-dinukleotid-fosfata, smanjenje glutationa i razina ukupnih proteina. Histološki je analizirano tkivo jajnika. U drugoj skupini aktivnost glukoza-6-fosfat dehidrogenaze bila je znakovito smanjena (P < 0,01) u usporedbi s kontrolnom skupinom. Histološki, ustanovljen povećan broj atretskih folikula te hiperemičnih i hemoragičnih područja. U trećoj skupini, iako aktivnost glukoza-6-fosfat dehidrogenaze nije bila promijenjena, u venama medularne regije i korteksu uočena je jaka hiperemija i hemoragija. Četvrta skupina pokazala je smanjenu aktivnost glukoza-6-fosfat dehidrogenaze u usporedbi s kontrolnom skupinom (P < 0,01). U usporedbi s trećom skupinom, četvrta skupina pokazala je manje atretskih folikula i smanjenu hiperemiju i hemoragiju u jajnicima, osim medularne regije. Nije bilo znakovite razlike s obzirom na smanjene razine glutationa i nikotinamid- adenin-dinukleotid-fosfata među skupinama. Primijenjena doza Theranekrona® imala je neke negativne učinke poput smanjene aktivnosti glukoza-6-fosfat dehidrogenaze, povećanog broja atretskih folikula te hiperemije u žutom tijelu i medularnoj regiji intaktnih jajnika štakora. Iako je smanjio aktivnost glukoza-6-fosfat dehidrogenaze, Theranekron® bi mogao imati i neznatne terapijske učinke na jajnike štakora s ishemijsko-reperfuzijskom ozljedom.
Uvod: Iako je SARS-CoV-2 infekcija primarno respiratorna bolest, u literaturi su opisivane arterijske i venske tromboembolije tijekom akutne bolesti i u razdoblju nakon preboljenja.Metode: ...Prikazujemo slučaj 33-godišnjeg prethodno zdravog pacijenta s akutnom ponavljajućom arterijskom trombozom noge mjesec dana nakon preboljenja blagog oblika Covid-19 infekcije.Rezultati: Pacijentu je nedavno dijagnosticirana esencijalna hipertenzija te nije imao druge poznate rizične čimbenike za arterijsku trombozu. Javio se na Hitni prijem sa blijedim lijevim stopalom uz odsutne pulsacije a. dorsalis pedis te mu je napravljena hitna tromboembolektomija nakon potvrde arterijske okluzije ultrazvučnim aparatom. Idući dan mu je putem kompjuterizirane tomografske angiografije potvrđena ponavljajuća tromboza površne femoralne arterije koja je uspješno riješena balonskom dila-tacijom u Angio sali. Nakon tri mjeseca ponovno se javlja sa simptomima okluzije lijeve površne femoralne arterije uzrokovane hiperplazijom neointime te je ponovno podvrgnut endarterektomiji sa postavljanjem grafta.Zaključak: SARS-CoV-2 infekcija bi se trebala smatrati rizičnim čimbenikom u razvoju arterijskih i venskih tromboza tijekom akutne faze bolesti, ali i u post-infektivnom razdoblju.
Akutno oštećenje bubrega (AOB) je ozbiljna komplikacija povezana s povišenim pobolom i smrtnošću. Ukupna incidencija AOB u bolničkih bolesnika iznosi 1%-5%. Čak 30% tih bolesnika su razvili AOB u ...perioperacijskom razdoblju kao posljedicu anestezije i operacije. Unatoč novim znanstvenim spoznajama i unaprjeđenju kirurških tehnika te liječenja u jedinicama intenzivne njege, nije postignut značajniji pomak u smanjenju incidencije AOB. Za promjenu tog ishoda važno je prepoznavanje rizične skupine bolesnika te prevencija. Na ukupni ishod liječenja utječe i pravilan odabir anestetičkih sredstava tijekom opće anestezije, koji je najbolje prilagođen individualnim potrebama bolesnika. Danas se smatra da inhalacijski anestetici nisu nefrotoksični. Dapače, inhalacijski anestetici imaju snažan izravan zaštitni učinak na mnoge organe kroz
predkondicioniranje i postkondicioniranje. Nova istraživanja pokazuju da sevofluran smanjuje ishemijsko-reperfuzijsku ozljedu bubrega i djeluje protuupalno, zbog čega ima potencijal smanjiti pojavu AOB. S obzirom na incidenciju AOB u perioperacijskom razdoblju i nove spoznaje o anesteticima, pitanje odabira anestetika tijekom opće anestezije moglo bi biti od ključnog značenja za sveukupni ishod liječenja.
Nowadays, one of the most common diseases, which affect the whole society, is
brain stroke, which can be caused by cerebral ischemia. Beside high mortality
rate, consequences of brain stroke are ...often permanent without appropriate
treatment. Another hallmark of modern society is development of electronic
industry and usage of diverse electron devices, therefore increasing degree
of pollution with “electromagnetic smog”. The increased presence of extremely
low frequency magnetic fields (ELF-MF) has attracted the interest of many
scientists to explore its effects, among others, on functional properties of
central nervous system. Based on the known facts of its action, we can
propose that this field affects development of pathophysiological events and
recovery in conditions like cerebral ischemia. The purpose of this study was
to determine whether ELF-MF (0.5 mT, 50 Hz, continuous exposue during 7 days)
affects hypermotor activity of gerbils, induced by 10-min global cerebral
ischemia on the 1st, 2nd, 4th and 7th day (immediate effect) as well as on
the 14th day after reperfusion (delayed effect). Also, on this model we
examined whether applied ELF-MF affect oxidative stress parameters, otherwise
increased after cerebral ischemia, in some brain regions on the 7th and 14th
reperfusion day. Also, we examined effect of ELF-MF on morphological changes
in the most vulnerable structures of brain (hippocampus, striatum and
forebrain cortex) induced by ischemia on the 7th and 14th reperfusion day, as
well as performed quantification of this changes in neurons and glial cells.
Animal behaviour was monitored for 60 min in the open field. It was shown
that the 10-min global cerebral ischemia per se induced a significantmotor
activity increase (locomotion, stereotypy and rotations), and consequently
immobility decrease until day 4 after reperfusion, compared to control
gerbils. Exposure to ELF-MF inhibited development of ischemiainduced motor
hyperactivity during the whole period of registration, but significantly in
the first 2 days after reperfusion, when the postischemic hyperactivity was
most evident. Motor activity of these gerbils was still significantly
increased compared to control ones, but only on the 1st day after
reperfusion. Parameters of oxidative stress (NO, O2-, SOD, ILP) were
determined in hippocampus, striatum and forebrain cortex applying biochemical
assays. Ischemia per se caused increasing of oxidative stress in all examined
structures on the 7th and also 14th reperfusion day with SOD values on the
control level. ELF-MF also increased production of free radical species on
the 7th day (immediate effect of ELF-MF) but in higher degree then ischemia,
as well as, activity of SOD. 7 days after cessation of exposure (delayed
effect of ELF-MF) measured values for all parameters were at the control
levels. Ischemic gerbils exposed to ELF-MF had increased values of parameters
of oxidative stress on the 7th reperfusion day (immediate effect of ELF-MF)
but to a lesser extent than ischemic animals or animals exposed to ELF-MF. On
the 14th reperfusion day, parameters of oxidative stress in the brain of
ischemic gerbils exposed to ELFMF were at the control levels. Applying
stereological methods, histological evaluation of changes in the hippocampus
was done determining its volume, volume density of degenerating neurons and
astrocytes, as well as the number of microglial cells per unit area. ELF-MF
per se did not induce any morphological changes in the examined brain
structures, while 10-min global cerebral ischemia led to neuronal death,
especially in CA1 region of the hippocampus, as expected. Ischemic gerbils
exposed to ELF-MF had significantly lower degree of cell loss in the examined
structure and greater response of astrocytes and microglial cells than
postischemic gerbils without exposure on the 7th day after reperfusion
(immediate effect of ELF-MF). Similar response was observed on the 14th day
after reperfusion (delayed effect of ELF-MF), however differences in measured
parameters were not significant. Results of this study revealed that the
applied ELF-MF (0.5 mT, 50 Hz) decreased motor hyperactivity induced by the
10-min global cerebral ischemia, via modulation of the processes that
underlie this behavioural response. Also, ELF-MF decreased oxidative stress
induced by global cerebral ischemia thus decreasing possible negative
consequences which free radical species have in the brain. Applied ELF-MF has
possible neuroprotective function in the hippocampus, the most sensitive
brain structure in the model of global cerebral ischemia, through reduction
of neuronal death and activation of astrocytes and microglial cells.
današnje vreme, jedna od najčešćih bolesti koja pogađa celokupno društvo je
moždani udar, koji može biti uzrokovan moždanom ishemijom. Osim što u velikom
procentu dovodi do smrti, posledice moždanog udara su najčešće trajne i za
njih ne postoji efikasna terapija. Još jedna karakteristika modernog doba je
razvitak elektronske industrije i primena sve raznovrsnijih električnih
uređaja, a samim tim i povećanje stepena zagađenja “elektromagnetnim smogom”.
Povećano prisustvo niskofrekventnih elektromagnetnih polja (EMP) je privuklo
interesovanje velikog broja naučnika te su ispitivani njegovi efekti, između
ostalog i na funkcionalne karakteristike centralnog nervnog sistema. Na
osnovu poznatih činjenica o njegovom dejstvu možemo pretpostaviti da ovo
polje utiče i na razvoj patofizioloških događaja i oporavak u uslovima
moždane ishemije. Cilj naše studije je bio da ispitamo da li elektromagnetno
polje (0,5 mT, 50 Hz, u trajanju od 7 dana) utiče na hipermotorno ponašanje
pustinjskih miševa izazvano 10-min globalnom moždanom ishemijom i to 1., 2.,
4. i 7. dana (neposredan efekat EMP), kao i 14. dana nakon reperfuzije
(odloženi efekat EMP). Takođe, na modelu moždane ishemije smo ispitali da li
primenjeno EMP utiče na parametre oksidativnog stresa, koji su inače povišeni
nakon moždane ishemije, u pojedinim regionima mozga 7. i 14. dana nakon
reperfuzije. Praćen je i uticaj EMP na morfološke promene u najosetljivijim
strukturama mozga (hipokampus, striatum i kora velikog mozga) izazvane
ishemijom 7. i 14. dana nakon reperfuzije i morfometrijskom analizom su
kvantifikovane promene na neuronima i glijalnim ćelijama. Ponašanje
eksperimentalnih životinja je registrovano u trajanju od 60 minuta u testu
otvorenog polja - “open field”-u. Pokazano je da 10-min ishemija indukuje
značajno povećanje motorne aktivnosti (lokomocija, stereotipija i rotacije)
do 4. dana nakon reperfuzije. Izlaganje eksperimentalnih životinja EMP je
inhibiralo razvitak hipermotorne aktivnosti izazvane ishemijom i to značajno
u prva dva dana nakon reperfuzije kada je i postishemijska hiperaktivnost
najuočljivija. Motorna aktivnost ovih pustinjskih miševa je bila značajno
povećana u porenenju sa kontrolnom grupom samo prvog dana nakon reperfuzije.
Biohemijski su odreneni parametri oksidativnog stresa (NO, O2-, SOD, ILP) u
hipokampusu, striatumu i kori prednjeg mozga. Ishemija dovodi do povećanja
oksidativnog stresa u svim ispitivanim strukturama mozga i to kako 7. tako i
14. dana nakon reperfuzije, a vrednosti za SOD ostaju na kontrolnom nivou.
EMP takođe povećava produkciju slobodnoradikalskih vrsta 7. dana (neposredni
efekat EMP) ali u značajno većoj meri nego ishemija, kao i aktivnost SOD.
Sedam dana nakon završetka izlaganja (odloženi efekat EMP) izmerene vrednosti
parametara oksidativnog stresa su na nivou kontrolnih. Ishemični pustinjski
miševi izloženi EMP imaju povećane vrednosti merenih parametara oksidativnog
stresa 7. dana nakon reperfuzije (neposredni efekat EMP), ali u znatno manjoj
meri nego jedinke ishemične grupe ili grupe izložene EMP. Parametri
oksidativnog stresa u mozgu ishemičnih pustinjskih miševa izloženih EMP su na
nivou kontrolnih 14. dana nakon reperfuzije. Primenom stereoloških metoda,
utvrđeni su volumeni striatuma i hipokampusa, volumenska gustina oštećenih
neurona i astrocita, kao i broj mikroglijalnih ćelija po jedinici površine u
hipokampusu. Izlaganje EMP nije dovelo do morfoloških promena u ispitivanim
strukturama, dok je 10-min globalna moždana ishemija dovela do ćelijske smrti
u najvećoj meri u CA1 regionu hipokampusa. Ishemični pustinjski miševi
izloženi EMP su imali znatno niži stepen propalih ćelija i veći odgovor
astrocita i mikroglijalnih ćelija nego postishemijski pustinjski miševi bez
izlaganja 7. dana nakon reperfuzije (neposredni efekat EMP). Sličan odgovor
je zapažen i 14. dana nakon reperfuzije (odloženi efekat EMP). Rezultati ovih
istraživanja su pokazali da primenjeno EMP (0,5 mT, 50 Hz) smanjuje motornu
hiperaktivnost izazvanu 10-min globalnom moždanom ishemijom modulacijom
procesa koji leže u osnovi ovakvog ponašanja. Takođe, EMP smanjuje
oksidativni stres izazvan globalnom moždanom ishemijom i na taj način
smanjuje moguće negativne posledice koje slobodnoradikalske vrste imaju u
mozgu. EMP pokazuje i neuroprotektivnu ulogu u hipokampusu, najosetljivijoj
strukturi na ishemijsko oštećenje, redukujući broj oštećenih neurona i
aktivirajući astrocite i mikroglijalne ćelije.
Transkranijski obojeni dopler je neinvazivna metoda za ispitivanje moždane hemodinamike u novorođenčadi i dojenčadi s perinatalnim moždanim udarom. U akutnoj fazi ishemijskog moždanog udara, najprije ...se primjemjuje ultrazvučna pretraga mozga, kojom se obično registrira pojačana ehogenost na strani ishemije, a moždani protok registriran doplerskom metodom, najčešće je odsutan ili ekstremno nizak u zahvaćenoj moždanoj arteriji. Nakon faze rekanalizacije protok se opet registrira, ali je hipoperfuzija na strani oštećenja najčešće prisutna i na ponavljanim snimanjima. Kad je zahvaćena cijela glavna grana srednje moždane arterije, reduciran protok na strani ishemije najčešće je trajan nalaz. Kad infarkt nastane u području lentikulostrijatalnih ili kortikalnih ogranaka srednje moždane arterije, doplerski nalaz često je uredan ili se nakon početne granične perfuzije moždna cirkulacija normalizira. Dakle, ultrazvuk i transkranijski dopler na prvom su mjestu u dijagnostičkom algoritmu ishemijskog moždanog udara u perinatalnom razdoblju. Transkranijskim doplerom mogu se dijagnosticirati i pratiti promjene moždane perfuzije i oporavak nakon ishemije, a definitivna dijagnoza postavlja se drugim slikovnim pretragama mozga, prvenstveno tehnikama magnetske rezonancije.
PDF
