Ovaj rad istražuje konkurentnost izvoznika iz hrvatske prerađivačke industrije. Metoda GMM sustavnog dinamičkog panela primijenjena je na uzorak poduzeća iz svih sektora prerađivačke industrije ...promatranih u razdoblju od 1999. do 2007. godine. Konkurentnost poduzeća modelirana je kao funkcija njihovih aktivnosti, obilježja i značajki njihovog okruženja. Rezultati istraživanja su u skladu sa teorijskim predviđanjima o ponašanju cjenovno konkurentnih poduzeća. U građenju svoje međunarodne konkurentnosti hrvatski izvoznici se uglavnom oslanjaju na smanjenje troškova i poboljšanje proizvodnosti rada. Osjetljivost ovih poduzeća na porast plaća implicira da su troškovi rada važna odrednica njihovog uspjeha na međunarodnom tržištu. U svladavanju prepreka izvozu, analizirana poduzeća oslanjaju se na vlastite resurse, prethodno iskustvo te dijeljenje troškova i znanja putem aglomeracijskih eksternalija. Pozitivna i signifikantna veza između intenziteta izvoza i lokacije poduzeća u manjim urbanim sredinama ili slobodnim zonama sugerira kako su neke mjere hrvatske vlade u analiziranom razdoblju poput ulaganja u infrastrukturu ili razvoja izvozno orijentiranih mjera ekonomske politike, imale pozitivan utjecaj na konkurentnost izvoznika.
Rad analizira promjene relativnog položaja hrvatskog izvoza, odnosno
njegovog udjela na tržištu Europske unije u razdoblju od 2000. do 2010.
godine primjenom metode konstantnih tržišnih udjela (engl. ...constant market
shares). Spomenuta metoda omogućuje da se promjene tržišnog udjela
neke zemlje povežu sa strukturnim i drugim karakteristikama njenog izvoza.
Pritom su proizvodna i geografska obilježja izvoza obuhvaćena strukturnim
učinkom, dok je utjecaj svih ostalih čimbenika koji se mogu odraziti na izvozne
rezultate i posljedično na promjenu tržišnog udjela obuhvaćen učinkom
konkurentnosti. Rezultati pokazuju da je stagnacija udjela hrvatskog izvoza
na tržištu EU u razdoblju od 2000. do 2010. poglavito posljedica nekonkurentnosti,
dok je strukturni učinak tek blago pozitivan.
U današnjem globaliziranom svijetu obilježenom gospodarskom ovisnošću, koja je mjerljiva komponenta razine odnosa među zemljama, gospodarska ovisnost je počela utjecati na smjer, sadržaj te ...intenzitet tih odnosa. Time je gospodarstvo zauzelo središnju ulogu diplomatskog djelovanja, a granica između tradicionalnog političkog i diplomatskog djelovanja postala je sve manje vidljiva. Rješavanje ekonomskih pitanja u međunarodnim odnosima postalo je kroz povijest neodvojivi dio diplomatske teorije i prakse. Posljedica najnovijeg ubrzanja globalizacije i liberalizacije trgovine porast je konkurencije i na domaćem i na stranim tržištima, tako da države koje nemaju izgrađen koncept gospodarske diplomacije ne mogu imati proaktivnu ulogu u odnosima s drugim državama, već postaju objekt ekonomskih diplomacija drugih država. U prošlosti gospodarska diplomacija je dovođena uglavnom u vezu s pitanjima iz područja pregovora oko tarifa i kvota na uvoz i ostalih uvjeta za trgovinu. Danas ona pokriva mnogo širi spektar državnih propisa i postupaka koji utječu na međunarodnu trgovinu od standarda za zdravlje, sigurnost, okoliš i zaštitu potrošača do propisa koji obuhvaćaju usluge kao što su bankarstvo, telekomunikacije i računovodstva, te politike tržišnog natjecanja, poreze i imigracijsku politiku. Istovremeno, hrvatsko gospodarstvo oporavlja se od duboke ekonomske krize, opterećeno rastućim i neodrživim razinama javnog duga. Izvješće za Hrvatsku 2015. godine Europske komisije govori o nizu strukturnih teškoća, kao što su slabi rast, dugotrajno restrukturiranje poduzeća, niska razina zaposlenosti, ugrožena vanjska održivost, visoke inozemne obveze i javni dug te smanjenje potrošnje i investicija. Izuzev navedene problematike Hrvatska se nalazi u postupku pojačanog nadzora u okviru postupka zbog makroekonomskih neravnoteža i u proceduri prekomjernog proračunskog deficita (dalje u tekstu: EDP). EDP je aktiviran u siječnju 2014. godine, ali je od lipnja 2014. godine stavljen u mirovanje, jer je Europska komisija utvrdila da Hrvatska poduzima odgovarajuće mjere u svrhu korigiranja proračunskih neravnoteža. U tom kontekstu postavlja se pitanje kako pokrenuti nove investicijske projekte, zaustaviti gospodarski pad i ponovno ostvariti ekonomski rast, kao i cjelokupan gospodarski razvoj neke zemlje, te koja je uloga gospodarske diplomacije neke zemlje u tome, odnosno koji je organizacijski model gospodarske diplomacije ključno provoditi kako bi se pronašli načini za ostvarivanje zacrtanih i postavljenih ciljeva rasta i razvoja neke zemlje. Sam model gospodarske diplomacije svake države označava diplomatske aktivnosti usmjerene na unapređenje i zaštitu ekonomskih interesa zemlje, a njezin koncept treba osigurati da aktivnosti takve diplomacije budu efikasne i uspješne. Svaka država izgrađuje vlastiti organizacijski model gospodarske diplomacije kojim će u najvećoj mogućoj mjeri zaštititi i osigurati svoj gospodarski rast i razvoj, te se što bolje pozicionirati u međunarodnom okruženju. Sva saznanja, iskustva i tradicije koje pojedina zemlja ima u svojem međunarodnom pozicioniranju sažeta je u njezinu organizacijskom modelu (načinu) komuniciranja s drugim akterima (subjektima) na međunarodnoj sceni, a skup svih tih aktivnosti definira se kao model gospodarske diplomacije. U literaturi se nailazi na sljedeću klasifikaciju modela gospodarske diplomacije: a) Unificirani model – u kojem Ministarstvo vanjskih poslova potpuno upravlja i ujedinjava pitanja povezana s vanjskim poslovima i vanjskom trgovinom b) Djelomično unificirani model – u kojem Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo gospodarstva zajedno uspostavljaju poseban odjel koji se bavi trgovinom i investicijama c) Model treće agencije – Ministarstvo vanjskih poslova uopće se ne bavi trgovinskim pitanjima, a neovisna tijela koja djeluju pod nadzorom MVEP preuzimaju poslove povezane s trgovinom d) Model natjecanja – zadaci Ministarstva vanjskih poslova i drugih Ministarstava se preklapaju, bez jasne podjele poslova, i to ne samo onih koji se odnose na trgovinu i vanjsku politiku, već i onih sa sudjelovanjem na sastancima međunarodnih organizacija e) Model prepuštanja – Ministarstvo vanjskih poslova prepušta pitanja povezana s trgovinom i investicijama i prepušta ih drugim ministarstvima. Počeci, stanje i razvoj gospodarske diplomacije Republike Hrvatske u literaturi su poprilično zapostavljeni i neobrađeni, posebice u odnosu na samu javnu diplomaciju, te nije dovoljno jasno postavljen teorijsko-konceptualni okvir razumijevanja gospodarske diplomacije. Dosadašnja istraživanja u području gospodarske diplomacije RH bazirala su se na kvalitativnom pristupu, odnosno teorijskom konceptu istraživanja, dok se kvantitativan aspekt istraživanja zanemarivao primarno zbog nedostataka podataka, odnosno kvantitativnih mjerenja iz područja istog. Organizaciju i dosege pojedinog modela gospodarske diplomacije moguće je uvidjeti usporedbom s modelima gospodarske diplomacije drugih zemalja. Temeljem provedenih case (country) study-a komparativnom metodom, prikazom sličnosti i razlika niza nacionalnih modela provedbe i cjelokupnog sustava gospodarske diplomacije, omogućuje da se iz nje izvedu kauzalno valjani zaključci. Country study obuhvatio je analizu i komparaciju sustava gospodarske diplomacije razvijenih zemalja: Austrije i Francuske, te tranzicijskih zemalja: Poljske i BIH, i usporedbu s Hrvatskom, kao i mogućnost implementacije pozitivnih primjera u hrvatski model gospodarske diplomacije. Struktura podataka svake od navedenih zemalja obuhvatila je opće i gospodarske podatke, s naglaskom na makroekonomske pokazatelje, porezni sustav, vanjskotrgovinsku razmjenu, zatim specifičnosti razvoja gospodarske diplomacije, organizaciju mreže, odnosno modela gospodarske diplomacije, te pitanje ljudskih potencijala, odnosno način regrutiranja i obuke kadrova u gospodarskoj diplomaciji. Izuzev navedene metode komparacije (country study) i kritičke analize recentne domaće i inozemne znanstvene i stručne literature iz područja predmeta istraživanja, kvalitativni dio istraživanja obuhvatio je i istraživanje strukturiranim upitnikom mišljenja korisnika (gospodarskih subjekata) gospodarske diplomacije Republike Hrvatske i istraživanje mišljenja predstavnika institucionalnog okvira hrvatske gospodarske diplomacije (intervju i strukturirani upitnik). Istraživanje metodom strukturiranog upitnika nad gospodarskim subjektima provedeno je na 200 najvećih poslovnih subjekata prema ukupnom prihodu (privatne i državne tvrtke), a istraživanje institucionalnog okvira gospodarske diplomacije u Hrvatskoj obuhvatilo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo poduzetništva i obrta, Hrvatsku gospodarsku komoru, Ured Predsjednice RH, Vladu RH, Hrvatski sabor, Hrvatsku udrugu poslodavaca, Hrvatsku udrugu menadžera, Agenciju za investicije i konkurentnost, Udrugu Hrvatski izvoznici, Hrvatsku turističku zajednicu, Hrvatsku obrtničku komoru, Hrvatsku banku za obnovu i razvitak, Hrvatsku agenciju za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) i Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI). Slijedom provedenih istraživanja gospodarskih subjekata, odnosno korisnika gospodarske diplomacije i institucionalnog okvira gospodarske diplomacije, te komparativne analize temeljem provedenih country/case study-a odabranih zemalja, kao i kritičke analizu recentne domaće i inozemne znanstvene i stručne literature iz područja predmeta istraživanja dokazana je prva postavljena temeljna hipoteza (H1) u radu: Model gospodarske diplomacije koji provode akteri gospodarske diplomacije u Hrvatskoj jest model natjecanja. Dakle, dokazano potvrđuje ono što je unaprijed definirano, temeljem sadašnjeg modela provođenja hrvatske gospodarske diplomacije, odnosno modela natjecanja, zadaci ministarstva vanjskih poslova i drugih ministarstava se preklapaju, bez jasne podjele poslova, i to ne samo onih koji se odnose na vanjsku trgovinu i investicije, nego i onih koji su povezani sa sudjelovanjem na sastancima međunarodnih organizacija. Nejasno je definirano provode li gospodarsku diplomaciju isključivo državne ili regionalne, i lokalne institucije, te nevladin sektor, uključuje li gospodarska diplomacija isključivo bilateralne ili multilateralne aktivnosti. Empirijski dio istraživanja proveo se primjenom MLE (maximum likelhood estimation) gdje se promatrao utjecaj gospodarske diplomacije na najvažnije makroekonomske indikatore Republike Hrvatske. Uzročnost između intenziteta gospodarske diplomacije u Hrvatskoj i osnovnih makroekonomskih indikatora mjerila se strukturnim relacijama. Kako su osnovni makroekonomski agregati po svojoj prirodi frakcionarno integrirani polazeći od te pretpostavke primijenio se empirijski VARFIMA model baziran na frakcionirano integriranim podacima. Primarna zavisna varijabla u VARFIMA modelu bili su različiti makroekonomski indikatori – industrijska proizvodnja, nezaposlenost, inflacija, izvoz (obuhvat varijabli bio je ograničen dostupnošću podataka na mjesečne i kvartalne vremenske serije). Kao proxy za ukupnu gospodarsku aktivnost uzet je indeks industrijske proizvodnje, kao jedan od najvažnijih makroekonomskih agregata jer mjesečne vremenske serije BDP za RH nisu raspoložive. Strukturnom relacijom definirala se veza između osnovnih makroekonomskih indikatora kao zavisne varijable i nezavisnih varijabli od utjecaja na njih. Među nezavisnim varijablama koristile su se različite mjere aktivnosti gospodarske diplomacije – (ulaganja, popis donesenih zakona, pravilnika i Zakona od 1990. godine). Testiranjem podataka temeljem izvedenih relacija pomoću VARFIMA modela dokazana je postavljena druga temeljna hipoteza (H2) u radu: Gospodarska diplomacija kao segment institucionalne ekonomije ima utjecaj na osnovne makroekonomske indikatore te pomoćna hipoteza (H2a): VARFIMA modelom moguće je izmjeriti utjecaj gospodarske diplomacije na kretanje osnovnih makroekono
Cilj ovog istraživanja bio je odrediti temeljne ekonomske pokazatelje proizvodnje, izvoza i uvoza meda u Hrvatskoj i u svijetu. Također smo procijenili tržišnu vrijednost hrvatskoga pčelarstva za ...2007. godinu. Najutrživiji pčelarski proizvod je med, ali njegova je vrijednost puno puta manja od vrijednosti oprašivanja koje u našem ekosustavu obavljaju pčele. Osim toga, pčelarske aktivnosti pozitivno utječu na ljudsko zdravlje zbog boravka u prirodi. Najveći proizvođači meda na svijetu, u razdoblju od 2002. do 2007. godine, bili su Kina, Argentina, Turska, SAD i Ukrajina. Najveći svjetski izvoznici u istom razdoblju bili su Argentina, Kina, Meksiko, Njemačka i Mađarska, a najveći uvoznici SAD, Njemačka, Japan, Velika Britanija i Francuska. Njemačka nije samo uvoznik nego i veliki izvoznik meda. Analiza trenda broja košnica u Hrvatskoj od 1967. do 2007. godine (promjenjivica x2) pokazuje s 95% pouzdanosti da će 2015. godine u Hrvatskoj biti između 64,80 i 151,20 tisuća košnica. Predviđena vrijednost proizvodnje meda (promjenjivica x3) za istu godinu mogla bi biti između 1.640 i 2.360 tona, a proizvodnje meda po košnici (promjenjivica x4) između 16,34 i 20,87 kg. Ukupna tržišna vrijednost hrvatske pčelarske industrije za 2007. godinu procijenjena je na 28,55 milijuna € (214,09 milijuna HRK).
SLATKOVODNO RIBARSTVO RH Knjaz, V
Croatian Journal of Fisheries,
10/2007, Letnik:
65, Številka:
3
Conference Proceeding
Odprti dostop
Od početka 1990–ih do danas slatkovodno ribarstvo uglavnom prate negativna kretanja, a napose u području toplovodnog (šaranskog) uzgoja riba. Ukupne su površine šaranskih ribnjaka 12 tisuća ha, a ...eksploatirane se površine smanjuju. Godine 2006. eksploatirano je samo 6,2 tisuća ha površina šaranskih ribnjaka te 58,7 m površina pastrvskih ribnjaka koje su u porastu. Smanjenje eksploatiranih površina šaranskih ribnjaka prati i smanjenje proizvodnje konzumnog šarana u proteklom razdoblju, te povećanje proizvodnje pastrva. U godini 2006. ukupna proizvodnja slatkovodne ribe iznosila je 6 547 tona, od čega je proizvedeno 5 067 tona konzumne ribe i 1 480 tona riblje mlađi. Izvoz slatkovodne ribe u zemlje EU te u Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru ima pozitivan trend. U g. 2006. ukupno je izvezeno 1 278 tona slatkovodne ribe u vrijednosti od 2,35 mil. USD, čime je ostvaren suficit od 987 tis. USD. Istodobno se povećava uvoz pastrva iz BiH, što ima kao posljedicu i smanjenje vanjskotrgovinskog suficita. Unatoč mnogobrojnim prirodnim i gospodarskim potencijalima u slatkovodnom ribarstvu, zbog opterećenosti nizom problema i neriješenih pitanja, poduzeća koja se bave ovom djelatnošću posluju na granici isplativosti.
Političko okruženje u kojem tvrtke djeluju oduvijek je bilo presudno za uspjeh ili neuspjeh tvrtke. Promjenu političkog okruženja uzrokovanu djelovanjem od strane države ili drugih političkih ...čimbenika koja ima utjecaj na poslovanje tvrtke definirati ćemo kao politički rizik. Politički rizik je vjerojatnost da će određeno političko djelovanje dovesti do štetnih posljedica za poslovanje tvrtke. Međunarodne poslovne transakcije možemo definirati kao transakcije, često definirane ugovorom, između dvije strane iz različitih država. Općenito govoreći, bilo kakva razmjena vrijednosti koja se odvija preko državnih granica predstavlja međunarodnu transakciju. Utjecaj politike na poslovanje hrvatskih tvrtki u inozemstvu, odnosno na izvoz i ulaganja hrvatskih tvrtki u inozemstvo koje su neki ekonomski analitičari proglasili kao jedini spas hrvatskog gospodarstva, predstavlja potpuno nov, u hrvatskoj znanstvenoj i stručnoj literaturi slabo obrađen problem. Razlozi tomu mogu biti višestruki odnosno mogu biti posljedica slabog izvoza, malog ulaganja u inozemstvu te zbog nedefinirane naravi političkog rizika odnosno nemogućnosti mjerenja političkog rizika. Uzimajući u obzir dosadašnje spoznaje o političkom riziku i njegovom utjecaju na međunarodno poslovanje glavna ideja vodilja doktorske disertacije jest ocijeniti utjecaj političkog rizika na međunarodne poslovne transakcije hrvatskih tvrtki te sugerirati načine i instrumente kojima se može upravljati političkim rizikom. U tu svrhu, koristeći podatke o izvozu u inozemstvo i investicijama hrvatskih tvrtki, proveli smo anketno istraživanje među hrvatskim tvrtkama koje se bave međunarodnim poslovnim transakcijama odnosno među stotinu najvećih hrvatskih izvoznika u 2011. godini. Također je napravljena analiza korelacije između vrijednosti izvoza iz Republike Hrvatske u pojedine zemlje i pokazatelja razine političkog rizika u tim zemljama u određenom vremenskom razdoblju. Rezultati istraživanja omogućili su nam da prihvatimo ili odbacimo postavljene hipoteze kao i da definiramo okvir za upravljanje političkim rizikom koji bi mogao biti upotrebljiv hrvatskim tvrtkama koje kao dio svog poslovanja imaju i međunarodne transakcijama.
Političko okruženje u kojem tvrtke djeluju oduvijek je bilo presudno za uspjeh ili neuspjeh tvrtke. Promjenu političkog okruženja uzrokovanu djelovanjem od strane države ili drugih političkih čimbenika koja ima utjecaj na poslovanje tvrtke definirati ćemo kao politički rizik. Politički rizik je vjerojatnost da će određeno političko djelovanje dovesti do štetnih posljedica za poslovanje tvrtke. Međunarodne poslovne transakcije možemo definirati kao transakcije, često definirane ugovorom, između dvije strane iz različitih država. Općenito govoreći, bilo kakva razmjena vrijednosti koja se odvija preko državnih granica predstavlja međunarodnu transakciju. Utjecaj politike na poslovanje hrvatskih tvrtki u inozemstvu, odnosno na izvoz i ulaganja hrvatskih tvrtki u inozemstvo koje su neki ekonomski analitičari proglasili kao jedini spas hrvatskog gospodarstva, predstavlja potpuno nov, u hrvatskoj znanstvenoj i stručnoj literaturi slabo obrađen problem. Razlozi tomu mogu biti višestruki odnosno mogu biti posljedica slabog izvoza, malog ulaganja u inozemstvu te zbog nedefinirane naravi političkog rizika odnosno nemogućnosti mjerenja političkog rizika. Uzimajući u obzir dosadašnje spoznaje o političkom riziku i njegovom utjecaju na međunarodno poslovanje glavna ideja vodilja doktorske disertacije jest ocijeniti utjecaj političkog rizika na međunarodne poslovne transakcije hrvatskih tvrtki te sugerirati načine i instrumente kojima se može upravljati političkim rizikom. U tu svrhu, koristeći podatke o izvozu u inozemstvo i investicijama hrvatskih tvrtki, proveli smo anketno istraživanje među hrvatskim tvrtkama koje se bave međunarodnim poslovnim transakcijama odnosno među stotinu najvećih hrvatskih izvoznika u 2011. godini. Također je napravljena analiza korelacije između vrijednosti izvoza iz Republike Hrvatske u pojedine zemlje i pokazatelja razine političkog rizika u tim zemljama u određenom vremenskom razdoblju. Rezultati istraživanja omogućili su nam da prihvatimo ili odbacimo postavljene hipoteze kao i da definiramo okvir za upravljanje političkim rizikom koji bi mogao biti upotrebljiv hrvatskim tvrtkama koje kao dio svog poslovanja imaju i međunarodne transakcijama.
Political environment in which companies operate has always been crucial for their success or failure. Changes in political environment caused by actions of a state or other political actors which in turn influences business could be viewed as political risk. Political risk represents the probability that certain political action will lead to adverse effects for companies business. International business transactions can be defined as transections, often defined by contract, between two parties from different nation states. Generally speaking any exchange of goods or value over national borders can be construed as international transaction. Influence of politics on businesses of Croatian companies abroad, particularly exports and investments, which is viewed by some economist as the only way for Croatian economy to grow, represents quite new and unexplored problem in Croatian economic science literature. There are multiple possible reasons for this, one of which can be the fact that export industry is poorly developed and that there is small number of investments made by Croatian companies in other countries. The fact that the political risk is so differently defined and hard to measure is also the reasons for it being seldom present in scientific literature. Taking into account all the knowledge amassed until now about political risk and the influence it has on international business the purpose of this doctoral dissertation is to assess the influence the political risk has on international business transactions of Croatian companies. Furthermore the thesis tries to suggest ways and means by which to manage political risk.For that purpose and using the data of exports and foreign investments of Croatian companies we conducted survey among top one hundred Croatian exporters for 2011 calendar year. Also we conducted correlation analyses between value of exports from Croatia to selected countries and the level of political risk in those countries using various risk indexes for given time period. Results of research have enabled for hypotheses to be either accepted or dismissed as well as to define the comprehensive framework for political risk management. This framework can in turn be used by Croatian companies engaged in international business transactions.
STANJE PČELARSTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ Svečnjak, Lidija; Hegić, Gordana; Kezić, Janja ...
Journal of Central European agriculture,
11/2008, Letnik:
9, Številka:
3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U ovom je radu prikazana analiza stanja pčelarstva u Republici Hrvatskoj, broj i raspodjela pčelara i pčelinjih zajednica, godišnji gubitci pčelinjih zajednica, kao i analiza proizvodnje i potrošnje ...meda, te uvoza i izvoza meda. Pčelarstvo u Hrvatskoj ima dugu tradiciju. U odnosu na pašne potencijale i potrebu za oprašivanjem kultiviranog i samoniklog bilja, sadašnje je pčelarstvo nedekvatno razvijeno i raspodjeljeno u različitim regijama. Prema podatcima Hrvtaskog stočarskog centra (2008.), u Hrvatskoj je 2007. godine registrirano 313.978 pčelinjih zajednica 2. Većina pčelinjih zajednica, odnosno 238.300 (76 %) smješteno je u panonskoj regiji. Druga po zastupljenosti je mediteranska regija sa 59.763 pčelinjih zajednica (19 %), a najmanji broj zajednica, odnosno 15.915
(5 %) nalazi se u gorskoj regiji. U Hrvatskoj se godišnje proizvede približno 5.000 tona meda 8, a potroši tek 2.000 t. Potrošnja meda u Hrvatskoj je vrlo niska, samo 0,4 kg po stanovniku godišnje. Takav omjer proizvodnje i potrošnje meda pruža mogućnost za
izvoz. Hrvatska je u 2003. godini izvezla 1.051 t meda, a u 2007. godini 274 t, što ukazuje na značajan opadajući trend izvoza meda. Normalnih 10 % zimskih gubitaka pčelinjih zajednica u Hrvatskoj do 2007. godine, poraslo je u razdoblju 2007./2008. na 55.615 (41,71 %) u panonskoj regiji, 13.892 (37,46 %) u mediteranskoj i 5.359 (32,71 %) u gorskoj regiji. Pčelarstvo bi u Hrvatskoj trebalo biti fleksibilnije kako bi se uklopilo u integrirani poljiprivredni sektor, te usmjerenije zadovoljavanju potreba potrošača sa ciljem postizanja bolje konkurentnosti.
Inozemna izravnih ulaganja od velikog značaja su za svaku zemlju ali isto tako važno je znati koje efekte u vanjskoj trgovini ona proizvode i u kojim uvjetima. Ovaj rad razmatra učinke inozemnih ...izravnih ulaganja na robni izvoz Republike Hrvatske i dovodi do novih spoznaja koje proizlaze iz strukture ulaganja. Visoka neelastičnost promjene izvoza u odnosu na pojedine komponente inozemnih izravnih ulaganja rezultat je nepovoljne ulagačke strukture u kojoj dominiraju ulaganja u uslužni sektor čime izostaju učinci na povećanje izvoza.
Izvoz hrvatske prerađivačke industrije uglavnom je stagnirao tijekom posljednjih desetak godina. U istom razdoblju zabilje_en je relativno sna_an priljev izravnih stranih ulaganja u industriju. Cilj ...ovog rada jest istra_iti je li taj priljev imao utjecaja na izvoz uzimajući u obzir i kretanja drugih potencijalno značajnih varijabli. Koristeći se analizom panel-podataka za 21 prerađivačku industriju između 1996. i 2002. godine, pokazalo se da su izravna strana ulaganja pozitivno i statistički značajno utjecala na izvoz, ali je taj utjecaj bio relativno slab. Iz toga proizlazi da postoji potencijal za povećanje izvoza privlačenjem dodatnih stranih ulaganja u industriju. Nositelji gospodarske politike trebali bi pokušati povećati potencijalne pozitivne učinke stranih ulaganja ciljajući na izvozno orijentirane investicije u novoosnovana poduzeća i uz to primjenjujući mjere koje mogu povećati potencijalne učinke “prelijevanja”.
Predložena doktorska disertacija nudi novi pristup u analiziranju internacionalizacije poslovanja poduzeća u Republici Hrvatskoj baziranoj na dinamičkim sposobnostima. Za potrebe doktorske ...disertacije dinamičke sposobnosti definirane su kao kombinacija tehnoloških i menadžerskih sposobnosti dok je internacionalizacija poslovanja pojmljena njezinim užim značenjem odnosno izvoznim poslovima i transgraničnom prodajom hrvatskih poduzeća od ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Tehnološke sposobnosti u ovom radu promatrane su kroz: ulaganje u tehnologiju, ulaganje u istraživanje i razvoj, tehnološka rješenja i učestalost uvođenja novih proizvoda. S druge strane, menadžerske sposobnosti mjerene su temeljem menadžerskog znanja i kapaciteta, poznavanja međunarodnih tržišta i centralizacije odlučivanja. Također, ispitana je veza između tehnoloških sposobnosti i poslovne uspješnosti poduzeća koja se promatrala kroz dobit (gubitak) u odnosu na prethodno razdoblje i promjenu prihoda te povezanost poslovne uspješnosti i internacionalizacije poslovanja poduzeća. U radu je istražen, ne samo izravan utjecaj tehnoloških i menadžerskih sposobnosti na internacionalizaciju poslovanja, nego i povratni utjecaj internacionalizacije na tehnološke i menadžerske sposobnosti poduzeća. Može li se razlučiti važnost povratne veze ili što prethodi čemu, dodatno je pitanje koje je predmet istraživanja u doktoratu.
The proposed doctoral dissertation offers a new approach to analyzing firms' business internationalization in the Republic of Croatia based on the dynamic capabilities. For the purposes of the doctoral dissertation dynamic capabilities are defined as a combination of technological and managerial capabilities while business internationalization is conceived with it's narrow meaning, respectively, export businesses and cross-border sales of Croatian firms from Croatian accession to the European Union. Technological capabilities in this study were observed through: investment in technology, investment in research and development, technology solutions and the frequency of new product introductions. On the other hand, managerial capabilities were measured based on managerial knowledge and capacity, comprehesion of international markets and the centralization of decision-making. Also examined is the relationship between technological capabilities and firm's business performance, observed through profit (loss) compared to previous period and the change in revenue, as well as the connection of business performance and the firm's internationalization of business. Thesis explores not only the direct impact of technological and managerial capabilities to the internationalization of business, but also the reverse impact of the internationalization to technological and managerial capabilities of firms'. Is it possible to discern the importance of feedback or what preceded what, is an additional question and also a subject of disertation research.
