Studenti studija Održivi razvoj na Međimurskom veleučilištu u Čakovcu, u prvom semestru svoga studija slušaju i kolegij „Strani jezik 1 – engleski“. Vezano uz taj kolegij napravljeno je, a u ovome ...rdau prikazano, istraživanje o njihovim motivima za odabir studija, ocjeni kolegija iz engleskog jezika te o percepciji važnosti jezičnih kompetencija u hrvatskom i engleskom jeziku za studij i očekivanu profesionalnu karijeru. Uz ispit iz engleskoga jezika proveden je i test iz hrvatskoga kako bi se provjerila povezanost jezičnih kompetencija u oba jezika.
Rezultati provedenog istraživanja pokazali su da je većina studenata studij Održivi razvoja odabrala zato jer ih zanima to područje i uvjereni su da će se sa stečenom diplomom lako zaposliti. Engleski jezik smatraju iznimno važnim za svoje obrazovanje, iako ih većina misli da su za njihovo obrazovanje i karijeru podjednako važne jezične kompetencije u oba jezika. Samoprocjena znanja iz engleskog jezika odudarala je od rezultata pokazanih na ispitu. Isto tako, njihovo zadovoljstvo poznavanjem materinjeg jezika nije potvrđeno testom iako bi većina odabrala hipotetski kolegij iz specifičnih područja hrvatskoga jezika.
Iako je istraživanje pokazalo da su isti studenti bili najbolji i bolji i na engleskome ispitu i na hrvatskome testu, zbog iznimno slabih rezultata hrvatskog testa, preciznije korelacije nisu dokazane. Istraživanje je, na osnovi prikazanih rezultata, modificirano i nastavljeno.
Ukazujući na kreativnost kao ključno obilježje prirodnog jezika, Chomsky je neizravno obogatio svoju teoriju filozofskom dimenzijom u kojoj je vidljiv utjecaj nauka novovjekovnog racionalizma ...poznatog kao kartezijanizam (Cartesius, latinizirano Descartesovo ime), zbog čega je spomenuti mentalistički pravac znakovito nazvao kartezijanskom lingvistikom (engl. Cartesian Linguistics, CL). To je ujedno naziv njegova dubokoumnog eseja iz 1966. godine, odnosno poglavlja o povijesti racionalističke misli, u kojem najprije predstavlja upravo kreativnost kao jezičnu pojavnost, potom usporedno analizira dubinsku i površinsku strukturu jezika, također problematizira opis i tumačenje u lingvistici te konačno pojašnjava vlastito stajalište o usvajanju prvog jezika iz kartezijanske perspektive. Autorica u radu kratko analizira kontekst nastanka navedenog eseja polazeći od osnovnih spoznaja o (ino)jezičnom razvoju što ih je Chomsky rano zagovarao i tako snažno utjecao na daljnje (ne)nativističko tumačenje tog vrlo slojevitog procesa.
U ovom ćemo se radu osvrnuti na uporabu kratica u jeziku medicinske struke. Naime, dobro je poznato da je skraćivanje riječi učestala pojava ne samo u razgovornom jezičnom stilu i u žargonu, već ...mnoge kratice s vremenom postaju prihvatljive i u standardnojezičnoj uporabi, a posebno i u jeziku struka. Jedan od razloga pojave kratica jezična je ekonomija, odnosno težnja za što kraćim načinom izražavanja. Cilj je ovoga rada analizirati uporabu hrvatskih i engleskih kratica u jeziku medicinske struke i ukazati na probleme koji se pritom pojavljuju, kao što su pojava pleonastičkih konstrukcija, sročnost s kraticom ili višeznačnost kratica. Korpus obuhvaća medicinske znanstvene, stručne i popularne časopise i rječnike.
Müllermašina Gajin, Igor
Artos,
11/2015
3
Journal Article
Odprti dostop
Nedavnim objavljivanjem kultnoga dramskoga teksta Hamletmašina Heinera Müllera u zbirci reprezentativnih ostvarenja jednoga od vodećih predstavnika postdramskoga kazališta (tj. u knjizi Hamletmašina ...i drugi dramski tekstovi u nakladi Frakture i Zagrebačkog kazališta mladih), otvorena je prigoda za još jedno, reaktualizacijsko čitanje toga djela kako bi se ovjerila još uvijek živa korespondentnost Hamletmašine sa senzibilizitetom današnjice
U radu su prikazani rezultati Virtual Reality Modelling Language (VRML)
aplikacije za Computer Aided Robot Control (CARC) sustav ROANS.
VRML je jezik za opis, koji spada u polje Window on World ...sustava
virtualne realnosti. VRML 2.0 je format datoteke za opisivanje interaktivnih
3D objekata i scena. Može se koristiti u suradnji s www, može se koristiti
za 3D prikaze stvaranja složenih scena, proizvoda ili aplikacija virtualne
realnosti. VRML 2.0 omogućuje predstavljanje i statičkih i animiranih
objekata. CARC je podsustav sustava računalom integrirane proizvodnje,
uključujući sustave za računalno potpomognuto sve aktivnosti vezane uz
realizaciju i rad robotiziranih radnih ćelija. Zanimljiva primjena VRML
je u području projektiranja i predstavljanja automatiziranog proizvodnog
sustav.
This work deals with studying the meanings of prepositions in Albanian and
Serbian language, more specifically the meanings which they have in
prepositional-case phrases. The main thing was to find ...equivalences as well
as differences in meanings which some constructions can have in those
languages. We have tried to point out the differences primarily in the
meanings of the case itself in both languages which definitely reflect upon
the prepositional-case phrases by presenting various prepositions, their
meanings and classifications according to morphological and semantic-syntax
criteria in Albanian and Serbian language. Prepositions as auxiliary words
have limited lexical meanings and cannot stand on their own, but they attain
their real and full meanings within a case phrase. In Albanian language
prepositions have important part, beside suffixes, in defining cases. When
used with a certain preposition the grammatical meaning of the case is
defined both with the form and the preposition. There are five cases in
Albanian language (leaving out the vocative), among which is the ablative.
This case doesn’t exist in Serbian language as a separate case, but it
appears as a form of genitive, more specifically as the ablative genitive. In
Serbian language there are seven cases including the vocative. In Albanian
language there aren’t the instrumental and locative cases as the separate
ones, but the accusative case shows their meanings and there are prepositions
in the nominative case which is very rare in other Indo-European languages.
Having compared the meanings of prepositions in these two languages we
noticed the equivalences in the meanings of some prepositional-case phrases.
But, we can very rarely find the total match of prepositional-case phrases
which would mean to have the same case form of the noun as well as the
preposition which precedes it. After making a list of the most common and
important prepositions in Albanian and Serbian we realized that in Albanian
the ablative case semantically and syntactically goes with the most of the
prepositions while in Serbian it is the genitive case. In both languages the
most often used prepositions are those of place, ie showing spatial
relations. It is well known fact that in foreign language learning
prepositions are a grammatical unit which is difficult to cope with. Those
difficulties are mainly caused by the influence of mother tongue, because
certain phrases in mother tongue reflect and transfer, ie interfere in
acquiring a foreign language. The same spatial, time, place etc. relations in
Albanian and Serbian language are expressed by different prepositional-case
phrases. Mastering different shades in the meanings which are related to
semantics of the prepositions or existing synonymous prepositions, is what
causes difficulties in the process of an acquisition of this grammatical
section. These semantic shades are sometimes almost intangible and they
create the biggest problem to non-native speakers, but very often to native
ones, as well. In this work we explicitly stated the most important
prepositions in Albanian and Serbian languages, their meanings (literal
(basic) and figurative) as well as a group of prepositions with similar and
opposite meanings.
Rad je posvećen proučavanju značenja predloga u albanskom i srpskom jeziku,
konkretnije proučavanju značenja koje imaju u okviru predloško-padežnih
konstrukcija. Glavni fokus je na pronalaženju ekvivalentnosti, ali i razlika
u značenju koje pojedine predloško-padežne konstrukcije mogu imati u ova dva
jezika. Prilikom davanja prikaza predloga, njihovog značenja i klasifikacije
na osnovu morfološkog i semantičko-sintaksičkog kriterijuma u albanskom i
srpskom jeziku, pokušali da ukažemo i na razlike koje se prvenstveno odnose
na značenje samih padeža u ova dva jezika a koje se svakako reflektuju i na
predloško-padežne konstrukcije. Predlozi kao pomoćne reči imaju ograničeno
leksičko značenje i ne mogu da se upotrebljavaju samostalno, ali u okviru
padežne sintagme dobijaju svoje konkretno i puno značenje. U albanskom
jeziku predlozi imaju važnu ulogu u realizaciji padeža, pored padežnih
nastavaka. Kada se upotrebljavaju sa predlozima, gramatičko značenje padeža
biva izraženo istovremeno i oblikom i predlogom. Albanski jezik odlikuje
pet padeža (ne računajući vokativ) među kojima je i ablativ koji u srpskom
jeziku ne postoji kao poseban padež, već se javlja kao vrsta genitiva,
konkretnije kao ablativni genitiv. Srpski jezik karakteriše sedam padeža u
koji je uključen i vokativ. U albanskom jeziku ne postoje instrumental i
lokativ kao posebni padeži, njihovu funkciju u albanskom ima akuzativ, a sam
albanski je jedan od retkih indoevropskih jezika koji ima predloge za
nominativ. Prilikom poređenja značenja predloga u ova dva jezika uočili smo
ekvivalentnost u značenju pojedinih predloško-padežnih konstrukcija u
albanskom i srpskom jeziku. Vrlo retko možemo govoriti o potpunom poklapanju
predloško-padežnih konstrukcija koje bi se odnosilo i na padežni oblik
imenice i predlog koji joj prethodi. Nakon uvida u pregled najznačajnijih
predloga u albanskom i srpskom uočili smo da je u albanskom ablativ padež
koji se semantičko-sintaksički slaže sa najvećim brojem predloga, dok je u
srpskom to genitiv. I u jednom i u drugom jeziku predlozi koji po svom
kvantitetu zauzimaju prvo mesto su predlozi kojima se iskazuju mesni tj.
prostorni odnosi. Opšte je poznata činjenica da u nastavi stranog jezika
predlozi predstavljaju gramatičku jedinicu prilikom čijeg usvajanja dolazi
do izvesnih teškoća. Te teškoće su prvenstveno prouzrokovane uticajem
maternjeg jezika, jer se određene konstrukcije iz maternjeg jezika
reflektuju i prenose prilikom usvajanja stranog jezika. Isti prostorni,
vremenski, mesni i njima slični odnosi se u albanskom i srpskom jeziku
izražavaju različitim predloško-padežnim konstrukcijama. Ono što često
dovodi do teškoća u procesu usvajanja ove gramatičke oblasti jeste
ovladavanje nijansama koje se odnose na semantiku predloga i postojanje
sinonimičnih predloga. Ponekad su te semantičke nijanse gotovo neuhvatljive
i najveći problem zadaju neizvornim govornicima, ali neretko i samim
izvornim govornicima. U radu su taksativno navedeni najznačajniji predlozi u
albanskom i srpskom jeziku, njihova značenja (osnovna i prenesena) kao i
grupa predloga koja ima sinonimno i antonimno značenje.
Istraživački interes u ovome radu usmjeren je na internacionalizme u hrvatskome vojnom nazivlju. U prvome se redu tematiziraju zastupljenost i geneza njihova naslojavanja u terminološkome sustavu te ...utjecaj engleskih leksičkih modela na daljnje oblikovanje hrvatskih istovrijednica internacionalizmima. Posebno se progovara o paušalnoj predodžbi da se hrvatsko vojno nazivlje u minimalnoj mjeri izgrađuje internacionalizmima (i općenito posuđenicama) te o izvanjezičnim utjecajima kroz povijest na njegovo oblikovanje. Nakon dijakronijsko-sinkronijskoga uvida u pripremljeni korpus sagledavaju se rezultati sraza hrvatskih predloženica i međunarodnih ustaljenica u jezičnoj praksi. Na kraju, predlaže se teorijski pristup daljnjoj izgradnji vojnoterminološkoga sustava internacionalizmima kao terminološkoga sustava sui generis, u simboličko-identitetskome smislu.
Prvotni je prijevod starocrkvenoslavenskih biblijskih tekstova kao što je poznato, posebice aprakosa, psaltira i apostola izmijenjen u Moravskoj premda je još uvijek neistraženo u kojoj mjeri. ...Određeni je broj leksema vjerojatno preuzet iz zapadnoslavenskih jezika. Iako u povijesnim izvorima za najstarije ćirilometodsko razdoblje slavenske pismenosti nema potvrda o dodiru Hrvata s moravskom misijom, može se pretpostaviti da je do tog utjecaja došlo nakon protjerivanja slavenskih
učenika iz Moravske ako ne i ranije. To uz ostalo potvrđuju i očuvani moravizmi u hrvatskoglagoljskim tekstovima, odnosno riječi koje su u kanonskim starocrkvenoslavenskim tekstovima arhaizmi. Većina njih pojavljuje se u našim starijim rukopisima, fragmentima, misalima i brevijarima: dr(e)vle, drьkola, uedriti, ešutь, mьša, mito, natruti, raspeti, rêsnota, siko, sьnьmь, šui itd. Neki se od tih leksema pojavljuju i u Drugome beramskom brevijaru: drev’lê, dreselь, drkola, kokošь, pastirь, pênezь, izvedenice od korijena rêsn- itd. Iako problem leksičkih moravizama u hrvatskoglagoljskim spomenicima nije posve usustavljen i definiran, autorica izlaže popis mogućih moravizama u Drugom beramskom (ljubljanskom) brevijaru uz analizu njihova značenja. Između ostaloga, istražuje se postoji li razlika u broju moravizama između 1. i 2. dijela brevijara, kao i kakav je odnos između ovog sloja leksema u ovom rukopisu i najstarijih hrvatskoglagoljskih fragmenata.
The original translation of the Old Church Slavonic biblical texts as it
is known, in particular the aprakos, psalms, and apostles, was modified
in Moravia, although it has not yet been investigated to what extent. A
certain number of lexemes were probably taken from the West Slavic languages. Although there is no evidence of contact between Croats and the Moravian mission in historical sources related to the oldest Cyrillic period of Slavic literacy, it can be assumed that this influence occurred after the expulsion of Slavic students from Moravia, if not earlier. Among other things, this is confirmed by the preserved Moravisms in Croatian Glagolitic texts, that is, words that are archaic in the canonical Old Church Slavonic texts. Most of them appear in our older manuscripts, fragments, missals and breviaries: dr(e)vle, drьkola,
uedriti, ešutь, mьša, mito, natruti, raspeti, rêsnota, siko, sьnьmь, šui etc. Some of these lexemes also appear in the Second Beram Breviary:
drev’lê, dreselь, drkola, kokošь, pastirь, pênezь, derivatives of the root rêsn-, etc. Although the issue of lexical moravisms in Croatian Glagolitic monuments is not completely systematized and defined, the author presents a list of possible moravisms in the Second Beram (Ljubljana) Breviary, with an analysis of their meaning. The paper also explores the difference in the number of moravisms between the 1st and 2nd parts of the breviary and the relationship between this layer of lexemes in this manuscript and the oldest Croatian Glagolitic fragments.
Služba sv. Barbare
sačuvana je u
malom broju sanktorala hrvatskoglagoljskih brevijara. U radu se kroz
komparativnu analizu teksta u trima brevijarima gdje je ona sačuvana donosi
jezična slika Službe. ...Neslavenski predlošci tekstova unutar službe nisu
utvrđeni, no u mjeri u kojoj je to moguće donose se određene usporedbe i
upućuje na moguće smjerove daljnjih istraživanja. Upotreba imenice
spasь
umjesto
isusь
kao odlika najstarije hrvatskoglagoljske tradicije, kao i
činjenica da je u čitanjima tekst Mučenja sv. Barbare kojem je predložak bio
grčki, upućuju na to da je riječ o Službi koja je u sačuvane brevijare dospjela
prepisivanjem iz znatno starijih predložaka.
The
Office of St. Barbara
is preserved in a small number of the Sanctorale part of Croatian Glagolitic
breviaries. Through a comparative analysis of the text in the three breviaries
where it has been preserved, this paper provides a presentation of the linguistic
features of the
Office
. There are
certain differences in the length of the readings and the arrangement of the
readings and the singing parts, but the texts in the breviaries are generally
the same. Consequently, there are no significant differences between breviaries
at the linguistic level either. In general, it can be said that the
First Beram Breviary
has more regular
(Church Slavonic forms) in the
Office
than
the Vatican breviary
Illirico 10
and
Bribir breviary
. Non-Slavic protographs of
texts within the service have not been identified. However, to the extent
possible, certain comparisons have been drawn which point out to possible
directions for further research. The use of the noun
spasь
instead of
isusь
as
a feature of the oldest Croatian Glagolitic tradition, as well as the fact that
the template of the
Martyrdom of St.
Barbara
was Greek, suggests that the
Office
came into preserved breviaries by copying from a much older templates.
The base of the culture of expression (speech and writing culture) is a literary and linguistic norm. It means respecting all language rules. The culture of written expression emphasizes functional ...approach to the issues of regularity and normativity. Theoretical base of the culture of written expression consists of functional grammar, functional stylistics and orthographic rules. The subject of this study included normative and stylistic characteristics of the culture of written expression of secondary school students who attend third and fourth grade of vocational schools and academically-oriented high schools in Serbia. Also we presented and analysed Serbian language and literature syllabuses for third and fourth grade in secondary schools, especially those parts concerning the teaching of the culture of written expression and stylistics and orthography (the number of classes provided for the teaching, the selection of teaching units, and the number of classes per academic year in secondary schools). We analysed the distribution of the culture of written expression and its two areas within the teaching process - stylistics and orthography - in the compulsory textbooks and handbooks for the above mentioned age. In addition, the paper examined the relationship between standard Serbian language and nonstandard language idioms in the written expression of Serbian secondary school students because the base of the culture of expression is the standard language in which the instruction is performed at all levels of education in Serbia. The primary goal of this work was to determine the quality of written expression of the students attending two final years of secondary schools and to draw attention to the students’ failures in the application of knowledge of stylistics and orthography in the written expression. One of the goals of this work was to show the weaknesses in the syllabuses as well as in textbooks and handbooks for the students of this age. Additionally, our goal was to estimate to what extent the standard of language and nonstandard idioms pervaded in the written expression of Serbian secondary school students. For the research corpus we used the data obtained in a survey we had conducted during April and May 2011 in twelve secondary schools in Belgrade, Novi Sad, Krusevac and Jagodina. The sample consisted of 583 students who attended third and fourth grades of high schools and vocational schools. The research corpus included: a) syllabuses - Serbian language for third and fourth grade of secondary school (high schools with either general, linguistic or mathematic core curriculum gymnasium, four-year vocational secondary schools), b) textbooks and handbooks for Serbian language for third and fourth grade of secondary schools, c) test with orthography questions g) questionnaire, d) students’ texts (research situation) f) secondary school students’ essays (test situation). The analysis of the syllabuses for the above mentioned age indicate the conclusion that the teaching of culture of written expression in secondary schools in Serbia is being carried out according to the tasks that are not fully adapted to the present time, since secondary school students attend the classes of the culture of expression according to educational programs that were written in the last decade of the last century (in 1991). Considering the presence of stylistics and orthography in syllabuses and textbooks for this age, we concluded that not enough attention had been paid to these two complementary areas of the culture of expression teaching. The extent to which secondary school students know the prescriptive rules of Serbian language is perhaps best shown by the fact that none of the students attending the final years of secondary school answered all the questions in the orthography test and the questionnaire without deviating from the standard language norm. Quantitative data indicate that there is no fundamental difference between high school and vocational school students; however, junior secondary school students had slightly better achievements than secondary school graduates. Observed at the level of entire corpus (orthographic test, texts/biographies, written tests), secondary school students often deviated from the orthographic norms when using punctuation and from the rules for connecting and separating words in writing, while less frequently they disregarded prescriptive rules on writing capital letters and abbreviations, as well as the rules for sound alternations and sound relationships. In the area of the syntax of verbs and sentences secondary school students made the most mistakes in the writing of the verb should, the possessive pronoun for every person when referring to the subject of a sentence, present tense of the verb to apologize, the imperative of the verb to bend, regarding the use of phrases preposition + infinitive, and preposition + adverb of place, in the writing of the adverb with in front of the instrumental case in a narrower sense, as well as when using the following structures: 1) to + present functioning as future and, 2) syllepsis phrase with the coordination of two prepositions - from and to, one of which is followed by a corresponding case while the other is not, 3) come to + genitive which occurred as a result of the process of decomposing the predicate. The analysis of normative aspects of the culture of expression of the secondary school students of final years clearly leads to the conclusion that one of the basic aims of cultural expression teaching, to prepare students to respect standard language rules in writing and to develop students' awareness of the importance of respecting the norms of the literary language, was not fully implemented. Therefore a purposeful and creative use of language was compromised. Also, the analysis of the stylistic aspects of the culture of written expression leads us to very similar conclusions. Within this thematic area we discussed functional and stylistic peculiarities of students’ texts and most frequent occurrence of figurative elements in academic writing tasks of secondary school students. Although secondary school students were required to write a biography, most of them showed no distinction between biography and autobiography, because a significant number of students wrote an autobiography, or a type of job application. Most of these texts significantly deviated from the norm of administrative functional style at the level of text structure, as well as at morphological, syntactic and lexical levels. To achieve a more striking manner of expression, students less often formulated tropes than figures in narrow sense. At the same time the linguistic aspect of figurative language in students’ written tests was more dominant than its aesthetic effectiveness. The most frequent processes of stylistic activation of text, i.e. the elements of stylistic devices in the analyzed material were: periphrasis, ellipse and syllepsis, epithets, accumulation, euphemism, comparison, pleonasm, tautology, stylistic devices of repetition, figures of harmonious contradictions, metaphor (mainly personification) and metonymy.
Osnovu kulture izražavanja (kulture govora i pisanja) čini književno jezička norma. To znači poštovanje svih jezičkih pravila. Kultura pismenog izražavanja u prvi plan stavlja funkcionalni prilaz pitanjima pravilnosti i normativnosti. Teorijsku bazu kulture pismenog izražavanja čine funkcionalna gramatika, funkcionalna stilistika i ortografska pravila. Predmet ovog rada obuhvata normativne i stilističke karakteristike kulture pismenog izražavanja srednjoškolaca koji pohađaju III i IV razred srednjih stručnih škola i gimnazija u Srbiji. Takođe su navedeni i analizirani nastavni planovi i programi za srpski jezik i književnost za III i IV razred u srednjim školama i to oni njihovi delovi koji se tiču nastave kulture pismenog izražavanja, odnosno nastave stilistike i pravopisa (broj časova predviđenih za njihovu obradu, izbor nastavnih jedinica, broj časova u toku školske godine u srednjim školama). Analizirana je zastupljenost kulture pismenog izražavanja i njenih dvaju područja u okviru nastavnog procesa – stilistika i pravopis – u obaveznim udžbenicima i u priručnicima za pomenuti uzrast. Dodatno, u radu se razmatra odnos standardnog srpskog jezika i nestandardnih jezičkih idioma u pismenom izražavanju srednjoškolaca, jer osnovu kulture izražavanja čini standardni jezik na kome se u Srbiji odvija nastava na svim nivoima obrazovanja. Osnovni cilj rada jeste da se utvrdi kvalitet pismenog izražavanja učenika koji pohađaju završne razrede srednje škole i da se ukaže na propuste srednjoškolaca u primeni znanja iz stilistike i pravopisa u pismenom izražavanju. Jedan od ciljeva rada jeste da se pokažu slabosti u nastavnim planovima i programima, kao i u udžbenicima i priručnicima za ovaj uzrast učenika. Takođe, bio nam je cilj da sagledamo u kojoj meri se u pismenom izražavanju srednjoškolaca prožimaju jezički standard i nestandardni idiomi. Za korpus istraživanja upotrebljeni su podaci dobijeni u istraživanju koje smo obavili tokom aprila i maja 2011. godine u dvanaest srednjih škola u Beogradu, Novom Sadu, Kruševcu i Jagodini. Uzorak čini 583 učenika III i IV razreda gimnazija i srednjih stručnih škola. Istraživački korpus obuhvata: a) nastavne planove i programe – Srpski jezik za III i IV razred srednje škole (gimnazija opšteg, jezičkog i matematičkog smera, četvorogodišnje srednje stručne škole); b) udžbeničku i priručničku literaturu za srpski jezik za III i IV razred srednje škole; v) test koji sadrži pitanja iz pravopisa; g) upitnik; d) tekstove učenika (istraživačka situacija); đ) školske pismene zadatke srednjoškolaca (test situacija). Analiza nastavnih programa za pomenuti uzrast ukazuje na zaključak da se u srednjim školama u Srbiji nastava kulture pismenog izražavanja realizuje prema zadacima koji nisu sasvim prilagođeni današnjem vremenu,
PDF