Uz primjenu imagološke analitičke metode, a na temelju kontroverzijskih katekizama sjevernohrvatskih franjevaca (Bačić, Vilov, Pavić) iz 18. stoljeća, rad se bavi fenomenom konstituiranja ...konfesionalnoga (katoličkoga) identiteta i (pravoslavnoga) alteriteta kao središnjega dijela problematike. Konfesionalna se drugost stoga nastoji jasnije definirati analizom suodnosa autopredodžbi i heteropredodžbi na relaciji katolici – pravoslavci u 18. stoljeću, ponajprije na području Slavonije. Spomenuti su franjevci, kao pripadnici budimskoga kulturnoga kruga, pisali djela teološke kontroverzije na narodnome jeziku koja je u 18. stoljeću bila izraz osobitoga teološkoga interesa među (slavonskim) vjerskim polemičarima. Sva su trojica franjevaca tijekom svoga pastoralnoga rada zasigurno bila u kontaktu s pravoslavnim kršćanima, no glavni recipijenti franjevačkih kontroverzističkih tekstova nisu pravoslavni kršćani, nego katolici kojima su takva djela namijenjena kao praktična pomagala u vjerničkome dijalogu s pravoslavnim kršćanima. Nije stoga slučajno što franjevci u svoje katekizme umeću kontroverzističke dijelove (iako im to nije glavna svrha). Ni Bačić, ni Vilov, a ni Pavić ne pišu prave vjerske polemike, poput onih isusovačkih na latinskom (Pejačević, Werntle, Šimunić), pa i hrvatskom jeziku (Kanižlić), ali su njihovi katekizmi uvelike obilježeni i određeni kontroverzijskom tematikom/problematikom. Posebna im je vrijednost i u tome što su pisani narodnim jezikom koji je, ipak, rijetkost za polemički žanr u 18. stoljeću, obilježen visokim stilom (latinskim jezikom), složenom teološkom i crkvenopovijesnom tematikom i upućenošću obrazovanim recipijentima. Katekizmi spomenutih franjevaca otkrivaju nasljedovanje tendencija i preokupacija posttridentskoga razdoblja katoličke obnove te su osebujan i važan pokazatelj smjera vjerskopolemičke literature u širem kontekstu književne kulture u osamnaestostoljetnoj Slavoniji.
Uz primjenu imagološke analitičke metode, a na temelju kontroverzijskih katekizama sjevernohrvatskih franjevaca (Bačić, Vilov, Pavić) iz 18. stoljeća, rad se bavi fenomenom konstituiranja ...konfesionalnoga (katoličkoga) identiteta i (pravoslavnoga) alteriteta kao središnjega dijela problematike. Konfesionalna se drugost stoga nastoji jasnije definirati analizom suodnosa autopredodžbi i heteropredodžbi na relaciji
katolici – pravoslavci u 18. stoljeću, ponajprije na području Slavonije. Spomenuti su franjevci, kao pripadnici budimskoga kulturnoga kruga, pisali djela teološke kontroverzije na narodnome jeziku koja je u
18. stoljeću bila izraz osobitoga teološkoga interesa među (slavonskim)
vjerskim polemičarima. Sva su trojica franjevaca tijekom svoga pastoralnoga rada zasigurno bila u kontaktu s pravoslavnim kršćanima, no
glavni recipijenti franjevačkih kontroverzističkih tekstova nisu pravoslavni kršćani, nego katolici kojima su takva djela namijenjena kao
praktična pomagala u vjerničkome dijalogu s pravoslavnim kršćanima. Nije stoga slučajno što franjevci u svoje katekizme umeću kontroverzističke dijelove (iako im to nije glavna svrha). Ni Bačić, ni Vilov, a ni Pavić ne pišu prave vjerske polemike, poput onih isusovačkih
na latinskom (Pejačević, Werntle, Šimunić), pa i hrvatskom jeziku (Kanižlić), ali su njihovi katekizmi uvelike obilježeni i određeni kontroverzijskom tematikom/problematikom. Posebna im je vrijednost i u tome što su pisani narodnim jezikom koji je, ipak, rijetkost za polemički žanr u 18. stoljeću, obilježen visokim stilom (latinskim jezikom), složenom teološkom i crkvenopovijesnom tematikom i upućenošću obrazovanim recipijentima. Katekizmi spomenutih franjevaca otkrivaju nasljedovanje tendencija i preokupacija posttridentskoga razdoblja katoličke obnove te su osebujan i važan pokazatelj smjera vjerskopolemičke literature u širem kontekstu književne kulture u osamnaestostoljetnoj Slavoniji.
Using the imagological analytical method, based on controversial catechisms of the northern Croatian Franciscans (Bačić, Vilov, Pavić) from the 18th century, the paper addresses the phenomenon of constituting the confessional (Catholic) identity and (Orthodox) alterity as the central part of the issue. Therefore, the paper aims to clarify the confessional otherness through the analysis of the interrelationship of auto-images and hetero-images between Catholic and Orthodox Christians in the 18th century, primarily in Slavonia. The mentioned Franciscans, as members of the cultural circle of Buda (Budim), wrote works of theological controversy in the vernacular, which
was an expression of particular theological interest among the (Slavonian) religious polemicists in the 18th century. During their pastoral work, all three Franciscans must have been in contact with Orthodox Christians, however, the target readers of the Franciscan controversial texts were not the Orthodox Christians but Catholics for whom such works were intended as a practical aid for religious dialogue with the Orthodox Christians. Therefore, it is not by
accident that the northern Croatian Franciscans inserted controversial parts in their catechisms (although it is not their main purpose). Neither Bačić, nor Vilov, nor Pavić wrote true religious polemics, like those of the Jesuit written in Latin (Pejačević, Werntle, Šimunić) as well as Croatian (Kanižlić), but their catechisms are largely characterized and determined by controversial thematic/problematics. They are especially valuable because they are written in the vernacular,
which is rare in the polemic genre of the 18th century, characterized by the grand style (Latin language), complex theological and church history themes, as well as orientation towards educated recipients. The catechisms of the above-mentioned Franciscans reveal a legacy of tendencies and preoccupations of the post-Tridentine era of the Catholic
Reformation and are also a peculiar and important indicator of the direction of religious polemic literature within the scope of a wider context of literary culture of the 18th century Slavonia.
Using the imagological analytical method, based on controversial catechisms of the northern Croatian Franciscans (Bačić, Vilov, Pavić) from the 18th century, the paper addresses the phenomenon of ...constituting the confessional (Catholic) identity and (Orthodox) alterity as the central part of the issue. Therefore, the paper aims to clarify the confessional otherness through the analysis of the interrelationship of auto-images and hetero-images between Catholic and Orthodox Christians in the 18th century, primarily in Slavonia. The mentioned Franciscans, as members of the cultural circle of Buda (Budim), wrote works of theological controversy in the vernacular, which was an expression of particular theological interest among the (Slavonian) religious polemicists in the 18th century.
During their pastoral work, all three Franciscans must have been in contact with Orthodox Christians, however, the target readers of the Franciscan controversial texts were not the Orthodox Christians but Catholics for whom such works were intended as a practical aid for religious dialogue with the Orthodox Christians. Therefore, it is not by accident that the northern Croatian Franciscans inserted controversial parts in their catechisms (although it is not their main purpose). Neither Bačić, nor Vilov, nor Pavić wrote true religious polemics, like those of the Jesuit written in Latin (Pejačević, Werntle, Šimunić) as well as Croatian (Kanižlić), but their catechisms are largely characterized and determined by controversial thematic/problematics. They are especially valuable because they are written in the vernacular, which is rare in the polemic genre of the 18th century, characterized by the grand style (Latin language), complex theological and church history themes, as well as orientation towards educated recipients. The catechisms of the above-mentioned Franciscans reveal a legacy of tendencies and preoccupations of the post-Tridentine era of the Catholic Reformation and are also a peculiar and important indicator of the direction of religious polemic literature within the scope of a wider context of literary culture of the 18th century Slavonia.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Prir. prema: Articvli oli Deili te prave stare Vere Kerszhanske ... / Primož Trubar- Na kraju teksta ilustracije: na listu 1v ...prikazan je Krist Pobjednik, a ispod prikaza glag. tekst: "Artikuli || na kon tisuć i pet||sat, i šestdeset i dva lê-||ta našega spasenê", na listu 2 portreti prevoditeljâ uz koje su glagoljski odlomci iz Svetog pisma: uz portret Antuna Dalmatina odlomak iz psalma 70, a uz portret Stipana Konzula odlomak iz Evanđelja (Mt 11, 28) i iz Pavlove poslanice (2- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Za pretkoncilskoga hrvatskog katoličkog svećenika, promatranoga na temelju pastoralnih udžbenika kojima se služio, nesumnjivo se može ustvrditi da visoko vrjednuje katehetsko poučavanje u opsegu ...svojega pastoralnog djelovanja. U skladu s pretkoncilskim teološkim individualizmom spasenja, on katehetsko poučavanje definira kao vješto pružanje prilike učenicima da preko nastojanja katehete usvoje sve što je potrebno za spasenje. Poučavanje u vjeri urezano je u habitus pretkoncilskoga svećenika kao njegova poglavita zadaća koju on shvaća kao trajno nastavljanje Isusove učiteljske službe u Crkvi u vidu svoje posredničke uloge 'alter Christusa'. Prvotni je predmet katehetske pouke za djecu i odrasle Isus Krist, cijeli sadržaj Objave kako je objavljena u Svetomu pismu i predaji, te kako je Crkva predlaže vjerovati. Pravovjernost se pritom želi pod svaku cijenu sačuvati. Svećenik-kateheta bio je svjestan da o kvalitetnoj sustavnoj i metodičkoj katehizaciji ovisi buduća generacija vjernika i plodonosno primanje sakramenata. Svrha katehetskoga poučavanja ne nalazi se samo u obrazovanju, nego i u disponiranju volje katehizanata da čine dobro. Upravo stoga svećenik se smatrao ne samo katehetom, nego i odgojiteljem u vjeri. Da bi to mogao biti, nastojao je osposobljavati se u pedagogiji, didaktici te metodici, obazirući se prilikom katehiziranja na konkretno iskustvo svojih naslovnika. Morao je dobro poznavati i specifičnosti dječjega te zavičajnoga govora, uvodeći ih postupno u razumijevanje religijskoga govora. S obzirom na metodologiju, služio se akromatičkom te heurističkom metodom, a često i njihovom kombinacijom kako bi istine vjere tumačio u pripovijedanju s biblijskom potkom, formulirajući sadržaj u nastavne jedinice, te provjeravajući na kraju sata usvojeno znanje. U svemu tomu kateheta se pokazao kao nezamjenjiv u katehetskomu nastavnom procesu, jer je kušao oživljavati nerijetko suhe i beživotne nastavne cjeline neoskolastičkih vjeronaučnih katekizama. U izboru gradiva slijedio je propisane neoskolastičke katekizme, a kasnije i deharbovske katekizme u kojima se gradivo vezivalo uz biblijske pripovijetke, kako bi katehetska poruka djeci bila zanimljiva, jer su pripovijetke ipak davale konkretni oblik apstraktnim dogmatsko-moralnim katekizamskim formulacijama. Školski je vjeronauk bio u svojemu planu i programu komplementaran sa župnom katehezom, jer su se obje komponente vjerske pouke služile istim pomagalom – katekizmom. Svećenik-kateheta djecu je i odrasle na župnoj katehezi poučavao i obredoslovnici (liturgici), tumačeći im crkvenu godinu te obrede, a snažan naglasak stavljao je i na sakramentalnu katehezu koja je u svojoj operacionalizaciji bila i dalje pod snažnim utjecajem neoskolastičkoga intelektualizma. Pretkoncilski je svećenik razvijao i euharistijsku katehezu, te priježenidbenu katehezu za zaručnike, a i sam sakrament pomirenja bio je katehetski intoniran u opsegu ispovjednikovih savjeta pokornicima. Individualno dušobrižničko vodstvo također je imalo svoje veoma snažne katehetske naglaske u sklopu individualnoga vodstva obitelji, djece i mladeži, te raznih staleža. Katehizaciju je nastojao dovesti u pastoralni međuodnos s propovijedanjem, odnosno s nedjeljnim i blagdanskim evanđeoskim perikopama. Takvim, za onodobne prilike, komplementarnim katehiziranjem nastojao ih je integrirati u župnu zajednicu.
Antun Kanižlić objavio je dva katekizma koja su imala posve različitu sudbinu i nastala su pod različitim okolnostima, ali imaju jednaku vrijednost i ulogu u vjerskom i kulturnom ozračju Slavonije ...toga vremena. U izlaganju se osvjetljavaju i dopunjuju novim podacima okolnosti, izvori i dometi tih Kanižlićevih katekizama. Prvi je katekizam pod naslovom Obilato duhovno mliko. To jest Nauk krstjanski iliričkoj iliti slovinskoj dičici darovan (Zagreb 1754) nastao u povodu serije vizitacija i pučkih misija koje je zagrebački biskup Franjo Thauszy 1753. organizirao u požeškom kraju, a godinu ranije imenovao je Kanižlića prisjednikom biskupskog konzistorija u Požegi. Zato katekizam izlazi pod biskupovim imenom i on potpisuje nadahnut i poticajni predgovor. Po sadržaju slijedi strukturu Kanizijeva velikog katekizma s dubokim teološkim sadržajem, u obliku pitanja i odgovora u 25 poglavlja. Objašnjava se zašto je bio namijenjen župnicima i učiteljima te zašto nije imao kasnijih izdanja. Drugi je katekizam Mala i svakom potribna Bogoslovica. To jest Nauk kerstjanski u tri skule razdiljen, a prvo izdanje vjerojatno je izašlo 1760. i do 1818. je doživjelo ukupno sedam izdanja. On sadrži katekizam, molitve i pjesme, a nastaje u jeku analfabetske akcije koju je u požeškom kraju 1752. započeo Josip Milunović, prvih osnovnih škola u tom kraju i Bratovštine kršćanskog nauka koje od 1760. organiziraju i vode isusovci. Zato je i katekizam zapravo prerada njemačkog katekizma Ignacija Parhammera, inicijatora i promotora tog katehetskog pokreta u Austriji, koji u metodi slijedi Kanizijevu tradiciju.
Uz to 1761. u Zagrebu izlazi po sadržaju identičan katekizam: Nauk karstjanski sverhu pet poglavjah Petra Canizija Družbe Isusove na tri skule razdiljen… U naslovu se napominje da, osim katekizma, molitava i pjesama, sadrži i upute za Bratovštinu kršćanskog nauka te da ga je jedan isusovac dijelio iste godine u misijama. Bio je to Petar Lipovčić u misijama među bačkim Hrvatima, a opširni predgovor potpisao je kaločki nadbiskup grof Joseph Báttyany. On napominje da je na tim misijama uz preko 2.000 primjeraka katekizma dao razdijeliti i upute za nepismene. Isti katekizam s istom namjenom ponovno je tiskan u Kaloči 1767. s napomenom da su ga misionari dijelili na misijama 1766. godine. Kanižlićevu Bogoslovicu priredio je na kajkavskom zagrebački kanonik Boltižar Mataković i objavio pod naslovom Naručna knižica navuka krščanskoga (Zagreb 1770).
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- I. bukue. - 16, 308, 2 str., 1 f. pril. (frontispic)- All metadata published by Europeana are available free of restriction under ...the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
