Polytrauma patients represent one of the most challenging medical conditions. Developing methods of assessing the risk of death in these patients is a continous effort for the medical field. In this ...study we evaluate the creatine kinaze isoenzyme MB (CK-MB) and troponin as markers of increased risk of death in the first 24 hours after admission in polytrauma patients with associated thoracic trauma.
The study was conducted on 33 patients treated in the emergency department of County Clinical Emergency Hospital Constanta between 2014 and 2017.
The results of the study suggest that CK-MB does not offer additional information related to the risk of death in these patients, while in the case of troponin, higher values were observed in the patients that didn’t survive after 24 hours of followup.
Primjena inhibitora CDK4/6 u liječenju hormonski ovisnoga metastatskog raka dojke negativnog na HER-2 dovela je do bitnog poboljšanja kontrole bolesti, i to ponajprije znatnim produljenjem ...preživljenja bez progresije bolesti, uz prihvatljiv profil toksičnosti. Osnovno djelovanje inhibitora CDK4/6 jest odgađanje razvoja rezistencije na endokrinu terapiju, odnosno reverziju već nastale rezistencije. Medijani preživljenja bez progresije bolesti kreću se oko 20 i više mjeseci u prvoj liniji liječenja i 10-ak mjeseci i više u drugoj liniji.
U prvoj liniji liječenja kombinirani su s aromataznim inhibitorima, a u drugoj s fulvestrantom. Produljenjem vremena bez napredovanja bolesti odgađa se primjena kemoterapije, a bolesnicama se osigurava bolja
kvaliteta života. Zbog svega navedenoga ovi lijekovi u kombinaciji s endokrinom terapijom nova su, visokovrijedna terapijska opcija u liječenju metastatskog raka dojke. Međutim, ostaju brojna otvorena pitanja za svakodnevnu kliničku praksu kao što su optimalan odabir bolesnica za prvolinijsko i drugolinijsko liječenje, sekvenciranje drugih lijekova nakon progresije bolesti na inhibitore CDK4/6 te dostupnost i cijena liječenja.
Inhibitori tirozin kinaze sve se češće primjenjuju kao dio onkološke terapije zahvaljujući
svojemu protutumorskom učinku i učinku protiv angiogeneze. Jedan od značajnijih predstavnika navedene
...skupine lijekova jest sunitinib, oralni višeciljni inhibitor koji se uporabljuje kod određenih oblika
gastrointestinalnih stromalnih tumora, metastatskog karcinoma bubrežnih stanica i proširenoga
neuroendokrinog tumora gušterače. Osim pozitivnih učinaka navedene skupine lijekova, zabilježeni su
i oni neželjeni. Ovisno o autorima, 10 do 30 % bolesnika doživjelo je neki oblik kardiovaskularnog (KV)
događaja u vrijeme primjene inhibitora tirozin kinaze. Ovim radom prikazuje se slučaj 73-godišnjeg
bolesnika koji je zbog metastatskog tumora desnog bubrega prvotno operiran, a potom liječen sunitinibom.
Otprilike osam mjeseci od početka navedene terapije bolesnik dolazi u Objedinjeni hitni bolnički
prijam zbog boli u prsima. Izvedenim elektrokardiogramom postavljena je sumnja na akutni koronarni
sindrom uz elevaciju ST-segmenta u inferiornim, posteriornim i lateralnim odvodima. Hitnom koronarografijom
prikazala se okluzija proksimalnog dijela desne koronarne arterije te se nastavilo s primarnom
perkutanom koronarnom intervencijom. S obzirom na to da u bolesnika nisu ranije zabilježeni
značajniji KV komorbiditeti, postavljena je sumnja na potencijalnu povezanost s primjenom inhibitora
tirozin kinaze. Promatrani radovi stranih autora slične tematike pokazali su znatnu učestalost širokoga
spektra KV događaja. Pojedina su istraživanja pokazala da primjena te skupine lijekova dovodi do porasta
arterijskoga tlaka, krutosti arterija i smanjenja elastičnosti. Naveden je i prikaz slučaja talijanskih
autora koji opisuju da je bolesnik nakon 2 godine primjene sorafeniba podvrgnut kardiokirurškom zahvatu
ugradnje premosnica, iako nije imao značajnijih KV komorbiditeta. Kao zaključak promatranih radova
i ovog prikaza bolesnika, nameće se potreba za kvalitetnijim KV praćenjem onkoloških bolesnika
na terapiji inhibitorima tirozin kinaze u svrhu prevencije neželjenih događaja i ishoda.
Raznolikost kliničke slike reumatoidnog artritisa (RA) i molekularna specifičnost podvrsta RA kod bolesnika s ranim promjenama na perifernim zglobovima još uvijek predstavljaju velik izazov. U ...kliničkim uvjetima klasifikacija podtipova bolesti nije moguća, a prilagodba terapije temelji se na kontinuiranoj ljestvici DAS za procjenu težine bolesti. Novi pristup u liječenju pojavljuje se s novim ne-biološkim ciljnim sintetskim antireumaticima koji modifciraju bolest (targeted synthetic disease-modifying antirheumatic drugs, tsDMARDs) iz skupine Janus kinaza 1 i 3 (JAK1 i JAK3) koji blokiraju interleukin (IL)-2, IL-4, IL-7, IL-9, IL- 15 i IL-21. Prikazuje se slučaj 48-godišnjeg bolesnika koji je u dobi od 40 godina obolio od poliartritisa. Početni laboratorijski nalazi pokazali su mirne upalne parametre, a nalaz magnetske rezonancije obiju šaka ukazivao je na rani stadij RA. U terapiju su uvedeni metilprednizolon i metotreksat. Bolesnik je prošao dodatnu obradu, ali nije bilo dovoljno elemenata za postavljanje točne dijagnoze. Prema algoritmu EULAR-ACR bolest je klasificirana kao seronegativni RA s obzirom na zahvaćenost zglobova, trajanje bolesti i sinovitis koji se nisu mogli bolje opisati kao neki drugi entitet. Djelomičan klinički odgovor na danu terapiju (steroidi u monoterapiji te metotreksat i leflunomid u kombinaciji) zabilježen je pri upotrebi sistemskih steroida, no dramatično poboljšanje postignuto je tek upotrebom ciljane terapije JAK inhibitorima. Iako je po preporukama indicirana upotreba anti TNF-α blokatora, iskoristili smo priliku primijeniti novi lijek iako isti još nije registriran u Europi. Nakon dvadeset mjeseci liječenja JAK inhibitorom kod ovog bolesnika, građevinskog radnika, došlo je do potpune remisije bolesti bez potrebe za bazičnom ili kortikosteroidnom terapijom. Također je postignut i potpuni funkcionalni kapacitet u njegovom zahtjevnom zanimanju. Dobiveni rezultati dovode u pitanje pravodobnost davanja imunomodulatora u algoritmu liječenja poliartritisa.
Reumatoidni artritis sustavna je upalna reumatska bolest koja, osim zglobova, zahvaća i unutarnje organe, kožu,
osjetilni i živčani sustav, a znatno povisuje i rizik od kardiovaskularnih bolesti. ...Posljednjih godina znatno se promijenio
pristup u dijagnostici i liječenju bolesnika s reumatoidnim artritisom. Rana dijagnoza i pravodobno započinjanje
liječenja sintetskim i biološkim lijekovima iznimno su važni da bi se spriječile ireverzibilne posljedice ove teške bolesti.
Hrvatsko reumatološko društvo Hrvatskoga liječničkog zbora u skladu s novijim spoznajama u reumatologiji
obnovilo je preporuke za liječenje reumatoidnog artritisa.
Kardiotoksičnost je sve češća nuspojava onkološkog liječenja pa tako i novijih, bioloških ciljanih lijekova. Posebno razvijena monoklonska protutijela ili inhibitori tirozin-kinaze blokiraju bilo ...receptore HER-2 bilo VEGF bilo pak aktivnost Abl-kinaze. Međutim, time se ometaju i molekularni mehanzimi ključni za kardiovaskularno zdravlje. Anti-HER2 terapija najčešće uzrokuju reverzibilnu sistoličku disfunkciju lijevog ventrikula, a blokadom VEGF receptora razvija se arterijska hipertenzija i povećava sklonost tromboembolijskim incidentima. Ranim prepoznavanjem i liječenjem bolesnika u kojih se razvila kardiotoksičnost postiže se poboljšanje kliničkih ishoda i kvalitete života, a time je često moguće nastaviti specifično liječenja raka. Pri tome su ključni multidisciplinarni pristup kardiologa i onkologa te redovito kardiološko praćenje.
Autoinflamatorne bolesti klinički su poremećaji uzrokovani nedostatkom ili poremećajem regulacije prirođene
imunosti, a obilježavaju ih ponavljana ili stalna upala (povišeni reaktanti akutne faze) i ...odsutnost primarne patogenetske
uloge stečene imunosti (autoreaktivni T-limfociti ili proizvodnja protutijela). Klinički se manifestiraju ponavljanim
epizodama sustavne upale zbog aktivacije intenzivne nespecifične upalne reakcije bez očitog ili dovoljnog uzroka.
U patogenetskom smislu mogu se podijeliti na monogenske, odnosno na one koje su uzrokovane mutacijom u
jednom, dobro definiranom genu i na one koje nisu monogenske, a označavaju se i kao neklasificirane. Prema tri glavna
patogenetska obrasca nastanka, do danas opisane monogenske autoinflamatorne bolesti dijele se na inflamasomopatije,
interferonopatije i ubikvitinopatije. Klinički se inflamasomopatije najčešće manifestiraju vrućicom (nerijetko
periodična tipa), osipima, serozitisom, hepatosplenomegalijom i limfadenopatijom. Terapijski pristup u velikom broju
ovih bolesti temelji se na primjeni inhibitora interleukina 1. Interferonopatije se najčešće manifestiraju vaskulopatijama
ekstremiteta i pluća, nastankom fibroznih promjena, kožnih promjena nalik na ozebline, intrakranijalnim kalcifikacijama
i miozitisom. U liječenju se rabe inhibitori Janusove kinaze. Ubikvitinopatije se najčešće očituju nastankom
granuloma, ulceracija, uveitisa te imunodeficijencijom. Terapijski pristup u ovim bolestima temelji se na primjeni
inhibitora
čimbenika tumorske nekroze alfa.
U skupinu neklasificiranih autoinflamatornih bolesti ubrajaju se bolesti koje zadovoljavaju kliničko-biološke kriterije
za autoinflamatorne bolesti, ali do danas nemaju otkrivenu gensku podlogu (primjerice, sindrom periodične
vrućice, aftoznog stomatitisa, faringitisa i adenitisa, Schnitzlerin sindrom, sustavni oblik juvenilnog idiopatskog artritisa),
kao i neke multifaktorske bolesti koje su poligenske, odnosno uvjetovane složenim interakcijama većeg broja
gena i okolišnih čimbenika te nisu povezane s mendelovskim obrascem nasljeđivanja (primjerice, giht, Behçetova
bolest).
Pri obradi bolesnika sa sumnjom na autoinflamatornu bolest potrebno je isključiti infekcije, zloćudne bolesti,
imunodeficijencije i reumatske bolesti. Glavna je indikacija za gensko testiranje prisutnost kliničkih simptoma koji
ispunjavaju kriterije za jednu ili više autoinflamatornih bolesti. U genskoj dijagnostici postoji niz neodgovorenih pitanja,
među kojima je glavni problem interpretacija nalaza.
Cilj istraživanja bio je odrediti utjecaj izražajnosti RET, p27 i ciklina D1 na pojavu metastaza u regionalnim limfnim čvorovima kod papilarnog mikrokarcinoma štitnjače. U analizu su uključeni ...histološki uzorci 70 bolesnika podvrgnutih operativnom zahvatu zbog papilarnog mikrokarcinoma štitnjače u Kliničkom bolničkom centru Split od 1999. do 2001. godine. Histološki uzorci papilarnog mikrokarcinoma pohranjeni u parafinu i fiksirani formalinom imunohistokemijski su obojani pomoću tri monoklonska protutijela: RET, protein p27 i ciklin D1. Izražajnost je opisana prema intenzitetu i raspodjeli stanične obojenosti, dijeleći tumore na one koji imaju izražajnost (ekspresori) i one koji ne pokazuju izražajnost (ne-ekspresori). Statistička obrada podataka učinjena je pomoću χ²-testa i Fisherova egzaktnog testa, uz razinu statističke značajnosti od p<0,05. Nije uočena statistički značajna razlika u učestalosti metastaza u odnosu na izražajnost RET mutacije (χ²-test: p=0,459; Fisherov egzaktni test: p=0,672). U 25 uzoraka bila je prisutna izražajnost ciklina D1, od kojih su metastaze bile prisutne u 6 slučajeva, a od 45 uzoraka bez izražajnosti ciklina D1 metastaze su bile prisutne u samo 2 uzorka (χ²-test: p=0,014; Fisherov egzaktni test: p=0,021), iz čega proizlazi da ekspresija ciklina D1 nije presudna za razvoj metastaza u limfne čvorove. Nasuprot tome, ekspresija p27 značajno je povezana s metastaziranjem, jer su metastaze bile prisutne u 3 od 45 ispitanika koji su imali povećanu izraažajnost p27 (χ²-test: p=0,093; Fisherov egzaktni test: p=0,124). Ovim istraživanjem potvrdili smo važnost evaluacije izražajnosti p27, ciklina D1 i RET kao i vrijednost njihove primjene u procjeni ponašanja mikrokarcinoma.
Rak pluća je najčešća maligna bolest, kao i najčešći uzrok smrti od malignih bolesti na svijetu.
Standardni oblici liječenja su operacijsko liječenje, te liječenje kemoterapijom i zračenjem. ...Određivanje receptora epidermalnoga čimbenika rasta (EGFR) u tumorskim stanicama omogućava primjenu specifičnih lijekova koji blokiraju taj receptor, što ima povoljan terapijski učinak.
U ovom smo radu ispitali učestalost proteinske ekspresije EGFR u stanicama nesitnostaničnoga raka pluća i njegov utjecaj na histološku zrelost tumora kod bolesnika koji su operirani na Odjelu za kirurgiju OB Zadar.
Zaključak: Proteinska ekspresija EGFR u našem materijalu nije povezana sa zrelošću tumora. Ipak, određivanje EGFR statusa svakog tumora je važno zbog adekvatne primjene anti EGFR lijekova.
Cilj: Prijedlog Hrvatske kooperativne grupe za hematološke bolesti (Krohem) smjernica dijagnostičkog i terapijskog pristupa za Philadelphia pozitivnu kroničnu mijeloičnu leukemiju. Metode: Dijagnoza ...KML-a temelji se na kriterijima dijagnostike i podjele mijeloidnih zloćudnih tumora Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Razina terapijskih preporuka polazi od pokazatelja koje predlaže elektronički izvor medicinskih informacija UpToDate®. Rezultati: Za dijagnozu KML-a potrebno je dokazati prisustvo Philadelphia kromosoma tehnikama klasične citogenetike ili BCR-ABL prijepis FISH-om ili molekularnim tehnikama. Liječenje se temelji na primjeni inhibitora tirozin kinaze. Dasatinib i nilotinib pokazuju bolji antileukemijski učinak od imatiniba. Zbog raspoloživosti lijekova u Hrvatskoj, u ovom trenutku imatinib se i dalje primjenjuje u prvoj liniji terapije. U bolesnika s nepovoljnim odgovorom, ovisno o prethodnom liječenju, u drugoj liniji primjenjuju se bilo dasatinib ili nilotinib. U uznapredovanoj fazi bolesti, ubrzanoj fazi ili blastičnoj krizi, terapija izbora je alogena transplantacija. Prije transplantacije predlaže se liječenje inhibitorima tirozin kinaze, kako bi se smanjila leukemijska masa bolesti. Bolesnici s mutacijom abl proteina T315I otporni su na liječenje inhibitorima tirozin kinaze i zahtijevaju što je moguće brže liječenje alogenom transplantacijom. Rasprava i zaključak: Terapija izbora u Ph+ KML-u u kroničnoj fazi su inhibitori tirozin kinaze. U bolesnika s optimalnim terapijskim odgovorom postiže se dugotrajna kontrola bolesti i dobra kvaliteta života. U uznapredovanoj fazi bolesti i mutacije T315I, terapija izbora je alogena transplantacija.
PDF
