Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Glasilo slovenskega ženstva je izhajalo mesečno kot priloga Edinosti. To je bil doprinos k izobraževanju žensk tistega časa. ...Vseboval je leposlovje, razmišljujoče eseje in intelektualne razprave- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Avtor(ica) uporablja psevdonim(e): Danica- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative ...Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Na tragu pojma "centripetalnih sila" Zdenka Lešića, te njegove nadogradnje u teorijskoj misli Envera Kazaza, ovaj rad je pokušaj daljnjeg izvođenja teza o mogućnosti prepoznavanja konkretnih točaka u ...povijesti bosanskohercegovačke književnosti kao trenutaka prevladavanja spomenutih sila. Metodologija se sastoji od analize znanstvenih i kritičkih tekstova na prvoj razini, te njihovog kontekstualiziranja unutar kulturnih, ali i društveno-političkih prilika. Takav pristup nam omogućava da ovu sinkretičku kulturu visokog stupnja heterogenosti sagledamo o dijakronijskoj perspektivi i učimo izmjene faza spajanja i razdvajanja. Pokazuje se kako su te točke također u velikoj mjeri determinirane političkim i društvenim kretanjima, kao i da su oko tih faza suglasni različiti znanstvenici i kritičari. Stoga je cilj rada najprije detektirati i izdvojiti faze književnog stvaranja koje bi mogle predstavljati čvrste točke spajanja, a zatim stečene uvide koristiti u proučavanju specifičnog suvremenog trenutka bosanskohercegovačke književnosti. U njemu, naime, nailazimo na mogućnosti uspostavljanja novih točaka čiju punu realizaciju priječi kontekst društveno-kulturnog razjedinjenja.
Following the term “centripetal forces” created by Zdenko Lešić, which was further theoretically developed by Enver Kazaz, this paper is an attempt at a further derivation of the thesis on the possibility of recognizing specific points in the history of Bosnian-Herzegovinian literature as moments of overcoming these forces. The employed methodology combines the analysis of scientific and critical texts and their contextualization within cultural, but also social-political, conditions. This is what enabled us to identify that in the diachronic perspective of this syncretic culture with a high level of heterogeneity stages of connecting and separating alternate. It was also noticed that these points are largely determined by political and social trends, and that there is a consensus among scientists and critics about these stages. Therefore, the goal is to first detect and separate the stages of literary production that could represent firm connection points, and then to use those insights to analyze specific contemporary Bosnian-Herzegovinian literary moments in which we find possibilities of establishing new connection points. However, their full realization is prevented by the context of social-cultural disunion.
U radu su predstavljeni rezultati pragmastilističke analize drame
Gospođa ministarka
(1929) srpskog pisca
Branislava Nušića. Riječ je o drami s obilježjima komedije situacije, komedije karaktera i ...satire, u kojoj su podjednako zastupljeni verbalni i situacijski humor. Analiza je provedena s ciljem utvrđivanja pragmatičkih sredstava i strategija postizanja verbalnog humora zastupljenih u drami, a pri njezinu provođenju korišten je pojmovni aparat preuzet iz suvremenih lingvističkih, prvenstveno pragmatičkih teorija humora zasnovanih na pojmu nekongruentnosti. U prvom dijelu rada predstavljen je teorijski okvir istraživanja, dok je drugi dio posvećen analizi. U njemu su na izabranim primjerima iz drame demonstrirani i analizirani najfrekventniji pragmatički okidači humora, koji su podijeljeni u tri skupine: (1) okidači koji se zasnivaju na izigravanju/kršenju kooperativnog principa, a ostvaruju se prijenosom implicitnih značenja, (2) okidači koji se zasnivaju na izigravanju/kršenju principa uljudnosti, a ostvaruju se posredstvom neuljudnih i lažno uljudnih iskaza, (3)
šarolik jezik
dramskih likova, koji se ogledava u frekventnoj upotrebi ekspresivnih izraza
te upotrebi neprikladnog i neočekivanog jezičnog registra.
The paper presents a pragma-stylistic analysis of the play The Minister's Wife (1929) by the Serbian writer Branislav Nušić. This play contains both verbal and situational humour, and shows characteristics of situation comedy, comedy of character and satire. The analysis was carried out with the aim of determining the pragmatic means and strategies for achieving verbal humour in the play. The theoretical apparatus was taken from the contemporary linguistic (primarily pragmatic) theories of humour, which are based on the concept of incongruity. In the first part of the paper, the theoretical framework of the research is presented, while the second part is devoted to the analysis. The most frequent pragmatic triggers of humour are demonstrated and analysed onselected examples from the play. These triggers are classified into three groups: (1) triggers based on flouting/violating the cooperative principle, which is reflected in the transmission of implicit meanings, (2) triggers based on flouting/violating the principle of politeness, which is reflected in the use of impolite and falsely polite utterances, (3) colourful language of dramatic characters, which is characterized by the frequent use of affective expressions and the use of inappropriate and unexpected register.
Neposredan povod ovom tekstu objava je knjige Joža Skok / Prilozi povijesti hrvatske kajkavske i dječje književnosti: Zbornik radova u povodu 85. obljetnice autorova rođenja (Priredio Ernest Fišer, ...Tonimir, Varaždinske Toplice, 2016.), dok je namjera ovog teksta kroz prikaz navedenog zbornika ocrtati nemjerljiv doprinos Jože Skoka znanstvenoj valorizaciji hrvatske kajkavske i dječje književnosti. Stoga se u ovom tekstu, dosljednim citiranjem mnogih važnih naglasaka iz stručnih prinosa 45-ero autora sintetiziraju ključni naglasci opisa znanstvenih, antologičarskih, uredničkih i inih doprinosa Jože Skoka hrvatskoj kajkavskoj i dječjoj književnosti.
Cilj. Istražiti u deset hrvatskih narodnih knjižnica dostupnost i posudbu djela čiji su autori dobitnici Nobelove nagrade za književnost od 2000. do 2022. godine. Utvrditi i analizirati razdoblja ...kada su djela objavljena te vrste građe i jezike na kojima su objavljena. Metodologija. U radu je korištena metoda pretraživanja literature na temu analiza knjižničnih zbirki. U istraživanju provedenom u veljači 2023. godine korištena je metoda usporedbe kataloga. Provedena je kvantitativna analiza podataka o dostupnosti i posudbi građe. Podaci su prikupljeni u katalozima deset narodnih knjižnica iz različitih dijelova Hrvatske. Podaci o posudbi građe odnose se na razdoblje od 10. veljače 2022. do 10. veljače 2023. godine. Rezultati. Istraživanjem je utvrđeno da sve knjižnice imaju u ponudi značajan broj naslova i primjeraka istražene literature, što znači da je ona korisnicima dostupna, neovisno o tome žive li u manjim ili većim mjestima. Također je utvrđeno da knjižnice u većim mjestima imaju veći broj naslova i primjeraka djela autora nagrađenih Nobelovom nagradom za književnost te broja njihovih posudbi, a imaju i raznolikiju ponudu građe na stranim jezicima i iz starijih razdoblja te raznolikiju ponudu što se tiče vrsta knjižnične građe. Praktična primjena. Rezultati do kojih se došlo istraživanjem mogu koristiti djelatnicima knjižnica za unaprjeđenje zbirke djela autora nagrađenih Nobelovom nagradom. Društveni značaj. Rad upućuje na važnu ulogu narodnih knjižnica u osiguravanju jednake dostupnosti kvalitetne literature u cijeloj Hrvatskoj, na važnu ulogu koju knjižnice imaju u stvaranju ravnopravnih i pogodnih uvjeta za učenje i informiranje korisnika. Originalnost/vrijednost. Istražena je tema koja nije zastupljena u domaćoj literaturi. Predloženi su mogući pravci daljnjih povezanih istraživanja, naprimjer, istraživanja o utjecaju koji veličina knjižnice može imati na različite osobine njezinog fonda i zbirki. Također je predstavljena metoda prikupljanja podataka o posudbi knjižničnih djela koja istraživačima može biti korisna u provedbi tematski povezanih istraživanja.
Riječka književnost na talijanskome jeziku, posebice na njenom narječju, fijumanskome dijalektu, dugo je vremena bila zapostavljana i tek se u posljednjim desetljećima ovo bogato područje riječke ...kulturne baštine podvrgnulo dubinskom sustavnom izučavanju. Neki su riječki znanstvenici i štovatelji riječke kulture kroz proučavanje i znanstvenu valorizaciju raznorodnih segmenata prisutnih u njenom multikulturalnom ozračju, utrli put fijumanologiji, odnosno fijumanistici, usmjerenoj ka revalorizacije bogate riječke kulturne baštine na talijanskome jeziku i njenom lokalnom izričaju, fijumanskome dijalektu. Namjera nam je nastaviti s analizom riječke književnosti na talijanskome jeziku, slijedeći misao riječkih znanstvenika koji su od osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća pa nadalje počeli provoditi intenzivniji istraživački rad na riječkoj multikulturalnosti. Ovim člankom o dijalektalnom segmentu talijanske riječke književnosti želimo doprinijeti proučavanju njenog korpusa u sklopu pogranične književnosti koja je iz povijesnih i drugih razloga predugo bila marginalizirana, te prinijeti pozornosti i sudu naših znanstvenika jedan vrijedan segment riječke književnosti, koja je možda i zbog jezične barijere nedovoljno istražena i vrednovana. Ujedno to smatramo svojim skromnim prinosom u kontekstu hrvatsko – talijanskih kulturno – književnih veza. Dijalektalni pjesnici okupljeni u tzv. „antejskoj konvenciji / tradiciji” mahom potpisuju svoje uratke neobičnim, šaljivim i autoironičnim umjetničkim imenima kao npr. Mario Schittar (Zuane de la Marsecia), Arturo Caffieri (de Rocambole), Gino Antony (Cavaliere di Garbo) i Oscarre Russi (Russeto). Najbitnija odrednica i zajednički nazivnik pjesnikovanja u sklopu konvencije je uporaba ironije, autoironije, humora, satire i persiflaže.
Rijeka’s literature in the Italian language, especially in its dialect, the Fiuman dialect, has been neglected for a long time, and it is only in recent decades that this rich area of Rijeka’s cultural heritage has undergone in-depth systematic study. Some Rijeka scholars and admirers of Rijeka’s culture, through the study and scientific valorisation of various segments present in its multicultural atmosphere, have paved the way for fiumanology and fiumanistics, aimed at revaluation of Rijeka’s rich cultural heritage in the local Italian dialect. We intend to continue with the analysis of Rijeka’s literature in the Italian language,following the thought of Rijeka scholars, who, since the eighties and nineties of the previous century, began to conduct more intensive research into Rijeka’s multiculturalism. With this article on the dialectal segment of Italian Rijeka literature, wewant to contribute to the study of its corpus within border literature that has been marginalized for too long for historical and other reasons, and to draw the attention of our scholars to a valuable segment of Rijeka’s literature. At the same time, we consider it our modest contribution in the context of Croatian - Italian cultural and literary ties. Dialect poets gathered around the so-called “Antaean convention / tradition” mostly sign their works with unusual, humorous, and self-ironic artistic names such as MarioSchittar (Zuane de la Marsecia), Arturo Caffieri (de Rocambole), Gino Antony (Cavaliere di Garbo) and Oscarre Russi (Russeto). The most important determinant and common denominator of poetry within the convention is the use of irony, self-irony, humour, satire, and persiflage.
Prispevek obravnava slovensko recepcijo romanov The Adventures of Tom Sawyer in Adventures of Huckleberry Finn – dveh klasičnih literarnih del, ki sta bili v slovenščino prevedeni večkrat. Analiza, ...ki je utemeljena na teoriji bralčevega odziva, je zajemala približno tisoč številk slovenskih serijskih publikacij (vključno z znanstvenim tiskom) in je pokazala, v kolikšni meri se slovenska recepcija razlikuje od tiste v izvirni kulturi. Ker je analiza razdeljena na obdobje med obema svetovnima vojnama, socialistično obdobje in obdobje po slovenski osamosvojitvi, osvetli, kako se je recepcija skozi čas spreminjala. Ob upoštevanju socio-političnih okoliščin v posamezni dobi je mogoče sklepati tudi, zakaj se je način, kako se je pisalo o obeh literarnih delih, včasih precej spremenil celo v nekaj letih. Med obema vojnama pri recepciji ni opaziti izrazitih ideoloških vplivov, med socialističnim obdobjem pa v recenzijah pogosto zasledimo obsodbe rasizma, kapitalističnega sistema, organizirane religije in drugih razsežnosti ameriške družbe. To je najbolj značilno za recenzije, ki so bile objavljene v prvih nekaj letih po 2. svetovni vojni; ko so se odnosi med ZDA in Jugoslavijo občutno izboljšali, se to odraža tudi v recepciji zadevnih romanov. Po slovenski osamosvojitvi sta romana zopet obravnavana predvsem kot mladinska književnost in večina zapisov o njiju nima izrazitega ideološkega naboja.
Dva se latinska neologizma, prilozi tunicaliter i flammanter, zapisani u
Liber vitae meritorum
svete Hildegarde iz Bingena, promatraju kao stilogeni elementi, naglašena mjesta u odlomku iz vizije, te ...kao svojevrstan nadomjestak za definirane teološke pojmove. Hildegarda se izražava slikovito kako bi potaknula osjećaje, maštu, ali i razmišljanje u primatelja. Pritom ti prilozi stvaraju poveznice s poznatim sadržajima (osobito sa Svetim pismom), te se istodobno otvaraju novi vidici za promišljanje izloženoga teksta. Razumijevanje leksičkih inovacija dijelom je otežano jer je riječ o
hapax legomena
, pa interpretacija treba uključiti simboliku tunike i plamena (imenica od kojih su prilozi izvedeni) u Hildegardinu vizionarskom opusu uopće. Uz njih zanimljiva je i sintagma
officiale opus
kojom Hildegarda neizravno određuje čovjeka i njegovu ulogu u spasenjskoj povijesti svijeta.
Two Latin neologisms, the adverbs
tunicaliter
and
flammanter
, written in the
Liber vitae meritorum
of Saint Hildegard of Bingen, are viewed as stylistic elements, highlighted places in the passage from the vision and as a kind of substitute for defined theological terms. Hildegard expresses herself pictorially to stimulate feelings, imagination, and thinking in the recipient. In so doing, these adverbs create links with known contents (especially with the Holy Scriptures), and at the same time, this opens new viewpoints for reflection on the presented text. Understanding the lexical innovations is partly made difficult because they are
hapax legomena
, so their interpretation should include the symbolism of the tunic and flame (nouns from which the adverbs are derived) in Hildegard’s visionary work in general. In addition, also interesting is the phrase
officiale opus
, with which Hildegard indirectly defines man and his role in the salvation history of the world.