Ludwik Fleck Uzunić, Mislav
Revija za sociologiju,
08/2023, Letnik:
53, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se problemski razmatra teorija Ludwika Flecka s posebnim naglaskom na njegovu primjenu sociološke analize na problematiku spoznaje i znanosti. Fleckove se prosudbe zatim uspoređuju s teorijom ...Thomasa Kuhna i teorijom edinburške sociološke škole (SSK) s ciljem da se ocrtaju njihove konceptualne i metodološke razlike glede definiranja društvenog u znanosti. Postoji kontinuirana osovina sociološkog analiziranja znanosti i spoznaje u dvadesetom stoljeću na relaciji Fleck, Kuhn, SSK. Međutim, u radu se argumentira da su Fleckova i Kuhnova teorija fundamentalno podudarne zbog analize racionalnih čimbenika koji utječu na proces znanstvenog odlučivanja, no da se SSK izuzima svojom radikalnom interpretacijom Kuhna zbog pretpostavke o snažnom utjecaju iracionalnih i neznanstvenih čimbenika na znanstvene procese. Postoji značajna razlika u njihovoj primjeni sociološkog pristupa, a posljedično i stavu o uspjehu znanstvenih istraživanja. Zato je potrebno razlikovati što Fleck i Kuhn podrazumijevaju pod 'društveno', a što pripadnici SSK. Prvi pod društvenim podrazumijevaju međuodnose unutar znanstvenih kolektiva i samih znanstvenika koji se temelje u epistemičkim čimbenicima – prvenstveno u spoznajama koje pripadnici međusobno dijele temeljem racionalnosti i dokaza. Pripadnici SSK, pak, proširuju analizu na odnos znanosti i šireg društvenog konteksta s ciljem da se prepoznaju iracionalni i neznanstveni čimbenici u takvim odnosima. U istraživanju navedene relacije leži radikalnost, ali i originalnost SSK u primjeni vlastitog sociološkog polazišta, a što je dovelo do kritike da pristup predstavlja jedan znanstveni antirealizam koji relativizira racionalnost i uspjeh znanosti.
The paper examines Ludwig Fleck's theory with a particular emphasis on its application to the sociological analysis of knowledge and science. Fleck's position is then compared to Thomas Kuhn's theory and the theory of the Edinburgh School of Sociology (SSK) to delineate their conceptual and methodological differences in defining the social aspects of science. Throughout the 20th century, there exists a continuous axis of sociological analysis of science and knowledge, carried out by Fleck, Kuhn, and SSK. However, the paper argues that Fleck's and Kuhn's theories are fundamentally aligned due to their analysis of rational factors underlying the scientific decision-making process, while SSK deviates with its radical interpretation of Kuhn, assuming a strong influence of irrational and non-scientific factors on scientific processes. Therefore, it is necessary to differentiate between what Fleck and Kuhn mean by 'social' and what SSK practitioners mean by it. Fleck and Kuhn refer to the relations within scientific collectives and among scientists themselves, which are presumably based on epistemic factors, primarily in knowledge shared through rationality and evidence. On the other hand, SSK members extend the analysis to the relationship between science and the broader social context in order to identify irrational and non-scientific factors within these relations. The emphasis on irrational factors in science constitutes radicalism, as well as the originality of SSK's application of its own sociological framework, which has led to criticism that this approach represents a form of scientific anti-realism that relativises the rationality and success of science.
Baveći se sličnostima i razlikama opusa Marina Držića i Mavra Vetranovića, rad ujedno istražuje temeljne strategije dubrovačkog i hrvatskog političkog iskustva. Manirizam kao bitna oznaka postupka ...obojice pisaca realizira se u njihovim opusima, sukladno njihovim književnim praksama. Vetranović se iskazuje piscem kolektivnog senzibiliteta, dok je Držić tipičan renesansni individualist. Budući da je dubrovačko političko iskustvo utemeljeno na kolektivnoj vlasti, Vetranović je pjesničko utjelovljenje tog iskustva. Usuprot dubrovačkom, hrvatsko političko iskustvo, u nedostatku autentičnih nacionalnih institucija, gradi svoj model na slici jakog pojedinca koji u ime kolektiva istupa junačkom i u načelu tragičnom gestom. Takav model, koji u hrvatskoj političkoj praksi prevladava do danas, stran dubrovačkom poimanju politike i društva, slijedi svojim individualizmom Marin Držić.
U fokusu je rada istraživanje o djelovanju kolektiva Migrative Art koji je službeno osnovan u Belgiji 1992. godine, dok se njegovo formiranje u idejnom smislu prati od 1991. godine. Kolektiv su ...činili umjetnici s prostora bivše Jugoslavije u egzilu, a na susrete i okupljanja pozivani su umjetnici s postjugoslavenskog prostora. Kolektiv Migrative Art„oslobađao je teritorije” činom „umjetničke okupacije“ organizirajući različite akcije poput koncerata, filmskih projekcija, izložbi, performansa, razgovora, instalacija i akcija u javnom prostoru. Cilj kolektiva bio je s jedne strane uspostavljanje izgubljenog kontakta građana bivše federacije, a s druge „unošenje umjetnosti” na belgijska sveučilišta i među belgijske studente. Istraživanje prati akcije kolektiva od 1991. do 1996. godine koje su bile održane u nekoliko gradova: Bruxellesu, Antwerpenu, Louvain-la-Neuveu, Esch-surAlzetteu i Luksemburgu. Kao glavni rad kolektiva uspostavlja se organiziranje „nemogućeg susreta”.
Ko je bila osnovna šola Dragotina Ketteja v Ilirski Bistrici še ena sama, velika in prenapolnjena z učenci, je bilo v šolskem letu 1968/1969 na šoli kar 1.059 učencev v 32 oddelkih osemletke. Hkrati ...je bil na šoli tudi še prvi letnik splošne gimnazije. Takšne gneče ni bilo nikoli več. Danes je le še tretjina otrok od takratnega števila. Čeprav je bila pred štirimi leti zgrajena nova šolska stavba pa je prostora primanjkovalo. Pomožne učilnice je šola aktivirala tudi v prostih stare osnovne šole in celo v prostorih starega vrtca. Stavba je kar pokala po šivih, razredi so bili prepolni, tudi s po 35 učenci. Pouk je bil dvoizmenski. Kolektiv je bil temu primerno velik, tako s pedagoškim kot tehničnim kadrom. Ravnateljevanje je tedaj po Francu Raktelju prevzel ravnatelj Franc Munih. Slednji je na šoli ravnateljeval vse do svoje upokojitve.Čeprav je fotografija tehnično skromna pa vendar kaže na številni šolski kolektiv te šole.Na sliki: Ob koncu šolskega leta je šolo zapustila prof. Pavlina Perko, in kolektiv se je od nje primerno poslovil. V sredi fotografije je tudi ravnatelj Franc Munih s soprogo Dorico, na desni pa pomočnik ravnatelja Vojko Čeligoj. Fotografija je zanimiva tudi po tem, ker so na sliki tudi številni učitelji in delavci šole, ki jih na šoli ni več ali so preminili. vč/382
Mada se bavljenje »pučkim« u kazališnim režijama Marina Carića uglavnom prepoznaje preko njegove dugogodišnje suradnje s Hvarskim pučkim kazalištem, u ovom ću se radu baviti tretmanom pučkog i ...popularnog, dotičući se fragmenata cjelokupnog redateljskog opusa Marina Carića. I u trenucima kada režira klasike domaće i svjetske dramske književnosti, Carić povezuje teatar i komunu, odnosno zajednicu. Na taj način posredno progovara o premošćivanju granica između popularnog i »elitnog«, o odnosu individualnog i kolektivnog, svjesnog i nesvjesnog, kulturalnog i političkog.
U naslovljenoj temi autorice istražuju pitanje identiteta u Andrićevim paradigmatskim
pripovijetkama. Razlomljenost identiteta očituje se u odnosu prema
drugomu u potrazi za cjelovitosti. Ujedno se ...nastoji osvijetliti uloga fluidnih identiteta
koji, poput mostova, povezuju udaljene obale.
GLAS IZ PUBLIKE Bašović, Almir
Dani Hvarskoga kazališta,
05/2016, Letnik:
42, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Tekst se bavi odnosom koji presudno određuje unutrašnju logiku teatarske umjetnosti, a to je odnos između pojedinca i kolektiva. Razmatraju se implikacije koje proizilaze iz činjenice da je teatarski ...kritičar pojedinac koji piše o umjetničkom djelu kojem je prisustvovao kao dio nekog kolektiva te tako zapravo sudjelovao u gradnji jednog konstitutivnog elementa umjetničkog djela o kojem piše. Ovo pitanje se razmatra u vezi sa Aristotelovom Poetikom, zatim knjigom Elementi drame J. L. Styana i knjigom Aristotel ili vampir zapadnog pozorišta francuske autorice Florance Dupont, da bi se na kraju odnos između kritičara kao pojedinca i kritičara kao dijela kolektiva osvijetlio preko slavnog spisa Rođenje tragedije Friedricha Nietzschea.
Bil sem tovariš na OŠ Košana.Šolsko leto 1957/58 smo v stari stavbi OŠ Košana začeli le s štirimi učitejskimi močmi. Z leve Boža Cucek, upravnica gospodična Štefanija Puppis, Elvira Makorič in Vojko ...Čeligoj. Slednjima dvema je bila to prva učiteljska služba in prilika, da si začetnika pridobita prve pedagoške izkušnje. Na šoli je bila še ga. Albina Gustinčič, ki je skrbela za čiščenje šole in mlečno kuhinjo. Šola je obiskovalo cca osemdeset otrok. Šola je bila slabo opremljena, brez telovadnice, kabinetov …Zahvaljujoč ameriškim paketom pa smo imeli odlično šolsko kredo. Varčevali smo tudiz njo. Pregrešno je bilo potrošiti več kot tri koščke na teden. Pa po kamniti tabli je bil pravi užitek pisati in risati z njo.Vojko Čeligoj
Das Buch behandelt die Haftung der Intermediäre aus der Sicht des Internationalen Privat und Zivilverfahrensrechts. Im Mittelpunkt steht die Frage, welches Recht bei grenzüberschreitenden ...Sachverhalten, wie sie typischerweise im Internet entstehen, über die Haftung des Intermediärs, der eine Immaterialgüterrechtsverletzung durch Bereitstellen einer Plattform oder eines Zugangsdienstes ermöglicht, entscheidet. Ausgehend von den Vorgaben des immaterialgüterrechtlichen Territorialitätsprinzip und der darauf aufbauenden Schutzlandanknüpfung sowie deren Grenzen, den Vorgaben des Unionsrechts und der materiellrechtlichen Ausgestaltung verschiedener Formen der Haftung für die Ermöglichung von Immaterialgüterrechtsverletzungen im deutschen, französischen und US-amerikanischen Recht wird für die Haftung der Intermediäre eine eigenständige kollisionsrechtliche Anknüpfung befürwortet, die zur Anwendung eines vorhersehbaren Rechts führt.
PDF
