U kurikulumskom pristupu usmjerenom na učenika, osim promjena na didaktičko-metodičkom planu strukturiranja nastavnog procesa u vidu primjene didaktičkih stategija usmjerenih na rješavanje problema, ...aktivnost učenika i suradničko učenje, sve se više naglašava važnost kvalitete razredno-nastavnog ozračja kao socijalne dimenzije koja doprinosi školskom postignuću učenika te konstruktima iz područja samopoimanja koji na osobnoj, socijalnoj i akademskoj razini mogu doprinijeti dobrobiti učenika. Stoga je glavni cilj ovoga istraživanja bio provjeriti odnos poimanja kvalitete razredno-nastavnog ozračja, samoučinkovitosti, emocionalne kompetentnosti i školskog uspjeha učenika i učenica petih i osmih razreda osnovne škole te utvrditi doprinos tih konstrukata u objašnjenju školskog postignuća učenika u općem školskom uspjehu te matematici i hrvatskom jeziku i književnosti. Kako bi se navedeno provjerilo, u istraživanju je korištena baterija skala za ispitivanje svake pojedine varijable pri čemu je u istraživanju ukupno sudjelovalo 359 učenika i učenica petih i osmih razreda osnovne škole. Dobiveni rezultati govore o boljem školskom uspjehu, uspjehu iz matematike i materinjeg jezika te većoj samoučinkovitosti i boljoj procjeni emocionalne kompetentnosti učenika petih razreda osnovne škole, pri čemu u svim navedenim varijablama učenice ostvaruju značajno bolje rezultate od učenika. Rezultati istraživanja procjene kvalitete razredno-nastavnog ozračja na relacijama procjene kvalitete odnosa među učenicima, kvalitete interakcije učenika s nastavnicima te osjetljivosti na prijavljivanje nasilja u školskom okružju, govore u prilog mlađim učenicima pri čemu nisu utvrđene spolne razlike sudionika istraživanja. Nadalje, utvrđeno je da se kao i u brojnim ranijim istraživanjima u objašnjenju školskog uspjeha učenika najvažnijim prediktorom pokazala samoučinkovitost učenika, dok se izračunom povezanosti pokazalo da su svi elementi razredno nastavnog ozračja visoko povezani sa samoučinkovitošću i emocionalnom kompetentnošću učenika.
Istraživanja potvrđuju kako je uspješan prijelaz u sustav visokog školstva tijekom prve godine studija pod utjecajem različitih individualnih i okolinskih faktora.
Cilj ovog istraživanja bio je ...usporediti studente prve godine koji su se odlučili za program studentskog mentorstva kao oblika pomoći u prilagodbi sa studentima koji se nisu željeli uključiti u taj program.
Ispitano je 230 studenata prve godine studija prosječne dobi od 19,02 godine. Analizirana je razlika u početnoj prilagodbi na studij, u osobnosti i motivaciji.
Većina ispitanih studenata navodi da su upisali studij koji ih zanima, uz očekivanje da će se nakon završetka izabranog studija moći zaposliti. Kao značajne prediktore prilagodbe na početku studija izdvojili su percepciju kompetentnosti, motivaciju za postignuće te ekstraverziju i ugodnost. Značajno više studenata koji su se odlučili sudjelovati u Programu mentorstva studira izvan mjesta prebivališta. Studenti koji žele podršku studenata mentora imaju značajno izraženiji strah od neuspjeha. Na ostalim ispitanim varijablama nije uočena statistički značajna razlika s obzirom na odluku za sudjelovanje u Programu mentorstva.
Rezultati istraživanja ukazuju na zaštitne faktore u prilagodbi studenata na početku prve godine studija i daju smjernice za razvoj mentorskih programa i daljnja istraživanja.
Cilj ovog rada bio je ispitati mišljenja o profesionalnom razvoju i kvaliteti učiteljeva profesionalnog djelovanja te utjecaju samovrednovanja na kvalitetu nastave i profesionalnu kompetentnost ...učitelja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 600 učitelja razredne i predmetne nastave te ravnatelja i stručnih suradnika (vodstva škole) osnovnih škola Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije.
Rezultati su pokazali da većina učitelja smatra da se prosuđivanje profesionalne uspješnosti učitelja na temelju kvalitete nastave i učeničkih postignuća vršilo tek djelomično, da su se do sada napredovanje i profesionalni razvoj učitelja nesustavno, djelomično i povremeno temeljili na kvaliteti učiteljeva profesionalnog djelovanja te da se kvaliteta profesionalnog rada učitelja u njihovoj školi priznaje tek donekle.
Vodstvo škole je iskazalo veće slaganje, u odnosu na učitelje razredne i predmetne nastave, u tvrdnjama da je osposobljenost za planiranje i provođenje samovrednovanja bitna sastavnica učiteljske kompetentnosti, da bi učitelji trebali stalno pratiti i procjenjivati kvalitetu vlastitog rada, da je važno da učenici i vodstvo škole stalno prate i procjenjuju kvalitetu nastave te da samovrednovanje učitelja bitno pridonosi praćenju i unapređivanju kvalitete nastave.
U radu su predstavljeni rezultati istraživanja o pojedinim vidovima inicijalne formacije vjeroučitelja u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U istraživanju je sudjelovalo 275 vjeroučitelja osnovnih i srednjih ...škola s područja Zagrebačke nadbiskupije koji su izrazili svoja mišljenja o nekoliko vidova inicijalne formacije. Vjeroučitelji su procijenili koliko se u vjeroučiteljskoj službi osjećaju kompetentnima u pojedinim područjima, koliko važnu ulogu za vjeroučiteljsku službu imaju sadržaji pojedinih katedri tijekom inicijalne formacije te naposljetku, koliko su za kvalitetnu vjeroučiteljsku formaciju važni pojedini elementni organizacijske klime tijekom inicijalne formacije. Vjeroučitelji procjenjuju da su po završetku inicijalne formacije najviše teološki osposobljeni, a unutar inicijalne formacije veću važnost pridaju onim katedrama koje su svojim sadržajima usko vezane uz izvođenje nastave katoličkoga vjeronauka. Glede pojedinih elemenata organizacijske klime tijekom inicijalne formacije, vjeroučitelji smatraju da su dobra priprema profesora za predavanja, kao i dobra suradnja profesora i studenata, iznimno važni čimbenici koji pridonose kvaliteti inicijalne formacije.
Socijalna kompetentnost složeni je konstrukt koji se odnosi na djelotvorno funkcioniranje pojedinca u socijalnom kontekstu uz istovremeno uspješno postizanje osobnih ciljeva. U suvremenom društvu sve ...više dolazi do izražaja važnost uspješne interakcije s drugima i uspostave kvalitetnih profesionalnih i osobnih odnosa. Stoga je prilikom pokušaja definiranja temeljnih kompetencija
koje je potrebno razvijati tijekom obaveznog obrazovanja, socijalna
kompetentnost prepoznata kao jedna od ključnih. U ovom radu naglašava se važnost socijalne kompetentnosti kao jednog od ciljeva odgoja i obrazovanja s osobitim naglaskom na zastupljenosti socijalnog i emocionalnog razvoja učenika u okviru nacionalnog kurikuluma. Osim smjernica na nacionalnoj razini sve je veća potreba za razvojem programa socijalnog i emocionalnog učenja koji se integriraju u školske kurikulume. U radu su prikazana dva takva programa SEL (Social and Emotional Learning) i PATHS (Promoting Alternative Thinking Strategies).
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati zadovoljstvo roditeljstvom i subjektivnu roditeljsku kompetentnost majki i očeva jednog djeteta dojenačke dobi, te utvrditi doprinose li pozitivne osobine ...ličnosti, zadovoljstvo brakom i podrška okoline većem zadovoljstvu roditeljstvom, odnosno većoj samoprocjeni roditeljske kompetentnosti. Provedeno je istraživanje u kojem je sudjelovalo 188
roditelja, a korišteni su Upitnik općih podataka, Skala roditeljske kompetentnosti, Upitnik za ispitivanje osobina ličnosti iz Big five modela, Skala zadovoljstva brakom te Skala percipirane socijalne podrške. Rezultati su pokazali da između majki i očeva ne postoje razlike u zadovoljstvu roditeljstvom ni roditeljskoj kompetentnosti. Kao značajni prediktori zadovoljstva roditeljstvom izdvojile su se emocionalna stabilnost i zadovoljstvo brakom, dok su se osobine ugodnosti i intelekta pokazale prediktivnima za samoprocjenu roditeljske kompetentnosti.
Zbog izuzetne važnosti za kvalitetu odgojno-obrazovnoga procesa pitanje pedagoške
kompetentnosti ucitelja za uciteljsku ulogu trajna je preokupacija znanstvenika i strucnjaka,
posebice u polju ...društvenih znanosti. Od pedagoški kompetentnog ucitelja ocekuje se da
posjeduje posebna znanja i vještine, ali i osobna obilježja kako bi bio pozitivan model za
identifikaciju svojim ucenicima te autoritet koji se dragovoljno slijedi. S ciljem istraživanja
pedagoške (ne)kompetentnosti ucitelja odnosno, «osvjetljavanja» sastavnica koje cine
pedagošku kompetenciju i/ili nekompetenciju poduzeto je istraživanje na uzorku od 260 ucitelja
i uciteljica osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije. Rezultati provedenog istraživanja
pokazali su kako je pedagošku kompetenciju ucitelja moguce shvacati kao kontinuum od
nekompetentnosti (cije su osnovne sastavnice sumnja, nesigurnost, neznanje, nezadovoljavajuci
odnosi, doživljaj tereta uciteljskog poziva itd.) do kompetentnosti cija su glavna obilježja:
kompetencija u svim aspektima pedagoškog djelovanja, sigurnost, izbor adekvatnih postupaka
itd., što rezultira osjecajem zadovoljstva uciteljskim pozivom. Dobiveni rezultati provedenog
istraživanja posebice, oni vezani za pedagošku nekompetenciju, polazište su za
operacionalizaciju programa permanentnog strucnog usavršavanja ucitelja s ciljem podizanja
razine njihove pedagoške kompetencije.
