Prema definiciji kožni vrijed (rana) je prekid anatomskog i funkcionalnog kontinuiteta tkiva. S obzirom na tijek cijeljenja, rane mogu biti akutne i kronične. Kada govorimo o utjecaju rane na ...kvalitetu života i psihološki status osobe, u prvom redu mislimo na utjecaj kronične rane (vrijeda). Kronične rane su one koje ne zarastaju unutar predviđenog razdoblja u korelaciji s etiologijom i lokalizacijom rane (najkraće razdoblje - 6 tjedana). Kronične rane su rastući socioekonomski problem u razvijenim zemljama i javljaju se u 1-2 % populacije. Procjenjuje se da će taj broj rasti s obzirom na starenje populacije te porast incidencije dijabetesa i pretilosti. Kronične rane imaju veliki utjecaj na kvalitetu bolesnika samih, ali i njihovih obitelji te uzrokuju različite psihološke i socijalne reakcije. Među najčešćim psihološkim reakcijama na kronične bolesti, pa
tako i kronične rane, jesu depresivnost, anksioznost, agresivnost i frustracija. Danas se mnogo govori i o utjecaju stresa i negativnih emocija na sporije cijeljenje rana. U nekoliko istraživanja pokazano je da su depresija, anksioznost i ljutnja negativno povezani sa cijeljenjem rana, dok su prihvaćanje i aktivno suočavanje sa stresom pozitivno povezani s brzinom cijeljenja rana.
Kronične rane su kronične bolesti, posljedice ozljeda ili vaskularnih, metaboličkih, onkoloških, neuropatskih ili drugih bolesti s polietiološkim rizičnim faktorima i mnogim komplikacijama ...(infekcija, celulitis, fasciitis,krvarenje, amputacija). Menedžment kroničnih rada uključuje ranu dijagnozu i suvremenu kiruršku ili nekiruršku terapiju. Vrlo značajan faktor u menedžmentu kroničnih rana kao neetiološki čimbenik je dobra organizacija i pristup zdravstvenog sustava pacijentu. Primarna skrb i skrb u kući moderni su aktualni modeli za terapiju kroničnih rana koje se preporučuju u europi i kao modeli budućnosti. Primarni tim za menedžment kroničnih rana kao dio primarne zdravstvene skrbi provodi trijažiranje i terapiju kroničnih rana, dijagnostičke postupke i modernu nekiruršku terapiju, evaluaciju, prevenciju i rehabilitaciju uz stalnu edukaciju i suradnju sa specijalistima. Takav tim može liječiti 80 % pacijenata s kroničnom ranom različite etiologije. Demografska tendencija I globalno povećanje kroničnih bolesti naglašava kritičku važnost primarnog tima za postupke s kroničnim ranama.
ŠTO NAKON AMPUTACIJE DIJABETIČKOG STOPALA? LAGINJA, STANISLAVA; ŠEREMET, JASMINA; ŠPEHAR, BRANKA ...
Acta medica Croatica,
10/2014, Letnik:
68, Številka:
Suplement 1
Web Resource
Odprti dostop
Šećerna bolest je u nas kao i u svijetu među vodećim javnozdravstvenim problemima. Komplikacije šećerne bolesti su kardiovaskularne bolesti, retinopatija, neuropatija i dijabetičko stopalo te ...posljedične amputacije donjih ekstremiteta i one su glavni uzrok mortaliteta i sve većih troškova i opterećenja zdravstvenog proračuna. liječenje je dugotrajno i frustrirajuće kako za pacijenta tako i za zdravstvene djelatnike. Amputacije su sve učestalije, a kvaliteta života pacijenata znatno se smanjuje. liječenje poslijeoperacijske infekcije je dugotrajno i posebno komplicirano, a za pacijenta predstavlja dodatnu patnju i produžava bolove. progresija infekcije povećava i mortalitet. Uvođenjem terapije negativnim tlakom nakon poštedne amputacije stopala vrijeme cijeljenja se znatno ubrzava.
Kronične rane su ogroman teret bolesnicima, medicinskom osoblju ali i cjelokupnom zdravstvenom sustavu. Kronične rane su rane koje ne zarastaju unutar predviđenog razdoblja u korelaciji s etiologijom ...i lokalizacijom rane, a u najkraćem razdoblju od 6 tjedana. U 95 % slučajeva javljaju se ishemijske rane, neuropatski ulkus, venski ulkus te dekubitus i dijabetičko stopalo. Kronične rane na potkoljenicama u oko 80 % slučajeva posljedica su kronične venske insuficijencije, u 5-10 % su arterijske etiologije, dok ostatak otpada uglavnom na neuropatske ulkuse. osim što sama bolest znatno umanjuje kvalitetu života bolesnika, kronične rane su rastući socioekonomski problem u razvijenim zemljama, javljaju se u 1-2 % populacije, a na njihovo zbrinjavanje troši se 2-4 % proračuna za zdravstvo. procjenjuje se da će taj broj rasti s obzirom na starenje populacije te porast incidencije dijabetesa i pretilosti. troškovi liječenja nisu zanemarivi u odnosu na neke druge bolesti i nije nevažno na koji način i kojim materijalima će se rane tretirati. S obzirom na etiološke čimbenike kronična rana zahtijeva multidisciplinarni pristup, uz veliki trud medicinskog osoblja s ciljem da se kroničnu ranu tretira što učinkovitije, jednostavnije, bezbolnije za bolesnika, a ujedno i jeftinije za zdravstvene fondove.
Terapija negativnim tlakom je potporna metoda liječenja kroničnih rana. Pozitivni rezultati primjene terapije dokazani su u obliku pojačane angiogeneze i poboljšanja protoka krvi u rani, smanjenju ...edema, regulaciji vlažnosti rane odvođenjem suviška eksudata, stimulaciji stvaranja granulacijskog tkiva i retrakciji rane. Također je smanjen broj bakterija u rani kao i količina štetnih produkata (egzo- i endotoksina, citokina i matrične metaloproteinaze). vrijeme cijeljenja kroničnih rana je ubrzano u komparaciji s ostalim konzervativnim metodama liječenja.
Liječnik obiteljske medicine ima centralno mjesto u nadzoru liječenja i skrbi kronične rane. To mu mjesto pripada prema organizaciji zdravstvene zaštite jer je on jedina osoba u sustavu koji ima ...kompletan uvid u sva događanja povezana s bolesnikom s kroničnom ranom. Potrebna je dobra edukacija liječnika obiteljske medicine i njegovog tima. Potrebne su jasne smjernice koje su njegove kompetencije u liječenju kronične rane što uključuje dijagnostiku, propisivanje kompresivne terapije i obloga. Potrebne su jasne smjernice koje kronične rane može liječnik obiteljske medicine samostalno liječiti, a koje u suradnji sa specijalistima drugih grana medicine. Suradnja i konzultacije sa sekundarnom zdravstvenom zaštitom treba biti kvalitetnija i učinkovitija (telemedicina, centar/centri za kronične rane).
Prema definiciji rana je prekid anatomskog i funkcionalnog kontinuiteta tkiva, a s obzirom na tijek cijeljenja rane mogu biti akutne i kronične. Kronične rane su one koje ne zarastaju unutar ...predviđenog razdoblja u korelaciji s etiologijom i lokalizacijom rane, a u najkraćem razdoblju od 6 tjedana. Kronične rane mogu biti tipične i atipične. u tipične rane ubrajaju se ishemijske rane, neuropatski ulkus, venski ulkus te dva posebna entiteta: dekubitus i dijabetičko stopalo. Kronične rane na potkoljenicama su u oko 80% slučajeva posljedica kronične venske insuficijencije, u 5-10% su arterijske etiologije, dok ostatak otpada uglavnom na neuropatske ulkuse. Atipične rane javljaju se u manje od 5% slučajeva i posljedica su nekih rjeđih uzroka. Atipične rane mogu biti uzrokovane autoimunim poremećajima, infektivnim bolestima, bolestima krvnih žila i vaskulopatijama, metaboličkim i genetskim bolestima, malignim bolestima, vanjskim uzrocima, psihičkim bolestima, reakcijama na lijekove i dr. također, atipične rane mogu nastati u sklopu mnogih sistemskih bolesti, gdje sistemska bolest može sama biti primarni uzrok nastanka rane (npr. Morbus Crohn) ili rana može nastati kao posljedica izmijenjenog imunološkog odgovora, a sistemska bolest je u podlozi (Pyoderma gangrenosum, paraneoplastični sindrom i dr.).
Terapija negativnim tlakom je potporna metoda liječenja kroničnih rana. Koristi se negativni tlak od 40 do 125 mm Hg. Dokazani su pozitivni rezultati primjene terapije u obliku pojačane angiogeneze i ...poboljšanja protoka krvi u rani, smanjenja edema, regulacije vlažnosti rane odvođenja suviška eksudata, stimulacije stvaranja granulacijskog tkiva i retrakcije rane. također je smanjen broj bakterija u rani kao i količina štetnih produkata (egzotoksina i endotoksina, citokina i matrične metaloproteinaze). Vrijeme cijeljenja kroničnih rana je ubrzano u usporedbi s ostalim konzervativnim metodama liječenja. terapija je primjenjiva u bolničkim i vanbolničkim uvjetima.
Kronične i akutne inficirane rane mogu zbog komplikacija i sporog cijeljenja biti veliki klinički problem. na tržištu je osim klasičnih preparata za skrb o rani na raspolaganju čitav spektar ...suvremenih obloga za liječenje kroničnih rana. namijenjeni su za rane koje su nastale pod utjecajem fizioloških, patofizioloških i patoloških uzroka i koje nisu zarasle na očekivani način nakon primjene standardnih postupaka liječenja. Klasični materijali, kao što su gaze i zavoji danas se smatraju zastarjelima, tj. imaju samo povijesno značenje, jer su u praksi u primjeni suvremeni materijali koji se koriste u skrbi i liječenju rane te osiguravaju optimalne uvjete za zarastanje rane, kao što su vlaga, toplota i odgovarajući pH. Suvremene obloge upijaju sekrete iz rane, smanjuju bakterijsku kontaminaciju, štite okolinu rane od sekundarne kontaminacije iz okoline, štite okolnu kožu. Osim toga sprječavaju i prenošenje uzročnika iz okoline na površinu rane, ali i iz rane u okolinu. upotreba suvremenih obloga opravdana je samo onda kada je utvrđen uzrok nastajanja rane, ili je zbog primarne bolesti dijagnosticirana kronična rana. obloge biramo prema karakteristikama rane i na osnovi kirurškog iskustva. Pri tome mislimo da je najveća prednost suvremenih obloga u odnosu na klasične materijale u tome što se s njima rana učinkovitije čisti, postavljanje obloga je jednostavnije, smanjena je bol na dodir, smanjeno je sljepljivanje s površinom rane, a povećan kapacitet upijanja eksudata iz rane. uz te obloge ubrzava se stvaranje granulacija, skraćuje trajanje hospitalizacije i olakšava posao osoblju koje skrbi o bolesniku. Zbog svega toga su ukupni troškovi liječenja smanjeni, iako su cijene suvremenih obloga više u odnosu na klasične materijale.
Autoimune bulozne dermatoze su skupina bolesti kože i/ili sluznica kojima je primarna eflorescencija bula, a nastaju djelovanjem autoantitijela usmjerenih prema strukturnim komponentama dezmosoma i ...strukturnim proteinima zone bazalne membrane. Dijagnoza bolesti iz te skupine postavlja se na temelju anamneze, kliničke slike, patohistološkog nalaza, nalaza direktne i indirektne imunofluorescencije te dokazom specifičnih cirkulirajućih protutijela metodom EliSA (engl. Enzyme linked immunoSorbent Assay). Sistemske bolesti vezivnog tkiva su heterogena skupina bolesti koje povezuju neki zajednički patogenetski mehanizmi, a karakterizira ih i česta zahvaćenost kože. u ovu skupinu bolesti u svakodnevnoj kliničkoj praksi uobičajeno se ubrajaju lupus eritematozus, dermatomiozitis/polimiozitis, lokalizirana i sistemska sklerodermija. S obzirom da većina bolesti iz ove skupine ima pozitivno neko od antinuklearnih protutijela u praksi se često nazivaju i autoimunim bolestima vezivnog tkiva. u skupini autoimunih buloznih dermatoza rane se pojavljuju kao posljedica pucanja mjehura, te sukladno tome zahvaćaju ili samo epidermis ili epidermis i gornji dio dermisa, dok u skupini sistemskih bolesti vezivnog tkiva rane nastaju u uznapredovalim stadijima bolesti kao posljedica vaskularnog oštećenja tkiva zbog čega dolazi do nekroze tkiva te nastanka rana. Kada rane u tih bolesti zacjeljuju usporeno i traju dulje vrijeme (dulje od 3 mjeseca) ubrajaju se u skupinu kroničnih rana, te je u tim slučajevima nužno utvrditi razlog takvom, usporenom zaraštanju. Kod bolesnika s ranama kao simptomom bolesti, uz prikladnu sustavnu terapiju osobitu je pozornost potrebno pridati lokalnoj terapiji kojoj je cilj sprječavanje superinfekcije i ubrzanje epitelizacije i zaraštanja rana.
