Rad analizira YouTubeov model poslovanja, sadržaj i kulturu nastalu iz njega kroz model opisan u eseju Kulturna industrija: Prosvjetiteljstvo kao masovna obmana (1947.) Theodorea W. Adorna, izlaže ...pregled procesa stvaranja videa i problema koji pritom nastaju te kritizira formulaičnost tog sadržaja, nastalu kulturnu klimu i specifične probleme vezane uz društvene mreže i medij videa koji pritom nastaju. Zaključuje da iako Adornov model ne može u potpunosti opisati sve aspekte multimedije u internetskom dobu, zato što se isprva odnosio na film i radio, devijacije su prividne i ne mijenjaju srž teze da komercijalizacija medija direktno potiče konformizam i ima za cilj pripitomiti gledaoca. Ne osuđuje YouTube ni njegove gledatelje, već kritizira komercijalistički sustav koji je prouzročio današnje stanje te platforme.
Namjera je rada repozicionirati nakladničke studije u sklop dugog procesa koji se proteže od početka povijesti knjige do suvremenih istraživanja kulturnih industrija. Rad postavlja pitanja o ...interdisciplinarnosti i mogućnosti da se nakladništvo razmatra neovisno o drugim sektorima medija i kulturne ponude. Nakladništvo je dio širokog industrijskog spektra, a analize istodobno postaju sve segmentiranije prema sektorima proizvodnje i znanstvenim područjima. Iz perspektive struke, uz probleme koji nastaju zbog takvog dvojnog usmjerenja, nužno je propitati i preispitati koncept 'nakladničkih studija'.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Modern capitalism has changed from a competitive and entrepreneurial model
into a corporate one, civil democracy has been become ...manipulative mass
democracy, and the media have from a „libertarian concept, where their basic
function was to „serve the people and be the „fourth pillar of democracy-
turned into a „propagandist model whose principal objective is profit and
protection of the corporate system. The social process has been accompanied
by a series of individual projects in which the media/the press: a) are tied
to big corporations by advertising revenue and transformed into an
unquestioning promotional machine of consumerism; b) media ownership has been
concentrated into an unimaginably small number of hands; c) the media
themselves have become part of the corporate structures and subject to
identical managerial governance; d) limitless and invisible lobbying
pressures, aggressive PR mechanisms, and the most sophisticated method, spin
– have become commonplace in the direct production of news besides the
traditional ways of guidance and control built into the status of the
journalistic profession and the manner of organising editorial offices. The
corporate state has secured legitimacy for all the monopolistic interests of
the tiny social segment of the immensely rich. The „consciousness industry
complex, with the media as its mailed fist, has managed to sustain a
perception of constant progress and preservation of the highest values of
capitalism and democracy. The main expressive means of the media is no longer
the (freely) spoken word, which is the basic substrate of (liberal)
democracy, but image, which is far more successful in manipulating the masses
and characteristic of totalitarian societies, and is besides television
unavoidable in the development of new internet-based communications and
digitalisation projects. The most important consequence of these changes is
that media of this type, „amidst a crisis of enormous proportions and global
significance, are not capable of fulfilling their historical role of the
„mother of all revolutions and of being in this day and age among the most
important champions of the crucial and far-reaching social changes which
appear inevitable.- Savremeni kapitalizam se od preduzetničkog prometnuo u korporativni,
građanska demokratija se transformisala u masovnu i manipulativnu, a mediji
su pretrpeli adaptaciju „liberterijanskog koncepta“ - u kome im je osnovna
funkcija „služenje narodu“, tj. uloga „četvrtog stuba demokratije“ - u
„propagandni model“ gde je prevashodni cilj ostvarivanje profita i zaštita
korporativnog sistema. Taj društveni proces pratilo je niz pojedinačnih
projekata u kojima su mediji: a) preko advertajzing-odnosa vezani za krupni
kapital i pretvarani u bezrezervnog promotera potrošačke kulture; b)
vlasništvo nad medijima je koncentrisano u nepojmljivo mali broj ruku; v) i
sami mediji su postali deo korporativnih struktura i podvedeni pod istovrsno
menadžersko upravljanje; g) u neposrednoj proizvodnji vesti pored
tradicionalnih načina usmeravanja i kontrole, ugrađenih u status profesije i
načina organizovanja redakcije, odomaćili su se u javnosti nevidljivi
lobistički pritisci, ofanzivni PR mehanizmi kao i najsofisticiraniji metod -
spin. Korporativna država je za te monopolske interesa sloja najbogatijih
obezbedila legalitet. Kompleks „industrije svesti“ održavao je privide da je
se radi o progresu i očuvanju najviših vrednosti društva. Osnovno izražajno
sredstvo medija nije više (slobodna) reč, što je i osnovni supstrat
(liberalne) demokratije, već slika koja je neuporedivo sugestibilnija u
manipulacijama masama i prijemčivija totalitarnijim društvima, a pored
televizije nezaobilazna je i u razvoju novih internet-komunikacija i
projekata digitalizacije. Najznačajnija posledica ovih promena je što mediji,
a „usred jedne krize ogromnih razmera i globalnog značaja“, nisu osposobljeni
da ispune istorijski ulogu „majke svih revolucija“ i u ovom dobu budu među
najvažnijim nosiocima ključnih i dalekosežnih društvenih promena koje se čine
neizbežnim.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
za utvrđivanje važnosti regionalnog stila, zadanog feudalnim obuhvatima iz vremena prije agrarne reforme u XIX. st. U tom je smislu u ovom dijelu Europe, kao i u drugim sličnim povijesnim kordonima, ...najvažniji regulacijski društveni učinak iz odjevnog
naslijeđa Vojne Krajine. Unutar tog kulturnog naslijeđa može se utvrditi nastanak riječi nošnja i pojma narodna nošnja, nasljednika ruha kao ceremonijalno istaknutog dijela ukupne kućne prateži. Pri tomu su potvrđeni nazori novije socijalnoantropološke
literature o neprikladnosti označavanja takvih zbivanja “izumima tradicija”. Narodna nošnja je jedan od izravnih rezultata kapacitiranja tržišta kakav je uslijed novih materijalnih i tehničkih mogućnosti te društvenih potreba razbujao iz prijašnjih jednostavnijih oblika. Kao sekularna svetinja nacionalnih država, a još više kao kolektivno kreativno dobro uključeno u simboličke razmjene i tržište, obnavlja se uslijed procesa globalizacije i zajedno s drugim kulturnim pojavama tek ulazi u novo područje društvene regulacije s iskazanim istraživačkim interesima proučavatelja kulture, ekonomista, pravnika i drugih.
PDF
