Kao protuteža ideologijama kulturnog pesimizma i konzervativizma, kulturni optimizam pojavljuje se kao glavni normativni sadržaj modemosti. U današnjem trenutku u Hrvatskoj kulturni je optimizam ...vidljivo splasnuo. Hrvatska umjetnička kultura, međutim, dugo je živjela i još živi kao najkreativniji i najraznovrsniji kulturni kapital. Hrvatska državna kulturna politika u sadašnjoj fazi selektivno potiče i usmjerava kulturne sadržaje koji su podobni za afirmaciju nacionalnog identiteta i kohezije u zemlji i inozemstvu te uklapanje u najprobitačnije grane tržišne privrede, prije svega turizam. Takva se faza kulturne politike može u osnovi okarakterizirati kao neokonzervativna. U skladu s osnovnim polazištem kulturnog optimizma, tu fazu ne smatramo konačnom.
Novi i plodonosniji trenutak hrvatske kulture i kulturne politike nastupit će kada se dvije sfere, državna i nedržavna (privatna, neprofitna i alternativna), interesno i kreativno povežu. Buduće interakcije unutar tih dviju sfera i između njih mogu stvoriti nove kulturne koalicije. One će mnogo bolje od sadašnjih odgovarati i kulturnoj tradiciji i budućem kulturnom razvoju u Hrvatskoj.
DRŽAVA I KULTURA Kalanj, Rade
Socijalna ekologija,
09/1998, Letnik:
7, Številka:
4
Paper
Odprti dostop
Tekst se bavi propitivanjem odnosa države i kulture kao jednim od ključnih, ali dosta zanemarenih pitanja modernog poimanja razvoja. Kulturna je dimenzija uvedena u razvojnu tematiku kao izraz ...prevladavanja ekonomizma. Gledana iz te perspektive, država nema samo ekonomsku nego i kulturnu ulogu. Za problematizaciju odnosa države i kulture vrlo su relevantne ideje velikog povijesničara i mislioca Jacoba Burckhardta koji je, gotovo idealno–tipski, analizirao dva različita društvena oblika: jedan u kojemu država uvjetuje kulturu i drugi u kojemu kultura uvjetuje državu. No taj je odnos u suvremenom razvoju kompleksniji. Stoga se za njegovo razumijevanje predlažu dva metodičko–disciplinarna motrišta: kulturno–antropološko i sociološko–politološko. Prvo inzistira na integrativnoj funkciji kulture, njezinoj ulozi u oblikovanju moderne države, a drugo se bavi analizom političke moći kao subjekta kulturnog razvoja. Me|utim, u suvremenim se uvjetima pojavljuje i faktor tržišta, zbog kojeg odnos države i kulture nije više tako dihotomičan kao u tradicionalnoj opreci država/kultura. Stoga tekst pokušava naznačiti kako vladavina tržišta utječe na ponašanje kulturnih aktera i na djelovanje države.
KULTURA RAZVOJA Kalanj, Rade
Socijalna ekologija,
05/1995, Letnik:
4, Številka:
2-3
Paper
Odprti dostop
Tekst problematizira pitanje razvoja u »novom ključu«, naime nakon triju intervencija u poimanju razvoja koje su se dogodile posljednja dva desetljeća: kulturne, ekološke i političke intervencije. No ...kultura je uzeta kao integrativni i interpretativni okvir za sve novije preinake u poimanju razvoja, jer ona — bez obzira na različite definicije — obuhvaća cijeli sklop faktora i promjena iz kojih razvoj proizlazi. Taj je postupak legitiman ne samo metodološki nego i praktički, što se vidi i iz činjenice da se s njime slaže sve veći broj eksperata i analitičara razvoja. Polazeći od toga, analiziraju se tri razine kulturne intervencije na razvoj: izbor razvojnog modela kao kulturni izbor, globalizacija kao razvojno nadilaženje posebnosti i izravni utjecaj kulturnog sklopa na oblikovanje politi čkih sustava (»političke konceptualizacije razvoja«) i razvojna očekivanja. Izvodeći iz te pretpostavke tipologiju političkih sustava u sinkronijsko–aktualnoj razini, tekst inzistira na tezi da je kultura razvoja temeljno pitanje današnjih razvojnih studija i sociologije razvoja.
