The scientific monograph ('Palaeofloods in karstic Ljubljanica River Catchment') presents a research on palaeofloods in the main water confluence in the Ljubljanica River Catchment, namely the area ...between the Pivka Basin, Cerknica Karst Polje, and Planina Karst Polje. Several geomorphological forms genetically related to floods have been identified, e.g. floodplains, river terraces, corrosion notches on cave walls, as well as laminated fine-grained sediments. Since they were found at higher altitudes than the present floods reach, they were considered as palaeoflood features. Morphometric analysis of the studied geomorphological forms was used to determine the volume of palaeofloods and their altitudinal range. The hydrometric characteristics of the palaeofloods where calculated by computer modelling. Petrological analyses of fine-grained sediments from the surface and caves were used to determine the origin of sediments and their settling velocities, hence to prove their flood origin. Furthermore, morpho-chronological analyses with radiometric methods 14C and U-Th on flowstones interlaying with flood sediments where carried out. The results show that the volume and altitude of palaeofloods throughout the study area fairly exceeded the highest known recent floods.
Analizirane su stratigrafska i tektonska evolucija južnoga dijela bazena Veliki Tarakan tijekom mezozoičke i kenozoičke ere. Izučena je geometrija bazena te ugljikovodični potencijal povezivanjem ...površinskih i dubinskih podataka. Analizirani bazen dijeli se u tri podbazena: Berau, Muara i Južni Tarakan. U njima su istaložene stijene od jure do kvartara, koje se dijele u pet megasekvencija izdvojenih temeljem litoloških svojstava i tektonske evolucije. Također su tektonski događaji podijeljeni u 4 glavne faze: (1) kontrakcija tijekom jure i krede, (2) ekstenzija u paleogenu, (3) tonjenje u donjemu neogenu i (4) kontrakcija u gornjemu neogenu. Aktivnost rasjeda s naglašenim uzdužnim pomakom oblikovala je dva podbazena. Transpresijske strukture smjera pružanja sjeverozapad – jugoistok oblikovale su se tijekom kontrakcije (sažimanja prostora) utječući na većinu paleogenskih struktura koje su reaktivirane (rasjedi) i invertirane, dok se cijeli bazen izdignuo i erodirao. Posljedično, evolucija transpresijskih sustava prouzročila je podjelu cijeloga bazena Veliki Tarakan u pet podbazena od donjega miocena do pliocena. Nadalje, izdvojeno je pet horizonata s ugljikovodičnim potencijalom u Južnome Velikom Tarakanu, i to tri stratigrafska horizonta u podbazenu Berau i dva u Muari. Gornjoneogenske strukture opisane u podbazenu Berau obuhvatile su migraciju, nakupljanje ugljikovodika i stvaranje strukturnih zamki, dok su u Muari zamke stratigrafske.
Fosilni nalazi zlatovrane Coracias garrulus su relativno rijetki u Hrvatskoj. Ostatci ove vrste ptice nađeni su na četiri nalazišta duž Jadrana: Marlera I i Šandalja II na sjevernom Jadranu, te Veloj ...spili i Markovoj spilji na južnom dijelu. Najstariji nalaz zlatovrane nađen je u Marleri I i datira u vrijeme kasnog pleistocena i marinskog izotopnog stadija 3 (MIS 3), dok su najmlađi nalazi kostiju iz holocenskih (MIS 1) naslaga Vele spile i Markove spilje. U naslagama Vele spile pronađene su kosti mladih jedinki, koje ukazuju da se zlatovrana gnijezdila na području južnog Jadrana tijekom kasnog pleistocena. Zanimljivo je da ostatci zlatovrane do sad nisu pronađeni u naslagama kontinentalne Hrvatske.
Mnogo novih vrsta ostrakoda iz sjevernog Jadrana opisano je na temelju praznih ljuštura. Bez obzira na to, vrste su interpretirane kao dio recentnih morskih staništa i navedene u nekoliko zooloških ...popisa vrsta i baza podataka. Sediment iz geoloških istraživanja proturječi ovakvoj interpretaciji. Ostrakodi iz dviju jezgri izvađenih blizu obale Istre dokazuju postojanje relativno jednoličnog potpovršinskog sloja s bogatom zajednicom mrtvih organizama, iz paleookolišne dubinske zone ispod ili u razini razine mora, koja je nastala prije 7–5 ka BP zbog postglacijalne promjene razine mora. Taj sloj bio je pokriven dijelovima izrazito raznolikih ostrakodnih bio-, tanato- ili paleotanatocenoza, ovisno o njihovoj preraspodjeli zbog djelovanja oluja, zaostalih taloženja ili bioturbaciji. Što se tiče sekvencijalne stratigrafije, Površina maksimalnog preplavljivanja (MFS) i kondenzirani Trakt visoke razine (HST) još uvijek se stvaraju na dnima udaljenim više od 5 km od obale Istre.
Provider: - Institution: University of Zagreb. Faculty of Mining, Geology and Petroleum Engineering. Department of Geology and Geological Engineering. - Data provided by Europeana Collections- Reljef ...predstavlja polifazni proces koji je nastao kao produkt tektonskih deformacija dovodeći do stvaranja jedinstvenih krajolika na pojedinom dijelu Zemljine površine. Analiza podrijetla i evolucije određenog krajolika često podrazumijeva kvantitativni multidisciplinarni pristup koji razmatra aktivne tektonske procese u korelaciji s klimatskim i erozijskim obilježjima kroz primjenu metoda iz područja geologije, seizmologije, geokronologije, strukturne geomorfologije i dr. U istraživačkom radu ove doktorske disertacije identifikacija neotektonskih i recentno aktivnih rasjeda načinjena je morfomatrijskom analizom
digitalnog elevacijskog modela te strukturnom analizom 2D seizmičkih refleksijskih profila. Ona je bila popraćena 2D pripovršinskim terenskim profiliranjem izdvojenih trasa recentno aktivnih rasjeda pomoću metode georadara. Bilogora predstavlja mladu, pliocensko-kvartarnu transpresijsku morfostrukturu koja je genetski vezana uz tektonsku evoluciju Dravske depresije te njenog jugozapadnog ogranka, Bjelovarske subdepresije. Ukupne duljine koja je veća od 90 km te širine veće od 10 km, Bilogora je pretežito izgrađena od izrazito deformiranih pliocensko-kvartarnih klastičnih sedimenata koji su tektonskom inverzijom primarno normalnog Dravskog rubnog rasjeda sjeverozapadnog pružanja deformirani u transpresijskom polju naprezanja uz horizontalni pomak od gotovo 10 km za vrijeme pliocena i kvartara. Recentna tektonska aktivnost u
području istraživanja koja je umjerenog karaktera (VI°-VIII° MCS, 3.5 ≤ ML ≤ 5.6) te dostupni žarišni mehanizmi potresa upućuju na seizmogene strukture reverznog ili horizontalnog karaktera pomaka čija su pružanja sjeveroistok-jugozapad
te su strmo nagnute prema jugu ili jugozapadu. U inicijalnoj fazi istraživanja neotektonske i recentne rasjedne aktivnosti Bilogorskog područja u sklopu izrade doktorske disertacije korištena je analiza reljefa i reljefnih oblika temeljena na digitalnom modelu reljefa 10 metarske rezolucije. Koristeći ESRI ArcMap 9.3.1. te Matlab softver s odgovarajućim ekstenzijama, područje istraživanja je podijeljeno na 131 morfometrijskih (slivnih) jedinica koje su bile analizirane koristeći morfometriju lokalnog reljefa, distribucije padina, hipsometrije, faktora asimetrije, statističkih parametara longitudinalnih profila tokova (maksimalna konkavnost-C max, udaljenost od izvorišta- Δl/L, faktor konkavnosti-Cf, index strmine-kste indeks konkavnosti-θ te novo definiranog morfometrijskog parametra, RTA indeksa koji predstavlja indeks relativne tektonske aktivnosti. Rezultati koji objedinjuju konveksne hipsometrijske krivulje, visoke vrijednosti hipsometrijskog integrala (Hi ≥ 0.50), izraženu asimetriju
izdvojenih morfometrijskih jedinica (AF ≥ 0.25), niže vrijednosti statističkih parametara longitudinalnih profila tokova (Cf
≤ 32.16%, Cmax ≤ 0.265 vrijednosti pozicionirane bliže izvorištu, indeks konkavnosti s vrijednostima između 0.73 i 1.01) te
povišene vrijednosti lokalnog reljefa, nagiba padina i RTA indeksa upućuju na nekoliko slivova koji su zahvaćeni recentnom tektonskom aktivnošću. Ti su slivovi dominantno smješteni na području između Koprivnice i Pitomače (u sjeverozapadnom dijelu Bilogore) te u području između Virovitice i Daruvara (u jugoistočnom dijelu bilogorskog područja). Korelacija između morfometrijski izdvojenih, tektonski aktivnih područja te rasjeda i struktura u podzemlju je prikazana kroz strukturnu interpretaciju refleksijskih 2D seizmičkih sekcija s pridruženim bušotinskim podacima, a uporabom programskog paketa
Schlumberger Petrel Seismic to Simulation. Kao rezultat navedenog, interpretirano je ukupno šest stratigrafskih
horizonata te 56 rasjednih ploha u području istraživanja. Oni su korišteni u konstrukciji 3D strukturnog dubinskog modela
podzemlja, interpolaciji triju strukturnih karata (po krovini predneogenskih stijena, podini panonskih naslaga te
podini plio-kvartarih naslaga) te sedam regionalnih geoloških profila (tri pravca pružanja SI-JZ te dva profila pravca
pružanja SZ-JI). Rezultati strukturne interpretacije nedvojbeno ukazuju na više faznu evoluciju područja istraživanja koje je
usporedivo s tektonskom evolucijom jugozapadnog dijela Panonskog bazenskog sustava. Oni ukazuju na ekstenzijsku
tektonsku fazu koja lokalno započinje tijekom ranog, a dominira u srednjem miocenu. Karakterizira ju formiranje skupa
normalnih rasjeda s pružanjem SZ-JI, odnosno ZSZ-IJI, koji su omogućili inicijalno otvaranje, a potom i nastavak formiranja Dravske depresije i njenog jugozapadnog dijela, Bjelovarske subdepresije. Kontinuirano normalno rasjedanje nastavlja se kroz gornji miocen u gotovo cijelom području istraživanja te je uključivala naslijeđene rasjedne strukture pružanja SZ-JI, odnosno ZSZ-IJI uz daljnje produbljivanje dijelova taložnog prostora Dravske depresije. Promjene u regionalnom polju naprezanja krajem srednjeg miocena rezultiraju zamjenom ekstenzije s kompresijom koja rezultira stvaranja skupa reverznih i reverzno reaktiviranih normalnih rasjeda pružanja SZ-JI i SI-JZ u sjeverozapadnim i jugoistočnim rubnim dijelovima
Dravske depresije unutar područja istraživanja kao i boranih struktura koje su genetski vezane uz slijepe reverzne rasjede.
U središnjem dijelu područja istraživanja (između Đurđevca i Virovitice), gornjomiocenska kompresijska tektonska faza i korelativne strukture nisu uočene zbog izrazitog tektonskog utiska kompresijske tektonske faze koja je započela u gornjem
pontu te se nastavila kroz pliocen i kvartar. Tijekom iste dominanira tektonska inverzija i strukturna reaktivacija
uz formiranje skupova reverznih i reverzno reaktiviranih rasjeda pružanja SZ-JI i SI-JZ, te niza bora i pozitivnih cvjetnih struktura. Kompresijske strukture najizraženije su u sjeverozapadnom dijelu područja istraživanja, a uz reverzne rasjede, borane strukture te pozitivne cvjetne strukture, najmlađa, tektonska faza okarakterizirana je i lokalnom
pojavom ekstenzijskih struktura koje su vezane uz malobrojne pliocensko-kvartarne tektonski aktivne normalne rasjede interpretirane u sjeverozapadnom i jugoistočnom dijelu područja istraživanja. One su rezultat transtenzije lokalnog karaktera nastaloj kao posljedica mogućeg desnog pomaka duž rubnog rasjeda Dravske depresije pružanja sjeverozapad-jugoistok u kombinaciji s lijevim regionalnim rasjedima pružanja sjeveroistok-jugozapad te istok-zapad koji čine dio regionalne srednjo-mađarske rasjedne zone prema sjeveroistoku. Glavnina rasjeda struktura koje se reflektiraju u današnjem reljefu okarakterizirana je vertikalnim pomacima tijekom pliocena i kvartara u rasponu od 20 do 1600 m uz maksimalnu vrijednost relativnih pomaka od 0,33 mm/god. Rezultati morfometrijskih i strukturnih analiza testirani su na ukupno šest izabranih lokacija
kroz izradu plitkih 2D refleksijskih profila pomoću Malå ProEx Georadara. Izrađeni georadar profili s interpretiranim seizmičkim
refleksima te refleksijskim facijesima nedvojbeno upućuju na recentnu tektonsku aktivnost koja je obilježena “plitkim” rasjedanjem pripovršine s okomitim pomacima do 0,8 m. U završnoj fazi istraživanja, na temelju empirijskih odnosa geometrijskih parametara rasjednih ploha i momentnih magnituda potresa određen je seizmogeni potencijal interpretiranih rasjednih ploha. Isti rasjedi mogu generirati potrese magnitude do 6.8 te moguće maksimalne ko-seizmičke pomake u iznosima do 1.35 m. Kako zabilježeni povijesni i instrumentalni podaci u hrvatskom katalogu potresa o seizmičnosti Bilogorskog područja ukazuju na magnitude potresa do 5.6, procijenjene magnitude potresa u ovom istraživanju ukazuju na znatno veći seizmogeni potencijal interpretiranih rasjeda, a time i većeg mogućeg seizmičkog hazarda i rizika u istom području.- Summary: The Bilogora Mt. area is a young, Pliocene-Quaternary transpressional morphostructure
genetically linked to the tectonic evolution of the Drava Depression and its SW prolongation (Bjelovar Subdepression).
As a more than 90 km long and 1 km wide structure, the Bilogora Mt. area is predominantly composed of highly deformed Pliocene-Quaternary clastic sediments, related to the tectonic inversion of the NW directed Drava Depression
boundary fault (DDBF). DDBF was reactivated from an originally normal listric into a dextral wrench fault accommodating c. 10 km displacement during the Late Pontian-Quaternary transpression in the southern part of the Pannonian Basin System. Recent tectonic activity in the area is confirmed by moderate seismicity (VI°-VIII° MCS, 3,5≤ML≤5,6), and fault plane solutions which indicate a NE trend of greatest horizontal stress direction with NE-dipping and S-SW-dipping seismogenic structures characterized by strike-slip and reverse motions. Landscape response to neotectonic and recent fault activity has been analyzed by a digital elevation model (DEM of 10 m resolution) conducted in ESRI ArcMap 9.3.1.
and Matlab software with available extensions. Divided into 131 drainage units, the study area was analyzed by means of
elevation and slope distribution, hypsometry, asymmetry factor, longitudinal stream profile statistical parameters (maximal concavity, distance from the source, concavity factor, steepness index, and concavity index) and the newly introduced
relative tectonic activity index (RTA index). Morphometry results indicate several drainage basins affected by recent ongoing tectonics. These drainage basins and streams are located: i) between the towns of Koprivnica and Pitomača in the NW part of study area, and ii) between the towns of Virovitica and Daruvar in the SE part of study area.
Ongoing tectonics with the delineation of neotectonic and recent active faults within the study area was furthermore
analyzed by a set of 2D seismic reflection sections and exploration well dataset using Schlumberger Petre
A 103 cm long core from the Soline Channel (Mljet Island, Adriatic Sea), which is at present a surface connection between the peculiar marine Mljet Lakes and the open sea, indicates substantial ...changes of the sedimentary environment in the Holocene. In the layer dated to 4,600 B.P., 25–30 cm below the bottom (which is at 2.8 m depth), freshwater algae represented by species of Chara/Nitella were found along with the gastropod Limnea stagnalis. This dominantly brackish sediment extends from 10 to 60 cm below the bottom. Above that interval marine sediment was found and below it quartz dominated the subareal or freshwater sediment. This indicates that the surface marine connection between Mljet Lakes and the sea was established after deposition of freshwater/brackish sediments i.e. not earlier than ca. 4 kyr B.P.
Jezgra dugačka 103 cm izvađena iz kanala Soline (otok Mljet, Jadransko more), koji je danas površinska veza između jedinstvenih morskih Mljetskih jezera i otvorenog mora, ukazuje na bitne promijene taložnog okoliša u holocenu. U sloju čija je starost procijenjena na 4,600 godina, 25–30 cm ispod dna (koje se nalazi na dubini od 2.8 m), nađene su slatkovodne alge iz roda Chara/Nitella zajedno s puževima Limmnea stagnalis. Ti pretežno bočati sedimenti protežu se od 10 do 60 cm ispod dna. Iznad njih nalaze se marinski sedimenti a ispod kopneni ili slatkovodni sedimenti. To ukazuje da je površinska veza morem između Mljetskih jezera i otvorenog mora uspostavljena nakon taloženja slatkovodnih/bočatih sedimenata tj. ne prije oko 4 tisuće godina.
Jezgra dugačka 103 cm izvađena iz kanala Soline (otok Mljet, Jadransko more), koji je danas površinska veza između jedinstvenih morskih Mljetskih jezera i otvorenog mora, ukazuje na bitne promijene ...taložnog okoliša u holocenu. U sloju čija je starost procijenjena na 4,600 godina, 25–30 cm ispod dna (koje se nalazi na dubini od 2.8 m), nađene su slatkovodne alge iz roda Chara/Nitella zajedno s puževima Limmnea stagnalis. Ti pretežno bočati sedimenti protežu se od 10 do 60 cm ispod dna. Iznad njih nalaze se marinski sedimenti a ispod kopneni ili slatkovodni sedimenti. To ukazuje da je površinska veza morem između Mljetskih jezera i otvorenog mora uspostavljena nakon taloženja slatkovodnih/bočatih sedimenata tj. ne prije oko 4 tisuće godina.
U radu se prikazuje utjecaj promjene morske razine tijekom posljednjih 150 000 godina na morfogenetska zbivanja u području Kvarnera (sjeveroistočni dio Jadranskog mora). Analizirani su oni ...geomorfološki indikatori koji bi mogli ukazivati na promjene morske razine: morfologija dna, raspored dna, raspored sedimenata u podmorju, dubine okršavanja, dubine razvoja spilja i slično. Recentno kopno, obalni i podmorski reljef u području Kvarnera su posljedica tektonskih pokreta, različitog litološkog sastava, klimatskih promjena i fluktuacije morske razine tijekom mlađe geološke prošlosti, ali također i posljedica erozijskih i akumulacijskih procesa prouzročenih tim promjenama. Tragovi starijih morfogenetskih etapa uglavnom su uništeni. Zbog snižavanja morske razine tijekom virma korita vodotoka usječena su u podlogu do -60 m. Karbonatne stijene su okršene 70 m ispod današnje razine mora. Današnji raspored sedimenata u podmorju Kvarnera posljedica je nekoliko morfogenetskih etapa sukladnih promjenama morske razine tijekom gornjeg pleistocena. Tijekom niže razine mora u nekim razdobljima virmskog glacijala veze između Riječkog zaljeva, Kvarnerića i Vinodolskog i Vinodolskog kanala i otvorenog Jadrana bile su reducirane ili čak prekinute. U razdobljima niže morske razine u depresijama Riječkog zaljeva, Vinodolskog i Vinodolskog kanala mogla su preostati jezera, a jedino je Kvarnerić mogao ostati povezan s morskim bazenom srednjeg Jadrana. U tom razdoblju uzvišenja Cresko-lošinjskog otočja bila su morfološka barijera koja je odvajala sedimentaciju u zoni otvorenog Jadrana od relativno izoliranog akvatorija Kvarnera. Zato su dubine mora znatno veće istočno od Cresa i Lošinja (-70 do -90 m) od onih na zapadu (-40 do -50 m), te su sedimenti zapadno od Cresko-lošinjskog arhipelaga pretežno pjeskoviti, a istočno više muljeviti. Zbog obalne linije koja je bila niža i dalje od današnje, taloženje krupnozrnatih terigenih sedimenata zbivalo se dublje i dalje od recentne obalne crte, u području gdje je utjecaj terigene sedimentacije danas zanemariv. sudeći prema usječenim dolinama vodotoka kojim su tekli do bazena Kvarnerića, more je na vrhuncu virma bilo preko 100 m niže. Tragovi marinskih terasa na -45 m i plimskih potkapina na -19 m mogli bi biti posljedica sporijeg rasta ili čak stagnacije morske razine tijekom virmsko-holocenske transgresije.
Crvenica ili terra rossa je najzastupljeniji pedološki tip odnosno pokrivač na karbonatnim stijenama kvarnerskog područja. Crvenica je najčešće poligenetske prirode i tada je nastala miješanjem ...netopljivih ostataka karbonatnih stijena s trošnim i erodiranim naslagama lesa i fliša. Na minerološki sastav i današnji položaj crvenice utjecale su klimatske i glacioeustatičke promjene, kao i tektonski pokreti tijekom kvartara. Današnji raspored crvenice posljedica je erozije. Tamo gdje su tektonski pokreti bili izraženi, terra rossa se zbog erozije padina i resedimentiranja-koluvacije nalazi u izoliranim depresijama u obliku debljih nakupina. Primjeri su sjeverni dio otoka Cresa i padine južne Učke. Tamo gdje su tektonski pokreti bili slabo izraženi, terra rossa je male debljine, ali pokriva velike površine. Primjer je zapadni dio otoka Krka.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
