Zdravstvena ispravnost je pojam koji je subordinantan sigurnosti hrane a analize u specijaliziranim laboratorijima potvrda cijelog sustava proizvodnje hrane od polja do stola. Laboratoriji HZJZ su ...kroz desetljeća rada u kontroli hrane slijedili međunarodne tijekove od dobre laboratorijske prakse do usvajanja postupaka prema normi HR EN ISO 17025. Treba se sjetiti i početaka, posebno ljudi koji su svojim znanjem i imaginacijom gradili naš sustav. Danas je izazov održati visoke standarde , opremljenost i stručnost koji se traže od laboratorija, ali to smatramo obavezom s obzirom na povijesni slijed.
Koagulacijski odsjek Hematološkog laboratorija u Kliničkoj bolnici “Sestre milosrdnice” osnovao je davne 1955. godine hematolog Ljubomir Popović, uza svesrdno zalaganje suradnika laboratorijskih ...tehničara. Doktor Popović je tada bio asistent na Medicinskom fakultetu i voditelj Odsjeka hematologije na internom odjelu. U novoosnovanom laboratoriju doktor Popović traži rješenja i odgovore na pitanja koja se javljaju u kliničkoj praksi uz bolesnički krevet. Stručni napredak praćen je objavljivanjem niza članaka o hemoblastozama i protuzgrušavajućoj terapiji, koje postavke vrijede i danas. Ujesen 1964. godine Popović u naponu snage napušta Bolnicu, a Koagulacijski laboratorij dalje vodi profesor Nedjeljko Milić, pročelnik novostvorenoga Zavoda za hematologiju. Godine 1968. dolazi inženjerka medicinske biokemije magistra Biserka Raić i vodi Hematološki laboratorij do svog umirovljenja 2007. godine. Golem napredak bilježi dijagnostika poremećaja hemostaze, ali i citometrijske i morfološke analize krvnih stanica. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća, u zlatno doba razvoja i rada Koagulacijskog laboratorija, hematolog Marko Koprčina sa suradnicima te inženjeri biokemije Biserka Raić i Biserka Getaldić uvode niz novih koagulacijskih i viskozimetrijskih testova u kliničku praksu Bolnice. Ovaj hematološko-koagulacijski klinički rad čini Zavod za hematologiju naše bolnice, s liječnicima i inženjerima, jedinstvenim i prepoznatljivim. Uz opis razvoja Koagulacijskog laboratorija te života njegova osnivača Ljubomira Popovića autori pokušavaju odgovoriti na pitanje može li i mora li danas, kao prije pedeset godina, kliničar imati odlučujuću ulogu u razvoju i radu laboratorija. Autori smatraju da je kliničaru internistu i dalje mjesto u laboratoriju, ali uz gotovo neispunjiv uvjet sinteze bazičnih znanja iz biologije, tehnologije s kliničkom praksom. Razvoj Koagulacijskog laboratorija te životni put njegova osnivača doktora Ljubomira Popovića pokazuju kako bi njemu ova sinteza, isto kao i prije 55 godina, možda uspjela i danas.
