Stečaj nogometnih klubova, kao i ostalih sportskih klubova u Republici Hrvatskoj, postao je goruća tema zbog velikog broja slučajeva kada su klubovi, djelujući u pravnom obliku udruge ili kao ...sportska dionička društva, postali prezaduženi ili nesposobni za plaćanje. Ta tema posebno pobuđuje interes jer, iako je riječ o prepoznatljivim pravnim oblicima uređenima odgovarajućim zakonima, ipak ih u određenoj mjeri valja posebno izdvojiti s obzirom na to da se na njih u prvom redu primjenjuje Zakon o sportu, a tek podredno propisi koji inače uređuju materiju stečaja te propisi koji uređuju takva društva. U toj problematici važnu ulogu imaju i autonomna pravila, međunarodna i domaća, koja na više mjesta uređuju pitanje pravnog položaja kluba koji je u krizi. Njihov donositelj kod nas je Hrvatski nogometni savez, ekskluzivni, jedini nacionalni sportski savez koji potiče, promiče i skrbi o hrvatskom nogometnom sportu te ga predstavlja u međunarodnim odnosima. U tom smislu, uz statut HNS-a, važnu ulogu imaju HNS-ov pravilnik o licenciranju klubova, pravilnik o nogometnim natjecanjima, pravilnik o statusu igrača i registracijama, disciplinski pravilnik HNS-a te brojni drugi akti. Na međunarodnoj razini tvorac autonomnih pravila jest Međunarodni nogometni savez (FIFA) odnosno Europska nogometna unija (UEFA). S obzirom na to, treba ispitati što se događa s nogometnim klubovima kada postanu nesposobni za plaćanje ili prezaduženi. Nema dvojbe o tome da se većina odgovora nalazi u odredbama našeg Stečajnog zakona, ali potrebno je istražiti kakav je „suživot“ državnog i autonomnog prava po ovom pitanju. Pitanje stečaja nije ograničeno samo na sportske (nogometne) klubove već i na sportske saveze kao nositelje natjecanja a koji u pravilu imaju pravni status udruge te kao takvi također mogu postati subjekti stečaja. Ovo posljednje pitanje daleko je od bezazlenog jer na teritoriju jedne države može postojati samo jedna krovna sportska organizacija. Ako je nad tom tvorevinom otvoren stečaj, kako će se održavati sportska natjecanja? Spomenuta, ali i mnoga druga pitanja izazivaju dvojbe u praksi na koje nije uvijek moguće dati jednoznačan odgovor. U radu se prvenstveno provodi analiza autonomnih izvora prava, posebice onih odredaba koje predviđaju posebne, dodatne pravne učinke za slučaj kada se nad nogometnim klubom otvori stečajni postupak te se upućuje na pojedine odredbe HNS-ovog Pravilnika o licenciranju čija bi dosljedna primjena mogla imati ozbiljne posljedice za klubove u financijskoj krizi.
Bankruptcy of football clubs, like all sports clubs in the Republic of Croatia, has become a burning issue due to the enormous number of cases when clubs, acting under the legal form of an association or as a sports joint stock company, have become over indebted or unable to pay. This topic in particular arouses interest because, although it concerns recognisable legal forms governed by appropriate laws, they should be to a certain extent separated. This is because the Sports Act is first applicable to them and then secondly regulations which regulate material bankruptcy and regulations which regulate such associations. In this problem area, an important role is held by autonomous rules, international and national, which in several places regulate the issue of the legal position of a club in crisis. In our country, their contributor is the Croatian Football Federation (HNS), exclusively, the only national sports federation which promotes and cares for Croatian football and represents it in international relations. In this sense, together with HNS’s statute, an important role is held by HNS’s rulebook on licensing clubs, the rulebook on football competitions, rulebook on the status of football players and registration, HNS’s disciplinary rulebook and numerous other acts. At an international level, the creator of autonomous rules is the International Football Federation (FIFA) that is European Football Union (UEFA). Given this, what is going on with football clubs when they become unable to pay or over indebted should be examined. Undoubtedly, most answers can be found in the provisions of the Bankruptcy Act, but it is necessary to investigate what the coexistence of national and autonomous laws in this issue is like. The issue of bankruptcy is not only limited to sports (football) clubs, but also to sports federations as the bearers of competitions which have the legal status of an association and as such can also become the subjects of bankruptcy. This last issue is far from harmless because in the territory of country there can only be one main sports organisation. If bankruptcy is commenced over this creation, how can sports competitions be held? Mentioned also are many other issues raising doubts in practice to which it is not always possible to provide a singular answer. In this paper, analysis of autonomous sources of law is principally carried out, in particular of these provisions which prescribe particular additional legal effects in cases where bankruptcy proceedings are commenced over football clubs. This points to certain provisions of HNS’ rulebook on licensing, faithful application of which could have serious consequences for clubs in financial crisis.
Danas se, možda više nego ikad, pred računovodstvenu i revizijsku profesiju postavljaju visoki standardi kvalitete. Navedeno je posebno naglašeno u uvjetima složenosti poslovnih transakcija, ...internacionalizacije poslovanja, primjene novih tehnoloških rješenja, a posebno učestalih izmjena regulative i zakonskih propisa. Kako bi računovođe i revizori mogli kvalitetno odgovoriti na brojne izazove moraju biti kvalitetno educirani. Djelovanje u računovodstvenoj i revizijskoj profesiji zapravo znači, između ostalog, i postavljanje uvjeta pod kojima neka osoba može dobiti status računovođe odnosno revizora. Visoka razina stručnosti i kompetentnosti u računovodstvenoj i revizijskoj profesiji jedan je od temeljnih uvjeta i pretpostavki kvalitetnog obavljanja posla. Pri tome, stručnost i kompetentnost osoba uključenih u računovodstveni i revizijski posao podrazumijeva formalno obrazovanje, ali i sposobnost primjene teorijskog znanja u praksi čija se provjera povodi u obliku ispita nakon završenog praktičnog osposobljavanja. Međutim, osim praktičnog iskustva i polaganja ispita potrebno je osigurati da računovođe i revizori pohađaju prikladan program kontinuiranog obrazovanja kako bi se održavalo i usavršavalo teorijsko znanje, ali i stručne vještine potrebne da se računovodstveni i revizijski posao obavlja na dostatnoj razini kvalitete. U tom smislu cilj ovog rada je istražiti i analizirati koji su to potrebni uvjeti pod kojima neka osoba može steći certifikat i licencu za obavljanje računovodstvenih i revizijskih poslova. Praksa pokazuje kako postoje izvjesne razlike, kako u formalnom obrazovanju, tako i u pristupima kontinuirane edukacije te usavršavanju računovodstvenih i revizijskih djelatnika. Drugim riječima, primjenjuju se različiti pristupi certificiranju i licenciranju njihova zvanja između različitih zemalja. Navedeno ukazuje na potrebu standardizacije sustava obrazovanja računovođa i revizora i na međunarodnoj razini. U međunarodnim okvirima postavljeni su određeni standardi profesionalne edukacije no svaka zemlja postavlja svoje specifične zahtjeve za certificiranje i licenciranje računovodstvenih i revizijskih zvanja. Povezano s tim, istražit će se mogućnosti stjecanja certifikata i licence za obavljanje računovodstvenih i revizijskih poslova u zemljama s razvijenim tržišnim ekonomijama i odabranim zemljama članicama Europske unije. Pri tome će se poseban naglasak staviti na istraživanje uvjeta za pristupanje ispitu, sadržaja te načina polaganja ispita za stjecanje računovodstvenih i revizijskih zvanja. Razumijevanje načina te uvjeta pristupanja računovodstvenoj i revizijskoj profesiji u odabranim razvijenim zemljama Europske unije može stvoriti relevantnu podlogu za postavljanje kriterija za djelovanje računovodstvene i revizijske profesije u Republici Hrvatskoj i zemljama u okruženju. Usvajanjem takvih pravila djelovanja računovođa i revizora stvorit će se pretpostavke za kvalitetni razvoj ovih profesija u budućnosti.
U Republici Hrvatskoj zakonima je propisano da odgojno‐obrazovni radnici u osnovnoj i srednjoj školi imaju pravo i obvezu trajno se stručno osposobljava ti i usavršavati programima koje je odobrilo ...nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Pod pojmom stručno usavršavanje odgojno‐obrazovnih radnika podrazumijeva se pojedinačno i organizirano usavršavanje u matičnoj znanosti u području pedagogije, didaktike, obrazovne psihologije, metodike, informacijsko‐komunikacijskih tehnologija, savjetodavnog rada, upravljanja, obrazovnih politika i drugih područja relevantnih za učinkovito i visokokvalitetno obavljanje odgojno‐obrazovne djelatnosti u školskim ustanovama.
U radu će biti riječ o zakonima koji reguliraju pripravništvo, licenciranje, stručno usavršavanje, profesionalni razvoj i napredovanje odgojno‐obrazovnih radnika u općem obrazovanju, ali i o odgovarajućim pravilnicima koji definiraju pojedinosti i uvjete zakonskih odredaba. Međutim, sve je više primjetno da ti pravilnici nisu u potpunosti usklađeni sa zakonima jer se nisu godinama mijenjali. Neki od izazova odnose se na nepostojanje sustava akreditacije programa i pružatelja stručnog usavršavanja, nedostatak materijalnih sredstava te zajedničkog kompetencijskog okvira za učiteljsko zanimanje što otežava osmišljavanje stručnog usavršavanja i profesionalni razvoj. Uz Agenciju za odgoj i obrazovanje, kao odgovornu javnu ustanovu za organizaciju i pružanje stručnog usavršavanja odgojno-obrazovnih radnika na svim razinama općeg obrazovanja (nedavno donesen dokument „Strategija stručnog usavršavanja za profesionalni razvoj odgojno-obrazovnih radnika 2014-2020.“), prisutni su i drugi pružatelji stručnog usavršavanja, od programa Erasmus+ u okviru europske perspektive obrazovanja, strukovne udruge te nakladničke kuće.
U radu se razmatraju osnovni pojmovi vezani uz uslužne izvoditelje šumskih radova. Prikazani su nazivi koji se za njih koriste u hrvatskom i stranim jezicima, definirani su pojmovi poduzetnik i ...poduzetništvo te su prikazane osnovne značajke postojećih izvoditelja šumskih radova. Navode se profesionalni programi priznavanja izvoditelja šumskih radova te se naglašava njihova važnost u sređivanju stanja i odnosa na tržištu šumarskih usluga, kao i postizanja statusa pouzdanih i odgovornih izvoditelja. Kao tri glavna postupka stručnoga i poslovnoga potvrđivanja uslužnih izvoditelja šumskih radova obrazloženi su registracija (upis), certifikacija (potvrđivanje) i licenciranje (dopuštanje). Samo se licenciranje i licencija drže jamstvom stručnoga i uspješnoga izvođenja šumskih radova. Licencija može biti oduzeta ako izvoditelj trajno ne ispunjava kvalifikacijske uvjete, odnosno poslovne kriterije. Potiče se uspostava modela koji bi uključivao potvrđivanje kvalificiranosti i poslovne sposobnosti izvoditelja i stimuliranje ugovaranja poslova samo s ovlaštenim i licenciranim izvoditeljima. Očekuje se da će za šumovlasnike i/ili šumoposjednike stručno i pravodobno obavljanje radova biti dovoljno jamstvo za prihvaćanje modela.
U članku se raspravlja o aktualnom stanju sigurnosti i kvalitete šumskoga proizvodnoga rada u uvjetima tranzicije hrvatskoga šumarstva. Analiza stanja osvrće se na legislativne i institucionalne ...novosti u hrvatskom šumarstvu, značajke postojećega koncepta zaštite na radu u pogledu njegovih različitih aspekata i različitih skupina izvoditelja šumskih radova: privatnih poduzetnika, šumovlasnika i lokalnoga stanovništva. Posebno se osvrće na pokazatelje razine sigurnosti na radu u državnom šumarskom poduzeću, pri čemu se analizira desetogodišnje kretanje pokazatelja sigurnosti, ali i struktura troškova zaštite na radu. Naglaš avaju se odlučujuća pitanja razine radne tehnike i osposobljenosti izvoditelja šumskih radova za siguran i kvalitetan rad. Definira se ključna uloga države u poboljšanju stanja i razvoja integralnoga pristupa sigurnosti u šumarstvu. Navode se glavne postavke modela licenciranja izvoditelja šumskih radova kao doprinos istraživača Šumarskoga fakulteta u Zagrebu prevladavanju brojnih teškoća i poboljšavanju aktualnoga nezadovoljavajućega stanja. Kao posebni prioritet navodi se nužnost donošenja potrebnih zakonskih propisa, uvo- đenje obveznoga periodičnoga potvrđivanja rukovatelja šumarskom mehanizacijom, uklju- čivanje zaštite zdravlja i sigurnosti u sustav cjelokupnoga poslovanja šumarskih tvrtki te nužnom povezivanju kvalitete obavljenoga posla i plaćanja za takav rad.
PDF
