Posljedice infekcije herpes virusom-1 svinja (SuHV-1) uzročnikom bolesti Aujeszkoga (BA) dobro su istražene, ali, manje je poznat učinak imunomodulatora (IM) mikrobnog podrijetla (virusnog ili ...bakterijskog) primijenjenih u kombinaciji s atenuiranim cjepivom protiv BA. Učinak parenteralne primjene IM-a, inaktiviranog virusa Parapoxvirus ovis ili kombinacije inaktivirane bakterije Propionibacterium granulosum i lipopolisaharida bakterije Escherichia coli i cjepiva koje sadržava atenuirani virus BA (SuHV-1, soj Bartha) na udio CD3-CD21+ B limfocita periferne krvi analiziran je protočnom citometri¬jom u krvi 30 komercijalnih križanaca svinja u dobi od tri mjeseca bez protutijela za virus BA. Prisustvo je protutijela za glikoproteine B (gB) i E (gE) virusa BA provjereno imunoenzimnim testom (engl. Enzyme Linked Immunosorbant Assay, ELISA). Dobiveni su rezultati uspoređeni između 6 pokusnih skupina tj. između svinja koje su primile: cjepivo (1. skupina), IM bakterijskog podrijetla (2. skupina), IM virusnog podrijetla (3. skupina), svinja koje su istovremeno primile cjepivo i IM bakterijskog podrijetla (4. skupina) ili cjepivo i IM viruisnog podrijetla (5. skupina) te netretirane, kontrolne skupine svinja (6. skupina). Usporedba udjela B limfocita u uzorcima krvi cijepljenih svinja 11. dan pokusa pokazali su prolazno smanjenje sred¬nje vrijednosti udjela B limfocita za koje se nije moglo pretpostaviti da je povezano s pojavom specifičnih protutijela, jer je smanjenje srednje vrijednosti udjela B limfocita bilo i u kontrolnoj skupini istoga dana. Naši su rezultati pokazali da primjena samo IM-a, kao i njihovih kombinacija s atenuiranim cjepivom protiv BA, nisu imali značajan utjecaj na udio B limfocita periferne krvi u tovljene prasadi.
Fenotip T limfocita i NK stanica (engl. Natural Killer Cells) periferne krvi svinja dobro je istražen tijekom zadnja tri desetljeća. Međutim, unutar subpopulacija limfocita periferne krvi svinja koje ...iskazuju površinski antigen CD3 i perforin ili receptor NKp46 ustvrđeni su i limfociti s mješovitim fenotipom T limfocita i NK stanica. Unatoč mješovitom fenotipu, obje subpopulacije limfocita su in vitro pokazale citolitički učinak koji nije bio usmjeren na molekule glavnog sustava tkivne podudarnosti, odnosno citolitički učinak sličan NK stanicama. U našem istraživanju protočnom citometrijom analizirani su limfociti periferne krvi od petnaest svinja oba spola, križane pasmine i u dobi dvanaest tjedana, s obzirom na iskazivanje površinskih antigena koji mogu biti prisutni na T limfocitima (CD3, TCR-γδ i CD4), na NK stanicama (CD16) ili na obje navedene populacije stanica svinja (CD8α i SLA-DR). Naše je istraživanje pokazalo da limfociti periferne krvi sadržavaju manji udio subpopulacije koja iskazuje površinske antigene CD3 i CD16 (2,84%). Limfociti periferne krvi s fenotipom CD3+CD16+ sastojali su se od sve četiri subpopulacije s obzirom na iskaziva- nje površinskih antigena CD4 and CD8α, od kojih je većina bila CD4-CD8α+ (60,64%) i CD4- CD8α- (36,77%). Iako je udio stanica koje iskazuju SLA-DR u obje navedene subpopulacije bio sličan (8,01 % od CD3+CD16+CD4-CD8α+ limfocita i 7,41 % od CD3+CD16+CD4-CD8α- limfocita), udio stanica koje iskazuju TCR-γδ
je bio primjetno veći u CD3+CD16+CD4-CD8α+ limfocitima (43,48 %), nego u CD3+CD16+CD4- CD8α- limfocitima (16,55 %). Analiza iskazivanja pojedinih površinskih antigena na CD3+CD16+ limfocitima periferne krvi poka- zala je da ih je većina bila CD8α+ (62,44 %), ali također i TCR-γδ+ (32,56 %), SLA-DR+ (7,55 %) i CD4+ (2,59 %). Iskazivanje površinskog antigena CD8α na CD3+CD16+ lim- focitima nije bilo povezano s iskazivanjem drugih površinskih antigena. Međutim, ve- ćina CD3+CD16+TCR-γδ+ limfocita (81,04 %) i većina CD3+CD16+CD4+ limfocita (69,50 %) iskazivali su i površinski antigen CD8α. Iska- zivanje molekule SLA-DR nije bilo povezano s iskazivanjem površinskog antigena TCR-γδ ili CD8α, niti s oba površinska antigena (TCR- γδ i CD8α) na CD3+CD16+CD4- limfocitima. Naše je istraživanje pokazalo i prisutnost limfocita s kombiniranim fenotipom T limfocita i NK stanica u perifernoj krvi svinja, u dobi od tri mjeseca, međutim funkcija navedenih stanica nije istraživana. Stoga se nadamo se da ćemo budućim istraživanjima moći pojasniti jesu li dobiveni rezultati vezani uz dob svinja. Nadalje, očekujemo da će dodatna istraživanjima omogućiti bolje spoznaje o funkcijama pojedinih subpopulacija CD3+CD16+ limfocita periferne krvi svinja različitog fenotipa, posebice o odgovoru navedenih stanica specifičnom za određeni antigen.
Tumor stimulira specifične urođene i stečene imunološke mehanizme. Glavni nositelji imunološkog odgovora tijela na tumor su T limfociti, a glavni mehanizam je ubijanje tumorskih stanica citotoksičnim ...T limfocitima CD8 +. U nekim slučajevima imunološki sustav također može imati protumorsku ulogu, što je paradoks, s obzirom na to da je poznato da upalno stanje potiče rast tumora. Jedna od glavnih karakteristika tumora je izbjegavanje imunološkog odgovora, posebno mehanizmima inhibicije aktivnog antitumorskog imunološkog odgovora putem dva glavna fiziološka inhibitorna signala, CTLA-4 i PD1 / PDL1. Blokada ovih kontrolnih točaka, koji su mehanizmi inhibicije T stanica, nedavno je dala najbolje rezultate u imunoterapijskom pristupu liječenju karcinoma. Imuni infiltrat u tumoru, kao dokaz postojanja aktivnog unutarnjeg odgovora organizma, je heterogen, a sastav se često razlikuje između različitih tumora i tumorskih stanica i uglavnom se dijeli na dvije glavne stanične linije: limfoidnu i mijeloidnu. O vrsti staničnih linija u imunološkom infiltratu i njihovoj aktivaciji i orijentaciji ovisi klinički odgovor kod različitih tumora. Dobro je poznato da imuni infiltrat, posebno limfociti koji infiltriraju tumor (TIL), mogu predvidjeti odgovor na terapiju i imati prognostičku ulogu. Kod nekih solidnih tumora oni su dobar znak, dok kod nekih signaliziraju lošiju prognozu. Brojne studije procjenjivale su ulogu limfocitnog infiltrata u raku dojke (BC), a na temelju tog znanja uspostavljen je prvi koncenzus o standardizaciji procjene TIL u solidnim tumorima na BC modelu. Prognostičkoj ulozi TIL u trostruko negativnom raku dojke posvećeno je najviše pažnje.
Manufacture of lead-containing products has long been associated with various health risks. To get an insight into the related genotoxic risks, we conducted a biomonitoring study in 50 exposed ...workers and 48 matched controls using a battery of endpoints that sensitively detect the extent of genome instability in peripheral blood lymphocytes. The levels of primary DNA damage were estimated with the alkaline comet assay, while cytogenetic abnormalities were determined with the cytokinesis-block micronucleus (CBMN) cytome assay. Additionally, CBMN slides of 20 exposed and 16 control participants were subjected to fluorescence
hybridisation (FISH), coupled with pancentromeric probes to establish the incidence of centromere-positive micronuclei, nuclear buds, and nucleoplasmic bridges. Blood lead levels (B-Pb) were measured with atomic absorption spectrometry. To further characterise cumulative effects of occupational exposure, we measured erythrocyte protoporphyrin (EP) concentrations and delta-aminolevulinic acid dehydratase (ALAD) activity in blood. We also assessed the influence of serum folate (S-folate) and vitamin B
(S-B12) on genome stability. Compared to controls, occupationally exposed workers demonstrated significantly higher B-Pb (298.36±162.07 vs 41.58±23.02), MN frequency (18.71±11.06 vs 8.98±7.50), centromere positive MN (C+ MN) (8.15±1.8 vs 3.69±0.47), and centromere negative MN (C- MN) (14.55±1.80 vs 4.56±0.89). Exposed women had significantly higher comet tail intensity (TI) and length (TL) than control women. Furthermore, workers showed a positive correlation between age and nuclear buds and MN, between MN and years of exposure, and between S-B
levels and TI and ALAD activity, while a negative correlation was found between TI and B-Pb. These findings suggest that occupational settings in the manufacture of lead-containing products pose significant genotoxic risks, which calls for developing more effective work safety programmes, including periodical monitoring of B-Pb and genetic endpoints.
During karate fight muscles work at a very high intensity, and their contractions are extremely strong. The movement pattern contains a great number of feints, dodges, frequent changes in movements' ...tempo and direction, hits and kicks, all of which is highly stressful for athlete's organism, including the immune system.
T lymphocyte subsets' distribution and selected cytokines in peripheral blood of three elite karate athletes aged 30 years old (range 21-31 years) with minimum 15 years of training experience were analysed in two experiments: at the beginning of the preparatory phase (a progressive test until exhaustion; an analysis of immune system's selected parameters and cardiorespiratory fitness measures, including VO
max, VE, AT, MVV, MET, Rf), and during the start-up period (Karate Championships; an analysis of selected parameters of the immune system).
Maximal effort caused an increase in total lymphocyte percentage (p<0.05). A decrease in Th cells in recovery (p<0.05 compared to post-exercise), and an increase in Th naïve cells in recovery (p<0.05) were observed. A significant increase in CD8
central memory cells (p<0.05) was found only after the progressive test, and no changes in both central and effector memory subsets of CD4
cells during the first experiment. An increase (p<0.05) in Treg and Th1 and a decrease (p<0.05) in Th2 cells' distribution during recovery time were found. Additionally, changes (p<0.05) in TNF-α, IL-6, IL-8, IL-10 and IL-12p70 were observed.
Post-effort disorder in immune balance activated compensation pathways involving CD4
cells. Treg and Th1 cells seem to be subsets of key importance involved in the anabolic effect of physical effort, at least among karate athletes.
Nedavni uspješni rezultati više raznih novih imunoterapijskih pristupa u onkoloških bolesnika, kao, primjerice, blokada imunosnih inhibitornih molekularnih interakcija s monoklonskim protutijelima ...protiv molekula kontrolnih točaka, mogu se smatrati medicinskim iskorakom u kliničkoj onkologiji. Cilj je ovoga rada dati pojednostavnjeni prikaz imunosnog uređivanja raka i kliničke primjene monoklonskih protutijela protiv molekula kontrolnih točaka u onkoloških bolesnika. Interakcije između imunosnog sustava i autolognih tumora složene su, ali rezultati dobiveni primjenom monoklonskih protutijela protiv molekula kontrolnih točaka upućuju na prihvatljivu kliničku primjenjivost, učinkovitost i sigurnost u liječenju bolesnika s određenim tipovima raka. Klinička primjena monoklonskih protutijela protiv molekula kontrolnih točaka CTLA-4, PD-1 i PD-L1, ovisno o tome protiv kojih se tumora ta protutijela testiraju i primjenjuju, jest u rasponu od odobrenja regulatornih agencija i primjene u metastatskoj bolesti u bolesnika s određenim vrstama tumora pa do faza testiranja u kliničkim studijama, a radi istraživanja kliničke učinkovitosti i dobivanja odobrenja.
The purpose of this study was to evaluate the genotoxic potential of components leached from two conventional self-curing glass-ionomer cements (Fuji IX and Ketac Molar), and light-curing, resin ...modified glass-ionomer cements (Vitrebond, Fuji II LC). Evaluation was performed on human lymphocytes using alkaline and hOGG1 modified comet, and micronucleus assays. Each material, polymerised and unpolymerised, was eluted in extracellular saline (1 cm
mL
) for 1 h, 1 day, and 5 days. Cultures were treated with eluates using final dilutions of 10
, 10
, and 10
. Alkaline comet assay did not detect changes in DNA migration of treated cells regardless of the ionomer tested, polymerisation state, and elution duration. Glass ionomers failed to significantly influence micronucleus frequency. No oxidative DNA damage in treated lymphocytes was observed using hOGG1 modified comet assay. Obtained results indicate high biocompatibility of all tested materials used in the study under experimental conditions.
Svrha istraživanja bila je procijeniti genotoksični potencijal komponenata koje izlučuju dva konvencionalna samopolimerizirajuća stakleno-ionomerna cementa (Fuji IX i Ketac Molar) te svjetlosno polimerizirajući i smolom modificirani stakleno-ionomerni cementi (Vitrebond, Fuji II LC). Istraživanje je provedeno na ljudskim limfocitima primjenom alkalnog komet testa, komet testa modificiranog hOGG1 enzimom te mikronukleus testa. Svaki materijal, polimerizirani i nepolimerizirani, eluiran je u fiziološkoj otopini (1 cm
mL
) tijekom jednog sata, jednog dana i tijekom 5 dana. Kulture limfocita tretirane su eluatima u razrjeđenjima 10
, 10
i 10
. Alkalnim komet testom nisu zabilježene promjene u migraciji DNA iz tretiranih stanica bez obzira na ispitani ionomer, vrstu polimerizacije i trajanje elucije. Izloženost staklenim ionomerima nije značajno utjecala na učestalost mikronukleusa. Primjenom hOGG1 modificiranog komet testa nije zamijećeno oksidativno oštećenje DNA u tretiranim limfocitima. Dobiveni rezultati upućuju na visoki stupanj biokompatibilnosti svih testiranih materijala koji su se koristili u eksperimentalnim uvjetima.
Fiziološkom involucijom timusa i slabljenjem njegove kompleksne funkcije u drugom dijelu životnog vijeka dolazi do evolucijski uvjetovanog funkcionalnog remodeliranja imunosnog sustava. U analizi ...starosno uvjetovane poremećene funkcije imunosnog sustava odabrali smo kao klinički model kroničnu limfocitnu leukemiju (KLL). KLL je vrlo pogodan model za longitudinalno prećenje uloge pojedinih imunoloških defekata u evoluciji patogeneze sindroma. Naime, neuravnotežena
sekrecija proupalnih Th-1 citokina, protuupalnih Th-2 citokina, u kombinaciji s njihovom pleiotropijom, redundancijom, sinergističkom
i antagonističkom aktivnošću i paralelizmom, može se klinički manifestirati kao rekurentne infekcije, sistemska upala/sepsa, imunodeficinjencije autoimuni procesi i sekundarni tumori i tako bitno utjecati na kliničke manifestacije, tok i ishod bolesti.
Multipla skleroza (MS) je multikomponentna bolest koju karakterizira upala, neurodegeneracija i otkazivanje mehanizama za obnavljanje središnjega živčanog sustava. Uzrok MS još uvijek je nepoznat, ...ali je nedvojbeno da su genetski, okolišni i imuni čimbenici uključeni u etiopatogenezu ove složene i heterogene bolesti. S aspekta imunopatogeneze, donedavno je prevladavalo mišljenje da glavnu ulogu imaju autoreaktivni T limfociti aktiviranje kojih predstavlja ključni korak u nastanku MS. Saznanja o efektorskim i regulatornim ulogama B stanica podupiru novi koncept imunopatogeneze MS koji se temelji na vrlo kompleksnoj interakciji T i B stanica, s tim da B stanice aktivno sudjeluju u staničnoj imunosti tako što usmjeravaju intenzitet i kvalitetu staničnog imunog odgovora. Mehanizmi djelovanja B stanica u imunopatogenezi MS su višestruki te uključuju prezentaciju antigena i kostimulaciju T stanica, lučenje citokina, sintezu protutijela i formiranje ektopičnih limfoidnih B staničnih agregata u intrameningealnim prostorima. Značenje B stanica u imunopatogenezi MS potvrđuju i suvremene terapijske opcije za liječenje MS.
Istražena je literatura o ulozi perforina u medicini. Prvi je korak bio sustavno pretraživanje tako da se prepoznaju relevantne studije koje su objavljene od 2001. i 2019. u sljedećim elektroničkim ...bazama: EBSCO host, Scopus, ScienceDirect, Web of Science i Elsevier. Analizom dostupne literature zaključuje se da perforin igra važnu ulogu u citotoksičnoj aktivnosti prirodnoubilačkih stanica i CD8+ stanica. Prirodnoubilačke stanice i CD8+ služe se istim mehanizmom za uništenjem ciljnih stanica. U ovom radu navedena je bolest hemofagocitičnalimfohistiocito za (HLH) koju obilježavaju iznimne abnormalnosti u području imunosnog sustava. Poanta je u tome da ovu bolest uzrokuje genska mutacija perforina. Ključ je u primjeni pravilno senzibiliziranih dendritičnih stanica (DCs) koje mogu biti također učinkovite u imunoterapiji protiv raka. GIH inducira sazrijevanje i aktivaciju DCs. GIH-DCs pokazuju povećanu citotoksičnu aktivnost te veću ekspresiju perforina i granzima. Teorijska istraživanja pokazala su da je učinkovita aktivnost protiv raka inducirana kada se DCs senzibiliziraju s γ-ozračenim stanicama raka. Tako se putem izravnog povećanja citotoksičnosti i neizravne aktivacije T-stanica možda još može djelovati antitumorski. Predlažem da se nastavi znanstveno istraživanje o ulozi perforina u budućnosti.
PDF
