Uz endoskopske i radiološke metode, osovinu dijagnostike funkcijskih poremećaja jednjaka čini manometrija. Radi se o tradicionalnoj metodi kojom se ispituje funkcijska sposobnost gornjeg i donjeg ...sfinktera te tijela jednjaka. Prateći razvoj informatičke tehnologije, konvencionalna se manometrija tijekom proteklih desetljeća transformirala u manometriju visoke rezolucije. Tehnika visoke rezolucije omogućuje bolju prostornu razlučivost svih segmenata jednjaka, znatno je olakšana inicijalna orijentacija prema svim strukturnim podjedinicama jednjaka te je kraće vrijeme pretrage, što bolesniku uvelike olakšava podnošljivost procedure. Manometrija visoke rezolucije koristi dvije vrste katetera – čvrsti i vodom-perfundirani (silikonski), u koje su ugrađeni multipli senzori koji imaju mogućnost radijalne detekcije signala iz bliskih dijelova tkiva. Današnja tehnologija omogućuje i inkorporaciju impedancijskih senzora u kateter, koji temeljem promjena otpora u tkivu jednjaka detektiraju suptilne promjene u tranzitu bolusa hrane ili tekućine. Funkcijski, odnosno poremećaji motiliteta jednjaka prema definiranim parametrima Chicago klasifikacije kategoriziraju se hijerarhijski u poremećaje s opstrukcijom na razini ezofago-gastričnog spoja, velike poremećaje te male poremećaje peristaltike. Uvođenje ove metode, kao i redovito ažuriranje Chicago klasifikacije, omogućuje značajan napredak u dijagnostici, posljedično i liječenju sve češćih funkcijskih poremećaja jednjaka.
Ozljeda kralježnične moždine (OKM) rezultira paralizom, ali i smetnjama mokrenja, zbog čega se tijekom rehabilitacije i života posebna skrb vodi o očuvanju donjeg urotrakta kako bi se spriječila ...patološka stanja gornjeg urotrakta s nizom komplikacija. Ta skrb uključuje pravodobnu i standardiziranu neurološku i urološku obradu te tehnike eliminacije od kojih se najviše rabi intermitentna kateterizacija. Urološka obrada uključuje uzorkovanje krvi i urina, urinokulturu, ultrazvučno i rendgensko snimanje urotrakta te cistometriju kao pretragu dinamičkih svojstava neurogenoga mokraćnog mjehura. Dokazano je da i kod bolesnika s nepotpunim OKM-om nastaje neurogeni mjehur sličnih karakteristika kao kod bolesnika s potpunom ozljedom, tj. smanjene su vrijednosti cistometrijskog kapaciteta i povišene vrijednosti intravezikalnog tlaka, ugrožavajući gornji urotrakt. Također, pokazano je da nema razlike u tim vrijednostima između pojedinih razina neurološke ozljede: cervikalne, torakalne, torakolumbalne i lumbalne, pa su takvi rizici podjednaki u svakoj od tih skupina bolesnika. Zaključno, potrebno je kod svih bolesnika s OKM-om provoditi dijagnostiku urotrakta za dobrobit kvalitete i duljine života bolesnika.
PDF