Through analysis of advertisement campaigns for a food supplement that promises the return of happiness, this article problematizes the regulatory effects of the search for happiness in the context ...of the transition and popularization of new forms of womanhood in Croatia. The article points to gendered dimensions of “transition” by analyzing its materializations in the context of popular culture. With a focus on gendered mental health, the text builds on Sara Ahmed’s work on the affectivity of social norms and ideals and Lilijana Burcar’s work dealing with the relations of capitalism and patriarchy in post-Yugoslav space.
Lijekovi koji se upotrebljavaju za preventivu ili terapiju završavaju u otpadnim vodama, rijekama, jezerima i morima, ali također u vodi za piće. U posljednjih je dvadesetak godina objavljeno na ...stotine analitičkih studija koje pokazuju prisutnost gotovo svih terapijskih skupina u okolišu. Koncentracije lijekova u okolišu su niske, ali to ne znači da rizik za ljude ili okoliš ne postoji, jer lijekovi su kemikalije dizajnirane da izazivaju biološke učinke upravo pri vrlo niskim dozama. Pojavnost svakog lijeka u okolišu izravno je povezana s intenzitetom njegove primjene. Stoga su psihoaktivni lijekovi, poput karbamazepina, najčešća farmaceutska zagađivala okoliša. Detekcija sve viših koncentracija lijekova u okolišu nije rezultat razvoja analitičke kemije i preciznosti instrumenata, već je posljedica porasta uporabe lijekova. Poseban problem lijekova u okolišu predstavljaju njihovi razgradni produkti ili metaboliti. Pod utjecajem svjetla ili prilikom kemijske obrade otpadnih voda mnogi se lijekovi transformiraju u nove strukture o kojima znanost vrlo malo zna. Neki metaboliti mogu biti toksičniji od ishodnih spojeva. Također, metaboliti mogu biti otporniji prema biorazgradnji, pa se dulje vremena zadržavaju u okolišu. Metaboliti se najčešće ne razmatraju prilikom službenih procjena okolišnog rizika lijekova. Konačne potvrde da lijekovi zaista dovode do ekoloških katastrofa nalaze se u objavljenim znanstvenim studijama koje prikazuju kolaps riblje populacije u Sjevernoj Americi, zbog djelovanja sintetskih estrogena ili nestanak ptica na indijskom potkontinentu uslijed veterinarske uporabe Voltarena. Budući da je ekološka cijena uporabe lijekova mjerljiva, rasprave o niskim ili (ne)dovoljnim dozama lijekova u okolišu zapravo su – zakašnjele. Lijekovi i njihovi razgradni produkti već djeluju na žive organizme, a pitanje je vremena kad će slični učinci biti uočeni i u ljudskoj populaciji.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
The article examines the medicalization of pregnancy and childbirth and the tendency to humanize or demedicalize childbirth. The concept of childbirth dramatically changed in Western countries over ...the last century. Pregnancy and childbirth were still considered to be a natural phenomenon at the beginning of the 20th century. In the second half of the 20th century, which coincides with more intense development of gynaecology and obstetrics and the related technology, pregnancy and childbirth became the subject of the jurisdiction of medicine. Medicalization in Peter Conrad's terms is a process by which non-medical problems become defined as medical, which is also related to the implementation of medical interventions. A descriptive research method was used to perform a literature review related to the medicalization of pregnancy and childbirth. In addition to a general overview of the theme, the review focused on the Slovenian context. Discussions about the medicalization of pregnancy and childbirth and natural childbirth create ambivalence, since technological advances also help to save lives. The feminist critique sees the medicalization of pregnancy and childbirth in the function of control over women's bodies and reproduction. The process of humanization therefore focuses on woman and her ability to make independent decisions related to pregnancy and childbirth. Through the literature review, it is indicated that there is a need for further empirical research to explain more clearly the interweaving of these two perspectives, especially in Slovenia, where such studies are extremely limited. Adapted from the source document.
COVID–19 pandemija prouzročila je sveobuhvatne promjene socijalnoga, ali i socijetalnoga života uzrokujući “globalni eksperiment prekida”. U potrazi za elementima onoga društvenoga u doba COVID–19 ...pandemije svakako valja krenuti od onih fenomena koji su temelj za uspostavu racionalnosti. Naš rad kao okosnicu realnosti u doba COVID–19 pandemije uzima fenomen rizika, medikalizacije društva te aksiološke i instrumentalne racionalnosti. Kako bismo ispitali navedene fenomene, proveli smo empirijsko istraživanje u kojem je sudjelovalo 185 sudionika. Ispitivali smo razne stavove sudionika prema COVID–19 pandemiji i cijepljenju te njihovu povezanost s dimenzijom religioznosti, posljedice COVID–19 pandemije na psihički život sudionika te zaštitne čimbenike koji pomažu u nošenju s tim posljedicama. Rezultati indiciraju da su stavovi polarizirani. Religioznost nije statistički značajno povezana s raznim stavovima o pandemiji i cijepljenju, ali je značajno povezana sa statusom cijepljenosti, sugerirajući da su religioznije osobe sklonije aksiološkoj racionalnosti. Većina je sudionika zbog pandemije proživjela razne negativne posljedice, u najvećoj mjeri socijalnu izolaciju, povećan stres i smanjenu kvalitetu života. Religiozne osobe izvještavaju o većoj duhovnosti, religioznosti, češćoj molitvi i češćim odlascima u bogomolju, što za njih predstavlja i zaštitne čimbenike u nošenju s negativnim posljedicama.
The COVID–19 pandemic has elicited comprehensive changes in our social lives, moreover societal factors have been affected as well. We are witnesses to a „global experiment of discontinuation“ which has divided our society into two eras — the time preceding the pandemic and the time needed to re–establish a meaningful existence in a new form. In determining social elements pertaining to the age of the COVID pandemic, we should commence with phenomena which are the foundation of rationality and which we consider to be as follows: risk society, medicalization of society, axiological rationality and instrumental rationality. In order to examine these phenomena, an empirical study was conducted involving 185 participants. Attitudes towards the COVID–19 pandemic and vaccination, the correlation between attitudes and religiosity, the consequences of the pandemic and protective factors were studied. Results show polarized attitudes in regard to the COVID pandemic and vaccination. A significant correlation between attitudes and religiosity was not found. The correlation between religiosity and vaccination status was tested and found to be significant, suggesting that higher levels of religiosity are associated with axiological rationality. Most participants reported that the COVID–19 pandemic has had a strong impact on many aspects of their life, including social isolation, increased stress level and decreased quality of life. Data also revealed that participants with a higher level of religiosity reported increased spirituality and religiosity, more frequent prayer and more frequent visits to places of worship during the pandemic. Findings suggest that such consequences serve as protective factors for religious participants.
Medikalizacija seksualne želje Stegenga, Jacob
European Journal of Analytic Philosophy,
09/2021, Letnik:
17, Številka:
2
Paper, Journal Article
Odprti dostop
Medikalizacija je društveni fenomen u kojem se uvjeti koji su nekada bili pod zakonskom, vjerskom, osobnom ili drugom jurisdikcijom stavljaju u domenu medicinskog autoriteta. Niska seksualna želja ...kod žena je medikalizirana, patologizirana kao bolest te se tretira nizom lijekova. Postoje dva polarizirana stajališta o medikalizaciji niske ženske seksualne želje: ja ih nazivam mainstream gledištem i kritičkim gledištem. Ocjenjujem središnje argumente za obje pozicije. Ono što dijeli ove dvije pozicije su suprotstavljeni modeli etiologije niske ženske seksualne želje. Zaključujem sa sugestijom da ravnoteža argumenata podržava skromnu obranu kritičkog stajališta o medikalizaciji niske ženske seksualne želje.
Najkasnije od proljeća 2020. mnoge stvari nisu kao prije - stvari su doslovno poremećene.U vijestima pretežno prevladava jedna tema: virus službeno nazvan SARS-CoV-2. Rad sagledava koronakrizu s ...etičko-filozofskog gledišta. Prvo će se raspravljati o različitim izazovima i dinamikama krize. Ako se političko donošenje odluka vezano uz nošenje s krizom bude događalo često oslanjajući se na znanosti, time će se istaknuti zadaci znanosti u našem društvu modernog znanja. Rad će se zalagati za izražavanje različitih perspektiva koje su nam neophodne kako bismo se ispravno nosili s krizom. U ovom se kontekstu posebno naglašavaju eksplicitni i implicitni osnovni društveni stavovi, poput stava prema smrti i prema rastućoj medikalizaciji života. Na kraju ćemo se pozabaviti pitanjem izgleda za budućnost koji djeluju obećavajuće.
U ovom radu moj je cilj upotrijebiti okvir epistemički nepravde kako bih proširila postojeću normativnu analizu pretjerane medikalizacije na psihijatriju i tako skrenuti pozornost na zanemarene ...nepravde. Kaczmarek (2019) razvio je obećavajući bioetički i pragmatičan pristup pretjeranoj medikalizaciji, koji se sastoji od četiri pitanja koja pokrivaju probleme vezane za štete i prednosti medikalizacije. Ukratko, ako na sva predložena pitanja odgovorimo s "da", onda je riječ o pretjeranoj medikalizaciji. Nadovezujući se na okvir epistemičke nepravde, tvrdit ću da Kaczmarekovom prijedlogu nedostaju smjernice u vezi s postupcima kroz koje trebamo odgovoriti na četiri pitanja, te ću uvesti pojmovne resurse epistemičke nepravde da usmjere naše razmišljanje o tim pitanjima. To će me navesti da branim inkluzivnije postupke donošenja odluka u vezi s medikalizacijom u DSM-u. Kaczmarekovo gledište dopunjeno okvirom epistemičke nepravde može nam pomoći da postignemo bolje oblike medikalizacije. Zatim ću upotrijebiti sporni slučaj medikalizacije, stvaranje predmenstrualnog disforičnog poremećaja (PMDD) u DSM-5 kako bih ilustrirala na koji način okvir epistemičke nepravde može pomoći u rasvjetljavanju ovih problema i pokazati njegovu relevantnost za razlikovanje dobrih i loših oblika medikalizacije.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi promjene u učestalosti i obilježjima medijskog izvještavanja o različitim znanstvenim disciplinama u društveno-povijesnom kontekstu u kojem nastaju. ...Istraživanje je provedeno metodom analize sadržaja koja je obuhvatila najčitanije hrvatske dnevne novine u dva vremenska razdoblja: „socijalističkom“, od 1986. do 1988., i „demokratskom“, od 2006. do 2008. Korištena je metoda konstruiranog tjedna za odabir ukupno 885 članaka. Nalazi potvrđuju specifičnosti medijske komunikacije pojedinih znanstvenih disciplina u različitim društveno-političkim kontekstima, kao i tendenciju ujednačavanja medijskih praksi u skladu s globalnim trendovima, kao što su rastuća orijentacija prema medikalizaciji i socioprostorna dominacija „zapadnjačkih“ vijesti.
U doslovnom i vrijednosno-neutralnom smislu, termin „medikalizacija“ znači „učiniti ili pretvoriti nešto u predmet medicine“. Iako je u socijalnim znanostima vrijednosno-neutralno značenje ovog ...termina poprimilo znatno šira značenja, neutralno značenje oživljava svoj revival. Cilj je ovog rada, stoga, pokazati kako su se, bolje rečeno, zašto su se, značenja termina „medikalizacija“, zajedno s raspravama o njihovim mogućnostima i namjerama, mijenjala. Od početka je nazočna nakana da se medikalizacija ne koristi tek kao opisni naziv jedne pojave nego, prije svega, kao naziv za načelnokritičku, socijalno-teorijsku poziciju.
Osnovnu kategoričko aksiomatsku postavku sažima tvrdnja: medikalizacija je višeznačan, kompleksan, strukturan, heteronoman socio-kulturni proces koji nastaje pod jačim pritiskom društvenih promjena.
Analitičko-kritički pristup medikalizaciji započinje Platonovim teorijskim refleksijama a nastavlja se s Nietzscheovim i Illichevim kritičkim raščlambama. Dodatkom „pojma povijesti i razvoja“, Platonovom zatvorenom pojmovnom sustavu, stječe se osnova za analizu ne samo prijašnjih već i sadašnjih te anticipiranje budućih modaliteta medikalizacije.
U daljnjim kritičko-teorijskim raščlambama, diskurzivno se povezuju susljedni modaliteti medikalizacije: „svećenička medikacija“ (Nietzsche) i liječnička medikacija te, naposljetku samo-medikacija
ili „bezodnosna“ medikalizacija.
Razrješenje prijepora o bitnoj karakterizaciji procesa medikalizacije, odnosno postavljanje temelja za konzistentnu teoriju medikalizacije ima za cilj odgovoriti na pitanje od presudne važnosti: Je li medikalizacija znači boljitak ili gubitak za čovjeka i time, dakako, za društvo u cjelini?
Uvjeti i okolnosti života, odnosno, socijalno okruženje, odavno su prepoznati kao važan čimbenik zdravlja. U novije im se vrijeme pripisuje sve veći značaj. Velike društvene katastrofe, kakva je i ...rat, dramatično se odražavaju na zdravlje stanovništva. U mirnodopskim okolnostima uvjeti života u velikoj mjeri ovise o bogatstvu društva i političko-gospodarskom uređenju. U totalitarnim režimima zdravlje stanovništva ugroženo je materijalnom oskudicom te psihičkim i tjelesnim zlostavljanjem sve do fizičkih likvidacija. Razvijena demokratska društva pružaju najbolje izglede za dug i zdrav život. Međutim, i ta se društva međusobno razlikuju po svome gospodarskom i političkom ustroju, a razlike su vidljive, između ostaloga, u prosječnoj visini prihoda građana, rasponu plaća, veličini socijalnih razlika i funkcioniranju zdravstvenog sustava. Svi ti elementi utječu na zdravlje ljudi i određuju koliko će stanovnika i u kojoj mjeri biti izloženo riziku bolesti. Moderno društvo nije iskorijenilo siromaštvo i nejednakost. Baš kao prije sto ili dvjesto godina, čini se da su ove kategorije i danas, bez obzira na drukčiju epidemiološku sliku i bolje uvjete života, odgovorne za veliki dio suvremene patologije.
PDF
