Ljudsko mišljenje može se opisati kroz interakciju dva tipa kognitivne obrade – obrade tipa 1 koja je brza, intuitivna i nezavisna od radne memorije (RM) i obrade tipa 2 koja je spora, promišljena i ...ograničena kapacitetima RM. Na ovoj distinkciji počivaju teorije dualnih procesa koje su pristrasno rasuđivanje pripisivale sistematski pogrešnim, heurističkim intuicijama u osnovi obrade tipa 1, a racionalno rasuđivanje tumačile kao rezultat obrade tipa 2. Premda noviji nalazi sugerišu da normativistički ispravno rasuđivanje može biti ishod intuitivnog procesiranja, pretpostavka da je RM jedna od ključnih razlika dva tipa obrade se i dalje prožima u svim modelima dualnih procesa. U ovom radu analizirani su teorijski i empirijski argumenti koji svedoče da RM svakako predstavlja osnovu obrade tipa 2, ali su izneseni i argumenti koji obaraju ideju da je obrada tipa 1 u potpunosti nezavisna od njenih kapaciteta. Argumenti proističu iz postavki najaktuelnijih, hibridnih modela dualne obrade, u kojima se, pored heurističkih, prepoznaju i logičke intuicije (LI) u osnovi obrade tipa 1. Kroz njihovu konceptualizaciju omogućena je problematizacija uloge RM u dva tipa obrade, usled njihove dvostruke prirode. Ishodi LI predstavljaju ishode obrade tipa 2, dok je mehanizam LI obrada tipa 1. LI počivaju na visoko automatizovanoj umnoj opremi, tj. na dobro usvojenom znanju o normativnim, logičkim i probabilističkim principima koji su neophodni za ispravno rasuđivanje. Kako je stepen automatizacije direktno ograničen kapacitetima RM, u tom smislu da ljudi većih kognitivnih kapaciteta brže akumuliraju najrazličitija znanja, uključujući i znanja o principima ispravnog rasuđivanja, pretpostavljena ortogonalnost obrade tipa 1 i RM čini se neodrživom. U zaključku rada pružene su smernice za dalja istraživanja u vidu preciznih istraživačkih pitanja koja bi trebalo da preispitaju status RM kao ključne razlike dva tipa obrade, podrobnije istražujući povezanost kognitivnih kapaciteta i efikasnosti intuitivne obrade. Pružene smernice mogu pomoći stvaranju verodostojnijeg teorijskog okvira budućih modela dualne obrade.
Dobar dio autora i teoretičara koji se bave baštinom i memorijom tvrdi da je organizirani zaborav u velikoj mjeri prisutan u društvu, pa bismo, shodno tomu, mogli zaključiti da svako društvo svjesno ...zaboravlja. Nositelji ili izvršitelji projekta zaborava često nastoje izbrisati čitavo sjećanje „neprijatelja” destrukcijom baštine čime se želi prisiliti one koji ih baštine i čuvaju da ih zaborave. U ovom članku nastojat ću uputiti na to da povijesni artefakti sačinjavaju dio procesa društvenog zaborava što ujedno otvara i sljedeće pitanje-temu: može li se povijest konstruirati i rekonstruirati iz povijesti amnezije, a ne povijesti memorije? Proces „suočavanja s gubitkom, tj. destrukcijom” u baštinskoj je praksi i politici još uvijek u povojima i češće se odnosi na priznavanje problema nego na sam odgovor na problem. Paradigma spasitelja koja prožima baštinski diskurs je fundamentalno utemeljena na sustavu koji podjednako implicira žrtvovanje i gubitak manje vrijednih kulturnih ostvarenja nasuprot zaštiti i konzervaciji više vrijednih ostvarenja. Ova pitanja i dileme su fundamentalno politički i svode se na odluku: koje priče/objekte očuvati, slaviti i zapamtiti, a koje zaboraviti? Objašnjavajući pojmove destrukcije i zaborava na primjerima porušenog Zadra, splitskog Peristila, Starog mosta u Mostaru i, naposljetku, antifašističkih spomenika, pokušala sam uputiti i utvrditi da i mjesta odsutnosti mogu biti mjestima memorije, te da je baština po svojoj prirodi performativna. Povijesne građevine, naime, nisu same po sebi inherentno smislene i bitne, već postaju važne samo onda kad su društveno konstruirane kroz performativni čin.
Giordano Bruno i ars memoriae Ostojić, Aleksandar
Filozofska istraživanja,
02/2020, Letnik:
39, Številka:
4
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Giordano Bruno u filozofijskoj tradiciji nije interpretiran jednoznačno. Analiza tih interpretacija pokazuje da je Bruno tumačen kao začetnik nove znanosti ili pak kao mistik, mag, poklonik ...hermetičke tradicije. Sukladno tim dvama pogledima, Brunova ars memoriae bit će tumačena kao obična tehnika pamćenja u službi empirijske znanosti ili pak kao okultna magijska vještina. Cilj je ovoga rada otvoriti puteve koji nadilaze spomenutu striktnu podjelu i kojima se može pristupiti Brunu i poimanju njegove metode. Tijekom razdoblja renesanse, koja predstavlja izniman spoj tradicije i onoga novog, magija i znanost ne isključuju se međusobno; u potrazi za znanjem, svaka metoda nalazi svoje prikladno mjesto. Ars memoriae je univerzalna metoda koja dopušta da se znanje sagleda u svojoj mnogostrukosti. U radu ćemo predstaviti neke od ključnih elemenata Brunove filozofije, ispitujući razna tumačenja i perspektive pokazati zašto je Bruno bio razumijevan na način na koji jest i zašto je neophodno pristupati ars memoriae s nastojanjem objedinjavanja znanstvenih i magijskih elemenata. Mnoštvo je mjesta kod Bruna na kojima znanstveno i magijsko ne samo da su međusobno suprotstavljeni nego, nadograđujući se uzajamno, predstavljaju nerazdvojnu cjelinu unutar koje im je upravo znanje ono zajedničko. Stoga, zadatak nije detaljno analizirati samu ars memoriae¸ nego ispitati moguće pristupe toj metodi, o čemu naposljetku i ovisi razumijevanje samog Bruna.
The relationship of tradition towards Bruno is twofold, and the analysis of this relationship will show that Bruno is interpreted either as a pioneer of new science or as a mystic, mage, and follower of hermetic tradition. Following these two viewpoints, Bruno’s ars memoriae will be interpreted either as a mere memory technique in the service of empirical science or as an occult, magical art. This paper aims to open up and analyse the ways by which we can approach and understand Bruno and his method, that goes beyond the mentioned strict division. In the period of Renaissance, which represents an incredible combination of tradition and the new, magic and science do not exclude one another; in search for knowledge, each method finds its proper place. Ars memoriae is precisely that: a universal method that allows knowledge to be understood in its multiplicity. In this paper, we will present some of the key elements of Bruno’s philosophy, by exploring different interpretations and perspectives, and show why Bruno was understood and interpreted in the way in which he was and why is it necessary to access the ars memoriae by striving to unite scientific and magical elements. In Bruno’s thought there are many places where scientific and magical are not only not opposed to each other, but are complementary, and represent an inseparable whole within which knowledge is commonplace both to former and latter. The task, therefore, is not to analyse ars memoriae in detail, but to examine possible approaches to that method. Understanding of Bruno depends upon understanding his method of ars memoriae.
Autor raspravlja o kršćanskim memorijama križnoga tlocrta nastalima u vremenu od kasne antike do romanike na tlu Istre i Dalmacije. Bavi se pitanjem trajanja forme i funkcije koju dobro ocrtava ...primjer tzv. mauzoleja Galle Placidije u Ravenni. Kompaktnu skupinu sličnih građevina čine bizantske memorije na jugu Istre, u Puli: krstionica, dvije kapele uz baziliku sv. Marije Formoze, te crkva sv. Mateja pred zidinama i Sv. Katarine na otočiću ispred Pule. Donekle su problematični oblik i vrijeme nastanka kapele sv. Andrije na otičiću ispred Rovinja. Srodne crkvice Sv. Klementa na Vrhu pred Pulom i sv. Tome nedaleko Rovinja upućuju na kontinuitet tog arhitektonskog tipa i tokom ranoga srednjeg vijeka u pulskoj regiji. Skupina sličnih građevina u Dalmaciji nema takvu kompaktnost. Krstionica u Baškoj na otoku Krku znatno je manja od crkve sv. Martina na Cresu, a jedna i druga različite su od trikonhalne nutrine u kapeli sv. Ciprijana u Gatima, te njene, vjerojatno nišama, raščlanjene vanjštine. S druge strane upravo su jednake dvije ranosrednjovjekovne kapele: sv. Vid u Zadru i sv. Križ u Ninu. One obnavljaju predloške ranokršćanskih križnih memorija. Indikativna je srodnost njihovih kupola s nekim primjerima iz bizantske arhitekture 10. i 11. stoljeća. Romanička kapela Sv. Dunata pored Kornića na otoku Krku ima neobično rješenje s oblim apsidama u poprečnoj osi prostora. Bogomolja nepoznatog titulara na Crkvini pored Kašića, nedaleko Zadra, srodna je drevnome tipu memorije s tri apside grupirane na začelnoj strani. Unatoć pojedinim razlikama ipak sve memorije i obje njihove skupine povezuje slična križna forma i funerarna funkcija te kontinuitet samog oblika i njegove namjene na tlu Istre i Dalmacije u vremenu od kasne antike do romanike. Zamjetan je također utjecaj bizantskih sredina na oblikovanje takvih memorija u kulturnom krajoliku Jadrana.
U radu se iznosi teza da u Hrvatskoj supostoje konfliktne memorije ustaštva i komunizma te da sukobi oko režima memorije nastaju na svakodnevnoj razini, unatoč tomu što je 70 odnosno 25 godina ...proteklo od nestanka ustaškog i komunističkog poretka. Nadalje se tvrdi da su konfliktne memorije reproducirane od strane političara i politiziranih medija te da se upravo zbog toga označitelji “komunist” i “ustaša” osnažuju u svakodnevnom diskursu. U potkrijepu navedenih teza iznosi se kontroverza oko jednoga znanstveno-popularnog zbornika.
The author analyzes the devolopment of historiography in the past thirty years. She stresses her opposition to the predominant influence of ideology, and at the same time she questions the new ...directions and viewpoints in historical research and professional historiography.
Povijesne veze plemićkih obitelji s redovništvom i crkvenim institucijama bile su stvarnost feudalnog društva. Od srednjeg vijeka do modernog razdoblja vodeće plemićke obitelji u hrvatskim zemljama ...bile su osnivači redovničkih samostana i njihovi pokrovitelji, a često i ključni čimbenici u njihovu širenju. Frankopani su od najranijeg razdoblja franjevačke prisutnosti u hrvatskim zemljama njegovali bliske odnose s franjevcima i poticali njihovo širenje na velikom području svoje vlasti, da bi u 17. stoljeću jedini samostan pod njihovim patronatom ostao samostan na Trsatu. S druge strane Zrinski su, ako se uzme u obzir i njihova povezanost s protestantizmom, bili manje povezani s redovništvom, ali u vrijeme katoličke obnove postaju važni za osnivanje samostana u Čakovcu. U radu se promatra odnos tih dviju obitelji s franjevcima u hrvatskim zemljama, s osobitom naglaskom na odnose Frana Krste Frankopana prema franjevcima trsatskog samostana te odnos Nikole Zrinskog prema samostanu u Čakovcu. Ta dva samostana, jedina na njihovim područjima u hrvatskim zemljama, pokazuju povijesno, religijski i društveno oblikovane odnose tih velikaških obitelji prema franjevcima i njihovoj ulozi na prostoru njihove vlasti.
The general characteristics of output fluctuations in Croatia are examined under fractional integration framework. This paper evaluate the existence of long memory in real output decomposing ...fluctuations to transitory and permanent components. The results suggest that Croatian real output series behavior is best identified as ARFIMA model with order of integration 0.5 <d <1.5. This suggests that macroeconomic shocks in real output are highly persistent. Unlike other studies in Croatia that find real output to be I(0) or I(1) variable, test results from this study indicate that real output show the characteristics of long memory with mean reversion (fractional integration).
Prikazano istraživanje je usmereno na proučavanje 1) autobiografskih memorija starih osoba u kontekstu Eriksonovih psihosocijalnih stadijuma razvoja, 2) emocionalnog tona autobiografskih memorija kao ...i 3) fenomena kod odraslih osoba koji ukazuje da najveći broj autobiografskih memorija potiče iz perioda između 20. i 30. godine života (efekta reminiscencije). Uzorak je činilo 65 ispitanika, prosečne starosti 69 godina, sa različitih podneblja Republike Srbije. Putem intervjua evocirali su 1265 pojedinačnih događaja iz svog dosadašnjeg iskustva. Za analizu podataka korišćena je deskriptivna statistika, poređenje distribucija i analiza korespondencije. Rezultati istraživanja su bili u skladu sa sledećim pretpostavkama: a) najdostupnija autobiografska sećanja evocirana u okviru tačno određenih životnih dekada, s obzirom na razvojno relevantne zadatke, korespondiraju sa Eriksonovim stadijumima psihosocijalnog razvoja, b) najveći broj evociranih uspomena je pozitivnog emocionalnog tona, i c) efekat reminiscencije se javlja samo kod memorija pozitivnog emocionalnog tona. Rezultati su diskutovani u svetlu teorije self-memorija sistem.
Da bi mogli zadovoljiti zahtjeve globalnoga tržišta i pratiti trendove na
području prevođenja, prevoditelji moraju poznavati novosti i promjene u
jezičnoj industriji.
Cilj je ovoga rada predstaviti ...prijevodne tehnologije odnosno alate i jezične
resurse koji današnjim prevoditeljima stoje na raspolaganju, a poseban je
naglasak na alatima i resursima koji su korisni za prijevode s hrvatskoga na
talijanski te s talijanskoga na hrvatski jezik. Detaljno su opisani svi resursi i
alati koji su dio prevoditeljeve radionice, a posebna je pozornost posvećena
strojnome prevođenju, prijevodnim memorijama, alatima za upravljanje
terminologijom i korpusima.
Ovim se radom i prikazom alata i resursa kojima raspolažu današnji
prevoditelji želi naglasiti važnost i nužnost uporabe tehnologije u
svakodnevnome radu prevoditelja, a sve kako bi se moglo odgovoriti na
zahtjeve visoke kvalitete, preciznosti i brzine koje postavlja globalno tržište
prijevoda.
PDF
