Stanice živčanog sustava, neuroni i glija-stanice razvijaju se iz istih matičnih stanica uz izražaj karakterističnih biljega. Glavni cilj ovog istraživanja bio je istražiti diferencijaciju ...oligodendrocita te analizirati izražaj biljega karakterističnih za pojedini stadij stanica. Istraživanje je provedeno na stanicama izoliranim od novorođenih Thy1 miševa koji pod utjecajem promotora gena Thy1 izražavaju zelenu fluorescentnu bjelančevinu u pojedinim neuronima. Izolirani progenitori oligodendrocita diferencirani su do zrelih, mijelinizirajućih oligodendrocita. Stanice su fiksirane 1., 3., 5. i 7. dan diferencijacije te je na njima učinjena imunocitokemija. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je prvog dana diferencijacije 99 % stanica olig2, sox2 i nestin-pozitivno. Već prvog dana diferencijacije 88 ± 2 % stanica je o4 i o1-pozitivno, dok je svega 10 % stanica gfap-pozitivno. Tijekom diferencijacije stanica udio stanica olig2 smanjuje se do 8 ± 2 %, dok se peti dan diferencijacije pojavljuju zreli mijelinizirajući oligodendrociti koji su pozitivni na mbp i plp. Sedmi dan diferencijacije udio stanica pozitivnih na mbp iznosi 13 ± 2 % stanica, dok udio stanica pozitivnih na plp iznosi 84 ± 3 % stanica. Zaključno, rezultati ovog istraživanja pokazuju da se stanice tijekom sedam dana uzgoja in vitro mogu u potpunosti diferencirati od progenitora oligodendrocita do zrelih, mijelinizirajućih oligodendrocita koji mogu obavljati mijelinizaciju.
Opisivanje i označavanje laboratorijskih životinja imaju za cilj jasnu identifikaciju jedinke što je jedan od glavnih preduvjeta za pouzdanost istraživanja, praćenje i sljedivost podataka tijekom ...istraživačkog rada, naročito u slučaju genetski izmijenjenih životinja. Od svih vrsta laboratorijskih životinja koje se prema zakonskim aktima smiju koristiti u laboratorijske svrhe, u više od 95% slučajeva zastupljeni su miševi i štakori, različitih linija, ovisno o namjeni i vrsti istraživanja. Prije označavanja potrebno je opisati labora- torijsku životinju, poznavati standarde vrste, odnosno pasmine ili linije. Opisivanje labora- torijskih životinja prema procjeni i razvitku pojedinih regija tijela, boji kože, tjelesnim izmjerama te fotografiranjem, uvelike ovisi o iskustvu, znanju i osposobljenosti osoblja. Pet je osnovnih načela koja se moraju uzeti u obzir prilikom označavanja: da je metoda označavanja jednostavna za primjenu, da se može koristiti što ranije od rođenja životinja, da je ekonomski prihvatljiva, da je dugotrajna te da su prisutne oznake lako uočljive i čitljive u svakom trenutku identifikacije. Metode označavanja laboratorijskih životinja mogu se podijeliti s obzirom na trajnost i invazivnost. Prema trajnosti mogu biti privremene ili tra- jne, a prema invazivnosti invazivne ili neiv- anzivne. Privremene neinvazivne metode označavanja uključuju primjenu flomastera ili tuša te šišanje dlake, a privremene in- vazivne metode potkožnu aplikaciju tinte te označavanje laboratorijskih životinja ušnom markicom. Tetoviranje/mikrotetoviranje, elektroničko označavanje, urezivanje zna- kova na ušci, uklanjanje distalnoga članka prste te identifikacija laboratorijskih životinja metodom genotipizacije su trajne invazivne metode označavanja. Urezivanje znakova na ušci te označavanje ušnom markicom naj- zastupljenije su metode označavanja labo- ratorijskih miševa i štakora. Ovisno o vrsti životinje, postupcima, vremenu i tijeku rada te u skladu sa zakonskim aktima o zaštiti dobrobiti životinja primijenit će se najbolja metoda opisivanja i označavanja laboratori- jskih životinja. Uspjeh označavanja laborato- rijskih životinja u znatnoj mjeri ovisi o iskust- vu, educiranosti i osposobljenosti osoblja te primjeni specijalne opreme za označavanje.
Salmonella Typhimurium rekombinantna cjepiva što sadrže antigene enterotoksigenih sojeva Escherichia coli (ETEC) proizvedena su od soja koji posjeduje pMMP184 i nosi rekombinantnu kasetu. Istražen je ...imunosni odgovor BALB/c miševa oralno cijepljenih tim rekombinantnim cjepivima. Ustanovljena je visoka razina ukupnih IgG za S. Typhimurium nakon oralne imunizacije miševa BALB/c. Imunoglobulini IgG za antigene ETEC u rekombinantnom cjepivu koje sadrži F41 i intimin bili su dokazani četiri tjedna nakon cijepljenja. Ipak, FedF je potaknuo kasnu tvorbu imunoglobulina IgG, dok FedA nije potaknuo ili je potaknuo slab imunosni odgovor nakon cijepljenja. Proliferacija CD3e/CD4-T stanica bila je dokazana u splenocitima miševa BALB/c imuniziranih rekombinantnim cjepivom S. Typhimurium s ugrađenim FedF. Međutim, stanice CD45R-B220/CD23-B proliferirale su nakon cijepljenja rekombinantom FedA, F41 i intimin. Imunizirani miševi BALB/c pokazivali su 25~50% zaštitu nakon izazivačke infekcije serovarom S. Typhimurium u usporedbi s necijepljenim kontrolnim miševima. Stoga se pretpostavlja da oralno cijepljenje s rekombinantnim stanicama serovara S. Typhimurium ima potencijal da zaštiti miševe od infekcije patogenim sojevima E. coli.
Apoptoza germinativnih stanica javlja se nakon ishemije i reperfuzije sjemenika, a ovisna je o ekspresiji E-selektina. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti razlike u ekspresiji E-selektina u tkivu ...sjemenika kontrolne, placebo i pokusne skupine nakon ishemije/reperfuzije u miševa. Miševi su bili podvrgnuti torziji sjemenika od 7200 tijekom jednog ili dva sata (ishemija), nakon čega je slijedila detorzija (reperfuzija). Nakon dva sata reperfuzije tkivo sjemenika bilo je fiksirano u Bouinovom fiksativu i pretraženo imunohistokemijski na ekspresiju E-selektina. Ekspresija E-selektina povećala se u ishemičnih sjemenika nakon dva sata reperfuzije. Može se reći da povećanje ekspresije E-selektina potvrđuje njhovu ključnu ulogu u nastanku apoptoze germinativnih stanica nakon ishemije/reperfuzije pa bi blokada E-selektina mogla biti od važnosti za spašavanje sjemenika nakon ishemije.
Cilj je rada ponuditi pomno čitanje Carrollove „Mišje priče“, pri čemu se posebna pozornost posvećuje grčkoj mitološko-dramskoj tradiciji. Čitanje polazi od pretpostavke da su sudionici ...najpoznatijega suđenja antičke grčkomitološke tradicije, Furije i Apolon, preteče likova Furije i Miša koji sudjeluju u suđenju opisanome u Carrollovoj stihovanoj priči.
Protozoon Neospora caninum bio je izdvojen iz mozga četveromjesečnog ploda podrijetlom od serološki pozitivne krave u Teheranu (Iran). Pripravak moždanog tkiva pobačenog ploda bio je inokuliran ...intraperitonejski u imunološki oslabljenih miševa Balb/C. Nakon 60 dana, miševi su bili pretraženi pri čemu su dokazana specifična protutijela imunoenzimnim testom kao i tahizoitima slični organizmi u peritonejskom eksudatu. Tahizoiti su bili izdvojeni na staničnoj kulturi Vero tijekom sljedećih 37 dana. Identifikacija je provedena metodom ugniježđene lančane reakcije polimerazom korištenjem DNA iz mozga pobačenog ploda i mozga naknadno inokuliranih miševa. Sekvencija materijala iz mozga i peritonejskog eksudata pohtanjena je u bazi GenBank (FJ655914). Ovo je prvi dokaz o izdvajanju protozoona Neospora caninum u Iranu.
Literaturni podaci pokazuju da odgovarajući makrolidni antibiotici, poput azitromicina i klaritromicina, osim protubakterijskih učinaka posjeduju i protuupalna i imunomodulacijska svojstva koja se ...očituju njihovim nakupljanjem u upalnim stanicama i sprječavanjem oslobađanja proupalnih citokina. Dosadašnja istraživanja pokazuju da davanje navedenih makrolida u miševa, prije izazivanja upale, umanjuje neposrednu upalnu reakciju kože. Međutim, njihova protuupalna svojstva nakon poslijeupalnog davanja u ovom pokusnom modelu nisu istražena. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti da li azitromicin i klaritromicin, naneseni na površinu uške miševa 30 minuta nakon izazivanja neposredne upale kože s forbol 12-miristat 13-acetatom (PMA), svojim protuupalnim djelovanjem umanjuju Th1 upalni odgovor. Protuupalni učinci azitromicina i klaritromicina (500 μg / uški) bili su podjednaki protuupalnom djelovanju deksametazona (50 μg / uški), u smislu smanjenja otekline uške i koncentracije interleukina-1β u tkivu uške miševa obrađivanih s PMA om, što ide u prilog klinički relevantnom načinu liječenja.
Utvrđivanje utjecaja stanišnih elemenata na prisutnost šumske voluharice i žutogrlog šumskog miša provedeno je u Bosni na tri lokaliteta (Bitovnja, Zvijezda i Igman) u šumama bukve, jele i smreke. U ...svrhu definiranja uvjeta staništa, na svakoj plohi minimalnog kvadrata procjenjivani su i mjereni sljedeći parametri: prekrivenost zemljišta krošnjama stabala, ekspozicija, mikroreljef, prisutnost vode, drvnih ostataka, starost drvnih ostataka i prekrivenost zemljišta vegetacijom. Dobivenim rezultatima utvrđen je utjecaj navedenih stanišnih parametara na prisutnost šumske voluharice (Myodes glareolus) i žutogrlog šumskog miša (Apodemus falvicollis). Omjer smjese vrsta drveća, ponajprije veća prisutnost listača, kao i sama strukturna izgrađenost sastojine, utječu na povećanu prisutnost sitnih glodavaca. Manje vrijednosti veličine prekrivenosti zemljišta krošnjama stabala omogućavaju značajniju prisutnost šumske voluharice, dok staništa čije su vrijednosti ovog parametra veće, više pogoduju za nastanjivanje žutogrlog šumskog miša. Razvijen sloj prizemne vegetacije i grmlja kao što je Rubus sp., ima pozitivan utjecaj na prisutnost M. glareolus. Šumska voluharica bila je prisutnija na dijelovima sastojine koje su južno i istočno eksponirane u odnosu na druge strane. Količina drvnih ostataka u sastojini kao neophodan zaklon od prirodnih neprijatelja i mjesto na kojemu nalaze hranu, imala je važan utjecaj za prisutnost sitnih glodavaca na svim lokalitetima istraživanja.
Infekcije određenim vrstama papiloma virusa, poput humanog papiloma virusa 16 (HPV16), povezane su s razvojem preneoplastičnih lezija i karcinoma anogenitalnog područja i područja glave i vrata. ...Ekstrakti Cytinus hypocistis (CH) sadrže tvari koje pokazuju antiproliferativna, antioksidativna, protuupalna i antibakterijska svojstva te bi stoga mogle predstavljati nove, obećavajuće terapijske spojeve. Cilj je ovog rada bio analizirati utjecaj topikalne primjene ekstrakta dobivenog iz C. hypocistis (L.) L. na K14-HPV16 i FVB/n miševima za procjenu njegovih terapijskih i toksikoloških svojstava. Za postizanje ciljeva istraživanja, trideset ženki miševa starosti 33-37 tjedana podijeljeno je u šest skupina (n=5/ skupini): I (HPV+CH3,1); II (HPV+CH6,2); III (HPV+CH12,4); IV (FVB/n+CH12,4); V (HPV+kontrola) i VI (FVB/n+kontrola). CH je tijekom 28 dana topikalno primijenjen na oba uha. Nakon tog razdoblja sve životinje su žrtvovane u svrhu prikupljanja rezulata. Lezije kože su histološki klasificirane. Toksikološki parametri uključivali su hematološke i biokemijske markere krvi te analizu oksidativnog stresa jetre. Transgenične životinje pokazale
su smanjenje srednje tjelesne mase, bez obzira na primijenjenu koncentraciju ekstrakta. Ekstrakt nije utjecao na fiziološke parametre, masu organa ili parametre biokemijskog i oksidativnog stresa. Histološki je dokazana prisutnost proliferativnih epitelnih lezija na koži i oralnoj sluznici K14-HPV16 miševa, bez povezanosti s primjenom ovog ekstrakta. Općenito, primjena CH ekstrakta nije utjecala na lezije kože te su ga životinje dobro podnosile u primijenjenim koncentracijama.
Istražena je patogeneza i patologija rodenticidnoga učinka nesteroidnoga protuupalnoga lijeka
indometacina. Istraživanje je provedeno na 16 smeđih štakora prosječne tjelesne mase od 99,6 g i 16 ...albino miševa prosječne tjelesne mase od 28,4 g u dobi od 10 do 12 tjedana. Životinje su bile podijeljene u osam skupina. U svaku skupinu uvrštena su četiri štakora (R1, R2, R3, R4) odnosno četiri miša (M1, M2, M3, M4). Životinje pod oznakom R1 i M1 bile su kontrolne i nisu dobivale indometacin. Štakorima skupina R2, R3, R4 te miševima skupina M2, M3, M4 oralnim je putem apliciran indometacin u dozama od 83 mg/kg, 166 mg/kg i 250 mg/kg. Promatrani su klinički znakovi i uginuća. Uginule životinje bile su razuđene. Indometacin je uzrokovao anoreksiju, dehidraciju i slabost te100%-tnu smrtnost tijekom 36 sati nakon primjene u miševa i 82 sata nakon primjene u štakora. U sedam štakora (43,8%) zabilježen je proljev te krvarenje po sluznici medijalnih očnih kutova. U svih je glodavaca dokazana punokrvnost, krvarenja po sluzici želuca i crijeva sa žarišnim ulceracijama te mjestimično bljedilo jetre. Patohistološke promjene u različitim organima bile su slične bez obzira na vrstu životinje i dozu. Najčešće je ustanovljena kongestija organa i krvarenja te trombi u arteriolama i kapilarama bubrega, srca, pluća, mozga, sjemenika i slezene. Zabilježena je i žljezdana degeneracija kao i nekroze, erozije, ulceracija želuca i tankog crijeva, glomerulotubularna degeneracija bubrega, hepatocelularna nekroza, nekroza miokarda te degeneracija sjemenika i živčanih stanica. Čini se da indometacin uzrokuje značajno oštećenje endotela i sluznice, krvarenje i vaskularnu trombozu koja prelazi u ishemičnu nekrozu s posljedičnim zatajenjem mnogih organa i uginućem. Detaljno su obrazloženi mehanizmi djelovanja indometacina kao rodenticida.
