Testovi funkcije pluća prvi su klinički postupak u dijagnostici respiratornih bolesti kao što je idiopatska plućna fibroza (IPF). Mišji modeli plućne fibroze su vrlo važni u razvoju novih terapija. ...Uvođenje testova u životinjski model, zajedno s histološkom procjenom omogućit će bolji probir novih molekula i njihovo daljnje kliničko istraživanje. Cilj je ovog istraživanja bio odrediti precizne vrijednosti parametara plućnih funkcija korištenjem standardne humane terapije za IPF, nintedaniba na mišjim modelima u svrhu postavljanja platforme za učinkovitiji razvoj novih potencijalnih terapija. Testiranje je vršeno pod pretpostavkom da će odabrani tretman u mišjem modelu dati sličan efekt kao i kod ljudi u odabranoj dijagnostičkoj metodi. Testirana su dva eksperimentalna protokola: preventivnouvođenje terapije prije razvoja fibrotičnih promjena i terapijski protokol aplikacije terapije u vrijeme nastanka plućne fibroze. C57Bl/6 miševima je bleomicin apliciran intranazalno prvog dana studije, a terapija nintedanibom primijenjena je od prvog dana do 14. u preventivnom te od sedmog dana do 21. u terapijskom protokolu. Četrnaestog ili Retrospektivna procjena učinka nintedaniba u mišjem modelu plućne fibroze - usporedba učinkovitosti s kliničkim ishodom idiopatske plućne fibroze 21. dana nakon početka pokusa nakon bleomicinske primjene, testovi funkcije pluća su provedeni koristeći Buxco® Pulmonary Function Test (PFT) (DSI™, New Brighton, SAD) u in vivo invazivni sustav. Histološka procjena je provedena koristeći modificirani Ashcroft sustav ocjenjivanja količine patoloških promjena u plućima. Primjena bleomicina u plućima miševa je utjecala na značajno smanjenje parametra forsiranog vitalnog kapaciteta (FVC) u oba ispitana protokola, dok je terapija nintedanibom značajno poboljšala nastale promjene. Ovi rezultati su potvrđeni i ocjenom histoloških promjena u tkivu pluća. Testovi funkcionalnosti pluća u mišjem modelu značajno koreliraju s kliničkim efektom istraživane terapije u obje studije. U preventivnom protokolu istraženom 14. dana te u terapijskom 21. dana eksperimenta. Na temelju ovih saznanja, možemo zaključiti kako uvođenje ovog testa, kao relevantne kliničke dijagnostike, možemo poboljšati translacijsku vrijednost životinjskih modela u razvoju nove terapije.
