Na temelju motiva iz gralskih romana (izgubljeni pehar, nepostavljeno pitanje, obnova istrošenih snaga), te analizom simbola i tema (vitezovi, pustinjaci, dvorci, plovidba i sl.), u članku se ...dokazuje da je »Ribanje i ribarsko prigovaranje« Petra Hektorovića stanovit viteški roman o potrazi za gralom. Semiotičko istraživanje, nadalje, pokazat će da je među njima ključna poveznica – vrlina: Petru Hektoroviću, kao i protagonistima srednjovjekovnih gralskih romana, zadatak potrage bio je postizanje jedinstva uma i tijela, pojedinca i Boga, individue i univerzuma, učitelja i učenika. Junaci tragaju za vrlinom problematizirajući čovjeku naizgled prirođeno manjkavo stanje nasavršenstva. Nezadovoljstvo, neznanje, nepažnja/nepomnja, neravnoteža i sl., uzroci su svih nesporazuma i problema, kako u »Ribanju« Petra Hektorovića, tako i u »Parzivalu« Wolframa von Eschenbacha. Stoga se likovi posvećuju ustrajnoj potrazi, bez jamstva da će dobiti uvid u završnicu. Odlučili su napraviti golem skok iz racionalnoga u nepoznato, iracionalno, usavršavati vrline i vladati svojim žudnjama da bi, sukladno primjeru srednjovjekovnih mistika sv. Augustina, Pseudodionizija Areopagita, sv. Bernardina Sienskog i drugih, ostvarili svoju božansku prirodu.
S obzirom na aktualna krizna stanja teži se globalnoj etici. U predloženom članku istražuje se svjetonazor strahopoštovanja pred životom Alberta Schweitzera kao moguć obol razvijanju takve etike. ...Početkom 20. stoljeća Schweitzer je svojim modelom htio obnoviti narušenu zapadnjačku kulturu. Čovjek mora iskusiti sama sebe kao »život usred života«. Kako biološka priroda ne može biti izvorištem etike, ona je upućena na volju za ljubavlju koju čovjek pronalazi u samome sebi i koja ga, uslijed stava strahopoštovanja, primorava održanju i promicanju sveg života. Schweitzer je aktivnom mistikom strahopoštovanja pred životom naumio položiti temelje sve etike, što mu je doduše tek manjkavo pošlo za rukom. Premda njegovo polazište teško da može sloviti kao »logički nužno« – kakvim ga on sâm pokušava ocrtati – prema autorovu shvaćanju ono je unatoč tomu nadasve aktualno kao inspiracija i motivacija u krizi današnjice.
The author of this article speaks first about the theme »-The profile of
Christian mysticism in general traits« starting from neo-platonic conception (purification from sensuality, contemplation of ...ideas, ecstazy for an union with the primary One). After that the author goes on with the teachings of Bernard de Cairvaux and his »betrothal mysticism« of the soul’s union with Christ (»consideration — mental concentration in prayer, »contemplatio«, »raptus«. In the article the subject particularly in question is about th e conception of saint Thereza of Avila and sa in t John of the Cross, because th e ir works have exercised the stongest influence on Bergson’s doctrine about the Christian mysticism.
Čini se kao da mistika nema granica, kao da se želi „oprobati“ ili „okušati“ u svakoj religiji, kao da u svakoj od njih želi ostaviti svoj trag. Ostavljajući po strani pomodarstvo, valja vidjeti kamo ...ona sve zadire i kako se nalazi i snalazi i u nemonoteističkim religijama kao što su budizam i hinduizam. Čovjek ostaje zapanjen kad nađe dodirne točke između kršćanske askeze, budističke mistike i hinduističkog propinjanja do Božanstva, u strahu da ga ono ne bi uosobilo i time umanjilo svoju božansku bit.
To je ono fascinantno u mističnom iskustvu, što želim ukratko prikazati u budizmu i hinduizmu, ne opterećujući članak općim naučavanjima ovih vjera. Kršćanin pred tim otkrićima sam mora dokučiti što je relevantno za njegovo ostajuće kršćansko iskustvo. U svakom slučaju, mistika prije svih drugih komponenti neke religije krči put međureligijskom dijalogu.
U članku se promišlja i istražuje odnos suvremene filozofije religije i mistike Ivana od Križa. Mistika je određena dvjema temeljnim dimenzijama: via negativa i via affirmativa. Prvi vid ističe ...radikalnu različitost između Boga i čovjeka, udaljenost i odsutnost Boga, relativizaciju svega ljudskoga spram Boga, napuštanje vlastitoga ega zbog samoga Boga, zbog božanskoga pogleda na cjelokupnu zbilju. Drugi vid, naprotiv, naglašava prisutnost, sjedinjenje, zajedništvo s Bogom. Na temelju filozofskih promišljanja o kršćanstvu, religiji i mistici dvojice njemačkih filozofa (Martin Heidegger i Ernst Tugendhat), u prvome dijelu članka pokušat ćemo pokazati da mistika predstavlja temeljnu formu mišljenja (»Denkform«) suvremene filozofije religije, i to pod ovim prvim vidom. U drugome dijelu članka posvetit ćemo se usporedbi suvremene filozofije religije s mistikom Ivana od Križa, njihovim sličnostima i razlikama. Na koncu, u trećem ćemo dijelu ukazati na neke moguće poticajne smjernice mistike Ivana od Križa za današnju filozofiju religije, teologiju i duhovnost.
Stoljećima potiskivana i stiskana u samostanske zidine, iz
kojih Je ipak nalazila izlaza, mistika Je riječ koja se danas susreće
u svim porama ljudskoga življenja i djelovanja, tako da već
ponegdje ...možemo govoriti o inflaciji mistike i mističnoga iskustva.
Zato treba najprije razlučiti što mistika jest, a što nije. Prije svega,
ona nije 'fuga mundi" - bijeg od svijeta. Kao što kršćanstvo živi u
svijetu, tako i mistika u njemu živi. Ona je u svijetu u punom smislu
riječi - kad je govor o kršćanskoj mistici - "euharistija poslije
euharistije, na stoje naglasak već odavno stavljao Ivan Zlatousti.
Mistično je iskustvo, dakle, življenje punine života, življenje iz
punine ljudskosti. Zato se mistika ne može nigdje drugdje živjeti
nego u svijetu. Mistika je Rahnerov "očovječeni čovjek",
nepomiješano ljudsko i božansko u čovjeku. Mistično iskustvo nije
jedino kršćansko autentično iskustvo. Kršćanski život i život
mistike ne razlikuju se po sadržaju, nego po načinu i intenzitetu
iskustva. Mistika prožima ljudsku svakodnevicu. Za Chardina ona
je ekstaza u svijetu znanosti i stvorenja. Njegovaje mistika mistika
"kozmičkoga Krista", mistika radosti radi toga što čovjek smije biti
sustvaratelj ovoga svijeta čije stvaranje još uvijek traje. U
sustvaranju svijeta čovjek doživljava svoje preobraženje; ono se
sastoji u "silaženju s brda". Ona nije samo služenje, ona je više
slavljenje kroz služenje. Ch. Bernard govori o apostolskoj mistici,
naglašavajući pritom da nije svaki apostolski rad i svaka kateheza ujedno i mistika. Mistika je sjedinjenje s voljom Božjom,
a ona se najbolje manifestira u osobnom suosjećanju bratove
radosti i nade, žalosti i tjeskobe. Zato je ona življenje umiranja i
rađanja, Božje nazočnosti i odsutnosti. Kroz mistiku ne dolazi se
do nirvane, nego do osjećaja daje takvom čovjeku svejedno, tj.
sve ulazi u jedno mistično iskustvo koje je u biti iskustvo
zajedništva. Rahnerova "teologija ili mistika oslobođenja" u mistici
ide od življenja osobnoga unutarnjega oslobođenja od svih
egoizama. To je unutarnja revolucija koju čovjek sam proživljava
da bi je predao na mistagoški i katehetski način drugima. Zato
mistika živi u svakom svijetu i vremenu.
U ovom radu riječ je o duhovnosti zapadnoga svijeta – koja
nosi oznake religijskog eklekticizma i sinkretizma, univerzalne
mistike, psihologijskog obrasca, ideja novoga doba i nove
kulture te ponekad ...isticanih poveznica s prirodoznanstvenim
svjetonazorom, ali na vrlo površnoj razini. Takva je duhovnost
općedostupna, popularizirana i komercijalizirana – a često se
svodi na trenutačna prosvjetljenja koja su plativa novcem, ali
ipak zadržavaju elemente mističnih inicijacija.
Konzumeristička današnjica izbrisala je diskrepanciju između
materijalnog i duhovnog – pa je duhovnost postala jednako
komercijalna kao npr. hrana, odjeća, putovanja, prijevozna
sredstva, ljepota ili status. Stoga takva duhovnost ima
konzumeristička obilježja, pa se može reći da predstavlja
"proizvod na duhovnom tržištu". Ovdje nismo razrađivali
duhovnosti koje su povezane s tradicionalnim religijama
(kršćanstvo, islam, judaizam) – već sinkretičko-eklektičke
obrasce samorazvoja, psihologiziranu duhovnost koja se
označuje pojmovima new age (70.-80. godine XX. st.) i
postmoderna duhovnost (od 90-ih godina XX. st. nadalje).
Duhovnost o kojoj govorimo koristi se u sklapanju sinteza
elementima različitih religija i mistika koje imaju
karakterističnu sinkretičku strukturu – te u osnovi predstavlja
osobni svjetonazor. To je individualistička duhovnost – što je
razlikuje od svih pređašnjih duhovnih ili religijskih obrazaca,
a ima i oznake liberalističkoga svjetonazora, kozmopolitske
religioznosti i pluralističke kulture.
Martin Heidegger uvijek nanovo promišlja svoje iskustvo, za koje tvrdi da ga je stekao na fenomenološki način; tvrdi i da zapadno mišljenje ustrajava u svom zaboravu bitka, koji novovjekovnog, a time ...i suvremenog čovjeka, sprječava da misli ono što je bitno. Za njega je taj čovjek izguran iz istine bitka, budući da ga ne nastoji iskusiti iz njegove istine, nego iz istine bića ili iz bića kao takvoga. On se jednostavno izgubio u biću umjesto da se u svom tubitku otvori prema bitku kao bitku, te time i sebe samoga sa svojim svijetom i bitak iskusi u njihovoj tajnovitosti i u njihovoj međusobnoj pripadnosti. A novovjekovni subjektivizam doveo je i do toga da je istina na ekstreman način postala ispravnost, da isključivo ovisi o čovjeku i da je reducirana na empirističko-pozitivističko iskustvo. Pritom iz čovjekove moći raspolaganja bježi i bitak i Bog, čiju je smrt navijestio Nietzsche, što ga je srušilo u nihilizam i beznadnost. Izlaz iz ovoga stanja Heidegger vidi u mišljenju koje se ohrabruje na skok iz zaborava bitka i otvara se bitku koji u čovjekovu tubitku ovremenjuje svoju objavu. Ovo mišljenje želi misliti iz prvoga grčkog početka, da bi od ovog početka napravilo most prema jednom novom, drugom mišljenju, koje bi bilo u stanju djelotvorno opozvati i smrt Boga, te iz novoga iskustva tajne bitka, čovjeka i Boga crpiti novu nadu, nadu koja se ne bi temeljila na umišljenoj spoznaji nego na otvorenosti koja stalno propituje i traga.
Mistika u životu kršćana ŠPEHAR, Milan
Bogoslovska smotra,
03/2004, Letnik:
74, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Sve veći interes za mistiku na raznim područjima ljudskoga istraživanja traži i od nas kršćana i naših teologija određene prosudbe i istraživanja. Događa se da govorimo o istim stvarima, samo jezikom ...današnjega vremena. U biti ostaje za sve isto iskustvo, a to je da je mistika doista iskustvo Neiskustvenoga. Ona živi unutar kršćanstva i izvan njega, bila prihvaćana ili odbacivana. Kršćanska mistika ima svoje temeljne izvore u Sv. pismu, liturgiji i Crkvi. U tom ambijentu ona stvara svoje pojmove i definicije te ujedno njima obogaćuje samo kršćanstvo. Važno je istraživati jezik mistika i proširivati značenje mističnih pojmova i slika. Ekstaza i thanatos idu u mistici neodvojivo zajedno kao i spoznaja i ljubav. Tu se mistika razlikuje od kateheze i teologije.
Ovaj članak kroz prikaz i analizu pojmova i definicija mistike neizravno želi nju smjestiti kao našu stvarnost. Raščišćavanje pojmova i definicija vodi k dijalogu. To je njihova jedina svrha i cilj.
