U ovom članku prikazani su i analizirani različiti aspekti osječkoga društva
u razdoblju od potpisivanja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine do početka Prvoga svjetskog rata 1914. godine. Nakon ...kratkoga pregleda bitnijih infrastrukturnih i građevinskih projekata u navedenom razdoblju, autori ostatak
rada posvećuju pregledu društvenih slojeva na području grada Osijeka. Posebna
pažnja posvećena je radničkoj klasi koja je, zbog industrijskog razvoja grada u
drugoj polovici 19. stoljeća, postala jedan od najznačajnijih faktora osječkoga
društva. Marginalne skupine, posebno Židovi, Romi, prostitutke i prosjaci, posebno su istaknuti. Spomenut je i multietnički i višejezični karakter grada kojim
je Osijek razvijao svoj identitet. Konačno, članak je kratkim navođenjem novoosnovanih društava i udruženja prikazao rastuće građansko djelovanje i aktivizam. Također, isticanjem društveno-kulturnih aktivnosti građana svih slojeva
pokazuje se sva živost Osijeka u ovom periodu.
The article discusses the influence of the process of urbanization on the Belarusian nationality. Due to some historical conditions the Western cities-communes have not formed in Belarus. At the ...beginning of the New Ages the Belarusian city has had Magdeburgian law and the trading relations, it has been the centre of the political life, the residence of the State officials and the provinces. Through the social-economical backwardness of the Russian empire the peasants of Belarus could not move into the towns from the country. The towns and the cities in Belarus were not Belarusian but Jewish and Polish ones. Due to the World War II there have emerged the Polish Holocaust, repatriation and the Soviet industrialization which have made some auspicious conditions for the overtaking modernization in Belarus. During only one generation the peasant Belarusian nation has become the urban one. Such overtaking process of the urbanization has been preventing the formation of the standards and the traditions of the Belarusian city. The basis of the social and cultural life of Belarusians has been forming the traditions of the Soviet culture. That is why we can come to the conclusion that the overtaking modernization is closely related to the radical changes of the national identity. The more overtaking is modernization of the cities and the whole State, the more dangerous is the deprivation of the national peculiarity. The nation whose spiritual life is not utterly formed can hardly successfully adapt itself to the social and economical changes, which are determined by the overtaking modernization. These alterations do absolutely not correspond to its spiritual way of life.
Opisana je modernizacija proizvodne linije. Izvedena je na način da je zamijenjeno relejno upravljanje, te razvijeno potpuno novo upravljanje na bazi PLC uređaja i modernih pretvarača. Tehničko ...rješenje obuhvaća odabir frekvencijskih pretvarača, sklopne opreme, PLC opreme, senzora i njihove karakteristike. Prema odabranoj opremi nacrtana je električna shema, naveden princip rada pojedinih dijelova sheme te izveden upravljački razdjelnik. Prema izvedenom stanju elektro upravljačkog razdjelnika i tehničko tehnološkom opisu napravljen je upravljački program i proizvodna linija puštena u pogon. Tehničko rješenje prilagođeno je LFH procesu. Korištenjem novije tehnologije smanjeno je vrijeme trajanja procesa i potrošnje energije, te je povećan kapacitet broja transformatora koji se istovremeno suše.
All major disturbances, as indicated by history, put the identity issue on
the agenda. Key decisions, a nation had brought in its history, never emerged
from a rationally calculated interest. Those ...were decisions that derived from
the nation's history, the decisions that confirm identity. The challenges of
globalization represent a reason for re examination of matters related to
national identity. When a society fall into a crisis, when either because of
external or internal reasons, entire social energy become exhausted, then the
society, guided by self - preservation instinct, return to its roots. Or, as
Ivo Andric would say: "In these times, when we feel that we are losing ground
and we raise our hands in vain, we instinctively grab to what we were not
aware we know and possess. In front of us, arises buried experience and
habits of our ancestors, for which we did not know that lives in us …". Any
discussion on the topic of identity, if intended to be rational, objective
and critical, must begin from the plurality of those factors which form what
is called identity. Therefore, the pluralism in the methodological approach
is inevitable. The explanation of complex social phenomena requires the
application of all major models of interpretation related to it’s Being:
historically-genetic, structural, functional, teleological, axiological ...
In search for identity people’s literary heritage, folklore and art are
unavoidable. It is because a literature, besides immanent aesthetic and
ethical values contained in the message, presents a mirror of general
culture, a vivid picture of the mentality and character of the people that
made it. Because of that, a literary-historical method is represented in this
study. Key factors of identity are related to historical memory and belief.
Nation could be defined as a union of historical destiny, while the national
consciousness could be defined as the awareness of such unity. Historical
memory has been posted in the foundation of national identity. Historical
memory is not the aggregate of knowledge that could have a practical purpose
or that could be used for any benefit whatsoever, but the elements of own
identity are build through the cognitive dialogue with it. The Identity could
be also determined as communication between generations that helps us to use
not only our experience, but also the experience of earlier generations and
past times, which provides us the continuity of historical time, the presence
as a link between the past and the future. This is how the soul of the nation
is shaped. The national mythology on common ancestors is the basis for the
socio - historical identity of ethnicity and national characteristic, which
differs it from the other people communities. In the end, the national
beliefs come down to a belief in its great people. Through such belief,
raised on the level of myth, each community finds its identity and create a
collective character adopting their characteristics and destiny. The myth is
a story that gives paradigmatic meaning to an event and an exemplary
character to a person. The mythical story is a testimony about the event that
left a permanent impression in the minds of the people, that has become it’s
standard part, shaped the consciousness and continued itself throughout the
entire historical time. The event, of course, had to be shocking so the
conscience would be possessed with it. It, also, had to be consecrated,
raised above the earthly conjunctures. There is no doubt that the historical
memory of the Serbian people that place belongs to the Battle of Kosovo,
around which the whole tradition was created. Having its origins in a
historical event, Kosovo tradition in its essence is historical tradition. It
turned away from the history to the extent necessary to make a single
historical fact entered the general content of spirituality and historical
identity of the Serbian people. Every nation that existed or still exists,
had their own common spiritual bond that held them together. So, it is just
the same with the Serbian people. Serbian people did not disappear because
its belief did not disappear. Even in the most difficult conditions, without
education and literacy, even without the church and clergy, survived what is
called the Serbian religion. The Orthodox Christian identity Serbian people
started to get just about the time when the Slavic Apostles Cyril and
Methodius embarked on their missionary work among the Slavs, including Serbs.
After them, came their disciples, continuing their mission throughout the
tenth century. During the two centuries, the fruits of their labor were
visible in terms of spiritual and material culture directed to the
Christianization of the Serbian people. But, just with the appearance of
Saint Sava, Serbian people would encircle completely their Orthodox identity.
Along with his legacy, a special place belongs to the independent Serbian
Church, which he had founded and organized, without which it would be
impossible to imagine the bracing of Serbian national and state
consciousness, nor that close relationship between the church and the state,
religion and ethnicity, which has designated national history through the
ages.
Svi veliki lomovi, kako pokazuje istorija, stavljali su na dnevni red pitanje
identiteta. Ključne odluke koje je jedan narod doneo u svojoj istoriji nikad
nisu proizišle iz racionalne interesne računice. To su bile odluke koje su
proizišle iz nacionalne istorije, odluke kojima se potvrđuje identitet.
Izazovi globalizacije razlog su da se iznova pretresaju pitanja vezana uz
nacionalni identitet. Kad jedno društvo dođe u krizu, kad se, bilo iz
spoljašnjih ili unutrašnjih razloga, iscrpe sve društvene energije, onda se
ono, vođeno nagonom samoodržanja, vraća svojim korenima. Ili kako bi kazao
Ivo Andrić: „U takvim trenucima, kad osetimo da nam se tlo izmiče ispod nogu
i ruke uzalud pružaju uvis, mi se nagonski hvatamo za ono što dotad nismo
znali da znamo i imamo. Pred nama iskrsavaju zatrpana iskustva i navike naših
predaka za koje nismo slutili da žive u nama...“, Svaka rasprava na temu
identiteta, ukoliko želi biti racionalna, objektivna i kritična, mora poći od
pluralizma činilaca koji ulaze u ono što se označava kao identitet. Samim tim
neizbežan je pluralizam u metodološkom pristupu. Objašnjenje složenih
društvenih pojava zahteva primenu svih važnijih modela tumačenja koja se
odnose na njeno biće: istorijsko-genetičkih, strukturnih, funkcionalnih,
teleoloških, aksioloških... U potrazi za identitetom jednog naroda
nezaobilazno je i njegovo književno nasleđe, narodno i umetničko. Jer
književni tekst, osimimanentne estetske vrednosti i etičke poruke koju
sadrži, predstavlja i ogledalo ukupne kulture, živu sliku mentaliteta i
karaktera naroda u kojem je postao. Iz tog razloga u ovom istraživanju
zastupljen je i književno-istorijski metod. Ključni činioci vezani za
identitet odnose se na istorijsko pamćenje i verovanje. Nacija bi se mogla
odrediti kao jedinstvo istorijske sudbine, a nacionalna svest kao svest o tom
jedinstvu. U osnovi nacionalnog identiteta položeno je istorijsko pamćenje.
Istorijsko pamćenje nije zbir znanja koja bi se dala upotrebiti u nekakvu
praktičnu svrhu, koja bi se mogla uposliti za kakvu korist, nego se kroz
kognitivno dijalogizovanje s njim izgrađuju elementi sopstvenog identiteta.
Identitet bismo mogli odrediti i kao transgeneracijsku komunikaciju koja nam
obezbeđuje da se koristimo ne samo svojim iskustvom nego i iskustvom ranijih
generacija i minulih vremena čime se obezbeđuje kontinuitet povesnog vremena,
sadašnjost kao spona prošlog i budućeg. Tako se oblikuje nacionalna duša.
Nacionalna mitologija o zajedničkim precima čini osnovu društveno-istorijske
samosvesti o nacionalnoj pripadnosti i nacionalnoj osobenosti, po kojoj se
razlikuje od drugih narodnosnih zajednica. Verovanja naroda u konačnom svode
se na verovanje u svoje velike ljude. Kroz to verovanje, uzdignuto u sferu
mita, svaka zajednica pronalazi svoj identitet i formira kolektivni karakter,
usvajajući njihove osobine i sudbinu. Mit je priča koja jednom događaju daje
paradigmatično značenje, a nekoj ličnosti egzemplarni karakter. Mitska priča
posvedočava o događaju koji je ostavio trajan utisak u svesti naroda, postao
njenim trajnim delom, oblikovao svest i nastavio se kao sećanje kroz
celokupno povesno vreme. Sam događaj, razume se, morao je biti potresan da bi
svest bila njime obuzeta. I morao je biti posvećen, izdignut iznad konkretne
zemaljske konjukture. Nema nikakve sumnje da u istorijskom pamćenju srpskog
naroda to mesto pripada Kosovskoj bici oko koje je nastalo jedno celokupno
predanje. Kosovsko predanje, imajući ishodište u jednom istorijskom događaju,
u svojoj suštini je istorijsko. Ono se udaljilo od istorije u onoj meri koja
je bila neophodna da bi jedna istorijska činjenica ušla u sadržaj opšte
duhovnosti i istorijske samosvesti srpskog naroda. Svi narodi koji su
postojali ili postoje imali su zajedničku duhovnu kopču, koja ih je držala na
okupu. Tako je i sa srpskim narodom. Srpski narod nije nestao jer nije
nestalo njegovo verovanje. I u najtežim uslovima, bez škole i pismenosti, pa
i bez crkve i sveštenstva, opstalo je ono što se zove srpska vera. Hrišćanski
pravoslavni identitet srpski je narod počeo sticati upravo od vremena kad su
se slovenski apostoli Kiril i Metodije otisnuli na misionarski rad među
slovenskim narodima, pa i Srbima. Posle su došli njihovi učenici da tokom
desetog veka nastave započetu misiju. U toku dva veka plodovi njihovog rada
bili su vidljivi na polju duhovne i materijalne kulture u smeru
hristijanizacije srpskog naroda. Ali, tek, s pojavom Svetog Save srpski narod
će u potpunosti zaokružiti svoj pravoslavni identitet. Uz sve ono što je
ostavio u nasleđe srpskom narodu posebno mestopripada samostalnoj Srpskoj
Crkvi čiji je bio začetnik i organizator, a bez koje se ne može zamisliti
učvršćivanje srpske nacionalne i državne svesti, kao ni ona tes
Cilj je ovoga rada kroz analizu djela istaknutih statističara i pionira statistike u Banskoj Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća (Petra Matkovića, Milovana Zoričića i Frana Vrbanića) pokazati ...kako su se procesi modernizacije i izgradnje nacionalne države i identifikacije ispreplitali i manifestirali u specifičnom razvoju lokalnog statističkog znanja i praksi. U prvom dijelu rada ocrtava se institucionalni razvoj statistike u Habsburškoj Monarhiji tijekom 19. stoljeća u okviru neoapsolutističkih politika te kasnijih ekonomskih i političkih borbi i koncepcija. Središnji dio rada prikazuje međuovisnost razvoja statistike u Civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji u drugoj polovici 19. stoljeća i procesa modernizacije te kapitalističke transformacije, kao i različitih nacionalnih politika i ideologija dominantnih u to vrijeme. U zaključku se naglašavaju ambivalentnosti u razvoju statistike na europskoj periferiji tijekom 19. stoljeća predstavljene ovdje kroz slučaj Civilne Hrvatske i Slavonije.
Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d. u Ulici Antuna Bauera 19 jedan je od posljednjih sačuvanih spomenika industrijske baštine u užem središtu Zagreba. Smješten je unutar gradskog bloka ...Bauerova, Martićeva, Vojnovićeva, ulica Brešćenskoga. Inicijativu za gradnju Ledane pokrenuo je 1904. godine istaknuti zagrebački poduzetnik, gradski zastupnik i predstavnik židovske zajednice Josip Siebenschein. Kompleks je sagrađen 1905. godine prema projektu arhitekta Janka Holjca, a činilo ga je nekoliko objekata raspoređenih oko središnjeg dvorišta.
Kompleks Ledane je dograđivan u više navrata. Prvi put 1921., a potom 1925. godine. Tijekom 1931. godine uz Bauerovu ulicu izgrađena je prema projektu arhitekta Stjepana Planića stambena četverokatnica Zagrebačke ledane d.d., čime je kompleks poprimio izgled koji se neće bitnije mijenjati do kraja 20. stoljeća.
U urbanističko-arhitektonskom kontekstu Ledana svjedoči o početcima urbanizacije i izgradnje novih gradskih predjela početkom 20. stoljeća. U industrijsko-tehnološkom kontekstu ona nam neposredno svjedoči o razvoju modernih tehnologija hlađenja i proizvodnje leda, o kojima je početkom 20. stoljeća ovisila prehrambeno-prerađivačka industrija, manji prehrambeni obrti, ugostiteljstva i pojedinačna kućanstva. Početkom masovne uporabe kućnih hladnjaka i razvoja sustava hlađenja nestat će potreba proizvodnje i prodaje leda, a čime započinje proces odumiranja kompleksa.
U kontekstu razvojno-revitalizacijskih procesa kompleks nekadašnje Zagrebačke ledane predstavlja veliki potencijal, koji bi kvalitetnim pristupom revitalizaciji i planom gospodarenja prostorom mogao pozitivno utjecati kako na gospodarski razvoj, tako i na prosperitet i poboljšanje kvalitete života lokalne zajednice.
Istraživanje kompleksa Zagrebačke ledane trajalo je od jeseni 2015. do proljeća 2017. godine. Pri istraživanju korištene su poslovne knjige i izvorna arhivska građa Zagrebačke ledane d.d., koja se čuva u Državnom arhivu u Zagrebu.
Detaljno se predstavljaju dvije generalne regulatorne osnove nastale u doba modernizacije, 1865. i 1887. godine. Prvom je prostorno
i sadržajno definiran Donji grad, koji će postati nositeljem ...urbanističko-arhitektonskog i kulturnog identiteta Zagreba te do danas ostati njegovim središtem. Drugom se osnovom predviđalo znatno
proširenje grada sa zapada, napose s istoka, a novost je uvođenje
zoninga. Tako prvi razdjel (zona) obuhvaća Donji grad s ekstenzijama i nositelj je centraliteta, drugi je namijenjen industrijskoj zoni, a treći rezidencijalnom predjelu s obilježjima vrtnoga grada. Na kraju se iznosi radikalno rješenje krucijalnog problema, tzv. željezničkog čvora kao hipoteke i nasljeđa obiju osnova. Predložio ga je Milan Lenuci 1907., nadomak moderne. Tim bi rješenjem bio omogućen homogen i harmoničan razvoj Zagreba kao metropole – da je bilo prihvaćeno.
Nakon što nas upoznaje s povijesnim i suvremenim pregledom maloprodaje rabljenom odjećom u Sloveniji, autorica govori o njezinu izumiranju koje je započelo 60-ih godina prošlog stoljeća. Prema javnom ...mnijenju u Sloveniji, kao glavni razlozi za nedostatak ovakve vrste trgovine danas navodi se nepostojanje takve tradicije i “socijalistički mentalitet”. Takav mentalitet navodno je počeo prevladavati tijekom doba gospodarskog rasta i socijalističkog konzumerizma tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća kad se kupnja rabljene odjeće povezivala sa siromaštvom i predmodernim dobom. Međutim, autorica tvrdi da se u posljednje vrijeme percepcije modernosti mijenjaju, između ostalog, i zato što ga javni diskurs distancira od neželjene socijalističke prošlosti.
Dionica Škrljevo – Rijeka – Jurdani – Šapjane dio je glavne željezničke
pruge za međunarodni prijevoz koja se nalazi na Mediteranskom
koridoru RH2 (državna granica – Botovo – Koprivnica – Dugo Selo
– ...Zagreb – Karlovac – Rijeka – Šapjane – državna granica). Poddionica
Škrljevo – Rijeka dio je glavne (koridorske) željezničke pruge od
značaja za međunarodni promet M202 Zagreb GK – Karlovac – Rijeka,
a poddionica Rijeka – Šapjane dio je spojne željezničke pruge od
značaja za međunarodni promet M203 Rijeka – Šapjane – državna
granica – (Ilirska Bistrica). Ta se dionica još naziva i „riječki prometni
pravac“ koji Rijeku povezuje s unutrašnjosti Hrvatske i cijelim europskim
prometnim sustavom. Osnovica željezničkog čvorišta jest dionica od
Škrljeva do Jurdana i na tu dionicu nadovezuju se svi terminali/luke u
čvorištu i priključne pruge čvorišta. S obzirom na planirano povećanje
kapaciteta u Luci Rijeka, koje će se postići rekonstrukcijom postojećeg
kontejnerskog terminala u Brajdici i izgradnjom novoga kontejnerskog
terminala na Zagrebačkoj obali, javlja se potreba za povećanjem kapaciteta
željeznice, a to podrazumijeva rekonstrukciju lučkih kolosijeka
uz kontejnerske terminale, rekonstrukciju kolodvora i izgradnju drugog
kolosijeka od Škrljeva do Rijeke i od Rijeke do Jurdana. Obzirom na
to da pružna dionica od Škrljeva do Opatije-Matulja, prolazi kroz uže
područje grada Rijeke, omogućeno je uključivanje željeznice u prijevoz
gradskih putnika i stvaranje učinkovitog gradsko-prigradskoga željezničkog
prijevoza, što je još jedan cilj projekta izgradnje drugog kolosijeka i
rekonstrukcije postojećeg uz izgradnju novih stajališta.
U radu se prikazuje razvoj visokoškolske nastave u Habsburškoj Monarhiji u dugom XIX. stoljeću. Analiziraju se idejni utjecaji iz drugih europskih zemalja i njihova recepcija u kontekstu ...modernizacije visokoškolske nastave u Habsburškoj Monarhiji, tijek i društveno‑politički kontekst tzv. Thunove reforme sveučilišta, koja je oblikovala modernu visokoškolsku nastavu i sveučilišta u Monarhiji stavila pod nadzor države. Iznose se i glavna obilježja razvitka visokoškolske nastave u Hrvatskoj u kontekstu modernizacije sustava visokog školstva Habsburške Monarhije te analizira proces pripreme i osnivanja modernog Sveučilišta u Zagrebu uz osvrt na ulogu katoličkog svećenstva u navedenim procesima.
PDF
