Ovaj članak, nastao kao seminarski rad unutar kolegija „Hrvatska povijest ranog novog vijeka“ pod vodstvom prof. dr. sc. Stjepana Ćosića, obuhvaća burno razdoblje u istarskoj povijesti: kraj 16. i ...početak 17. stoljeća. Istra je tada bila područje sukoba velikih sila, posebno Mletačke Republike i Habsburške Monarhije, čije će uprave ovaj rad analizirati. Ovaj period karakteriziraju dva velika sukoba: Uskočki rat i Rat Cambreyske lige. Navedeni događaji, kao i proces kolonizacije, turski upadi, epidemije, kuge, suše i pomor stoke, značajno su utjecali na demografsku sliku Istre. To je dovelo do nastajanja diferencija, na koje će se ovaj rad posebno osvrnuti.
Na temelju relevantne arhivske građe i literature, u radu se po prvi puta na hrvatskome jeziku donosi detaljan životopis i vojna karijera zaboravljenoga hrvatskoga admirala, Maksimilijana Njegovana, ...koji je u razdoblju između veljače 1917. i ožujka 1918. bio vrhovni zapovjednik austro-ugarske ratne mornarice. Rad prati Njegovanovu karijeru od školovanja na Pomorskoj akademiji u Rijeci, preko ulaska u aktivnu službu u ratnoj mornarici, karijere do izbijanja i tijekom Prvoga svjetskog rata, obnašanje funkcije vrhovnog zapovjednika, pobune mornara u Boki kotorskoj te završava njegovom smjenom, umirovljenjem i naposljetku smrću.
The Habsburg Monarchy carried out its first modern official population census in 1857. Since 1869, censuses were conducted every ten years with the critical date of 31 December. The censuses took ...into account the present population. From 1880 onwards, they also included a section on everyday language/language of communication, on the basis of which it was thenceforth possible to determine the national structure of the population in the country, even though the question thusly formulated did not yield accurate results. It was especially before the census of 1910 that the Slovenes and other Slavic nations in the monarchy demanded the elimination of the section on everyday language (lingua d'uso, Umgangssprache) and the introduction of a new section on nationality or mother tongue. The last Austrian population census of 1910 is a characteristic and important event from the political history of the Slovenes in the Austrian Littoral: characteristic because of the conduct of city authorities carrying out the census, and important because it represented a political victory of the Slavic population, after the established inaccuracies forced the authorities to order a revision of the census. Both the Yugoslav and Italian sides used the census of 1910 as evidence in setting their territorial claims during the peace negotiations after the First and Second World Wars.
Autor analizira knjigu engleskog povjesničara R. Okeya o austrougarskoj vladavini u BiH i njegovu tezu o habsburškoj civilizacijskoj misiji kao sredstvu obuzdavanja balkanskih nacionalizama 19. ...stoljeća, ponajprije hrvatskog i srpskog. Naglašava Okeyevu naklonost političkim idejama Benjamina Kállaya i Istvana Búriana i ističe posebnosti njegove interpretacije metode i ciljeva srpske politike u BiH te političkog djelovanja vrhbosanskog nadbiskupa Josipa
Stadlera. Zaključuje da će Okeyeve teze u dijelu hrvatske i bosanskohercegovačke znanstvene javnosti izazvati različite reakcije.
Ovaj rad donosi pregled arheoloških nalaza glinenih lula s ranonovovjekovnih lokaliteta na području Republike Hrvatske interpretirajući ih kroz prizmu ekonomske i kulturne historije. Arheologija ...novoga vijeka relativno je mlada grana hrvatske arheologije zbog čega autor u prvome dijelu rada donosi kratak pregled trenutnoga stanja istraženosti te uvod u pojmove bitne za daljnje razumijevanje teksta. U drugome dijelu rada autor iznosi konkretne primjere nalaza lula po regijama. Stoga je cilj rada iznijeti kratak osvrt na dosadašnje stanje istraženosti glinenih lula u Hrvatskoj i ukazati na njihov značaj u istraživanju ekonomskih promjena i kulturnih transfera na ovome području.
Uslijed djelovanja triju nacionalno-integracijskih procesa u istarskih Talijana, Hrvata i Slovenaca Istra je, posebno od sredine 19. do sredine 20. stoljeća, bila prostor nacionalnih sukobljavanja i ...netolerancije. Premda su postojali u to doba i pokušaji međusobno skladnog i snošljivog života, dramatična zbivanja nastupila su upravo tijekom ustrajne borbe triju naroda u Istri za vlastito pravo na nacionalnu samobitnost, identitet i samoodređenje. Posebno je bilo problematično poricanje suvereniteta naroda na tom prostoru, što je impliciralo sukobe. Uz taj krucijalni unutarnji čimbenik, u induciranju sukoba triju autohtonih naroda u Istri i na Kvarnerskim otocima u 19. stoljeću važnu su ulogu imali i neki vanjski čimbenici tijesno povezani s promjenjivim dinamizmima međunarodne politike. Nacionalno ujedinjenje Italije i ostvarenje moderne talijanske države Kraljevine Italije 1861. ključni je vanjski čimbenik političke stvarnosti i odnosa u tom prostoru. Isto tako, poraz Austrije u ratu s Pruskom (1866.) i promjena težišta njezine politike, pristupanje Italije Trojnom savezu (1882.), poraz talijanske kolonijalne vojske kod Adue (1896.) s novim obratom njezine politike u odnosu na Jadran i habsburške teritorije, ključni su vanjski čimbenici koji su utjecali na politike Kraljevine Italije, Habsburške Monarhije, kao i na razvitak društvenih, političkih i nacionalnih procesa u pokrajini Istri. U radu se raspravlja i o značaju vanjskih, strukturalnih čimbenika, kao što je europska ravnoteža snaga, odnosno ključna regionalna ravnoteža između Italije i Austrije, koji su na posredan način određivali sudbinu i Hrvata, i Slovenaca, i Talijana u dugom 19. stoljeću. Raščlambom unutarnjih i vanjskih čimbenika istarske povijesne zbilje prikazalo se cjelovitiju sliku uzroka sukobljavanja u Istri tijekom druge polovice dugog 19. stoljeća, kao i stanja s kojim se ušlo u Veliki rat 1914. godine.
U radu se uz kratki uvod o habsburškoj protuosmanlijskoj ofanzivi tijekom Velikog (Bečkog) rata (1683.-1699.) donosi prijevod memoranduma srpskog diplomata i pustolova Đorđa Brankovića iz 1688. ...godine upućen habsburškom kralju i caru Leopoldu I. U njemu Branković nudi pomoć caru u njegovim pohodima protiv Osmanlija i traži osnivanje «Ilirskog Kraljevstva» na prostoru jugoistočne Europe oslobođenog od Osmanlija pod dinastijom Brankovića. To kraljevstvo će, prema Brankoviću, biti prijatelj Habsburškoj Monarhiji i njezin vjerni saveznik.
Više od 170 godina ratovanja na europskim ratištima Križevačke i Đurđevačke pukovnije, a kasnije i 16. varaždinske pukovnije u sastavu austrijske vojske, ostavilo je neizbrisiv trag u austrijskoj ...vojnoj historiografiji koja je iznjedrila niz opsežnih znanstvenih radova značajnih za austrijsku, ali i hrvatsku vojnu povijest. U ovom radu korištena su dostignuća austrijske historiografije u dugome povijesnom razdoblju od gotovo 100 godina te radovi hrvatske historiografije nastale u drugoj polovici 20. stoljeća. Posebno su istaknuta zapažanja o taktičkooperativnoj uporabi naših graničara u velikim europskim ratovima, u kojima su najčešće djelovali kao posebne, lake postrojbe za rješavanje specijalnih zadataka, i nezamjenjivosti njihova načina ratovanja i ratnog iskustva stečenog na hrvatsko-turskoj granici. Prihvativši novu organizaciju austrijske vojske polovicom 18. stoljeća, pos tali su ravnopravan segment redovitih austrijskih postrojbi, ali su u njima sačuvali svoj način ratovanja, kada je na prevagu utjecala taktika, lukavost, brzina i hrabrost te su takav način ratovanja afirmirali u europskoj vojnoj povijesti. Sudjelovali su u svim ratovima koje je Monarhija vodila od polovice 18. stoljeća do ukidanja Vojne krajine 1871. godine. Nakon toga osnovana je 16. varaždinska pukovnija sa sjedištem u Bjelovaru koja je sudjelovala u okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. godine, gušenju ustanka Srba i muslimana 1882. godine u istočnoj Hercegovini te na bojišnicama Srbije, Bukovine, Galicije i južnog Tirola tijekom I. svjetskog rata.
U radu se uz kratki politički portret političkog djelovanja Stjepana Radića tijekom Velikog rata (1914. — 1918.) autor fokusira na jedan povijesni izvor, odlomak iz memoara člana češke Maffie Hrvata ...i Dubrovčanina Rudolfa Giunia koji govori o “političkom preokretu” Stjepana Radića u proljeće 1918. godine iz habsburškog legitimista u pristašu južnoslavenskog ujedinjenja. Rad razmatra kako su taj izvor hrvatska i jugoslavenska historiografija tumačile i upotrebljavale. Prema izglednim pretpostavkama hrvatski povjesničar Bogdan Krizman pronašao je taj izvor krajem 1950-ih i često ga koristio u svojim radovima, uglavnom samo prepričavajući ili sažimajući njegov sadržaj, ali nikada ga ne navodeći u cjelini ili kao povijesnu građu u bilješkama. Stoga se ovdje taj odlomak iz Giunijevih memoara, koji govori o Radićevu djelovanju u to vrijeme, zbog njegove važnosti daje na kraju ovoga rada u prijepisu. Cjeloviti memoari R. Giunia čuvaju se u rukopisu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
U radu se u osnovnim crtama prikazuje izgled naselja i okolice Vele Luke prema katastru Franje I., uz inicijalnu analizu različitih povijesnih, graditeljskih, demografskih i krajobraznih čimbenika i ...procesa, na temelju katastarske dokumentacije i literature. Vela Luka je 1836. godine bila već formirano naselje s lučkim pristaništem. Na zapadnim dijelovima današnje općine nalazila su se isključivo šumska prostranstva, na kojima će se tek narednih desetljeća 19. stoljeća „izriti“ karakteristični terasasti tereni s vinogradima. Osim neposrednih promjena u prostoru zapanjuje izrazito velik broj ruševnih građevina u neposrednoj okolici Vele Luke koje se dijelom mogu interpretirati kao napuštena ili čak preostala živuća staništa (stani) pojedinih rodova.
PDF
