Autor raspravlja o odnosu Pavelića i ustaške organizacije prema bosansko-hercegovačkim muslimanima, koje smatraju Hrvatima. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske ustaški režim posvećuje im veliku ...pozornost. No, kad su četnička pobuna i partizanski pokret Bosnu i Hercegovinu pretvorili u područje krvavog razračunavanja, muslimansko je stanovništvo sve nezadovoljnije, uočavaj ući da ih ustaške vlasti dovoljno ne zaštićuju. Muslimanski uglednici u svojim rezolucijama traže učinkovitiju zaštitu, a posebnim memorandumom obraćaju se i Hitleru.
U prošlosti nisu provođeni popisi stanovništva u kojima su se ispitanici mogli izjasniti u smislu nacionalne pripadnosti. Prvi popisi su bili katastarski i porezni popisi kojima je država utvrđivala ...svoje tražbine. Sredinom 19. stoljeća popisima se utvrđuje vjeroispovijest podanika, a poslije i jezik. Na naše shvaćanje pojma narod i vlastite identifikacije utjecala je industrijska revolucija za vrijeme koje su se probudili i formirali moderni nacionalni identiteti kroz procese etnogeneze.
Rad se bavi uklapanjem islama bosanskohercegovačkih muslimana, danas
Bošnjaka, u morfologiju kulture NDH. O tome je nataložena šarolika kulturna
građa koja do sada nije bila predmet historiografskoga ...interesa. Predmet analize
jest koncept “islamske varijante” hrvatske kulture osmišljen u sklopu promidžbenih,
literarnih, historiografskih i leksikografskih tekstova, koji potkopava
ideju kulturne granice Zapad/Istok, ali ne i etničku definiciju kulture NDH.
Rat koji je vođen na teritoriju Bosne i Hercegovine završen je potkraj 1995. dolaskom snaga UN i potpisivanjem Daytonskog sporazuma. Bosna i Hercegovina koja je u bivšoj SFRJ predstavljala simbol ...bratstva i jedinstva, postala je zemlja u kojoj žive tri duboko zavađena i podijelena naroda. Šest godina kasnije, bilo je zanimljivo istraživati koliko su građani Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske spremni uspostaviti socijalne odnose među sobom, ali i s drugim narodima nekadašnje SFRJ.
Rezultati istraživanja nam pokazuju da građani Bosne i Hercegovine imaju veliku distancu prema narodima s kojima su do prije deset godina živjeli u jednoj državi. Razloga za odbijanje određenih odnosa s pojedinim narodima ima mnogo: otvoreno neprijateljstvo tijekom rata, nepoznavanje načina života drugih naroda, stereotipi i predrasude o drugim narodima, nedostatak točnih informacija i zatvorenost tih društava i dr.
U Bosni i Hercegovini povjerenje među narodima je vrlo slabo i trebat će mnogo dobre volje, vremena i truda da bi se ponovno povratilo. Tek tada se može očekivati smanjenje etničke distance prema narodima u Bosni i Hercegovini, ali i prema drugim narodima. Smanjenje etničke distance prema drugim narodima bit će jasan pokazatelj svima da je Bosna i Hercegovina postala demokratska država u kojoj se pojedinac cijeni po svojim kvalitetama, a ne po tome kojem narodu pripada.
Rad je omeđen interesom za muslimansku intelektualnu elitu i misaoni izraz njezine svjetovne i vjerske sastavnice u NDH 1941.-1945. Pozicija svjetovne inteligencije analizira se u stajalištu ...političkih prvaka i njihovu odnosu prema nacionalizmu i modernizaciji. Pozicija vjerske inteligencije analizira se njezinim reformističkim stajalištem prema islamu i kritičkom distancom prema pozapadnjenju. Prijepor između ovih dviju struja bio je razlučiv na vrlo jasan način i pri izradi nacrta Ustava Islamske vjerske zajednice u NDH.
Kako kršćanstvo objasniti muslimanima? Pater Körner, koji živi u Turskoj, zastupa ovu tezu: budući da je kršćanstvo istinska i danas postojeća povijest Isusa Krista, mora biti posvjedočeno kao ...pripadnost Tijelu Kristovu. Svjedočenje se događa po iskustvu i to na trostruki način: (a) u govoru o osobnom doživljavanju vjere, (b) u prihvaćanju vlastite manjkavosti zbog toga što sam slab svjedok i (c) u odvažnosti da se istinu povijesti o Isusu živi kao javno-službenu vjeroispovijest. Polazeći od tri središnja oblika muslimanove molitve, autor pokazuje u čemu se crkveno svjedočenje bitno razlikuje od islamske vjeroispovijesti: u poimanju povijesti, grijeha i osobe. Upravo poštivanje muslimana obavezuje kršćane da ne prešućuju sablazan evanđelja.
Prema Lasimbangu i Milleru (1990), ljudi reagiraju negativno ako osjećaju da su u veću grupu uključeni na nejednakoj osnovi, ali su spremni brzo odbaciti svoj identitet za veći grupni identitet ako ...je to u njihovu najboljem interesu. Ciljevi istraživanja bili su ispitati želi li indijska muslimanska zajednica u Kuchingu u Sarawaku biti dio malajske zajednice i utvrditi razloge za takvu asimilaciju. Kako bismo razumjeli razloge takve asimilacije i usvajanja malajskog identiteta, proveli smo intervjue otvorenog tipa s trideset indijskih muslimana iz različitih društvenoekonomskih skupina i osam ispitanika u Kuchingu. Služi li malajski identitet indijskim muslimanima u Kuchingu kao osnova za napredovanje na društvenom, ekonomskom i političkom polju? Do asimilacije indijskih muslimana u Kuchingu u lokalnu malajsku zajednicu dolazi djelomice zbog mješovitih brakova s lokalnim malajskim ženama, kao i zajedničke religije, tj. islama. Etničke su granice indijskih muslimana propusne i oni žele biti identificirani kao Malajci.
Na temelju dostupnih dokumenata i osobnih razgovora, autor analizira stajališta crkvenih predstavnika u BiH, osobito vrhbosanskoga nadbiskupa Vinka Puljića i provincijala Bosne Srebrene Petra ...Anđelovića, o ponudama unutarnjega uređenja BiH u vrijeme rata 1992. do 1994. godine. To je ujedno i analiza razloga i opravdanja dviju različitih hrvatskih politika u BiH, jedne koja je bila prihvaćena od velike većine hrvatskoga naroda u BiH i kojoj su bile sklone vlasti u Republici Hrvatskoj te druge koja je nastala u Sarajevu i nije imala većeg utjecaja izvan prostora pod muslimanskom kontrolom.
Autor ovdje analizira djelovanje vjerskih poglavara i njihovih profesionalnih
suradnika u BiH na području konfesionalnog vjeronauka u javnim školama, poticanju
vlastitih vjernika da pridonose općem ...dobru u pluralnom društvu te podizanju proročkog
glasa protiv nepravde i korupcije u društvu. Budući da se u BiH etnički i religijski
identitet podudaraju, muslimanski, pravoslavni i katolički vjerski poglavari s pravom
se osjećaju pozvani javno intervenirati kada vide da su ugrožena prava i potrebe njihovih
sunarodnjaka. Autor smatra da ne odgajaju dovoljno hrabro svaki svoje vjernike
za međuetničko i međuvjersko povjerenje i oproštenje te da preoprezno čekaju da „međunarodna
zajednica“ i domaći izabrani političari reformama učine državu BiH funkcionalnijom
i pravednijom za sve njezine građane. Zajedno s njemačkim katoličkim
pobornikom dijaloga Hansjörgom Schmidom zalaže se za međureligijsku socijalnu etiku.
Ovo nije sociološko istraživanje nego teološko razmišljanje na crti religijske etike
