Roditeljska je uloga jedna od najzahtjevnijih životnih uloga koja istovremeno može biti vrlo ispunjavajuća, ali i vrlo zahtjevna i stresna. U posljednje se vrijeme bilježi velik interes za proučavanj ...e sagorij evanj a u roditelj stvu koj e karakterizira silna iscrplj enost povezana s roditelj skom ulogom, emocionalno udaljavanje od djece i osjećaj neučinkovitosti u roditeljskoj ulozi te sumnja u sposobnost da se bude dobar roditelj. U ovome su radu prikazane validacij a i metrij ske karakteristike hrvatskoga prijevoda Upitnika sagorijevanja u roditeljstvu (engl. Parental Burnout Assessment, PBA) autorice I. Roskam i suradnica (2018) koji sadrži četiri supskale (iscrpljenost u roditeljskoj ulozi, suprotnost s prethodnim doživljajem sebe kao roditelja, zasićenost roditeljskom ulogom te emocionalno udaljavanje od djece). Hrvatska verzija Upitnika sagorijevanja u roditeljstvu pokazala je zadovoljavajuće metrijske karakteristike utvrdene na uzorku od 1025 roditelja (90 % majki) prosječne dobi 40 godina. Rezultati konfirmatorne faktorske analize potvrdili su pretpostavljenu teorij sku četverofaktorsku strukturu upitnika, a ujedno se faktori grupiraju u jedan faktor višega reda sagorij evanj a u roditelj skoj ulozi. U prilog valj anosti upitnika govore i značajne očekivane korelacij e izmedu roditeljskih samoprocjena sagorijevanja u roditeljstvu i sklonosti perfekcionizmu u roditeljstvu te zanemarivanju djece i nasilju prema njima. Unutarnja konzistencija za ukupnu mjeru sagorijevanja u roditeljstvu iznosi visokih .98, a za supskale od .87 do .96.
Istraživanje seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja u suvremenom srpskom društvu novijeg je datuma. Ranija istraživanja pokazuju da se ono može dogoditi u najrazličitijim situacijama. Međutim, ...sveučilište je rijetko bio kontekst u kojem se taj problem analizirao, usprkos evidentnoj hijerarhiji moći baziranoj na različitim izvorima. Kako su studentice višestruko ranjiva skupina, ovaj se rad fokusira na istraživanje njihove percepcije i (ne)izravnog iskustva seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja, kao i očekivanja od institucionalne reakcije. Analiza se temelji na rezultatima dvije diskusije fokusnih skupina u kojima su sudjelovale 22 studentice sa svih razina studija na Filozofskom fakultetu i Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Novom Sadu. Rezultati su istraživanja pokazali senzibiliziranost studentica za problem seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja, uz određenu dozu (auto)cenzure u razgovoru o navedenom problemu, posebice s roditeljima ili drugim odraslim osobama iz primarne sredine. Također, primijećen je kontinuitet (ne)izravne izloženosti studentica seksualnom uznemiravanju i ucjenjivanju u (izvan)akademskom kontekstu. Studentice očekuju da fakultet i sveučilište reagiraju na pojavu seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja, dok istovremeno jedan dio smatra da bi institucionalni odgovor trebalo osigurati izvan fakulteta, pa i akademskog konteksta u cilju dodatne zaštite žrtve. Kao važan dio institucionalnog odgovora ističe se potreba za sustavnom edukacijom o tom problemu, kako studenata, tako i svih sveučilišnih zaposlenika. Istraživanje je potvrdilo kompleksnost i višeslojnost analiziranog problema te može poslužiti kao inspiracija za dodatne analize seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja u akademskom kontekstu.
Razvojem interneta očekivalo se da će globalna mreža međusobno povezanih korisnika, kojima je digitalna tehnologija omogućila široke aspekte komunikacije, unaprijediti demokraciju i u središte javnog ...interesa dovesti važna društvena pitanja. Građani sudjeluju u stvaranju i dijeljenju medijskih sadržaja, a jedan su od najpopularnijih načina participacije u javnoj raspravi na internetu komentari čitatelja na informativnim portalima. Razni teoretičari (Habermas, 2006; Dahlberg, 2007; Borge Bravo i Santamarina Saez, 2016) opisali su kako bi komunikacija na internetskim forumima trebala biti uključiva, argumentirana, puna poštovanja, refleksivna i slobodna. No, brojna istraživanja pokazuju kako u komentarima čitatelja ima i neprihvatljiva govora, pa čak i govora mržnje (Ksiazek, i Springer, 2020; Ruiz et al., 2011). Dostupna istraživanja (Harmer i Lewis, 2020; Jane, 2014) pokazuju kako su žene nerazmjerno češće žrtve nasilja na internetu, uznemiravanja i neprihvatljiva govora u odnosu na muškarce, no, unatoč tomu, nasilje nad ženama na internetu još uvijek nije pravno uređeno na razini Europske unije (Blažinović Grgić, 2022; EIGE, 2017). Ovo istraživanje doprinosi tim navodima fokusirajući se na neprihvatljiv govor usmjeren prema ženama, žrtvama nasilja. Cilj je ovog rada istražiti u kojoj mjeri i na koji se način građani u komentarima na hrvatskim informativnim portalima koriste neprihvatljivim govorom prema ženama koje su žrtve verbalnih i fizičkih sukoba. Novinarski članci objavljeni na najkomentiranijim hrvatskim portalima 24sata.hr i Index.hr u razdoblju od 30. studenoga 2018. do 30. svibnja 2019. tematski su grupirani uz pomoć sustava Gephi, kako bi se izdvojile ključne teme koje su privlačile komentatore i čitatelje. Iz tog korpusa izdvojeno je šest tema, odnosno 12 članaka u kojima su žrtve verbalnog ili fizičkog sukoba bile žene. Kvantitativnom analizom sadržaja i analizom sentimenta analizirao se 5041 komentar čitatelja na te članke. Rezultati istraživanja pokazali su kako komentatori imaju pretežito negativan sentiment prema temama nasilja nad ženama. Neprihvatljiv govor zastupljen je u 15,8 % komentara, a 4,7 % odnosi se na žene žrtve sukoba što ukazuje na postojanje mizoginističke retorike u hrvatskom digitalnom javnom prostoru.
With the development of the Internet, it was expected that a global network of interconnected users, to whom digital technology had enabled broad aspects of communication, would advance democracy and bring important social issues to the center of public interest. Citizens can quickly and easily participate in the creation and sharing of media contents, and one of the most popular ways to participate in a public debate on the Internet is the readers’ comments setion on news sites. Various theorists (Habermas, 2006; Dahlberg, 2007; Borge Bravo and Santamarina Saez, 2016) have described how communication in online forums should be inclusive, argumentative, respectful, reflective and free. But numerous studies show that readers’ comments are often filled with hostility and even hate speech (Ksiazek, and Springer, 2020; Ruiz et al, 2011). Available research (Harmer and Lewis, 2020; Jane, 2014) shows that women are disproportionately more likely to be victims of online violence, harassment and unacceptable speech than men, but despite this, violence against women on the internet is still not regulated at the level of European Union (Blažinović Grgić, 2022; EIGE, 2017). This research contributes to these arguments by focusing on unacceptable speech directed at women, victims of violence. The aim of this paper is to investigate the extent to which citizens use unacceptable speech against women who are victims of verbal and physical conflicts in comments on Croatian news sites. Journalistic articles published on the most commented Croatian news sites 24sata.hr and Index.hr in the period from November 30, 2018 to May 30, 2019 were thematically grouped with the help of the Gephi system, in order to highlight key topics that attracted commenters and readers. Six topics were singled out from that corpus, i.e. 12 articles in which the victims of verbal or physical conflict were women. With methods of quantitative content analysis and sentiment analysis we analyzed 5041 reader comments. The results of the research showed that commenters have a predominantly negative sentiment towards the topics of violence against women. Hostility speech is present in 15.8 % of comments, and 4.7 % of hostility refer to women victims of the conflict, which indicates the existence of misogynistic rhetoric in the Croatian digital public space
Pas koji laje ne grize Pavlović, Tomislav; Franc, Renata
Anali Hrvatskog politološkog društva,
01/2022, Letnik:
19, Številka:
1
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Unatoč neupitnoj povezanosti stavova i ponašanja, velik broj teoretičara slaže se da stavove o političkom nasilju i sudjelovanje u političkom nasilju ne treba izjednačavati. Ipak, ranija istraživanja ...nisu se eksplicitno bavila empirijskom provjerom valjanosti tog izjednačavanja u kontekstu radikalizacije. Stoga je cilj ovog rada bio provjeriti koliko je precizno moguće temeljem stavova o političkom nasilju razlikovati sudionike političkog nasilja od osoba koje u političkom nasilju ne sudjeluju. Analize su provedene na skupu podataka prikupljenom u sklopu projekta MyPLACE krajem 2012. i početkom 2013. na mladima (N = 16935) iz četrnaest europskih država, uključujući Hrvatsku. Nakon uparivanja sudionika s ciljem eliminacije potencijalnih izvora pristranosti u procjenama, rezultati su potvrdili da obje mjere stava o političkom nasilju – opravdavanje političkog nasilja i percipirana efikasnost političkog nasilja – pružaju značajan i neovisan doprinos objašnjavanju varijance sudjelovanja u političkom nasilju. Međutim, temeljem spomenutih varijabli oko trećine sudionika bilo je pogrešno klasificirano glede stvarnog sudjelovanja u političkom nasilju, čime je i empirijski potvrđena važnost zasebnog istraživanja kognitivne i bihevioralne radikalizacije, kao i opravdanost razlikovanja između stavova i ponašanja u kontekstu političkog nasilja.
Despite the unquestionable relationship between attitudes and behaviors, many theorists agree that attitudes on political violence should not be equated with participation in political violence. Earlier studies have not explicitly focused on the validity of this equation in the context of radicalization. Therefore, the main goal of this study was to evaluate how precise can individuals be classified with respect to participation in political violence based on their attitudes on political violence. Analyses were conducted on a data set collected within the MyPLACE project at the end of 2012 and the beginning of 2013 on youth (N = 16935) from fourteen European countries, including Croatia. After matching the participants in order to eliminate the potential sources of bias, the results have confirmed that both measures of attitudes towards political violence – justification of political violence and perceived efficacy of political violence – provided an independent and significant contribution to explaining the variance of participation in political violence. However, about one-third of participants were misclassified based on the mentioned variables, which provides an empirical confirmation of the notion that attitudes and behaviors in the context of political violence should not be equated.
Predloženi teološki model čitanja znakova vremema sastoji se od promatranja sadašnjega trenutka Crkve i suvremenoga društva. Crkva koju se ima pred očima poslijekoncilska je Crkva, a društvo je ...poslijemoderno društvo. U članku se uzima u obzir razmišljanja i uvide nekolicine suvremenih autora, različitih svjetonazora, prepoznavajući u njima znakove vremena i izazove suvremenoj teološkoj misli. Među takvim znakovima vremena posebno se ističe nezadovoljstvo spomenutih mislilaca s posvemašnjim materijalizmom, s izostankom nutarnjega života, s onesposobljenošću za transcendentno. Unutar globalnoga liberalnoga kapitalizma takvi oblici duhovnoga nezadovoljstva imaju nultu toleranciju prema fizičkom izvanjskom nasilju i nasilju sustava, kao i težnju prema multikulturalnosti, pa se vide kao posebni znakovi pogodni za teološko čitanje. U zaključku članka ističe se da na isti način valja i kršćanskoj teologiji vratiti proročku dimenziju koja će biti temeljna i u gajenju suvremenih oblika svetosti.
The proposed theological model of reading the signs of the times consists of observing the present moment of the Church and contemporary society. The Church we have before our eyes is the post-conciliar Church, and the society is the post-modern society. The article considers the thoughts and insights of several contemporary authors with different worldviews, recognizing in them the signs of the times and challenges to contemporary theological thought. Among such signs, we point out the dissatisfaction of those thinkers with utter materialism, the absence of an inner life, and the incapacity for the transcendent. Within global liberal capitalism, such forms of spiritual dissatisfaction have zero tolerance for external physical and system violence and a desire for multiculturalism, hence, they are viewed as special signs suitable for theological reading. In the conclusion, we emphasize that we should likewise restore the prophetic dimension to Christian theology, which will be fundamental in cultivating contemporary forms of holiness.
Otuđenje od roditelja - što dalje Majnarić, Ines
Kriminologija & Socijalna Integracija,
12/2023, Letnik:
31, Številka:
2
Journal Article, Book Review
Recenzirano
Odprti dostop
Značajan interes znanstvenika i stručnjaka za koncept otuđenja datira od 80-ih godina 20. stoljeća, a u posljednje tri godine zadobio je određenu pažnju i u Hrvatskoj. S obzirom na mnoge rasprave ...koje se danas vode o konceptu otuđenja, cilj rada bio je prikazati aktualno razumijevanje koncepta te polemike koje se na međunarodnoj razini kao i među hrvatskim stručnjacima, vode o znanstvenoj utemeljenosti koncepta i rizicima njegove primjene u praktičnom radu. Živa diskusija postoji između autora koji se prvenstveno usredotočuju na otuđenje i onih koji se prvenstveno usredotočuju na zlostavljanje djece i obiteljsko nasilje. Nadalje se u radu daje pregled razvoja istraživačkog pristupa konceptu te se konstatira da su istraživanja u području otuđenja sve brojnija, da postoji pomak prema kvantitativnim istraživanjima i sve većem broju istraživanja koja testiraju teorijski generirane hipoteze. Zaključno se naglašava slaganje stručnjaka i znanstvenika oko potrebe za oprezom zbog mogućnosti zlouporabe koncepta otuđenja, oko višefaktorske perspektive otuđenja, kao i potrebe za daljnjim istraživanjima. Na kraju rada daju se preporuke za moguća daljnja istraživanja u svrhu doprinosa metodološkoj jasnoći i boljem međusobnom razumijevanju praktičara i znanstvenika.
The significant interest of scientists and experts in the concept of alienation dates to the 1980s, and it has gained attention in Croatia as well in the last three years. Various discussions that are being held today about the concept of alienation have been taken into consideration. Thus, the aim of the paper was to present the current understanding of the concept and the polemics that are being conducted both at the international level and among Croatian experts about the scientific basis of the concept and research methodology. In addition, polemics stand out among those who primarily focus on alienation and those who primarily focus on child abuse and domestic violence. Furthermore, the paper mentions changes in the research approach to the concept itself, where it is emphasized that the number of research in the field of alienation is increasing, that there is a shift towards quantitative research, and there is also an increasing number of research projects that test theoretically generated hypotheses. In conclusion, the paper emphasizes the agreement of many experts and scientists about the need to be careful about the possibility of misuse of the concept of alienation, about the multifactorial perspective of alienation, and about the need for further research. At the end of the paper, recommendations are given for possible further research in order to contribute to methodological clarity and better mutual understanding between practitioners and scientists.
Agresivno ponašanje nije specifično za ljude i dovoljan je i površan pogled kako bi se uočilo postojanje i uloga
agresivnog ponašanja u životinjskom svijetu koje se u tom kontekstu ne može shvatiti ...kao aberacija. Istraživanja na
životinjama pokazala su utjecaj određenih moždanih struktura na agresivno ponašanje, a primjeri ozljeda ili bolesti
kod ljudi potvrdili su ulogu specifičnih centara i kod ljudi. Brojne su teorije pokušale povezati centre u središnjem živčanom
sustavu i nasilno ponašanje a gotovo sve priznaju važnu ulogu forntalnog korteksa i subkortikalnih limbičkih
struktura uključenih u procesuiranje straha, doživljavanje zadovoljstva i strateško planiranje i donošenje odluka, ali
u konceptualizaciji neurobiologije agresije nemoguće je ne spustiti se i na razinu neurotransmitera, receptora i gena.
Cilj je ovog rada dati kratki pregled osnovnih koncepata neurobiologije agresije i nasilja no ne smije se u raspravi o
složenim fenomenima poput nasilja zaboraviti da se biologija kao čimbenik tih fenomena ne nalazi izolirana nego pod
utjecajem brojnih čimbenika okoline i socijalnog prostora.
With the spread of social interactions from the physical into the “electronic world”, a new form of bullying has emerged among children and young people – cyberbullying. Cyberbullying is bullying ...through the use of information and communication technologies. Given that the safety of children on the Internet is one of the main preoccupations of parents, educational experts and the media in the digital age, in this paper we investigate the prevalence rate, forms and predictors that encourage children to commit this type of bullying. The research was conducted by surveying 269 students (5th and 8th graders), from two elementary schools in Zagreb. The results show that in the last two months 24,5 % of students found themselves in the role of cyberbullies, that the most common forms of this behaviour are saying ugly things, mocking, and ignoring others on social media platforms, and that its most important predictors are traditional bullying perpetration, affirmative attitude towards violence, cyberbullying victimization, poorer school performance and authoritarian parenting. The authors conclude that the key to preventing cyberbullying lies in the cooperation of educational experts, students, parents and the media, as well as their adaptation to the changing cyber environment.
Širenjem socijalnih interakcija iz fizičkog u „elektronički svijet“, među djecom i mladima pojavio se novi oblik nasilja koji se ostvaruje putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija – elektroničko nasilje. S obzirom na to da je sigurnost djece na internetu jedna od glavnih preokupacija roditelja, odgojnih stručnjaka i medija u digitalnom dobu, u ovom smo radu istražili stopu prevalencije, pojavne oblike i prediktore koji potiču djecu na činjenje ove vrste nasilja. Istraživanje je provedeno metodom ankete na uzorku od 269 učenika 5. i 8. razreda dviju zagrebačkih osnovnih škola. Rezultati pokazuju da se u posljednja dva mjeseca 24,5 % učenika našlo u ulozi činitelja elektroničkog nasilja, da su njegovi najzastupljeniji oblici govorenje ružnih stvari, ruganje i ignoriranje drugih na društvenim mrežama, a njegovi najvažniji prediktori činjenje klasičnog nasilja, afirmativan stav o nasilju, doživljavanje elektroničkog nasilja, slabiji školski uspjeh te autoritaran odgojni stil roditelja. Autori zaključuju da ključ prevencije činjenja elektroničkog nasilja leži u suradnji nastavnika, stručnih suradnika, učenika, roditelja, ali i medija, te o njihovoj prilagodbi promjenjivome elektroničkom okruženju.
Cilj: analizirati podatke o rizicima i okolnostima ozljeđivanja prikupljene anketom iz prvog pilot-projekta Registra ozljeda kod djece i mladih u Splitsko-dalmatinskoj županiji (SDŽ) u razdoblju od ...1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2018. te na temelju nalaza ukazati na moguće mjere prevencije. Ispitanici i metode: Podatci o rizicima i okolnostima ozljeđivanja analizirani su za svu djecu i mlade s prebivalištem/boravištem/mjestom stanovanja na području SDŽ-a u dobi 0 – 18 godina koji su zbog ozljeda primljeni i liječeni u Kliničkom bolničkom centru Split (KBC Split) u navedenom razdoblju. Rezultati: Analizom podataka u navedenom razdoblju kod svih ispitanika
utvrđeni su sljedeći rizici/okolnosti ozljeđivanja: muški spol, dobna skupina 7 – 14 godina kod oba spola, te kao najčešća mjesta ozljeđivanja: sportska dvorana/teretana i razred u zatvorenom prostoru, odnosno dvorišta i sportska/školska/dječja igrališta na otvorenom prostoru. Većina ozljeda bila je nenamjerna (96,78% u 2017. i 98,73% u 2018.). Ozlijeđeni su u trenutku nastanka ozljede najčešće bili pod nadzorom roditelja/skrbnika (48,36% u 2017. i 39,02% u 2018.), te odgajatelja/učitelja/trenera (35,42% u 2017. i 46,87% u 2018.). Samo manji dio ozljeda bio je povezan s nasiljem (0,21% u 2017. i 0,15% u 2018.) – najčešće vršnjačkim, te s već poznatom/ dijagnosticiranom bolešću/stanjem (0,60% u 2017. i 0,39% u 2018.). Ozlijeđeni su najčešće dolazili u zdravstvenu ustanovu unutar jednog sata od nastanka ozljede (33,18% u 2017. i 27,93% u 2018.), a prva ustanova koja im je pružila zdravstvenu skrb većinom je bio KBC Split (43,54% u 2017. i 34,60% u 2018.). Kod svih ozlijeđenih u prometu (2,09% u 2017. i 1,42% u 2018.) utvrđeno je kako dio njih nije poštovao zakonsku obvezu nošenja kacige niti vezivanja sigurnosnog pojasa, a najčešće su stradavali kao biciklisti i pješaci. Zaključak: Analiza podataka iz Registra detektirala je najučestalije rizike i okolnosti ozljeđivanja, što bi moglo poslužiti kao prvi korak u razvijanju specifične strategije prevencije ozljeda na regionalnoj razini.
ČIMBENICI OTPORNOSTI I ISKUSTVO VRŠNJAČKOG NASILJA Belošević, Matea; Ferić, Martina; Mitrić, Ivana
Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja,
12/2021, Letnik:
57, Številka:
2
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
The aim of this study is to determine the role of resilience factors in peer violence experienced by youth as the basis of planning evidence-based interventions for positive development promotion and ...risk behaviour prevention among youth. Our research was based on a sample of 1,647 adolescents, aged 14-19 years, from Varaždin County. The following questionnaires were used in this study: the Demographic Data Survey (developed for the purpose of this project), the CTC Youth Survey (Mihić, Novak and Bašić, 2010), and a modified version of the Resilience and Youth Development Module (California Department of Education, 1997). Using logistic regression analysis, we found that 13.8 % of peer violence experienced at least once in the last four weeks can be explained by a combination of sex, age, individual resilience factors (cooperation and communication, self-efficacy, empathy, problem-solving, self-awareness, goals and aspirations), resilience factors in the peer environment (high expectations – prosocial peers, caring relationships), resilience factors in the family environment (high expectations, caring relationships, meaningful participation), and resilience factors in the community (high expectations, caring relationships, meaningful participation). Predictors that increase the probability of experiencing peer violence are empathy and the female sex. On the other hand, the predictors that reduce the probability of experiencing peer violence are cooperation and communication, self-efficacy, high expectations – prosocial peers, and caring relationships with peers and family.