U radu se pokušalo skrenuti pažnju na nekoliko problema, odnosno
problemskih kategorija koje se pojavljuju pri prijevodu s ruskog jezika na hrvatski na primjeru autobiografskog teksta Marine ...Cvetajeve. Rad ne nastoji biti dijelom određenog teoretskog okvira ili donijeti neke smjernice na ovom polju nego prikazati prijevod kao proces s etapama – od detektiranja problema, preko domišljanja mogućnosti adekvatnog prijevoda do izbora optimalnog među njima.
Problemi vezani uz taj tekst su podijeljeni u pet proizvoljnih problemskih kategorija. Prva od njih bavi se autoričinim neologizmima i mogućnostima prevoditeljskih iznalaženja. Druga ima za cilj ukazati na različite varijante prijevoda jedne riječi koja nema jednak gramatički rod u dvama jezicima, ovisno o njenoj funkciji. Treća dodaje nekoliko primjera vezanih uz uvijek aktualnu temu
nemogućnosti kulturne prevodivosti te pokazuje put dokompromisnih rješenja. Dvije konačne se bave rimom u prozi i ortografskim problemima.
Posljednjih se godina u časopisu Jezik objavljuje natječaj za najbolje riječi u protekloj godini,
odnosno traže se zamjene za nepotrebne tuđice ili za one domaće riječi koje se po nekim svojim
...obilježjima ne uklapaju dobro u hrvatski jezični sustav. Ti natječaji često izazivaju brojne komentare
i često se na njih gleda s vrlo negativnih pozicija. Mnogi ih smatraju neprimjerenima, jer ih
povezuju isključivo s purističkim jezičnim stavovima i misle kako je takva vrst natječaja specifična
za isključivo navedeni časopis. Primjeri iz brojnih drugih jezika, međutim, pokazuju nam kako su
natječaji ili nominacije za najbolje, najistaknutije, najmaštovitije, naj(ne)potrebnije ili čak i najgore
riječi nešto što se javlja bez obzira na to jesu li ti jezici skloni purizmu ili, naprotiv, otvoreni prema
svim mogućim stranim utjecajima. U članku se navode razni tipovi natječaja i sličnih aktivnosti
u pojedinim zemljama, kriteriji koji su u njima postavljeni te stanovit broj riječi koje su na tim
natječajima izabrane kao najbolje u okviru zadanih kategorija. Namjera je ovoga priloga da pokaže
do koje se mjere tzv. prosječni govornici nekoga jezika mogu promatrati kao aktivni sudionici u
ocjeni novostvorenih riječi, kakvo je njihovo mišljenje o pojedinim prijedlozima i može li se očekivati
da će reakcije šire publike utjecati na uporabu. Težište rada usmjereno je ponajprije na hrvatsku
situaciju i na odjek što su ga rezultati natječaja za nove riječi koje je Jezik objavio u lipnju
2007. godine imali u medijima i na internetskim forumima.
Pandemija bolesti COVID-19 zahvatila je sve sfere ljudskoga života, uključujući jezik u kojemu su se pojavile nove riječi i izrazi kao odgovor na novonastalu situaciju. Nove su riječi nastale kao ...jezični odraz pandemije te su brzo postale dio našega svakodnevnog rječnika. Stoga je važno istražiti koje su nove riječi i izrazi ušli u aktivni leksik hrvatskoga jezika. S obzirom na to da su mediji imali ključnu ulogu u informiranju stanovništva o svakodnevnim događajima vezanima za pandemiju, u ovome se radu analiziraju leksičke inovacije vezane za koronavirus na hrvatskim mrežnim portalima. Glavni su izvor istraživanja članci na mrežnim portalima. Cilj je ustvrditi načine nastanka neologizama sa stajališta tvorbe riječi, stoga se analiza usmjerila na tvorbene procese neologizama povezanih s pandemijom COVID-19: prefiksaciju, sufiksaciju, slaganje, stapanje, analošku tvorbu, jezično posuđivanje i kalkove. Rezultati istraživanja pokazuju da je najproduktivniji način tvorbe slaganje s komponentom korona i pokratom COVID. Nadalje, često se susreće analoška tvorba, kao i mnogi primjeri jezičnoga posuđivanja, posebno u obliku doslovnih kalkova. Vidljivo je kako hrvatski medijski diskurs prihvaća i stvara neologizme velikom brzinom ovisno o komunikacijskoj potrebi utječući tako na njihovu primjenu u široj populaciji i javnome diskursu općenito. Iako su potvrđeni tradicionalni tvorbeni načini poput afiksacije i slaganja, istraživanje je pokazalo kako hrvatski medijski diskurs brzo prihvaća i tvorbena rješenja koja mu nisu izvorno svojstvena iz čega se očituje rapidnost utjecaja izvanjezičnih čimbenika koji determiniraju upliv inojezičnih elemenata, što rezultira pasivnošću hrvatskoga jezičnog sustava i njegovih govornika pri pružanju adekvatne zamjene.
Da bi se utvrdilo mjesto hrvatske leksikografije u okviru europske leksikografije, prikazat će se rezultati rada glavnih europskih leksikografa izneseni na godišnjim sastancima i znanstvenim ...skupovima ili objavljeni u časopisu Europskog društva za leksikografiju (European Association for Lexicography -EURALEX) 'International Journal ofLexicography'. Zatim će se pokazati kako se rad hrvatskih leksikografa uklapa u tu djelatnost.
