In this paper, the authors discuss apparent contracts as regulated by Article 285 paragraph 1 of the Croatian Civil Obligations Act as a cause of either the nullity or the inexistence of the ...contract. In several recent decisions of the Supreme Court of the Republic of Croatia, one can notice the standpoint that apparent contracts are not null contracts, but inexistent contracts. The aforementioned standpoint resulted in the rejection of many claims for the determination of nullity of apparent contracts. Therefore, in the first part of the paper, the authors analyze the subject case-law, as well as apparent contracts in Croatian and comparative law. At the same time, inexistent contracts have been the subject of discussion exclusively from the point of view of legal theory. The second part of the paper is consequently focused on the analysis of inexistent contracts, their practical value and their comparison to null contracts. The authors also give specific attention to the difference between the moment of entering into a contract and the creation of the contract’s legal effects, as well as the need for the differentiation between legal consequences of contracts that are not formed, contracts that are not entered into, contracts that do not produce legal effects and contracts that are explicitly null. In the conclusion, the authors discuss the practical necessity of distinguishing null and inexistent contracts and propose de lege ferenda suggestions for normative improvement of the Civil Obligations Act in the part that pertains to contracts with no legal effect.
Svaki socijalni kontekst proizvodi sebi prilagođenu kulturu sukoba koja je redovito bogata i pozitivnim i negativnim potencijalom. Nažalost, autoritarna povijest pridonosi “antipluralnome” ...crno-bijelom pristupu koji priznaje jedino agresivnu suprotstavljenost s jedne strane ili povlačenje i izbjegavanje sukoba s druge. Premda ponekad gotovo ne primjećujemo kako je situacija sukoba legitimni dio dnevnoga društvenog ponašanja, sukob je prisutan svugdje, samo ako umijemo svoju pozornost usredotočiti u smjeru kojem treba gledati. U jednosmjernome komunikacijskom stilu pluralizama nema jer komunikacijski stil tipa “dobitnik-gubitnik” uvijek vodi frustraciji, ne unosi se u brige i probleme suprotne strane i ne prenosi nikakvu poruku o tome što znači živjeti iz motrišta suprotne strane. Informacija koja teče u oba smjera, dok se zbiva među pojedincima, naziva se interpersonalnom komunikacijom, a ako se zbiva unutar formalne strukture sastanaka i drugih pisanih izvješća, naziva se organizacijskom komunikacijom. Svaku misao i svaku informaciju ne kreira samo njezin odašiljatelj nego je promatra i interpretira i onaj koji je prima! Pluralizam je na djelu tada kada je složenoj situaciji moguće pristupiti na asertivan način. Ako komuniciranje definiramo samo kao proces, tada u stvarnosti nikada ne dopiremo do važnih pitanja niti uopće razmjenjujemo relevantna značenja takvih pitanja. Komunikacijska doktrina potječe iz retorike, tj. iz umijeća kako povećati učinkovitost transmisije poruka. Jednosmjerni komunikacijski stil se u susretu sa situacijom sukoba pokazuje neučinkovitim, što se osobito ogleda u pitanjima ljudskih prava, te još više u primjeni principa prirodne pravednosti u okolnostima kad postojeći zakoni ne dopuštaju razborit i častan ishod. Dvosmjerni komunikacijski stil na sukob gleda kao na izazov preobraziteljskih procesa zasnovanih na nasilju te njihovoj promjeni prema procesima zasnovanim na pravima.
