Elektroterapija je upotreba električne energije u svrhu liječenja. U 19. stoljeću, zlatnom dobu elektroterapije, razvoj te discipline bio je dio povijesno-znanstvenog konteksta koji je ...karakterizirala afirmacija neurologije kao autonomne grane, da bi se naposljetku odvojila od psihijatrije. Nakon razdoblja ograničenoga znanstvenog interesa i razvoja, elektroterapija je u drugoj polovici 20. stoljeća doživjela preporod, a danas je uporaba elektroterapije istražena i prihvaćena u raznim područjima medicine, uključujući, ali ne ograničavajući se na rehabilitaciju, neurologiju, liječenje boli i onkologiju.
Od svoje prve primjene elektroterapija se pridružila neurologiji koja ju je koristila u dijagnostičke i terapijske svrhe. U Italiji je nekoliko znanstvenika provelo eksperimente na tu temu, a važan doprinos razvoju discipline dala je “napuljska škola elektroterapije”. Prije svega na poboljšanju su radili Francesco Vizioli (1834. – 1899.) i njegov učenik Francesco Paolo Sgobbo (1860. – 1936.). Unatoč tim premisama, međutim, ubrzo je došlo do nazadovanja elektroterapije kao autonomne znanosti. U međuvremenu se radiologija, koja je izvorno bila povezana s elektroterapijom, sve brže razvijala. Kada je Mario Bertolotti (1876. – 1957.), bivši profesor radiologije na Sveučilištu u Torinu i jedan od utemeljitelja talijanske radiologije, 1935. naslijedio Sgobboa, naziv (i disciplina) “elektroterapija” izbrisan je iz naziva nove katedre, kao i iz odjela koji je označen samo kao Radiologija. Radiodijagnostički uređaji i pribor te oprema za rendgensku terapiju zamijenili su brojne uređaje za elektroterapiju.
Ovaj članak fokusiran je na djelovanje „napuljske škole elektroterapije“ od kraja 19. do početka 20. stoljeća. Opisano je djelovanje vodećih osoba koje su dale najveći poticaj proučavanju i primjeni elektroterapije. Na kraju, ukratko su prikazani uređaji korišteni za elektroterapiju.
NEUROZNANOST I UMJETNOST Tsamakis, Konstantinos; Karakis, Ioannis
Acta medico-historica adriatica : AMHA,
07/2022, Letnik:
20, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Cilj je ovog rada istaknuti dvosmjeran odnos između neuroznanosti i umjetnosti u životu i
vremenu najistaknutijeg kipara moderne grčke povijesti Yannoulisa Chalepasa. Analizirani su biografski izvori ...i svjedočanstva o njegovu životu i djelu. U radu se raspravlja o prona lascima vezanim uz neuropsihijatrijske bolesti s kojima se borio tijekom svoga života i njihovu utjecaju na njegovu umjetnost. Život i umjetnost Yannoulisa Chalepasa trihotomizirani su u kategorije karizmatičnoga premorbidnog razdoblja (1851. – 1877.), produljenog, srednjovjekovnog, morbidnog razdoblja (1878. – 1917.) i transfigurativnog, postmorbidnog razdoblja (1918. – 1938.). Kombinacija medicinskih dokaza sugerira da je Yannoulis Chalepas patio od shizofrenije. To se odražavalo u njegovoj umjetnosti u dva različita razdoblja umjetničke produktivnosti i stilskog stvaralaštva. Dvosmjeran odnos između neuroznanosti i umjetnosti u povijesti čovječanstva prikazan je i u ostavštini Yannoulisa Chalepasa. Granica umjetničke genijalnosti s aberantnim ponašanjem, pogrešne predodžbe o neurokognitivnim poremećajima sa psihozom uz njihovu pridruženu društvenu stigmu, učinak umjetničkog izražavanja u manifestaciji psihijatrijske bolesti, kao i njegova iscjeljujuća i često transformativna moć koncepti su koji još uvijek jednako muče znanstvenike i umjetnike širom svijeta
Hitna stanja u neurologiji Dujmović, Doris; Brkljačić, Mirna; Kučer, Nada ...
Veterinarska stanica,
01/2022, Letnik:
53, Številka:
5
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Hitna su stanja po život opasna stanja koja zahtijevaju točnu i brzu intervenciju. Neprimjereno zbrinjavanje hitnog pacijenta može ostaviti trajne posljedice na njegovo zdravlje. Veliki se dio ...pacijenata u veterinarskoj maloj praksi prezentira s različitim poremećajima neurološkog sustava što zbog složenosti dijagnostike i liječenja predstavlja veliki izazov za veterinare. Neurološki simptomi mogu biti posljedica primarne bolesti središnjeg ili perifernog živčanog sustava ili se mogu kod različitih sistemskih poremećaja javiti i sekundarno. Trijaža je postupak pomoću kojeg razvrstavamo stabilne od nestabilnih pacijenata, a daje i uvid u to koliko je njihovo zbrinjavanje hitno. Glavni cilj stabilizacije hitnih pacijenata je osigurati dostatnu količinu kisika mozgu, srcu i ostalim vitalnim organima. Detaljan se neurološki pregled pacijenata koji pokazuju neurološke simptome provodi nakon stabilizacije. Cilj neurološkog pregleda je ustanoviti je li poremećaj neurološkog karaktera, odrediti lokalizaciju lezije i njezinu etiologiju te težinu stanja u kojemu se pacijent nalazi. Neurološki pregled obuhvaća: procjenu mentalnog statusa i ponašanja, procjenu stava i položaja tijela u prostoru, prisutnost abnormalnih pokreta, promatranje hoda, testiranje reakcija održavanja stava i položaja u prostoru, pregled kranijalnih živaca i spinalnih refleksa, palpaciju tijela i testiranje percepcije bola. U većini slučajeva možemo odrediti mjesto lezije što je u konačnici bitno za sastavljanje liste diferencijalnih dijagnoza i daljnjih dijagnostičkih i terapijskih planova. Prognoza pojedinih hitnih stanja u veterinarskoj neurologiji velikim dijelom ovisi i o lokalizaciji i etiologiji lezija.
COVID-19 pandemija – neurološki aspekti bolesti Budinčević, Hrvoje; Vidaković, Dorotea; Jurlina, Hrvoje ...
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1991). Medicinske znanosti,
06/2020
543=50-51
Journal Article
Odprti dostop
Bolest uzrokovana virusom teškog akutnog respiratornog sindroma 2 dovela je do pandemije. Ova globalna javno-zdravstvena prijetnja slična je prethodnim epidemijama sindroma teškog respiratornog ...sindroma (SARS) I bliskoistočnog respiratornog sindroma (MERS). Cilj ovog rada je pružiti pregled vodećih kliničkih i neuroloških manifestacija ove nove zarazne bolesti, nazvane Coronavirusna bolest 2019 (COVID-19). Glavne kliničke manifestacije ove bolesti povezane su s dišnim sustavom, ali mogući su neurološki simptomi i bolesti zbog neuroinvazivnog potencijala virusa. Većina slučajeva COVID-19 ima blage kliničke simptome i oporavlja se bez komplikacija, ali 5% slučajeva zahtijeva intenzivno liječenje. Najčešći neurološki simptomi su glavobolja, vrtoglavica, hiposmija i hipogeuzija. Neurološke bolesti povezane s COVID-19 su moždani udar, encefalopatija, meningoencefalitis i akutni poliradikuloneuritis (Guillain Barre-ov sindrom). Preventivne mjere najučinkovitije su za suzbijanje COVID-19. Te mjere uključuju metode izolacije i tjelesnog distanciranja, metode sprječavanja širenja bolesti kapljičnim putem (pokrivanje lica pri kašljanju i kihanju) te učestalo pranje ruku sapunom i vodom ili korištenje sredstva za dezinfekciju ruku, kao i izbjegavanje javnih skupova. Nažalost, ova bolest nema specifičnih antivirusnih lijekova ili cjepivo. Novi virus ulazi u stanicu putem receptora za angiotenzin konvertirajući enzim 2, radi čega je u znanstvenoj zajednici postavljeno pitanja uporabe inhibitora renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava. Prema najnovijim podacima većina profesionalnih društava preporučila je nastavak uporabe inhibitora renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava.
Sve je više dokaza koji upućuje na to da bolesnici s hitnim medicinskim stanjima izbjegavaju hitnu službu zbog straha od infekcije koronavirusom 2019 (COVID-19), što dovodi do povećanog morbiditeta i ...smrtnosti od drugih bolesti. Kako bismo analizirali utjecaj straha bolesnika od infekcije COVID-19 na stopu prihvata bolesnika s moždanim udarom i težinu neuroloških bolesti, uspoređivali smo stopu prihvata za moždani udar, broj trombektomija i trombolize i stopu odbijanja hospitalizacije tijekom razdoblja od 1. ožujka. do 30. lipnja 2020. u vremenskom odnosu s rastućim brojem slučajeva COVID-19 u Hrvatskoj. Procijenili smo težinu neuroloških bolesti mjerom vremena mehaničke ventilacije i stopom smrtnosti u istom razdoblju. Usporedili smo podatke s podacima dobivenim iz istog kalendarskog vremenskog razdoblja u 2019. godini. Primijetili smo dramatično smanjenje broja pregleda u Hitnoj neurološkoj ambulanti zbog moždanog udara i neuroloških bolesti 2020. godine u odnosu na 2019. godinu, povećanu stopu odbijene hospitalizacije i sličnu stopu liječenja moždanog udara usprkos većem pripadajućem teritoriju. Uočili smo
veću težinu neuroloških bolesnika mjerenu gotovo 40% povećanim vremenom mehaničke ventilacije i udvostručenom stopom smrtnosti u istom vremenskom razdoblju. Tijekom izbijanja epidemije COVID-19, strah od infekcije imao je značajan utjecaj na neurološku službu, što je dovelo do smanjene prezentacije neuroloških bolesnika u neurološkoj hitnoj službi, a rezultiralo je povećanim morbiditetom i smrtnošću zbog moždanog udara ili drugih neuroloških bolesti.
Međunarodni neuropsihijatrijski Pulski simpoziji, od 2005. godine Kongresi (INPS/INPC), osnovani 1961. godine od strane neuropsihijatrijskih klinika u Zagrebu i Grazu, 2010. godine proslavili su ...svoju pedesetu godišnjicu uspješnog postojanja. Boško Barac, koautor ovoga rada, svjedočio je njihovom rastu od 1966., sudjelujući u organizaciji od 1974. s prvim glavnim tajnikom Geraldom Grinschglom te je izabran za njegovog nasljednika nakon njegove iznenadne smrti. Tijekom 23 godine je vodio Kuratorium u suradnji sa svojim austrijskim partnerom i prijateljem Helmutom Lechnerom.
Godine 2007. Barac je predao svoju odgovornu funkciju koautorici Vidi Demarin. Počevši od kada je neuropsihijatrija bila jedinstvena disciplina, INPC je pratio process emancipacije neurologije i psihijatrije i njihov razvoj u neovisne discipline s novim subspecijalizacijama. Ove ugledne konferencije uvelike nadmašuju važnost samih disciplina, neurologije i psihijatrije, omogućujući suradnju graničnih medicinskih i nemedicinskih disciplina, spajajući stručnjake iz regije, Europe i svijeta. Inauguriran za vrijeme “hladnog rata”, u svojoj prvoj fazi omogućavao je profesionalni i ljudski kontakt među znanstvenicima dvaju “blokova” zahvaljujući “nesvrstanom” položaju Jugoslavije, udomljujući ideje međusobnog razumijevanja i suradnje. Znanstveni razvoj ovih sastanaka je s druge strane povezivao dvije discipline dajući im jedinstvenu
kvalitetu. Dugi niz godina njegovane su specifične neurološke i psihijatrijske teme, uz istodobno planiranje posvećivanja programa “graničnim područjima”. Zbog svojih postignuća dobila je zasluženi naslov Pulska škola znanosti i humanizma, promovirajući interdisciplinarnu suradnju važnu za humanističke ciljeve u medicini. Medicina, kao znanost i praksa, iako temeljena na biološkoj osnovi, primarno je humana aktivnost koja služi pojedincu i cijelom ljudskom rodu. Moderna neurologija i psihijatrija više nisu ograničene na dijagnosticiranje i liječenje mozga i živaca ili psihijatrijskih poremećaja, već su danas važne kao znanosti ljudskog uma i kao discipline koje se brinu o ljudskom mozgu, složenom organu svakog
pojedinca, zajedničke ljudske svijesti i našem mentalnom životu. Takva je atmosfera doprinijela padu totalitarnog, uskoumnog političkog, ideološkog ili nacionalističkog razmišljanja, u cilju tolerancije i humanog demokratskog razvoja u Europi i pripreme za miran suživot različitih nacija, rasa i religija u 21. stoljeću.
Proveli smo presječno deskriptivno istraživanje kako bismo utvrdili učestalost padova, njihovu etiologiju i rizične čimbenike kod neuroloških bolesnika primljenih u bolnicu u sjevernoj Turskoj. ...Prikupljeni su podaci kojima su utvrđene sociodemografske i kliničke karakteristike ispitanika, model rizika za pad Hendrich II. i Berg balance scale (BBS). Rezultati su
pokazali da je otprilike jedna trećina bolesnika uključenih u istraživanje (33,1%) već prije doživjela pad, pri čemu se 24,9% takvih incidenata dogodilo tijekom protekle godine. Omaglica je bila najčešći razlog za pad (14,3%). Srednji zbir u modelu rizika za pad Hendrich II. bio je 2,7±0,1 za bolesnike koji su doživjeli pad i 2,3±0,1 za bolesnike koji nisu doživjeli pad. Srednji zbir BBS bio je 20,7±1,9 odnosno 18,4±1,3 za bolesnike koji su doživjeli odnosno nisu doživjeli pad. Otprilike jedna
trećina neuroloških bolesnika već je prije doživjela pad pa su ograničili svoje aktivnosti zbog straha od pada. Velika većina bolesnika imala je kronične bolesti i trajno su uzimali lijekove. Najvažniji čimbenici rizika za pad bili su poodmakla dob, strah od pada i poremećaj ravnoteže.
PDF
