Piratske stranke grade politiku na pitanjima upravljanja novim tehnologijama, uvjetima poslovanja, te razmjeni informacija i sadržaja u digitalnom okruženju.
Pomoću kritičke teorije medija i tehnologije kao teorijskog okvira prikazuje
se dijalektički odnos između (medijske) tehnologije i demokratskih promjena,
u kojem su nove medijske tehnologije samo ...omogućile organizaciju i razmjenu
informacija tijekom “Arapskog proljeća”, ali nisu bile njegovim uzrokom.
Na primjeru “Arapskog proljeća” potvrđena je negativna veza između razine
komunikacijskih tehnologija (novih medija) i razine prosvjeda, prema kojoj
veća razina dostupnosti novih medija vodi u nižu razinu prosvjeda. Ujedno je
uočena nejednaka mogućnost utjecanja novih medija na demokratske promjene,
tj. internetske društvene mreže imale su sporedniju ulogu u oblikovanju
medijskih vijesti od satelitske TV koja je u početnoj fazi “Arapskog proljeća”
u većoj mjeri omogućila akterima online civilnog društva da utječu na unutarnju
politiku svoje zemlje. Arapski novi mediji još ne mogu voditi demokratskim
promjenama ni objasniti njihove uzroke, već samo mijenjaju oblike
mobilizacije i organizacije socijalnih i političkih događanja.
Pokretač danas nije ručni rad, snaga pare i električne energije, nego informacije. Društveni i gospodarski života pogotovo, temelje se na formiranju, traženju i klasifikaciji podataka. Nove ...informacijske i komunikacijske tehnologije omogućuju čovjeku da svaki put, svugdje i na najjednostavniji način, bez obzira na to je li on ili ona na poslu ili se opuštanje, dođe do informacija. Web stranice, društvene mreže, QR i AR kodovi pomažu tvrtkama da ciljaju sve potencijalne kupce te ih uvjere u njihovu potrebu za ponuđenim proizvodima i uslugama. Ovaj opis se može primijeniti ne samo na financijska tržišta, nego i na "tržište religija". Jedan od rezultata vjerskog pluralizma, zajedno sa sekularizmom je širok raspon duhovnih ponuda i religiozno jasno definirana društva su u padu. Posebno vjerske udruge koje djeluju u sklopu informacijskog društva moraju aktivno pokušavati zadržati stare i pridobiti nove "mušterije". Osim toga, upute za širenje vjere, nazvane u kršćanskom kontekstu, evangelizacija, u pravilu, dolazi izravno od njihovih osnivača. U našem radu smo željeli opisati aktivnosti Katoličke crkve u korištenju novih medija. Tek nedavno Papin Twitter profil dobio je pažnju u medijskom svijetu. Zajedno s naporima Vatikana kako bi zadržali korak s vremenom, mi smo našu pozornost usmjerili na slične aktivnosti na nižim razinama (dijecezanska, samostanska ili župna), te navodimo nekoliko primjera iz Slovačke i nećemo izbjeći teološki koncept "evangelizacije digitalnog kontinenta ".
Tekst problematizira temu budućnosti medija polazeći sa stanovišta ideje o smrti medija i kraju medijske kulture kakvu danas poznajemo. Isprva se tema reprezentiranja smrti u medijima tretira kao ...osnova za kreiranje mnogobrojnih medijskih sadržaja, da bi se težište istraživanja, potom, s prikazivanja prizora smrti u medijima, postepeno prebacilo i fokusiralo na tzv. posthumnu medijsku komunikaciju. Usporedo s procesom transformiranja medijskih sadržaja njihovim preusmeravanjem na temu smrti i komunikacije sa svjetovima umrlih – što se pokazalo kao profitabilno – pojedini teoretičari medija, poput Virilija, na primjer, nagovještavaju i krah medijske slike, kao posljedice vođenja globalnih informatičkih ratova. To bi, ujedno, značilo i priliku za novi početak i posve drukčiju, novu medijsku paradigmu. Pritom, ovdje nije riječ o pukoj zamjeni starih i tzv. „primitivnih“ novim medijima, već o značajnoj, suštinskoj transformaciji. Mediji, naime, prema našem shvaćanju, ne umiru u smislu konačne smrti, već prelaze u dimenziju postojanja koja se nalazi negdje „između“, na samoj granici života i smrti. Ovakva transformacija medija, iz dimenzije života u smrt i natrag (ka budućnosti), analoški mišljeno, najsrodnija je budističkom pojmu i fenomenu „bardo“.
Novo određenje čovjeka u transhumanizmu kroz težnju za transcendiranjem prirodno – ljudskog prisutno je i u samoj umjetnosti transhumanizma koja koristi čovjekovo tijelo, nove medije, znanost i ...tehniku u stvaranju posthumane umjetničke slike čovjeka. Preoblikovanje ljudskog tijela s ciljem nadilaženja njegovih prirodnih mogućnosti postaje inspiracija i utočište umjetnika.
Stari atelijer umjetnika zamijenjen je »laboratorijem umjetnosti« koji koristi moć robotike, novih medija, i medicinske zahvate na tijelu čovjeka kao izražajna sredstva umjetnosti. Tijelo je shvaćeno kao medij u kojem se određeni podaci mogu mijenjati. Razlog ovih nastojanja umjetnici vide u propitivanju granica izdržljivosti vlastitog tijela, njegova poboljšanja, dematerijalizacije i izgradnje mnogostrukih identiteta u virtualnoj stvarnosti. Transhumanistička umjetnička slika svijeta u kojoj je prirodni čovjek zamijenjen »kiborškom skulpturom« pridonosi s jedne strane, etabliranju transhumane slike čovjeka u budućnosti, ali istovremeno ukazuje i na moguće implikacije transhumanističkog pristupa ljudskom tijelu. Vjerujemo u to, da se mogu, u ovo još dostatno vrijeme, otvoriti rasprave o etičnosti ovog pristupa.
Koliko novi (mas)mediji (osim negativne uloge koju imaju u globalnom koloniziranju svijeta) otvaraju vrata novim umjetničkim iskustvima i koliko su ta iskustva bitna upravo zbog umnažanja i ...umrežavanja posredstvom suvremenih tehnologija? Usporedbom odnosa tradicionalnih umjetnosti i starih medija s novim umjetnostima i novim medijima, tekst traga za biti umjetničkoga djela, onim istim različitoga kroz različita vremena uz različite tehnologije i uz različitu ulogu medija u posredovanju umjetničkog djela. O sudbini umjetnosti govori se iz sudbonosnog utjecaja masmedija na svakodnevicu, pa i na oblike umjetničkih praksi. O umjetničkoj praksi se govori kao o onom obliku slobodne ljudske djelatnosti koja, od prapovijesti, širi granice ljudskoga.
Nove medijske platforme su utjecale na praksu tradicionalnih medija u lokalnim sredinama. Novi mediji su stvorili nove mogućnosti za novinske organizacije da sudjeluju u jedinstvenom pripovijedanju ...iskustava i novoj praksi angažmana publike u globalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnim sredinama. Mnoga zbivanja su izazvala pitanja, kao što su: Hoće li nove medijske platforme zamijeniti tradicionalne medije? Ovaj rad temelji se na anketi studenata u Sloveniji o ulozi novih medija i istraživanju o korištenju novih medija u lokalnoj izbornoj kampanji u 2010. Empirijska analiza koja je podijeljena u dva dijela je temelj za zaključke. U prvom dijelu smo analizirali korištenje različitih medija kod mlađe generacije. U drugom dijelu analize dobivamo informacije o korištenju novih medija u kampanji kandidata na lokalnim izborima u općini Maribor. Empirijski podaci podržavaju hipotezu rada. Prvo, tradicionalni mediji zahtijevaju velike transformacije, ali ne mogu se zamijeniti potpuno novim medijima. U radu će se raspravljati o ulozi medija, osobito televizije kao glavnog tradicionalnog medija. Drugo, medijska publika vrednuje medije prema vjerodostojnosti i kvaliteti informacija. Prema rezultatima istraživanja među mladom generacijom i prema kratkim pregledom kampanje lokalnih izbora u radu se otvara rasprava o utjecaju tradicionalnih i novih medija.
Istraživanje današnjih web stranica i digitalne inicijative pokazuje da je tradicionalna televizijska praksa danas ugrađena u razne web i digitalne medijske inicijative lokalne medijske industrije. Budućnost zahtijeva uključivanje tradicionalnih medija u nove platforme, no glavna paradigma za profesionalne standarde treba ostati ista. Budućnost tradicionalnih i novih platformi ovisi o njihovoj sposobnosti da zadovolje vjerodostojnost i etičke standarde!
Hegemonija možemo ugrubo definirati kao ukupno polje praktične strategije dominantne snage, u pridobivanju pristanka ljudi pod njegovom vladavinom (Eagleton, 1996: 167). Autoritet nad podređenim ...klasama ovisi o pristanku, a ne o snazi. Dominantni klase hegemoniju iskazuju kroz ideologije, a mediji su jedno od područja kroz koje se postiže hegemonija. Teorija kultiviranja naglašava da televizija ima ulogu u konceptualizaciji društvene stvarnosti i percepcije svijeta kod ljudi. Na primjer, redovni gledatelji smatraju da je policija bitna za ovaj svijet. To sugerira da se hegemonija ostvaruje. U ovoj studiji,napravljeno je istraživanje o kultivirajućoj ulozi uz sudjelovanje studenata Prirodoslovnog fakulteta na Anadolu University, Eskisehir, Turska.Istraživanje je pokazalo da postoji kultivirajuća uloga televizije. Ovaj rezultat pokazuje da se hegemonija ostvaruje na studentima srodnih fakulteta. U zaključku,raspravlja se o pitanju da li je televizija stara ili nova tehnologija.
Premda se novi mediji često ističu kao značajan čimbenik u povećanju učinkovitosti učenja i nastave, jasno je da ta učinkovitost ne ovisi samo o mediju i njegovim tehničkim mogućnostima, već i o ...brojnim drugim čimbenicima u kompleksnom didaktičko-metodičkom aranžmanu. Stoga je i zadaća ovoga rada u tome da se na osnovi analize rezultata empirijskih istraživanja formuliraju važniji čimbenici za djelotvornu primjenu novih medija u učenju i nastavi.
