U suvremenom decentraliziranom društvu mnoštva, ‘novi mediji’ operiraju kao indeksni nomadski termin kojim ukazujemo na mnogostruke i različite prakse konstruiranja, izvođenja i konstituiranja ...procedura suvremenog življenja, odnosno scenu njegova ispisivanja. Uvođenjem termina ‘novomedijsko pismo’ nastojim identificirati dominantne mehanizme održavanja hegemonije: mitifikaciju i naturalizaciju, prevođenje i uključivanje, djelomičnu propustljivost itd. Pitanja o/oko opstanka umjetničkog djelovanja danas tako postaju pitanja njegove nečitkosti, a mjesta njegovog (ne)intencionalnog opiranja protokolima novomedijskog pisma svojevrsna prilika za potencijalno subverzivno djelovanje u kontekstu trenutnog, tehnološki visoko razvijenog društva i njegovih imperativa. Je li moguće temeljnim redefiniranjem statusa umjetnosti izvesti platformu koja će omogućiti kritičko djelovanje?
Autori u radu analiziraju metodološke, teorijske i praktične rezultate evaluacije medijske komunikacije u novom digitalnom i multimedijskom konvergentnom okruženju. Komunikološku empirijsku analizu ...izvode s aspekta utjecaja vizualnih komunikacija (prisutnost vizualnih elemenata i multimedijskih sadržaja) na empirijsku evaluaciju suvremene medijske komunikacije u teoriji i praksi odnosa s javnostima. Holističku teorijsku eksplikaciju izvode u kontekstu novih komunikoloških interdisciplinarnih spoznaja koje utječu na strukturiranje medijske javnosti (javnog mnijenja). Multikauzalnu pojavnost novih medija i društvenih mreža promatraju s aspekta empirijske evaluacije medijske komunikacije u kontekstu razvijanja nove pojedinačne komunikološke discipline odnosi s javnostima. U radu se sinkronijski i dijakronijski analiziraju paradigmatske teorijske i metodološke spoznaje za multikauzalno istraživanje i evaluaciju novih medija, društvenih mreža i vizualne komunikacije .U metodološkom dijelu rada autori navode temeljne metodološke prijepore i ograničenja konstatirajući nedostatak prisutnosti jedinstvenog metodološkog instrumentarija, usprkos evidentne potrebe poslovne zajednice za uspostavom integriranog metodološkog modela, za empirijsku evaluaciju medijske komunikacije. U istraživačkom segmentu rada konstatira se nedovoljna prisutnost evaluacije vizualnih elemenata komunikacijskih formi usprkos sve većem značenju vizualnosti u multimedijalnoj komunikaciji. Evaluacija medijske komunikacije i odnosa s javnostima u širem smislu je u fokusu interesa suvremene poslovne javnosti, znanstvene zajednice i profesionalnih institucija koje izučavaju i evaluiraju učinkovite profesionalne odnose s javnostima.
Rad se bavi ulogom i važnošću novih medija u životu Crkve, s posebnim naglaskom na novim mogućnostima evangelizacije, koje već godinama promiče i potiče Sveta Stolica. U tom kontekstu analizira ...kvantitativnu i kvalitativnu razinu uporabe novih medija u župama Zagrebačke nadbiskupije. Koristeći metodu analize sadržaja, autori otkrivaju da je svega 40% župa Zagrebačke nadbiskupije uopće prisutno na internetu. Kod aktivnih mrežnih stranica većina njih se ne ažurira, a 26% ih ne sadržava nikakav oblik vijesti iz župe ili nadbiskupije. Mogućnost interakcije sa zajednicom, kao jedna od najvećih prednosti digitalne komunikacije, nije prepoznata. Čak 65% mrežnih stranica ne nudi nikakve mogućnosti za interakciju s posjetiteljima, a gotovo 80% svih župa Zagrebačke nadbiskupije nije prisutno ni na najvećoj društvenoj mreži Facebooku. Dok su na većini mrežnih stranica osnovni podaci o župi i njezinim aktivnostima dostupni, prisutnost evangelizacijskih i formacijskih sadržaja na mrežnim stranicama župa Zagrebačke nadbiskupije je minimalna. Autori zaključuju da se nedovoljno koriste goleme mogućnosti evangelizacije koje omogućavaju novi mediji, te da će biti nužno pojačati proaktivnost u online svijetu kako bi Crkva pratila suvremene komunikacijske trendove i navike ljudi.
Iako je online izdanje Vjesnika pokrenuto u listopadu 1998. bilo među prvim izdanjima novina na internetu u Hrvatskoj, nakon nekoliko godina zbog tehnološkog zaostajanja izgubilo je na aktualnosti. ...Dok su konkurentski portali više puta mijenjali i dizajn i sadržaj te težili objavama u realnom vremenu, Vjesnik online je zbog statičnosti počeo gubiti utrku na tržištu novih medija. Proces revitalizacije, sadržajnih promjena i redizajna onlinea pokrenut je krajem 2007. godine, a novi moderni news portal pojavio se na tržištu 13. ožujka 2011. Podaci govore da su promjene već nakon osam mjeseci rezultirale udvostručenjem posjeta jedinstvenih korisnika kao i znatnim povećanjem vremena koje korisnici provedu na portalu. Uredništvo ima za cilj u doglednoj budućnosti portal pretvoriti u opinion makera hrvatske političke, gospodarske, kulturne i znanstvene scene.
ljenih
na novinskim web stranicama i vjerodostojnosti informacija u tradicionalnim
medijima, iako je dokaza u ovom trenutku malo. Glavni cilj je rada potvrditi
je li širenje i porast broja novinskih ...web stranica donijelo promjenu u novinarskoj
percepciji vjerodostojnosti medija. Autorice predstavljaju rezultate ankete provedene
na slučajnom uzorku od 106 novinara u Sloveniji, kojom se tražilo da ocijene
vjerodostojnost različitih tipova medija, objasne razloge za ocjenjivanje određenog
medija kao vjerodostojnijeg te opišu svoje kriterije za ocjenjivanje vjerodostojnosti.
Ključno saznanje ove ankete jest da većina novinara i dalje vjeruje kako su
tradicionalni mediji najvjerodostojniji čime zadržavaju konzervativno stajalište u pitanju novinarske vjerodostojnosti i njenog mjerila. Negativna prosudba novinskih
web stranica može djelomice biti rezultat želje da se obrani i utvrdi autoritet
vlastite profesije. Može se također pripisati slabo razvijenoj online medijskoj sceni
u Sloveniji, gdje online mediji pretežito djeluju kao produžetak tradicionalnih medija.
Uz to, može djelomice biti i rezultat negativne procijene i nezadovoljstva novinara
vlastitim poslom. No, unatoč tim rezultatima, neki novinari smatraju novinske
web stranice dragocjenima jer nude brze informacije koje su neprekidno
provjeravane od strane zajednice medijskih korisnika.
U članku se ističe utjecaj tradicionalnih i modernih, starih i novih medija na učenje, i kao način utjecaja i kao sadržaj u oblikovanju osobne kulture (posebno naglašavajući tzv. "digitalnu ...kulturu"). Na kraju se ukazuje na neke perspektive i odgojne prijedloge.
Autori su uvjereni da tehnologija nije samo olakšala ili "tehnički" otežala procese učenja, nego je, barem djelomično, doprinijela i doprinosi stvaranju novog viđenja života i čovjeka i, u skladu s tim, stvorila različite kulturalne osjetljivosti. Štoviše, malo se pomalo nameće ideja da utječe, možda i na prvome mjestu, na međusobne i skupne odnose, a zatim i na razinu ustroja, ekonomsko-političke moći, društvenog pristanka i općeg razvoja. U tome bi smislu predstavljala izazov za društveni sustav odgoja
Rad promatra transformaciju centralističkih prema distributivnim medijima. U sklopu medijske teorije postavlja se pitanje mogućnosti artikuliranja politike medija s obzirom na utopijske ideje s ...početka devedesetih i pesimističke slutnje koje dominiraju od kraja devedesetih do danas. Specifičan medijski fenomen – p2p razmjena Severinine amaterske pornografske snimke krajem 2004. godine predstavlja simbolični početak hrvatske diskurzivne re-definicije medija. Um-jesto sadržajem, rad se bavi strukturom medijskih događaja na Mreži koji upo-zoravaju kako je došlo do promjene paradigme, pogotovu u sferi distribucije sadržaja. Rad predlaže kulturalno-materijalnu analizu kao metodološki okvir za razumijevanje društvenih promjena povezanih s promjenama medijskih struktura. Time se rad suprotstavlja tehnodeterminističkim interpretacijama (novih) medija kao transformatora društva.
Članak je napisan u povodu proslave stote obljetnice osnutka teološkoga časopisa Bogoslovska smotra na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakana je priloga u bitnim crtama ...prikazati sadašnji medijski trenutak u kojemu se teološki časopisi nalaze, njihovu ulogu u novijoj povijesti teoloških učilišta, vrste i osnivanje teoloških časopisa te na kraju ukazati na neke konkretne zadaće u svrhu unaprjeđenja te vrste periodike. Pritom se pokazuje da je pojava novih elektroničkih medija i nastanak današnje medijske kulture pravi izazov za tiskane publikacije. Polazeći od iskonske uloge znanstvenih teoloških časopisa u užem smislu, nameće se zaključak da su oni i danas neophodni teološkim učilištima i akademskoj teologiji kao mjesta razmjene mišljenja i stavova, prosudbe i istraživanja sadržaja vjere te dijaloga s drugim područjima ljudskoga znanja. Veći dio hrvatske teološke periodike mlađega je datuma, nastao u drugoj polovici prošloga stoljeća što je odraz činjenice da su se tek u novije vrijeme ostvarili povoljni crkveni i društveni uvjeti za snažan uspon znanstvene teologije.
Polazeći od Austinove teorije govornih akata i razlike koja se na metajezičkom nivou uspostavlja između dve vrste iskaza: performativa i konstativa, autori sa stanovišta filozofije medija iznose stav ...da je u digitalnom univerzumu, gdje se jezički i svaki drugi izraz medijski transponira, svaka interakcija, ustvari, performativna, pošto i doslovno, kao medijska tvorevina ne može imati podmet u stvarnosti. Krenuvši sa stanovišta da je osnova digitaliziranja, odnosno radnji i postupaka koje ga interakcijom potvrđuju, isključivo ekonomske prirode, pa je, stoga, dakle, cjelokupni digitalni prostor vezan za vladajuću kapitalističku društveno-ekonomsku paradigmu, autori postavljaju pitanje je li u tom smislu dovoljno tvrditi da performativnost digitalnih uređaja i algoritamsko organiziranje predstavljaju nužan i dovoljan uvjet za sveukupnu digitalnu performativnost, bez razlike? Odnosno, ukoliko bi se sve interakcije u digitalnom svijetu svele isključvio na logičke identitetske operacije, ne bi postojao „simbolički višak“ koji jezik čini jezikom, a umjetnost umjetnošću, neovisno od njihove materijalne osnove. U tekstu se zaključuje da digitalna kultura uspostavlja jednu novu distopijsku liniju kulturalnog razvoja koja na planu performativnosti svoju manifestaciju dobija u digitalnim izvođenjima. Riječ je o obliku koji ishodište pronalazi u naročitoj softverskoj kulturi kao antikulturnoj devijaciji digitalne kulture. Digitalna izvođenja, na tom nivou promatrano, u tekstu su shvaćena kao ne-izvođenja ili entiteti koji postoje tek u svojoj povezanosti sa izvođenjima, koja, opet, nikada ne mogu postati.
Članak se bavi pitanjem političke participacije u mrežnom društvu. Ispituje kako novi oblici javne komunikacije omogućene komunikacijom posredovanom ICT-om (osobito novi mediji), kao i virtualna ...socijalizacija i nove društvene strukture (osobito društvene mreže), koje iz toga proizlaze, utječu na političko sudjelovanje, posebice utjecaj građana na vladu i političke procesi donošenja odluka. Analiza ovih odnosa pokazuje da promjene koje donosi ICT, kako u društvenoj strukturi tako iu području javnog komuniciranja podjednako, te širenje prostora političkih sloboda i političkog komuniciranja, same po sebi ne povećavaju političku participaciju. Određena je prvenstveno tehnološkim zahtjevima, a zatim i sociostrukturnim i sociokulturnim čimbenicima, kao endogenim svojstvima pojedinih društava koja bitno određuju njihovu ukupnu društvenu i političku dinamiku. U tom smislu, stupanj razvoja virtualne sfere, brojnost i raznolikost društvenih mreža i novih medija, ne mogu se sami po sebi smatrati nezavisnim varijablama, niti se mogu promatrati izvan specifičnog društvenog konteksta. To je posebno vidljivo u tranzicijskim društvima u kojima su specifični (nerazvijeni) sociostrukturni i sociokulturni čimbenici ključna prepreka razvoju političke participacije, a time i demokracije.
PDF