Ovaj se članak bavi ispitivanjem pravnih problema koji se javljaju u slučaju predaje tereta bez predočenja teretnice. Glavna je pažnja usmjerena na neka azijska prava, s poredbenim prikazom pristupa ...istim problemima u nekim od kontinentalnih i anglosaksonskih jurisdikcija na Zapadu. Prije analize sudske prakse, u uvodnom dijelu, članak se bavi nekim teorijskim pitanjima u odnosu na problem predaje tereta bez teretnice. Obrađeno je više pitanja: Može li prijevoznik predati teret vlasniku tereta koji nije u posjedu terretnice ? Koja je osnova odgovornosti prijevoznika za predaju tereta bez teretnice : ugovorna ili izvanugovorna ?Treba li prijevoznik prtedati teret imatelju jedne teretnice ili je potrebno predočiti sve primjerke teretnice ? Je li agent brodara odgovoran za predaju ako izvrši predaju tereta bez teretnice ? Treba li prijevoznik postupiti prema nalogu naručitelja prijevoza da preda teret bez teretnice ? Treba li prijevoznik zahtijevati predočenje teretnice na ime ? Može li prijevoznik predati teret u zamjenu za garanciju primatelja ? Cilj ovoga članka je pokušaj pronalaženja odgovora na pitanje zašto jedan tako stari problem, kao što je predaja tereta bez teretnice, još uvijek izaziva tolike probleme u praksi, te kako ti problemi mogu biti rješavani.
Provider: - Institution: University of Rijeka. FACULTY OF LAW. Department of Maritime and Transport Law. Chair of Maritime and Transportation Law. - Data provided by Europeana Collections- U ovoj se ...doktorskoj disertaciji raspravlja o svim relevantnim aspektima ugovora o zakupu broda kao jednog od načina iskorištavanja pomorskih brodova. Proučavaju se svi pravni izvori zakupa broda, kako zakonski, tako i autonomni. U analizi zakonskih pravnih izvora o zakupu broda opširno se proučavaju odredbe hrvatskog Pomorskog zakonika. Također se problematizira i primjena odredbi Zakona o obveznim odnosima o zakupu i općenito pravila obveznog prava za sva pravna pitanja iz ugovornog odnosa zakupa broda za koja ne postoji specifična odredba Pomorskog zakonika. Komparativno se analiziraju i pravni propisi zakupa broda poredbenog prava: talijanskog Plovidbenog zakonika (Codice della navigazione), francuskog Zakona o brodarskim ugovorima i pomorskom prijevozu (Loi n°66-420 sur les contrats d'affrètement et de transport maritimes) i Uredbe o brodarskim ugovorima i pomorskom prijevozu (Decret n°66-1078 sur les contrats d'affrètement et de transport maritimes), norveškog Pomorskog zakonika (Sjoloven), te se ukazuje na specifičnosti pravnog uređenja zakupa broda unutar common law-a. Osim zakonskih pravnih izvora, naglašava se važnost autonomnog pravnog izvora zakupa broda, posebno ugovora između stranaka, pri čemu se polazi od prakse i uobičajene primjene standardnih ugovornih obrazaca kod ugovaranja zakupa broda. Istaknuta je potreba utvrđivanja sadržaja standardnog ugovornog obrasca o zakupu broda, BIMCO Standard Bareboat Charter, kodnog naziva: BARECON 2001.
Uz zakonske i autonomne pravne izvore, posebna pozornost posvećuje se hrvatskoj sudskoj praksi u dijelu disertacije posvećenom ugovoru o zakupu broda u hrvatskom pravu, zatim stranoj sudskoj praksi, napose engleskih i američkih sudova, u dijelu koji pomno analizira standardni obrazac BARECON 2001. Presude ostalih stranih sudova obuhvaćene su u zadnjem poglavlju, u kojem se poredbeno prikazuju odredbe o zakupu broda. Kao važan izvor prava razmatra se stajalište relevantne domaće i strane pravnoznanstvene teorije, napose one na engleskom i talijanskom jeziku.
Disertacija je podijeljena u pet poglavlja. U prvom poglavlju, uz isticanje važnosti materije ugovora o iskorištavanju pomorskih brodova, posebna se pozornost posvećuje sistematizaciji ugovora o iskorištavanju pomorskih brodova sa stajališta hrvatskog i poredbenog prava. Ukazuje se na različitost sistematizacije ugovora o iskorištavanju pomorskih brodova u izabranim nacionalnim pravnim sustavima. U okviru prvog poglavlja, u pregledu stanja doktorske disertacije, opisuju se problemi disertacije – praktični i teorijski problem – te naglašava teorijska važnost teorijskog problema. Prikazuju se dosadašnja istraživanja kroz analizu i ocjenu domaće i strane pravnoznanstvene literature. Iznose se svrha
i ciljevi te hipoteze istraživanja, znanstvene metode korištene u disertaciji te naposljetku očekivani znanstveni doprinos.
Ugovor o zakupu broda u hrvatskom pravu središnja je tema drugog poglavlja disertacije. U uvodnom se dijelu navode najvažniji pravni izvori ugovora o zakupu broda i hijerarhijski redoslijed njihove primjene u hrvatskom pravnom sustavu, a potom se određuje pojam ugovora o zakupu broda i definiraju ugovorne stranke. Ukazuje se na neujednačenost pravne terminologije u pogledu naziva ugovornih stranaka iz zakupa broda; naime, terminologija Pomorskog zakonika nije usklađena s pojmovima Zakona o obveznim odnosima. Posebna pozornost posvećuje se bitnim sastojcima ugovora i obliku ugovora o zakupu broda te posljedicama nepridržavanja propisanog oblika. Naglašavaju se razlozi zbog kojih je činjenica o sklopljenom ugovora o zakupu broda evidentirana u upisniku brodova. Pojedinačno se analiziraju prava i obveze obiju ugovornih stranaka te se u svrhu urednog ispunjenja ugovora upućuje na specifične podobveze odnosno sastavnice glavnih obveza. Posebna pozornost posvećena je obvezi plaćanja zakupnine koja uključuje vrijeme i mjesto plaćanja, obvezu plaćanja nastupom okolnosti koje sprječavaju iskorištavanje broda te pravne posljedice neplaćanja ili kašnjenja plaćanja zakupnine. Analiziraju se odredbe hrvatskih pravnih izvora posvećene položaju posade zakupljenog broda. U domeni odgovornosti obuhvaćeni su svi aspekti ugovorne odgovornosti svake stranke. Utvrđuju se i slučajevi odgovornosti za izvanugovorne obveze koje mogu nastati za trajanja zakupa broda. Ističe se potreba podrobne analize odgovornosti za izvanugovorne obveze, budući da činjenica prepuštanja broda drugoj stranci na uporabu ne znači oslobođenje odgovornosti za štete koje bi brod prouzročio. Također se problematiziraju prestanak ugovora, zastara tražbina iz ugovora, mjerodavno pravo za ugovor o zakupu broda te uvjeti podzakupa. Naposlijetku, komparativno se analizira ugovor o zakupu broda i brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod, te utvrđuju sličnosti i razlike ovih ugovora.
Treće poglavlje posvećeno je analizi i tumačenju odredbi standardnog ugovornog obrasca o zakupu broda BARECON 2001, koje je najvećim dijelom posvećeno analizi drugog odnosno središnjeg dijela obrasca. Analiza se sastoji od nekoliko tematski podijeljenih odjeljaka, koje osim uvodnih i završnih odredbi obuhvaćaju odjeljak vezan uz uporabu broda i izvršenje ugovora o zakupu. Utvrđuju se najvažnija prava i obveze ugovornih stranaka prema obrascu BARECON 2001 (predaja broda, otkaz ugovora zbog zakašnjenja predaje broda, zakupnina i vraćanje broda). Potom se utvrđuju sva ostala prava i obveze ugovornih stranaka vezane uz uporabu i izvršenje ugovora (reguliranje troškova pregleda broda te pogonskog goriva i zaliha pri predaji i vraćanju broda, pravo nadzora broda, ograničenje uporabe broda,
održavanje i obavljanje radova na brodu, osiguranje kod ugovora o zakupu broda, kao i posebno utvrđivanje pojma ratnog rizika, založno pravo, obeštećenje, ostvarenje prava na nagradu za spašavanje i doprinos u zajedničkoj havariji, uklanjanje podrtina, uvjeti prijenosa prava iz ugovora o zakupu na trećeg (posebno uvjeti davanja broda u podzakup), bankarska garancija, rekvizicija/stjecanje, plaćanje provizije agentu posredniku i na koncu prestanak ugovora prije proteka roka trajanja ugovora). U analizi obrasca BARECON 2001 zastupljeni su i odjeljci o zakupu novogradnje, zakupu uz opciju kupnje broda i upisa broda u zakupu u zakupovni upisnik. U analizi odredbi obrasca BARECON 2001 navode se primjeri rješenja sudske prakse istraživanjem prikupljenih presuda stranih sudova. Odredbe se također analiziraju u odnosu na prethodni obrazac BARECON 89, osvrćući se poglavito na one koje su različite ili predstavljaju novost u obrascu BARECON 2001. Kritički se osvrće na one odredbe za koje se smatra da mogu izazvati različita pravna tumačenja te se nastoji predložiti moguća rješenja. Poglavito se ističe nedostatak jasnog određenja pravnih pitanja odgovornosti za izvanugovorne obveze stranaka u obrascu BARECON 2001 te se uočava potreba za većim brojem sadržajnih, stilskih ili jezičnih izmjena i dopuna nekoliko odredbi obrasca. Također se daje osvrt na međunarodne pomorske konvencije i klauzule koje se odnose na prava, obveze i odgovornost sudionika u pomorskom prometu.
U četvrtom poglavlju disertacije analizira se pravno uređenje zakupa broda u poredbenom pravu. Polazi se od rješenja talijanskog i francuskog prava kao primjera pravnog uređenja zakupa broda kontinentalnog pravnog sustava te rješenja engleske i američke sudske prakse kao primjera rješenja common law-a. Analizom odredbi o zakupu broda izabranih poredbenih prava definirani su pojam, vrste, oblik, prava, obveze i odgovornost stranaka ugovora o zakupu broda. Obuhvaćena su i ostala pravna pitanja zakupa broda, kao npr. prestanak ugovora te uvjeti produženja ugovora. Na kraju se, u zaključnim razmatranjima, prikazuju sličnosti i razlike pravnog uređenja zakupa broda izabranih prava i usporedba s odredbama o zakupu broda u hrvatskom pravu, kao i odredbama obrasca BARECON 2001.
Na kraju disertacije iznose se zaključci o kvaliteti pravnog uređenje zakupa broda sa stajališta hrvatskog zakonodavnog okvira, odredbi standardnog ugovornog obrasca BARECON 2001 i poredbenopravna analiza zakonskih odredbi koje uređuju zakup broda. Predlažu se mjere potrebne za njegovu daljnju nadogradnju unutar zakonskog okvira i standardnog ugovornog obrasca i daju odgovori na postavljene hipoteze.
Ključne riječi: ugovor o zakupu broda, standardni ugovorni obrasci, Pomorski zakonik, Zakon o obveznim odnosima, BARECON 2001, BARECON 89, poredbeno pravo, prava, obveze i odgovornost ugovornih stranaka- This doctoral dissertation discusses all relevant aspects of the bareboat charter contract as one of the ways to employ sea-going vessels. All bareboat charter legal sources, both regulatory and autonomous, are examined. In the analysis of legal sources on bareboat charter, the provisions of the Croatian Maritime Code have been studied in detail. The application of the provisions of the Civil Obligations Act regarding the charter and the rules of the obligation law in general for all legal matters arising from the bareboat charter contractual relationship, for which there is no specific provision of the Maritime Code, were also problematized. Legal regulations for bareboat charter were comparatively analysed: Italian Maritime Code (Codice della navigazione), French Act on Bareboat Charter Contracts and Maritime Transport (Loi n° 66-420 sur les contrats d’affrètement et de transport maritimes) and the Ordinance on Charters and Maritime Transport (Decret n°66-1078 sur les contrats d’affrètement et de transport maritimes), Norwegian Maritime Code (Sjoleven), and the specific features of the legal regulation of bareboat charter within the common law were pointed out. In addition to the regulatory legal sources, the importance of autonomous legal sources for bareboat charter was emphasised, es
Cilj je ovoga rada utvrditi na koji način pravna pravila Europske unije utječu na hrvatski sustav upravnog prava. U radu se najprije razmatraju opća pitanja utjecaja prava Unije na nacionalni pravni ...sustav države članice. Analizira se nadređeni položaj prava Unije nacionalnom pravnome sustavu kao preduvjet provedbe jedinstvenih pravnih ciljeva i vrijednosti u Uniji. Ujedno se analizira izravni pravni učinak prava Unije i neposredna primjena pravila Unije u pravnom sustavu države članice, a koja posebno dolazi do izražaja u području upravnog prava. Posebna pozornost posvećuje se općim načelima prava utvrđenima sudskom praksom Suda Europske unije i njihovom utjecaju na upravnopravni sustav Republike Hrvatske. U tu svrhu razmatra se uloga Suda Europske unije kao kreatora pravnih pravila koja proizlaze iz sudske prakse. U radu se daje prikaz kako stavovi Suda Europske unije izraženi u njegovim odlukama utječu na opće normiranje u državama članicama te kako oni mogu poslužiti u popunjavanju pravnih praznina u nacionalnom zakonodavstvu. Konačno, ukazuje se i na koji način sudska praksa Suda Europske unije utječe na tumačenje i primjenu pravnih pravila domaćega pravnog sustava. Slijedom toga, zaključuje se na koji način sudska praksa Suda Europske unije utječe na javnopravna tijela koja u radu, pored materijalnih i postupovnih pravila hrvatskoga pravnog sustava, u obzir moraju uzimati i pravila Europske unije, ali i na tijela sa zakonodavnim ovlastima, koja ova pravila također trebaju uzeti u obzir pri općem normiranju pravnih instituta upravnoga prava.
Autori u radu razmatraju problematiku zlouporabe anaboličkih steroida s kaznenopravnog stajališta. Riječ je o pripravcima koji se koriste u sportu, kao oblik dopinga, ali sve više i izvan sporta, u ...cilju postizanja atraktivnijeg izgleda. U radu se najprije određuje pojam anaboličkih steroida te njihov učinak na tijelo korisnika. Potom se iznose procjene o učestalosti njihovog korištenja (kako u sportu kao oblik dopinga, tako i izvan njega) te uobičajeni načini njihovog pribavljanja u cilju određivanja kruga mogućih osoba koje mogu sudjelovati u postupku proizvodnje, prodaje ili drugih oblika pribavljanja steroida, te čiju je moguću kaznenu odgovornost stoga potrebno razmotriti. Slijedi kratak poredbenopravni pregled u kojem je iznesen prikaz kaznenopravnih odredbi u vezi s anaboličkim steroidima u Sjedinjenim Američkim Državama te Engleskoj. Središnji dio rada čini prikaz hrvatskog prava de lege lata, tj. razmatranje mogućnosti primjene određenih inkriminacija iz Kaznenog zakona na navedena ponašanja te upućivanje određenih prijedloga de lege ferenda.
Glavne teme ovog članka su dva fenomena koja igraju važnu ulogu u (modernom) visokom obrazovanju: odgovornost i povjerenje. Autor tvrdi da ne bismo smjeli provoditi bilo koji oblik odgovornosti nego ...samo inteligentnu odgovornost. Cilj je rada doprinijeti znanju o inteligentnoj odgovornosti. U tom okviru autor nastoji rasvijetliti ključnu važnost povjerenja za kultiviranje inteligentne odgovornosti, »dijalektiku« između povjerenja i odgovornosti, te važnost ispravnog razumijevanja sveučilišta. On tvrdi da je povjerenje u nastavnike i vjera u obrazovne institucije nužan uvjet njihova ispravnog funkcioniranja. Ova vjera zahtijeva da obrazovne institucije shvaćamo kao paradigme. Autor zaključuje da je primjena ne-inteligentne odgovornosti u obrazovanju važan čimbenik razvoja ekonomističkog modela obrazovanja koji je nekompatibilan s personalističkom vizijom obrazovanja i društva u cjelini. Stoga bismo trebali odbaciti njegovu primjenu.
Počevši od Agambenova pojma geste tumačenog kao “komunikacija komunikabilnosti”
i odnosa geste s politikom, a kroz paralele Agamben-Debord,
iskušava se mogućnost “učitavanja” Debordovih ideja u ...Držićevu prološku
heterotopiju “Dunda Maroja”. Time se istovremeno iskušava i mogućnost
konstruiranja kulturalne kritike na podlozi izvedbeno-teorijskog uvida u
izvedbe društva koje se strukturiraju kao činovi u drami; od krize preko kulminacije
do raspleta i natrag. Sintagma “kazalište srama” argumentira se iz teze
da ono u spektakuliziranom društvu putem lažnog identitetnog svjedočenja
arhivira sram. Radom se sugerira da je sučeljenje s onim Drugim u sebi – a
kroz nemoć medijskog svjedočenja identiteta – zapravo agambenovsko izmicanje
istine svjedočenja iz nadležnosti arhiva.
Rad je posvećen analizi pretpostavki i opsega odgovornosti odvjetnika za štetu nastalu zbog povrede obveze pružanja savjeta, mišljenja i informacija. Riječ je o jednom segmentu općeg instituta ...odštetne odgovornosti odvjetnika kao pripadnika tzv. intelektualnih profesija. Osobitosti ove odgovornosti analizirane su u kontekstu utvrđivanja pravne osnove odgovornosti odvjetnika uopće, pa tako i za ovu posebnu povredu njegove dužnosti. Isto tako, analiziran je sadržaj obveza na davanje mišljenja, savjeta i informacije, odnosno moguće povrede takve obveze. No, za definiranje mogućnosti i opsega ove odgovornosti svakako je najznačajnije utvrditi sadržaj standarda dužne pažnje odvjetnika. Posebna je pozornost u radu, zbog kontroverznosti problematike, posvećena uvjetima i granicama odgovornosti odvjetnika za savjet i mišljenje u slučaju kada je šteta nastala trećim osobama, a ne stranci.
Čovjek je, zadirući u sva osnovna zbivanja, koja se odvijaju u biosferi, postao jedan od najvažnijih ekoloških čimbenika. Mijenjajući prirodu, izaziva u njoj promjene koje posredno i neposredno ...djeluju i na njega samoga. Njegovo je djelovanje najčešće bez poštivanja ritma zbivanja u prirodi, neuskla|eno s njom, uništavajuće za život, ekosustave i biosferu u cijelosti. Razvoj tehnike i tehnologije postavio je pred čovjeka važno pitanje kako obraniti prirodu i sebe samoga od negativnih posljedica tehničkog i tehnološkog napretka.
Ljudsko djelovanje redovito ovisi o »biti« čovjeka, a ne samo »činiti« ili »imati«. Nijedna akcija neće donijeti trajan uspjeh bez etičke svijesti i savijesti, stoga je uzaludno tražiti rješenja samo izvan moralne sfere. Čovjek je odgovoran i za sva nerazumna bića na zemlji, mora živjeti i djelovati u skladu s prirodom i njeznim zakonima, nema moralno pravo učiniti sve ono što mu je fizički moguće, a profit ne može biti jedini cilj gospodarstva.
Ne samo da naš, i budući naraštaji imaju pravo na život, mi im ga ne smijemo uskratiti. O tim obvezama moraju brinuti sve države, sva društva i sva zakonodavstva (nacionalna i internacio¬nalna).
Sve što je izloženo u ovom referatu potkrijepljeno je stavovima u publiciranim tekstovima drugih autora i u nekim mojima, a odraz su osobnog razmišljanja i opredjeljenja o izloženim problemima.
U tekstu se analizira uloga Alberta Schweitzera u anti-nuklearnom pokretu tijekom 1950-ih i 1960-ih godina. Suočen s do tada nezamislivom prijetnjom nuklearnog razaranja, Schweitzer se pridružuje ...uglednim znanstvenicima u osvještavanju javnosti o nužnosti zabrane nuklearnih testiranja. Nazor sumiran u konceptu strahopoštovanja prema životu Schweitzer aplicira na pitanje od globalne važnosti, inzistirajući pritom na individualnoj odgovornosti svakog pojedinca za sadašnje i buduće generacije. Njegov doprinos anti-nuklearnom pokretu osvjetljava i presudnu ulogu pokreta na formiranje područja bioetike. Zaključno se pod tim vidom upućuje na potrebu redefiniranja ishodišta bioetike.
Članak istražuje kompleksan odnos između teorije, istraživanja i stvarne
institucionalne prakse na planu okoliša. Osnovna pretpostavka ukazuje
da brojna empirijska znanstvena istraživanja treba ...dovesti u vezu s
plodnim teorijskim generalizacijama koje bi omogućile kontinuirano
propitivanje službenih definicija održivosti i održivog razvoja kao glavnih
konceptualnih ograničenja postojećeg društvenog poretka u nastojanjima
da riješi probleme koje sam proizvodi. To znači da bi se moguće “ekološko
društvo” moglo dosegnuti jedino radikalnom društvenom promjenom – i
ta tema treba stajati kao podsjetnik u mnoštvu ekološki senzibiliziranih
istraživanja i institucionalnih programa.
