Svrha predmetnog istraživanja jest razvijanje mjerne ljestvice za procjenu razine implementacije koncepcije društvene odgovornosti u donošenju marketinških odluka u skladu s paradigmom marketinga ...kvalitete života. Oblikovana je nova ljestvica "Društveno odgovornih marketinških odluka" i analizirana je njezina sadržajna valjanost, pouzdanost i dimenzionalnost. Ljestvica je testirana na uzorku najuspješnijih hrvatskih poduzeća. Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da ona posjeduje zadovoljavajuće psihometrijske osobine, ali da ju je moguće usavršiti generiranjem novih tvrdnji i testiranjem na većem broju uzoraka.
U zadnja dva desetljeća glavnu opasnost po međunarodni mir i sigurnost predstavljaju tzv. „asimetrične“ prijetnje kao što su globalni terorizam i organizirani kriminal, proliferacija oružja za ...masovno uništenje, nekontrolirane migracije i nestabilnosti koje pretežito izazivaju „neuspjele“ i „odmetnute“ države. Ti tipovi prijetnji generirali su novu paradigmu sigurnosti unutar koje se velika važnost pridaje humanitarnim, socijalnim, ekonomskim i ekološkim dimenzijama sigurnosti, s naglaskom na potrebu zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda. Ideja ljudske sigurnosti smjestila je pojedinca, a ne državu, u središte sigurnosne politike, što je rezultiralo značajnim obratom u razmišljanju o odnosu između suverenosti države i ljudskih prava. Značenje državne suverenosti je promijenjeno i više se ne promatra samo sa stanovišta prava države već i njezinih dužnosti, kako prema međunarodnoj zajednici tako i prema njezinim građanima. Poštivanje suverenosti države danas sve više ovisi o njezinoj spremnosti da poštuje temeljna prava i slobode svojih građana. Ove promjene u značenju suverenosti odvijale su se paralelno s promjenama u politici i institucionalnom kontekstu humanitarnog intervencionizma, što se očitovalo i u sve većoj spremnosti međunarodne zajednice da poduzme sve potrebne radnje, uključujući i primjenu sile, protiv država koje generiraju nasilje, izazivaju humanitarne krize i ugrožavaju regionalnu i globalnu sigurnost.
Krajem 20. stoljeća, kombinacija humanitarnih i strateških imperativa vodila je razvijanju integriranog pristupa operacijama izgradnje i očuvanja mira i povezivanju instrumenata sigurnosnih, humanitarnih i razvojnih politika unutar modela „humanitarnih vojnih intervencija“. Nakon analize ciljeva, zadaća i prakse humanitarnih intervencija, autori zaključuju da, unatoč brojnim opravdanim prigovorima, humanitarne intervencije predstavljaju trenutno najbolje sredstvo zaustavljanja sukoba i okončanja zločina nad civilima koje stoji na raspolaganju međunarodnoj zajednici. Imperativ zaštite ljudskih prava opravdava upotrebu sile i kršenje načela državne suverenosti, iako samo pod jasno definiranim uvjetima i u situacijama gdje se odvijaju zločini koji krše temeljne principe čovječnosti i zajedničke moralnosti.
U radu se obrađuje pitanje odgovornosti Republike Hrvatske za štetu prouzročenu terorističkim aktom i daje pregled međunarodnih dokumenata i rješenja u poredbenom pravu i pravu Europske unije, koja ...pitanje naknade štete žrtvama nasilja ne izdvajaju kao poseban slučaj odgovornosti države za štetu. Daje se pregled osnovnih pitanja obuhvaćenih sustavima državnih naknada žrtvama nasilja u članicama Europske unije i naglašavaju problemi koji iz njihovih različitosti proizlaze. Upozorava se na nedostatke trenutno važećeg uređenja u Republici Hrvatskoj i na potrebu usklađenja s pravom Europske unije.
Rad razmatra ključne aspekte poslovne etike koja je u današnjem globalnom svijetu postala nezamjenjiv dio poslovne prakse i preduvjet ostvarenja uspješnosti poslovanja ne samo u kratkom, već i dugom ...roku. Poslovna etika dobiva strateški značaj jer u organizaciji stvara sustav upravljanja utemeljen na etičkim principima koji omogućuje organizaciji da kvalitetno odgovori na zahtjeve svih interesnih skupina – kupaca, zaposlenih, dioničara, ali i onih interesnih skupina koje su indirektno vezane uz organizaciju – društvena zajednica i okoliš, odnosno društvo u cjelini. Uspješne će biti upravo one organizacije koje ne odvajaju etičnost od profitabilnosti već ih uspješno usklađuju u svom poslovanju. Ujedno kroz rad se razmatra i kako donijeti etičnu odluku, koji elementi utječu na etično odlučivanje, te kako organizacije danas nastoje ukomponirati poslovnu etiku u svoj sustav poslovanja, preko uspostave etičkih kodeksa, do aktivnog društveno odgovornog ponašanja.
Rad identificira pozitivne i obrazovne efekte na implementaciju korporativne društvene odgovornosti (CSR) kroz project “Re.think”, kao rezultata suradnje između slovenske akademske institucije, ...Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani i međunarodne kompanije mobilne komunikacije Si.mobil. CSR je dobio na značaju kroz posljednje desetljeće kako unutar akademske zajednice tako i među stručnjacima poslovnog okruženja. Ovaj rad pruža prikladnu kombinaciju značajnih faktora, metoda i tehnika za jačanje svijesti o CSR-u. Korištene su kvalitativne i kvantitativne metode u triangulaciji rezultata istraživanja Faktorskom analizom glavne osi i tehnikama višestruke regresije interpretirano je sedam identificiranih faktora kao grupe indikatora koji potiču razvoj CSR-a u Sloveniji. Rezultati ukazuju da implementacija CSR aktivnosti pojačava kreiranje imidža društveno odgovorne organizacije.
Konvencija o pravima djeteta nije nastala preko noći, ona je rezultat stoljetnog promišljanja o djeci i njihovim pravima, kao i razvoja društva, pri čemu se pozicija djeteta mijenjala. Prava djeteta ...unutar Konvencije mogu se podijeliti na nekoliko načina, a najčešće se dijele na skrbna, zaštitna i prava sudjelovanja. Skrbna i zaštitna prava prije svega govore o ulozi odrasle osobe u skrbi za dijete i zaštiti djeteta od različitih štetnih utjecaja, dok prava sudjelovanja potvrđuju dijete kao osobu koja ima sposobnosti razmišljanja, propitivanja, zaključivanja i samostalnog djelovanja. Ovo je pitanje i pedagoško, jer se direktno dotiče pedagoške odgovornosti za dijete i njegovo odrastanje; stoga se u ovome radu problematizira nastojanje da se pronađe ravnoteža između prava djeteta na skrb i zaštitu djeteta i zahtjeva da se i djetetu omogući sloboda samostalnog djelovanja.
«By nature people submit to authority, but only a few are capable of cherishing moral principles» (Han Fei Tzu, 281-234 b.c.)
Politička odgovornost izvršne vlasti, usredotočena u pitanju provedbe ...ministarske odgovornosti pred parlamentom, nije samo zaoštren i aktualan problem djelovanja hrvatskog parlamentarnog sustava, nego ključno pitanje djelovanja parlamentarnih institucija u svim europskim parlamentarnim sustavima. Uklapanje u Europu zahtijeva dobro poznavanje naravi tih pitanja, kao i sredstava kojima se moderne europske demokracije nastoje s njima nositi. Početkom tisućljeća, u Hrvatskoj kao i u Europi, možemo govoriti o potpunoj dominaciji stranaka u parlamentarnom životu te o bitnim promjenama u shvaćanju ministarske odgovornosti, pri čemu je jasno kako je za ostvarivanje bilo kojeg oblika odgovornosti, osim jasnih ustavnih odredaba, iznimno važan utjecaj medija i uopće javnog mišljenja.
Nasuprot tumačenjima o objektivnoj političkoj odgovornosti za svaku pogrešku u ministarskom resoru, kao krajnja crta obrane od svemoći stranačkih aparata koji nadziru izvršnu vlast, težište je postavljeno na nastojanje suzbijanja političke korupcije u najvišim slojevima izvršne vlasti. Zahtjevi za jačanjem javnog morala u politici pokazuju slabe rezultate, tako da je pozornost posljednjih desetljeća preusmjerena od velikih modelskih zahtjeva prema prividno malim, ali sustavnim institucionalnim pomacima u odnosima izvršna vlast – parlament – sudstvo, uz neprocjenjivu važnost utjecaja javnosti. Normativni okvir stvara se sustavom etičkih kodeksa i pravilnika, a politička volja u krajnjoj liniji samo periodičnim izmjenjivanjem stranaka na vlasti. To bi trebao biti pravi okvir i rezultat beskonačno ponavljanog zahtjeva da “institucije rade svoj posao”. Zbog toga se namjesto stalne rasprave o modelima ustrojstva vlasti valja okrenuti konkretnim pitanjima funkcioniranja parlamentarnog sustava.
Analizirajući stavove pravne teorije te odluke Upravnog, Ustavnog i Europskog suda za ljudska prava, autor zaključuje da saslušanje svjedoka pred tijelom koje vodi disciplinski postupak protiv ...policijskog službenika, ako se materijalna istina može utvrditi drugim dokaznim sredstvima (uključujući i pismena u kojima je sadržano iskazivanje tog svjedoka), , nije uvijek moguće niti obvezatno, ali službeniku protiv kojeg se vodi disciplinski postupak mora biti omogućeno da se očituje o svim dokazima izvedenim u ispitnom postupku.
