Pagal 2019 metų duomenis, nuo onkologinių ligų Lietuvoje mirė 8042 pacientai. Pagal higienos instituto Sveikatos informacijos centro duomenis, 2019 metais nuo piktybinių navikų mirė 4430 vyrų bei ...3612 moterų. Kasmet visame pasaulyje onkologinėmis ligomis suserga apie 18 milijonų žmonių, iš kurių miršta apie 9,6 milijono. Tai yra labai aktuali šių dienų tema, leidžianti suprasti, kad tai paveikia ne tik ligonio sveikatą, tačiau ir žmogaus psichologinius, fizinius, dvasinius išgyvenimus. Onkologinės ligos – tai vienos iš pagrindinių ligų pasaulyje, dėl kurių miršta maždaug kas šeštas vėžiu sergantis asmuo. Moksliniu aspektu būtina tirti ligos eigą, rašyti mokslinius straipsnius.Vien per 2020 metus jų parašyta daugiau nei 53000. Po onkologinio gydymo pacientai dažnai išliekamuosius reiškinius jaučia dar ilgus metus, vienas iš pagrindinių – pablogėjusi burnos ertmės sveikata. Burnos gleivinės uždegimas yra vienas iš pagrindinių vėžio gydymo komplikacijų po chemoterapijos ar radioterapijos, pasireiškianti beveik visiems pacientams, kuriems taikoma galvos ar kaklo srities spindulinė terapija. Publikuojamo straipsnio tikslinė grupė – vėžiu persirgę pacientai, kurie buvo gydomi chemoterapija, radioterapija arba kombinuotu gydymu. Tyrimo duomenų rinkimo ir analizės metodai – literatūros šaltinių analizė, standartizuotas klausimynas, apklausa internetu, duomenų analizė SPSS programa. Tyrimo instrumentu pasirinktas OIDP standartizuotas klausimynas, pridėtas demografinių ir uždarojo, atvirojo tipo klausimų blokas. Atlikus tyrimą nustatyta, kad respondentams, kuriems buvo atliekama chemoterapija, statistiškai reikšmingai dažniau pasireiškė skonio pokyčiai M – 3,48 negu tiems, kuriems chemoterapija nebuvo atlikta M – 2,31. Taip pat rezultatai atskleidė, kad statistiškai reikšmingai dažniau (56,1 proc.) respondentai nurodė, kad pastebėjo burnos ertmės sveikatos pasikeitimus po chemoterapijos gydymo ir tai pablogino jų gyvenimo kokybę, negu respondentai, kuriems nebuvo taikyta chemoterapija (25 proc.). Atlikus tyrimą nustatyta, kad respondentams, kuriems buvo atliekama radioterapija, reikšmingai dažniau pasireiškė dantų netekimas (p=0,026), pasunkėjęs išsižiojimas (p=0,048) ir blogas burnos kvapas (p=0,044), negu tiems, kuriems radioterapija nebuvo atlikta. Palyginus skirtingų gydymų poveikį burnos ertmės būklei ir gyvenimo kokybei išaiškėjo, kad OIDP indeksas priklauso nuo ligos stadijos – kuo vėliau nustatoma aukštesnė onkologinės ligos stadija, tuo jų individualus OIDP indeksas yra aukštesnis, t.y. gyvenimo kokybė, susijusi su burnos sveikata, yra labiau paveikta.
Bolesnici s malignim bolestima izloženi virusu SARS-CoV-2 mogu biti pod povišenim rizikom od razvoja teže kliničke slike COVID-19. To se prvenstveno odnosi na bolesnike koji su u aktivnom onkološkom ...liječenju i primaju kemoterapiju, radioterapiju ili druge oblike specifičnog liječenja. Prema dosadašnjim spoznajama, i sama dijagnoza maligne bolesti dovedena je u vezu s povećanim rizikom od razvoja težeg oblika i smrti od COVID-19. Nadalje, onkološki bolesnici mogu imati atipičnu prezentaciju bolesti, a s druge strane komplikacije liječenja mogu oponašati COVID-19, primjerice pneumonitis i febrilno stanje s neutropenijom. Štoviše, limfopenija koja je česta kod zaraze, može već biti prisutna kao posljedica kemoterapije. S obzirom na navedeno, kliničke aktivnosti prilagođene su uvjetima pandemije. Preporuke za liječnike i bolesnike uključuju smanjenje izloženosti bolesnika i medicinskog osoblja, korištenje telemedicine, odgodu ambulantnih pregleda koji nisu hitni te prilagodba intenziteta i načina aplikacije terapije kada je to dozvoljeno.
Elektroterapija je upotreba električne energije u svrhu liječenja. U 19. stoljeću, zlatnom dobu elektroterapije, razvoj te discipline bio je dio povijesno-znanstvenog konteksta koji je ...karakterizirala afirmacija neurologije kao autonomne grane, da bi se naposljetku odvojila od psihijatrije. Nakon razdoblja ograničenoga znanstvenog interesa i razvoja, elektroterapija je u drugoj polovici 20. stoljeća doživjela preporod, a danas je uporaba elektroterapije istražena i prihvaćena u raznim područjima medicine, uključujući, ali ne ograničavajući se na rehabilitaciju, neurologiju, liječenje boli i onkologiju.
Od svoje prve primjene elektroterapija se pridružila neurologiji koja ju je koristila u dijagnostičke i terapijske svrhe. U Italiji je nekoliko znanstvenika provelo eksperimente na tu temu, a važan doprinos razvoju discipline dala je “napuljska škola elektroterapije”. Prije svega na poboljšanju su radili Francesco Vizioli (1834. – 1899.) i njegov učenik Francesco Paolo Sgobbo (1860. – 1936.). Unatoč tim premisama, međutim, ubrzo je došlo do nazadovanja elektroterapije kao autonomne znanosti. U međuvremenu se radiologija, koja je izvorno bila povezana s elektroterapijom, sve brže razvijala. Kada je Mario Bertolotti (1876. – 1957.), bivši profesor radiologije na Sveučilištu u Torinu i jedan od utemeljitelja talijanske radiologije, 1935. naslijedio Sgobboa, naziv (i disciplina) “elektroterapija” izbrisan je iz naziva nove katedre, kao i iz odjela koji je označen samo kao Radiologija. Radiodijagnostički uređaji i pribor te oprema za rendgensku terapiju zamijenili su brojne uređaje za elektroterapiju.
Ovaj članak fokusiran je na djelovanje „napuljske škole elektroterapije“ od kraja 19. do početka 20. stoljeća. Opisano je djelovanje vodećih osoba koje su dale najveći poticaj proučavanju i primjeni elektroterapije. Na kraju, ukratko su prikazani uređaji korišteni za elektroterapiju.
Cilj ovog preglednog rada je prikazati suvremene mogućnosti očuvanja plodnosti kod mladih žena s ginekološkim tumorima (rakom jajnika, trupa maternice ili vrata maternice). S obzirom na rizike i ...koristi metoda za očuvanje plodnosti, preporuča se bolesnicu prijeterapijski prezentirati na multidisciplinarnom timu koji uključuje ginekologa, ginekološkog onkologa, embriologa, radiologa, patologa i reprodukcijskog endokrinologa. Samo je mali udio bolesnica s epitelnim rakom jajnika ili granično malignim tumorom janika prikladan za očuvanje plodnosti (FIGO IA I IC). Nakon operacijskog uklanjanja jajnika, tkivo jajnika ili jajne stanice se krioprezervaju; nakon završetka onkološkog liječenja obično slijedi ortotopična retransplantacija ovarijskog tkiva bolesnici, dok se jajne stanice mogu koristiti u postupku izvantjelesne oplodnje. Nakon liječenja uz očuvanje plodnosti kod odabranih bolesnica rakom jajnika stopa živorođenih kretala se do 53,8%. Kod bolesnica s rakom endometrija očuvanje plodnosti podrazumijeva očuvanje maternice. Bolesnice pogodne za očuvanje plodnosti su mlađe žene sa dobro diferenciranim tumorom koji ne prodire u miometrij. Za očuvanje plodnosti kod raka endometrija primjenjuje se hormonsko liječenje, utemeljeno na gestagenima, koji stabiliziraju i zaustavljaju nekontroliranu estrogensku stimulaciju endometrija. Po završetku liječenja potrebni su učestali kontrolni pregledi, a uzimanje tkiva sluznice (kiretaža ili biopsija endometrija) predstavljaju standard u praćenju ovih bolesnica. Nakon liječenja gestagenima stopa živorođenih kreće se oko 60% ili čak više kod primjene postupaka potpomognute oplodnje. Očuvanje plodnosti kod karcinoma vrata maternice moguće je kod strogo odabrane skupine bolesnica (FIGO IA1, IA2 ili IB1) motiviranih za trudnoću; kod tih bolesnica konizacija ili biopsija konizata u kombinaciji s laparoskopskom limfadenektomijom predstavlja najprikladniji zahvat sa stopom trudnoća do 47%.
U fizici, plazma je ioniziran, kvazineutralan plin za koji se često kaže da je četvrto stanje materije. Dugo vremena se plazma u medicini koristila zbog svojih termalnih svojstava, primjerice za ...sterilizaciju kirurškog i medicinskog pribora te za rezanje i kauterizaciju tkiva. Generiranjem hladne plazme u atmosferskim uvjetima započelo je novo razdoblje u primjeni plazme u biomedicini. Plazma medicina novo je interdisciplinarno znanstveno područje koje kombinira spoznaje fizike plazme s biomedicinskim i kliničkim znanostima. Hladna atmosferska plazma emitira elektromagnetno zračenje te se sastoji od mnoštva nabijenih i nenabijenih čestica, među kojima su najznačajnije reaktivne kisikove i dušikove vrste. Smatra se da su upravo reaktivne kisikove vrste najvažnije za biološke učinke plazme kao što su inaktivacija mikroorganizama i biofilmova. U dermatologiji se pokazalo da hladna atmosferska plazma pozitivno utječe na zacjeljivanje kroničnih rana. Prvi instrumenti za primjenu hladne plazme na ljudima već su i komercijalno dostupni. Primjena hladne plazme ima velik potencijal za primjenu u onkologiji, ali i u stomatologiji. Mnogobrojne studije dale su vrlo obećavajuće rezultate za primjenu hladne plazme u medicini, no treba imati na umu da mehanizmi međudjelovanja plazme s biološkim tkivom još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni, da nema dogovorom prihvaćene definicije doze koju plazma predaje materiji, da još uvijek nema standardiziranih instrumenata za generiranje i karakterizaciju plazme te da za pravu procjenu potencijala primjene atmosferske plazme u medicini i stomatologiji nedostaje više detaljnih in vivo studija.
Onkologija predstavlja važan segment sveukupnoga hrvatskoga zdravstvenog sustava. Sama onkologija
jedna je od trenutačno najpropulzivnijih medicinskih struka te smo svakodnevno svjedoci ekspanzivnog ...rasta
novih modaliteta onkološkog liječenja. Ove činjenice nameću imperativ stvaranja onkološke mreže koja bi kao
zadatak imala standardiziranje onkološkog liječenja i osiguravanje dostupnosti novih modaliteta liječenja za sve
oboljele od zloćudnih bolesti, neovisno o njihovom mjestu boravka.¹ Hrvatska već ima prepoznate i definirane
regionalne onkološke centre u sklopu kliničkih bolničkih centara u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu. Nasreću, u
Hrvatskoj postoji tradicija, stara nekoliko desetljeća, razvoja onkoloških centara u općim i županijskim bolnicama.
Poimence, to su neklinički onkološki centri u Županijskoj bolnici Čakovec, Općoj bolnici Dubrovnik, Općoj bolnici
Karlovac, Općoj bolnici Koprivnica, Općoj bolnici Pula, Općoj bolnici Slavonski Brod, Općoj bolnici Šibenik, Općoj
bolnici Varaždin i Općoj bolnici Zadar. Svrha ovoga istraživanja, provedenog u svim nekliničkim onkološkim
centrima
Hrvatske te korištenjem podataka Državnog zavoda za statistiku i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,
bila je uvidjeti kako je trenutno organizirana onkološka skrb u Republici Hrvatskoj i koja je uloga nekliničkih
onkoloških centara u liječenju bolesnika sa zloćudnim bolestima u Republici Hrvatskoj.
Summarizing a decade of scientific advance and therapeutic innovation, Renal Tumor offers all physicians treating kidney cancer, as well as researchers, updated information concerning the ...epidemiology, biology, and treatment of renal cell carcinoma.Contributors to this book are from all over the world and are experts in their individual fields. They have provided reviews about current knowledge in the management of both localized and metastatic renal cell carcinoma, as well as the latest developments in molecular genetics, imaging, and immune dysfunction associated with the diseases. Further special attention is paid to the biology of selected target molecules and various agents that inhibit these targets, including full chapters devoted to pharmaceutical drugs that selectively inhibit receptor tyrosine kinases, such as sunitinib and axitinib. Readers such as urological physicians, researchers, and kidney cancer patients are potential beneficiaries of this book.
Prema definiciji onkološka kirurgija je kirurgija kojoj je cilj liječenje maligne bolesti i otklanjanje smetnji koje su posljedica maligne bolesti kirurškim odstranjenjem primarnog tumora ili ...metastaze. Ona je još uvijek najučinkovitija metoda liječenja raka. U kirurgiji tumora zahvate možemo podijeliti na kurativne i palijativne. Kurativni kirurški zahvati su oni kojima se odstranjuje cijeli tumor s ciljem izlječenja bolesti. Palijativni kirurški zahvati u onkoloških pacijenata su oni kojima se otklanjaju komplikacije koje su posljedica maligne bolesti sa svrhom poboljšanja kvalitete života pacijenata. Primjenom preoperativnih kemoterapijskih i radioterapijskih protokola moguće je izazvati smanjenje tumorske mase i redukciju stadija bolesti, te na taj način inoperabilni tumor učiniti operabilnim. Sam princip onkološke kirurgije zasniva se na težnji da se što bolji terapijski učinak postigne sa što manje agresivnim zahvatom i minimalno invazivnom metodom.
Hitna stanja u onkologiji Pleština, Sanja; Dobrila-Dintinjana, Renata; Pleština, Stjepko
Medicina fluminensis,
09/2015, Letnik:
51, Številka:
3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Napredak u dijagnostici i liječenju zloćudnih bolesti doveo je do duljeg preživljenja pacijenata i omogućio promatranje onkoloških pacijenata kao kroničnih pacijenata. Zloćudni tumori ipak mogu ...uzrokovati životno ugrožavajuća stanja koja zahtijevaju hitno postavljanje dijagnoze, kao i hitno liječenje. Onkološke hitnoće mogu biti opće i sistemne ili poticati od određenih organa ili sustava. Najčešće onkološke hitnoće potječu od centralnog živčanog sustava, kardiovaskularnog sustava ili općih metaboličkih poremećaja izazvanih samim tumorom. U članku su prikazana najčešća hitna stanja u pacijenata s malignitetom.
Rak je drugi najvažniji uzrok smrti u našoj zemlji, odmah nakon bolesti srca i krvnih žila. S pretpostavkom porasta incidencije i smrtnosti od raka u idućim godinama, projekcije su da će se znatno ...povisiti i troškovi dijagnostike i liječenja raka, i zbog uvođenja novih dijagnostičkih tehnika i zbog inovativnih lijekova te meto-da liječenja. Posljedično se nameće imperativ što boljeg iskorištavanja financijskih sredstava, raspoloživog osoblja i tehnike, a sve radi osiguranja kontinuiteta prikladne dijagnostike i liječenja. Optimalnim provođenjem dijagnostičkih metoda mogu se spriječiti nepotrebno odugovlačenje obrade, rasipanje financijskih sredstava i nepotrebno opterećenje zdravstvenih djelatnika te skratiti liste čekanja. HDIO je donio ove smjernice radi prevladavanja navedenih problema, vodeći brigu o najvećoj koristi za bolesnika, što bi na kraju trebalo dovesti do racionalizacije i standardizacije dijagnostičkih postupaka u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Smjernice bi trebale pomoći da iz cijele palete dijagnostičkih postupaka koji su nam na raspolaganju odaberemo najrelevan-tnije za pojedino sijelo i kliničku proširenost bolesti.
PDF
