U okviru suvremenih kliničkih i znanstvenih istraživanja, autori iz različitih disciplina ulažu napore u svrhu razumijevanja mnogih problemskih područja u svezi s kliničkim entitetom doživljaj slike ...tijela. S obzirom na važnost utjecaja doživljaja tjelesnog iskustva na doživljaj sebe u cjelini, defi niran je cilj istraživanja koji se odnosio se na ispitivanje međupovezanosti različitih dimenzija doživljaja slike tijela u pacijentica s rakom dojke tijekom postoperativnog liječenja i rehabilitacije. U skladu s tim postavljena je hipoteza istraživanja prema kojoj se slika tijela u osoba oboljelih od raka dojke stvara na osnovi sindroma reakcija na bolest, te je određena subjektivnim mehanizmima suočavanja s bolešću, karakteristikama ličnosti, fi zičkim statusom i utjecajima socijalne sredine. U svrhu ispitivanja korišteni su slijedeći instrumenti procjene: Ček-lista simptoma SCL-90, Upitnik za procjenu slike tijela i kvalitetu življenja (UPSTKŽ) i PD vizualno-analogne skale samoprocjene. Izvorni podaci obrađeni su kvazikanoničkom analizom. Rezultati istraživanja ukazuju na velik broj čimbenika koji mogu utjecati na defi niranje doživljaja slike tijela u žena s rakom dojke, kao i na kompleksnost njihove povezanosti. Na toj osnovi naglašena je potreba daljnjeg razvoja multidimenzionalnih modela kliničke procjene u području psihosocijalne onkologije, kao i u drugim srodnim disciplinama koje su uključene u dijagnostiku, edukaciju, terapiju i rehabilitaciju onkoloških pacijenata. Istraživanje je provedeno u okviru znanstvenog projekta “Komplementarne suportivne terapije i razvoj životnih potencijala” podržanog od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
Cilj: Cilj istraživanja bila je evaluacija promjena u mehanizmima suočavanja, emocionalnom doživljavanja i izražavanju kod djeteta s malignim oboljenjem uz primjenu sofrologije i metoda ...art/ekspresivnih terapija tijekom kompleksnog liječenja i rehabilitacije. Ispitivanje je provedeno u okviru znanstvenog projekta “Komplementarne terapije i razvoj životnih potencijala”, podržanog od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Metoda: Istraživanje je provedeno kao studija slučaja dječaka (KD 14 g.) s dijagnozom Osteosarcoma Maxilae t. dex. (osteosarkom gornje vilice desno), hospitaliziranog na Odjelu za hematologiju i onkologiju Klinike za dječje bolesti u Zagrebu. Postavljana je polazna hipoteza prema kojoj se komplementarna primjena art/ekspresivnih terapija, koncipiranih ovisno o individualnim potrebama djeteta tijekom kompleksnog liječenja i rehabilitacije, manifestira u promjenama djetetovih mehanizama suočavanja u povezanosti sa tendencijama promjena za druge kontrolirane varijable. U svrhu evaluacije korišten je Gibsonov spiralni labirint - test za mjerenje psihomotornih sposobnosti, Aqua testa u svrhu analize latentnih (introspektivnih) psihoemocionalnih iskustava u djeteta tijekom terapije, Basic Ph model sa šest kontroliranih varijabli i SUO - Skala suočavanja sa stresom za djecu i adolescente. Istraživanje je provedeno u sedam točaka promjene, a izvorni rezultati obrađeni su jednom modifikacijom algoritma INDIFF.
Rezultati: Kroz dobivene dvije glavne komponente promjena za opservirane varijable i njihovu analizu, rezultati istraživanja potvrdili su polaznu hipotezu, odnosno vrijednost analitičkog pristupa i komplementarne primjene sofrologije i art/ekspresivnih terapije u okviru kompleksnog liječenja i rehabilitacije.
Rak jednjaka i ezofagogastričnog prijelaza obuhvaća histološki i biološki različite zloćudne tumore kod kojih se napredak u razumijevanju ovih bolesti još nije pretočio u znatnije poboljšanje ...preživljenja oboljelih. Dijagnoza se postavlja biopsijom učinjenom tijekom ezofagogastroskopije. Liječenje lokoregionalne bolesti najčešće je multimodalno te uključuje kirurgiju, radioterapiju i kemoterapiju. Utvrđivanje njihova optimalnog redoslijeda predmet je brojnih kliničkih ispitivanja i metaanaliza. Metastatska bolest liječi se palijativnom kemoterapijom i suportivnom terapijom. Odluku o liječenju donosi multidisciplinarni tim individualiziranim pristupom svakom bolesniku. U tekstu koji slijedi sadržane su kliničke upute radi standardizacije dijagnostičkih postupaka, liječenja i praćenja bolesnika s rakom jednjaka i ezofagogastričnog prijelaza u Republici Hrvatskoj.
Liječenje onkoloških bolesnika mora se temeljiti na multidisciplinarnom pristupu, a provodi se u specijaliziranim
onkološkim centrima. Nakon završetka specifičnog onkološkog liječenja daljnje ...praćenje uglavnom provode onkolozi, ali
je uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite (PZZ) sve važnija i potrebno ju je jasno defi nirati. Trenutačno većina preporuka
za praćenje nije temeljena na prospektivnim studijama, već se zasniva na stručnim mišljenjima pojedinih onkoloških
centara ili specijalista. Hrvatsko društvo za internističku onkologiju (HDIO) ovim preporukama želi standardizirati i racionalizirati
dijagnostičke postupke u praćenju onkoloških bolesnika, nakon završetka primarnog liječenja, u bolesnika s
planocelularnim rakom glave i vrata, rakom jednjaka, rakom želuca te rakom debelog i završnog crijeva.
Liječenje onkoloških bolesnika mora se temeljiti na multidisciplinarnom pristupu, a provodi se u specijaliziranim onkološkim centrima. Nakon završetka specifičnog onkološkog liječenja daljnje ...praćenje uglavnom provode onkolozi, ali je uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite (PZZ) sve važnija i potrebno ju je jasno definirati. Trenutačno se većina preporuka za praćenje ne temelji na prospektivnim studijama, već se zasniva na stručnim mišljenjima pojedinih onkoloških centara ili specijalista. Hrvatsko društvo za internističku onkologiju (HDIO) ovim preporukama želi standardizirati i racionalizirati dijagnostičke postupke u praćenju onkoloških bolesnika, nakon završetka primarnog liječenja, u bolesnika s neuroendokrinim neoplazmama, hepatocelularnim karcinomom, rakom gušterače i rakom žučnih vodova.
Liječenje onkoloških bolesnika mora se temeljiti na multidisciplinarnom pristupu, a provodi se u specijaliziranim
onkološkim centrima. Nakon završetka specifičnog onkološkog liječenja daljnje ...praćenje uglavnom provode onkolozi, ali
je uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite (PZZ) sve važnija i potrebno ju je jasno defi nirati. Trenutačno većina preporuka
za praćenje nije temeljena na prospektivnim studijama, već se zasniva na stručnim mišljenjima pojedinih onkoloških
centara ili specijalista. Hrvatsko društvo za internističku onkologiju (HDIO) ovim preporukama želi standardizirati i racionalizirati
dijagnostičke postupke u praćenju onkoloških bolesnika, nakon završetka primarnog liječenja, u bolesnika s melanomom,
sarkomima, tumorima središnjega živčanog sustava te rakom pluća.
Liječenje onkoloških bolesnika mora se temeljiti na multidisciplinarnom pristupu, a provodi se u specijaliziranim onkološkim centrima. Nakon završetka specifičnog onkološkog liječenja daljnje ...praćenje uglavnom provode onkolozi, ali je uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite (PZZ) sve važnija i potrebno ju je jasno definirati. Trenutačno se većina preporuka za praćenje ne temelji na prospektivnim studijama, već se zasniva na stručnim mišljenjima pojedinih onkoloških centara ili specijalista. Hrvatsko društvo za internističku onkologiju (HDIO) ovim preporukama želi standardizirati i racionalizirati dijagnostičke postupke u praćenju onkoloških bolesnika nakon završetka primarnog liječenja.
