Komunikacija je osnovni element socijalizacije svakog pojedinca i ima ključnu ulogu u stvaranju odnosa s obitelji, prijateljima, suradnicima i poslovnim partnerima. Komunikacija je proces svakodnevno ...prisutan u privatnom i poslovnom svijetu. Komuniciranje je proces sporazumijevanja, prijenosa informacija, stvaranja novih znanja i ideja te je jedan od osnovnih preduvjeta bez kojeg se nema uspješnog poslovanja. Interna komunikacija je proces razmjene informacija, ideja, misli i planova među ljudima unutar organizacije. Učinkovita interna komunikacija pridonosi uspostavi dobrih odnosa u organizaciji i poboljšanju općeg stanja unutar organizacije. Interna komunikacija jedan je od najvažnijih čimbenika koji utječe na zadovoljstvo zaposlenika, a time se to zadovoljstvo reflektira na produktivnost zaposlenika i utječe na uspjeh poslovanja. U ovom radu provedeno je istraživanje kako bi se utvrdila razina zadovoljstva poslom i internom komunikacijom djelatnika trgovačkog društva zastupništva i distribucije medicinske opreme.
Autor raspravlja utjecaj političkih odnosa na definiranje crkvenih jurisdikcijskih područja i u tome sklopu status i razvoj zadarske biskupije u razdoblju od 9. do sredine 12. stoljeća. Za polaznu ...poziciju rasprave autor uzima činjenicu da je kroz cijelo ranosrednjovjekovno razdoblje teritorij zadarske biskupije u kopnenom dijelu ostao ograničen na uski pojas gradskoga zaleđa. Takvo se stanje izvodi iz razvoja političkih i crkvenih prilika na širem istočnojadranskom prostoru u 9. i na početku 10. stoljeća. Ističe se, s jedne strane, da je širenje jurisdikcijskoga područja zadarskog biskupa prvotno bilo zapriječeno organizacijom ninske biskupije. S druge se strane upozorava i na stanje u vrijeme obnove crkvene organizacije na splitskim sinodima 925. i 928. godine. U takvu se sklopu razmatraju okolnosti koje su dovele do toga da je Zadar još od mira sklopljena u Aachenu 812. godine zadržao autonomnu poziciju u odnosu na vlast hrvatskoga vladara. Kao rezultat takvoga razvoja prilika uobličuje se zasebno političko područje, u suvremenim vrelima poznato kao provincia Jadertina, čije se granice poklapaju s crkvenom jurisdikcijom zadarskoga biskupa. Autor upozorava na drugačiju sudbinu Splita, kojega su do kraja 9. stoljeća hrvatski vladari već u potpunosti stavili pod svoj nadzor, što će se pokazati čimbenikom od ključne važnosti pri definiranju metropolijskoga sjedišta crkvene organizacije Hrvatskoga kraljevstva. Uklapanje grada u sustav vlasti i uprave hrvatskoga kralja omogućit će splitskome nadbiskupu širenje jurisdikcijskoga područja u duboko zaleđe. Ista pozicija Trogira dovela je do toga da je u trenutku stvaranja trogirske biskupije jurisdikcijsko područje novoga biskupa također obuhvatilo razmjerno široko područje u zaleđu grada. U zaključnim se razmatranjima obrazlaže zašto političke mijene druge polovice 11. stoljeća nisu više mogle utjecati na promjenu davno uspostavljenoga stanja.
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD Seed Schemes) međunarodna je organizacija sa sjedištem u Parizu koja regulira promet sjemena na međunarodnom tržištu. OECD Poljoprivredni kodovi i ...sheme otvoreni su za sve članice ali i za ostale države koje nisu članice OECD-a odnosno za države koje su članice Ujedinjenih naroda ili Svjetske trgovinske organizacije. Republika Hrvatska prepoznala je prednosti članstva stoga je domaći sektor sjemenarstva uspio plasirati sjeme koje je poznato po visokoj kakvoći na zahtjevna međunarodna tržišta. Članstvom u OECD Seed Schemes Centar za sjemenarstvo i rasadničarstvo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu od 1998. godine preuzeo je brigu oko nadzora sjemenske proizvodnje, pred i post kontrole i izdavanja certifikata za sjeme. Ova važna organizacija propisala je službene procedure, metode i tehnike tijekom umnažanja sjemena kako bi se održao identitet i genetska čistoća genotipova. OECD certifikat jamči kupcu određenu kvalitetu sjemena, a Republika Hrvatska je ovim sustavom certificiranja ostvarila suficit u korist izvoza sjemena.
The Organization for Economic Co-operation and Development Seed Schemes is an international organization based in Paris that regulates seed trade on the international market. OECD Agricultural Codes and Schemes are open to all members, but also to other countries that are not members of the OECD or for countries that are members of the United Nations or the World Trade Organization. The Republic of Croatia has recognized the advantages of membership, which enables the domestic seed sector to market seeds known for their high quality on demanding international markets. By becoming a member of the OECD Seed Schemes Center for Seed and seedlings of the Croatian Agency for Agriculture and Food has taken over the supervision of seed production, pre-control and post-control and issuing of seed certificates since 1998. This important organization has prescribed official procedures, methods and techniques during seed propagation to maintain the identity and genetic purity of genotypes. The OECD certificate guarantees the customer a certain seed quality and the Republic of Croatia achieved sufficiency with this certification system in favor of seed export.
This volume investigates the history, contexts, agendas, and initiatives associated with the OECD's educational impact globally. The goal is to present information, case studies and empirical ...research about the development of the OECD's educational agenda as a whole.
Cilj ovoga rada jest uputiti na osnovne teorijske premise rukovođenja, razmotriti i objasniti osnovne aspekte rukovođenja u knjižnicama, funkcije rukovođenja i njihove posebnosti i međuodnose, te ...ulogu i doprinos stručnih tijela knjižnice u procesima rukovođenja. Također, cilj rada je pridonijeti boljem razumijevanju povezanosti funkcije rukovođenja s funkcijama upravljanja i izvršavanja.
Oblikovanje. U uvodnom se dijelu teksta razmatraju osnovni pojmovi rukovođenja na temelju teorijskih modela koje su razvili ekonomski stručnjaci, slijede objašnjenja pojedinih funkcija rukovođenja, kao što su planiranje, odlučivanje, organiziranje, kadrovsko popunjavanje, vođenje i kontrola. U nastavku slijede objašnjenja koja se odnose na sadržaj funkcije rukovođenja knjižnicom te objašnjenja osnovnih kategorija rukovođenja. Završni dio rada bavi se analizom simbioze (ili komplementarnosti) poslovnih i rukovodećih funkcija u knjižnici kao organizaciji i ustanovi uz prikaz osnovnih poslovnih aktivnosti rukovoditelja te očekivane opće vještine rukovoditelja.
Rezultati rada ogledaju se u jasnijem razlikovanju procesa funkcije rukovođenja u odnosu na funkcije upravljanja i funkcije izvršavanja te se ukazuje na važnosti usavršavanja rukovodećih praksi u hrvatskim knjižnicama kao ustanovama od posebnog društvenog interesa.
Praktična primjena. Sadržaj ovog članka može pridonijeti povećanju kvalitete rada ravnatelja i drugih rukovodilaca u knjižnici povećavajući njihova znanja i kompetencije u području rukovođenja te bolje razumijevanje njihovih nadležnosti i odgovornosti.
Društveni značaj ovog članka implicira unapređenje dobre prakse rukovođenja u knjižnicama kao ustanovama koje u svom radu objedinjuju važna društvena područja i imaju značajan utjecaj na kulturu, odgoj, obrazovanje, znanost, informiranje i zabavu te neizravan utjecaj na gospodarstvo, politički sustav, demokraciju itd.
Originalnost i vrijednost ovog rada ogleda se u produktivnom povezivanju saznanja dviju različitih znanstvenih disciplina, odnosno organizacije i menadžmenta te knjižničarstva, kao i u pojašnjavanju procesa rukovođenja u praksi.
Mediji i prava djeteta Šljivo – Grbo, Amila
In medias res,
09/2023, Letnik:
12, Številka:
23
Journal Article, Web Resource
Recenzirano
Odprti dostop
Od vremena kada je svijet označen kao ‘globalno selo’, a mediji kao sukreatori društvenog razvoja, vodi se vrlo izražena javna borba za čovjeka i zaštitu njegovih prava koja su proteklih stoljeća ...osvajana. Uporedo s ekspanzijom nauke i tehnologije razvijale su se i nove mogućnosti da se normama zaštite ljudska prava ili ograniči ili ukine diskriminacija. U tom smislu mediji koji su slobodni postajali su sve snažniji i važni sukreatori humanizacije ljudskog ponašanja. Dokumenti čija je svrha i bit zaštita ljudskih prava, postupno su se ispisivali, posebno nakon tragičnih iskustava iz svjetskih ratova. Dvadeseto stoljeće iznjedrilo je potrebu za slobodom i jednakošću, ali se u tom vremenu nije ukinula diskriminacija, posebno djece, niti se u cjelosti humanizirao odnos medija prema tom pitanju. U ovom radu stoga se raspravlja o važnosti medija u afirmaciji prava djeteta i posebno o potrebi senzibiliziranja i društva i medija za zaštitu i afirmaciju ljudskih prava i u tom sklopu i prava djeteta.
Since the time when the world was labeled as a ‘global village’, and the media as co-creators of social development, there has been a very pronounced public struggle for man and the protection of his rights, which have been won over the past centuries. Along with the expansion of science and technology, new opportunities were also developed to protect human rights with norms or to limit or abolish discrimination. In this sense, the media, which are free, became more and more powerful and important co-creators of the humanization of human behavior. Documents whose purpose and essence is the protection of human rights were gradually written, especially after the tragic experiences of the world wars. The 20th century gave birth to the need for freedom and equality, but in that time, discrimination, especially of children, was not abolished, nor was the media’s attitude towards this issue completely humanized. This paper therefore discusses the importance of the media in the affirmation of children’s rights and, in particular, the need to sensitize both society and the media for the protection and affirmation of human rights, including the rights of children.
U radu je istražena veza između školske arhitekture i didaktičko-metodičke organizacije nastave u uvjetima tradicionalne (stare) škole. Školska arhitektura analizirana je u području školskih zgrada ...(učionica i opreme) i školskog okružja (igrališta s posebnim naglaskom na školske vrtove). Tradicionalna (stara) škola u hrvatskim uvjetima vremenski je određena od uvođenja državnog javnog školstva (Opći školski red, 1774.) do tridesetih godina XX. stoljeća. Istraživanje se temelji na analizi arhivske i objavljene građe, recentne i relevantne literature te terenskog istraživanja koje je provedeno na školskom području Velike Kopanice u dva navrata (1980. i 2021. godine). U istraživanju je korištena deskriptivna i post kauzalna metoda pri čemu je utvrđena veza između školske arhitekture i didaktičko-metodičke organizacije nastave. Školske zgrade (učionice), školske klupe i oprema uz veliki broj učenika u razredu ograničili su didaktičko-metodičku organizaciju nastave unutar tradicionalne nastave (frontalna, verbalna, pasivna za učenike, asocijalna i represivna). Istovremeno, školsko okružje s posebnim naglaskom na školske vrtove otvara niz mogućnosti koje su karakteristične za pokret nove škole: grupni i individualni oblici, samorad i aktivnost učenika, socijalizacija i suradnički odnosi, povezivanje teorije s praktičnim radom. Školski vrtovi omogućavaju unošenje dijela prirode u učionice pružajući učenicima zornost, sustavno promatranje i početak intelektualne spoznaje. Školska arhitektura u direktnoj je vezi s didaktičko-metodičkom organizacijom nastave. Pitanje je kako je moguće da i u suvremenoj školskoj arhitekturi ima niz oblika karakterističnih za tradicionalnu (staru) školu?
The paper investigates the connection between the school architecture and didactic-methodical organization of teaching in the conditions of traditional (old) schools. School architecture was analysed regarding school premises (classrooms and equipment) and the school environment (playgrounds with special emphasis on school gardens). The traditional (old) school in Croatian conditions is situated in the period from the introduction of the state public education (General School Order 1774) to the 1930s. The research was based on the analysis of archival and published materials, and field research. Field research was conducted in the school area of Velika Kopanica on two occasions, in 1980 and 2021. The descriptive and post-causal method was used in the research, and the connection between the school architecture and didactic-methodical organization of teaching was determined. School buildings (classrooms), school desks and equipment with a large number of students in the same class limited the didactic and methodological organization of teaching within traditional teaching (frontal, verbal, passive for students, asocial and repressive). At the same time, the school environment with special emphasis on school gardens opened up a number of possibilities that were characteristic of the new school movement: groups and individual activities, work of students, socialization and collaborative relationships, connecting theoretical with practical work. School gardens enable the introduction of a part of nature into classrooms, providing pupils with visual activity, systematic observation and the beginning of intellectual cognition. School architecture is in a direct connection with the didactic-methodical organization of teaching. How is it possible that in modern school architecture there are a number of forms characteristic of the traditional (old) school?
Temelj unaprjeđenja i razvoja suvremenog poslovanja čine neprestano istraživanje i stjecanje novih spoznaja, odnosno učenje. Rad brojnih autora i praktičara potvrdio je da je učeća organizacija ...paradigma za uspješno suočavanje s promjenama i postizanje poslovne izvrsnosti. U ovom radu, koncept učeće organizacije razmatra se s obzirom na skup načela, odnosno disciplina učeće organizacije te njegovih poželjnih organizacijskih značajki. No, proces izgradnje učeće organizacije nije moguć bez razumijevanja značajka okruženja, posebno vrijednosnih sustava koji prevladavaju u nekom društvu. Cilj ovoga rada je identificirati kulturalne značajke koje mogu podržati izgradnju koncepta učeće organizacije. Podudarnost kulturalnih značajka sa značajkama koncepta učeće organizacije analizirana je s aspekta Hofstedeova modela kulturalnih dimenzija te s obzirom na vrijednosni sustav koji postoji u društvima koja su se razvijala na temeljima hinduizma i konfucijanizam. Svrha ovoga rada je identificirati istraživačke hipoteze kojima je empirijski moguće potvrditi koje kulturalne značajke mogu podržati izgradnju koncepta učeće organizacije.
U ovom radu obrađuje se korpus reprezentativne stambene arhitekture Rijeke s kraja 18. i samog početka 19. stoljeća koji je velikim dijelom danas gotovo iščeznuo. Uz nekoliko poznatih građevina, ovom ...se prigodom neke prvi put identificiraju, utvrđuju se njihovi vlasnici te vrijeme izgradnje. Nastanak palača povezuje se s proširenjem grada i rušenjem gradskih zidina unutar kojih izostaje reprezentativna izgradnja, a tek s formiranjem blokova Novog grada omogućeno je podizanje većih i kvalitetnijih kuća za stanovanje. Središnja zona postaje Korzo, duž i oko kojega palače podižu imućni trgovci, brodovlasnici i činovnici. Prostorna organizacija palača razmatra se većinom na temelju arhivske dokumentacije iz vremena kada je još bila sačuvana, ili se barem mogla iščitati, a uočava se nekoliko karakterističnih prostornih obrazaca čiji se koncepti povezuju s položajem i nastankom u gradskom bloku te tipskim modelima iz regije. Pročelja kao relevantni parametar u definiranju građevina kao palača pokazuju znatnu uniformnost, ali i razlike, osobito oblikovanjem zabatnih zaključaka koja im daju vizualni identitet i reprezentativnost, a slijedom kojih se mogu odrediti njihova tipološka obilježja.
Turistička destinacija, u sklopu brojnih definicijskih određenja, ipak dominantno predstavlja kompleksan i dinamičan sustav brojnih dionika povezanih na formalnoj i neformalnoj razini. U zadnje ...vrijeme, sve više prevladava mišljenje da za razumijevanje takvog sustava, te zahvaljujući tome, njegovo učinkovito upravljanje i organizaciju, najadekvatniji je mrežni pristup, odnosno analitika društvene mreže. U svrhu dobivanja uvida u organizacijske kapacitete društvenih mreža u funkciji unaprjeđenja upravljanja turističkim destinacijama, provedena je analiza istih na uzorku dva turistička odredišta – primorskog i kontinentalnog. U sklopu analize, osobito je bilo važno utvrditi ulogu i učinkovitost hrvatskih Destinacijskih menadžment organizacija (DMO) u upravljanju destinacijom, testiranjem topološkog potencijala njezine trenutne institucionalne pozicije u okviru formalnog i neformalnog povezivanja s ostalim dionicima destinacijske zajednice (mreže). U tu svrhu, korišten je analitički alat matematičkog grafa društvene mreže, u kojem su dionici predstavljeni čvorovima, a njihove veze rubovima istog grafa. Mjerenja su napravljena na globalnoj (grupnoj) razini, u okviru pokazatelja centralnosti, gustoće, kohezije, modularnosti i klasterizacije promatranih mreža. Glavni naglasak je bio na usporednim analizama između varijante u kojoj DMO participira u destinacijskim mrežama, što odražava postojeće stanje i varijante u kojoj je DMO simulacijski izuzet kao dionik u istim mrežama. Time je testirana rezistentnost destinacijskih mreža na dane promjene u njihovoj topološkoj strukturi. U novoj, simulacijski promijenjenoj strukturi bez DMO-a, rezultati nisu pokazali općenito značajnije poremećaje u topološkim strukturama mreža i skupnim karakteristikama (mjerama) u odnosu na prethodnu varijantu. Izuzetak se donekle dogodio u okviru formalnih mreža, i to u primorskoj destinaciji. Generalno gledajući, sam izostanak DMO-a, barem s postojećim institucionalnim određenjem i misijom, ne bi izazvao značajnije poremećaje u destinacijskim upravljačkim procesima. U određenom smislu, realno je očekivati da bi došlo do decentralizacije i stvaranja prostora za inovacije, diverzifikaciju i unaprjeđenje destinacijskog doživljaja.
PDF
