Da bi se terapijski učinak lijekova ostvario u kliničkoj praksi, nužna je dobra adherencija pacijenata. Niz istraživanja pokazao je da je adherencija u liječenju osteoporoze niska. Na nju mogu ...utjecati brojni čimbenici, kako od strane pacijenta tako i od liječnika, odnosno zdravstvenog sustava. Kako bismo unaprijedili adherenciju, ključno je u postupke odlučivanja uključiti pacijente, njihove želje i očekivanja. Svaki problem adherencije koji se pojavi tijekom liječenja potrebno je što prije prepoznati i otkloniti. Za postizanje tog cilja nužna je dobra komunikacija i povjerenje između liječnika i pacijenta.
Osteoporotični prijelomi kuka i kralježaka povezani su s povećanjem mortaliteta od 10 do 20 % u žena i muškaraca. Mnoga su ispitivanja pokazala da je nizak BMD povezan s visokim rizikom prijeloma. ...Međutim, kako se veliki broj prijeloma događa kod osoba s T-scoreom boljim od –2,5, liječenje koje bi se temeljilo samo na BMD-u izostavilo bi mnoge bolesnike koji imaju visok rizik prijeloma i profitirali bi od liječenja. Stoga je evaluacija kliničkih čimbenika rizika prijeloma važna u odluci o liječenju. U kliničkom radu najčešće koristimo FRAX (engl. Fracture Risk Assessment Tool) kalkulator rizika za procjenu rizika prijeloma. Međutim, potrebno je uvijek uzeti u obzir ograničenja FRAX-a. Isto tako kliničari trebaju biti svjesni potencijalnih pogrešaka u snimanju i interpretaciji denzitometrijskog nalaza kako bi se izbjegle greške u dijagnosticiranju i praćenju bolesnika s osteoporozom. U dijagnosticiranju i odluci o terapiji također je potrebno uzeti u obzir dob i spol bolesnika te lijekove koji utječu na metabolizam kosti.
Teriparatid je prvi anabolički lijek odobren za liječenje osteoporoze, a njegova učinkovitost na porast koštane mase i smanjenje rizika osteoporotskih prijeloma dokazala se u svakodnevnoj kliničkoj ...praksi u posljednjih 20 godina. Liječenje teriparatidom povećava koštanu mineralnu gustoću (BMD) i čvrstoću kosti te učinkovito smanjuje rizik od vertebralnih i nevertebralnih prijeloma u žena s osteoporozom u postmenopauzi. Osim učinka u liječenju teške osteoporoze u žena u postmenopauzi, teriparatid povećava BMD i poboljšava arhitekturu kosti kod muškaraca s osteoporozom te u pacijenata s osteoporozom uzrokovanom glukokortikoidima. Randomizirana klinička ispitivanja pokazala su superiornost teriparatida u odnosu na oralne bisfosfonate u smanjenju vertebralnih prijeloma u postmenopauzalnoj osteoporozi što se potvrdilo na velikom broju i različitim skupinama pacijenata u rutinskoj kliničkoj praksi. Primjena teriparatida je za sada ograničena na 24 mjeseca zbog upozorenja o pojavi osteosarkoma štakora u pretkliničkim ispitivanjima. Međutim, postmarketinško praćenje tijekom 15 godina nije pokazalo povećan rizik pojave osteosarkoma kod pacijenata liječenih teriparatidom u odnosu na opću populaciju. Dolaskom biosimilara teriparatida postigla se niža cijena liječenja i bolja dostupnost većem broju pacijenata, stoga bi se u budućnosti mogla proširiti uporaba teriparatida kao snažnoga anaboličkog lijeka osim za sada odobrene indikacije u liječenju teške osteoporoze.
Kompresivna fraktura kralješka jedan je od vodećih uzroka invaliditeta i morbiditeta kod starijih osoba. Osteoporoza predstavlja najčešći uzrok kompresivnih fraktura, uz metastatsku bolest, multipli ...mijelom, traumu i hemangiome. Posljedice osteoporotskih fraktura uključuju bol i otežanu pokretljivost, a često dovode i do progresivnoga kolapsa trupa kralješka s deformitetom. Sve to značajno utječe na kvalitetu života pa čak i na dugoročno preživljenje pacijenata. Iako su često pacijenti s kompresivnim frakturama konzervativno liječeni, sve se češće indicira primjena minimalno invazivnih perkutanih augmentacijskih metoda liječenja kompresivnih fraktura koje uključuju vertebroplastiku i kifoplastiku. Ove se metode koriste slikovnim radiološkim navođenjem s pomoću dijaskopije ili CT-a kako bi se precizno, uz što manji rizik, postavio cement (polimetilmetakrilat) transpedikularnim pristupom u trup kralješka, s ciljem terapije boli i stabilizacije kompresivnih fraktura.
Patofiziologija osteoporoze Tičinović Kurir, Tina
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2023, Letnik:
31, Številka:
2 Osteoporoza
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Osteoporoza je metabolička bolest koštanog sustava koju karakterizira smanjena koštana masa i poremećena mikroarhitektura kosti. Temeljni patofiziološki mehanizam nastanka osteoporoze je poremećaj ...pregradnje kosti. Neravnoteža između procesa razgradnje i stvaranja kosti dovodi do gubitka koštane mase, poremećene strukture kosti s posljedičnom povećanom lomljivošću. Na proces koštane pregradnje i nastanak osteoporoze utječu brojni hormoni, imunološki sustav, geni i mehanički poticaji. Poremećaj aktivacije RANK/RANKL/OPG sustava je osnovica imunopatofiziologije osteoporoze, ali točni mehanizmi nastanka osteoporoze još uvijek se proučavaju. Osteoporoza i sarkopenija često su zajedno prisutni i značajno doprinose morbiditetu i mortalitetu starijih osoba. Razumijevanje patofiziologije osteoporoze i osteosarkopenije je vrlo važno radi odabira učinkovitih preventivnih i terapijskih opcija.
Osteoporozu karakteriziraju niska koštana masa, poremećaj mikroarhitekture kosti i fragilnost skeleta koji rezultiraju smanjenom jačinom kosti i povišenim rizikom prijeloma. Mjerenje koštane ...mineralne gustoće (BMD-a) korištenjem denzitometrije kosti standard je u dijagnostici osteoporoze. Denzitometrija je dobro dijagnostičko sredstvo, ali klinički čimbenici rizika također značajno utječu na rizik od prijeloma kod pojedinih bolesnika. Stoga se danas preporučuje da odluka o liječenju osteoporoze uključuje razmatranja o vjerojatnosti prijeloma. Rezultati BMD-a trebaju se kombinirati s ostalim kliničkim čimbenicima za rizik prijeloma kako bi se pravilno procijenio rizik te donijela odluka o terapiji. Osim denzitometrijom, klinička dijagnoza osteoporoze može se postaviti kod visokog rizika prijeloma procijenjenog prema FRAX-u (engl. Fracture Risk Assessment Tool) specifičnim za pojedinu zemljopisnu regiju/državu. Također, klinička dijagnoza osteoporoze može se postaviti kod prijeloma kuka, kralježaka, podlaktice, nadlaktice, rebara i zdjelice koji se javljaju spontano ili nakon minimalne traume, neovisno o BMD-u. Nakon što se postavi dijagnoza osteoporoze, potrebno je učiniti obradu radi isključenja sekundarnih uzroka osteoporoze.
Denzitometrija (dvoenergetska apsorpciometrija, DXA) je metoda izbora u mjerenju mineralne gustoće kosti te predstavlja „zlatni standard“ za dijagnozu osteoporoze, predviđanje rizika za prijelom i ...praćenje učinka liječenja. Zahvaljujući naprednim programskim podrškama denzitometrijskog uređaja, moguće je mjerenje sastava tijela, detekcija vertebralnih prijeloma i analiza trabekularne mikroarhitekture kosti. Prema najnovijim smjernicama stručnih društava proširene su kliničke indikacije i spoznaje o primjeni denzitometrije uz dodatne preporuke o slikovnim tehnikama procjene kvalitete kosti. Poznavanje denzitometrije, njezinih indikacija i metodologije rada neizostavan su temelj za optimalnu primjenu u kliničkoj praksi.
Osteoporoza uzrokovana glukokortikoidima Novak, Srđan; Mirić, Filip
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2023, Letnik:
31, Številka:
2 Osteoporoza
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Glukokortikoidi su i dalje krucijalni lijekovi u mnogim autoimunim i upalnim bolestima te je glukokortikoidima inducirana osteoporoza (GIOP) i dalje najčešći oblik sekundarne osteoporoze. Unutar 3 ...mjeseca od primjene glukokortikoida dolazi do porasta koštane resorpcije i povećanog rizika za prijelome, poglavito vertebralne, ali i ne-vertebralne. Potrebno je stalno podizanje svijesti o GIOP-u te se kod započinjanja terapije glukokortikoidima preporučuje odrediti mineralnu gustoću kosti. U žena u postmenopauzi i muškarcima starijim od 50 godina koji su izloženi oralnim glukokortikoidima ≥ 3 mjeseca potrebno je odrediti rizik za prijelom putem FRAX upitnika. Za započinjanje liječenja koristi se isti dijagnostički kriterij kao u žena u postmenopauzi (T ≤ −2,5), međutim, predložen je viši prag (tj. T ≤ −1,5) s obzirom na to da gubitak kosti može biti 10 % ili više tijekom prve godine korištenja glukokortikoida. Kalcij i vitamin D najčešće nisu dovoljni za prevenciju osteoporotičnih prijeloma. Lijekovi prvog izbora uglavnom su bisfosfonati (alendronat, risedronat), dok u pojedinim slučajevima, poglavito kod bolesnika koji su već imali prijelom, zbog svog anaboličkog djelovanja i dokazanog smanjenja broja vertebralnih prijeloma u obzir dolazi teriparatid. Kao treća linija liječenja može se primijeniti i denosumab.
S obzirom na starenje stanovništva, ali i veću svjesnost o prisustvu bolesti i njezinim posljedicama, osteoporoza s posljedičnim frakturama učestalo se dijagnosticira, što ovu bolest čini jednom od ...češćih bolesti današnjice. Uz nju se veže i značajna stopa invaliditeta, a u određenom broju slučajeva i smrtnih ishoda. Danas je dostupan cijeli niz izvora epidemioloških podataka različite kvalitete koji su vezani uz ovu bolest. S jedne strane ukupan se broj pacijenata s osteoporozom još uvijek redovito procjenjuje, ali se s druge strane broj pacijenata s nekim frakturama može točno pratiti, te se u ovom radu jedan od naglasaka stavio i na ovaj problem. Hrvatska po procijenjenom broju pacijenata s osteoporozom (48 050 muškaraca i 204 248 žena) i s prevalencijom od 5,6 % ne odskače značajnije od drugih europskih zemalja, a slično je i s incidencijom ukupnog broja fraktura te fraktura vrata bedrene kosti. Zabrinjavajuća je činjenica da se u pretpandemijskim godinama fraktura vrata bedrene kosti pojavila na listi deset vodećih uzroka smrtnih ishoda u hrvatskom stanovništvu, s time da je kod žena starih 65 godina i više fraktura vrata bedrene kosti zauzimala 7. mjesto među uzrocima smrtnih ishoda. Ovi statistički pokazatelji značajnije su se izmijenili tijekom pandemijskih godina kada su drugi uzroci smrtnih ishoda postali češći. Ipak, činjenica je da osteoporoza kao bolest nije nestala te se s obzirom na slabiju provedbu preventivnih i kurativnih aktivnosti tijekom pandemije može očekivati pogoršavanje epidemioloških parametara vezanih uz osteoporozu u budućnosti.
