Naša odluka da se u ovom broju časopisa Djeca u Europi posvetimo pitanju ‘vremena’ nije bila samo želja za naglašavanjem koristi koju imamo od usporavanja. Točnije, namjera nam je bila istražiti kako ...to da je vrijeme, koje je ključno za cjeloviti zdrav razvoj djeteta, ipak nešto što nam kronično nedostaje.
Autori donose i analiziraju dosad nepoznate bilješke o Ivi Pilaru koje su pronašli u rukopisnoj ostavštini Vjekoslava Spinčića. Iz njih se dobivaju nove obavijesti o Pilaru u kontekstu presudnih ...previranja tijekom Prvoga svjetskog rata i promišljanja o južnoslavenskome pitanju. U uvodnome dijelu članka problematizira se višeslojni odnos Pilara i Spinčića koji odražava njihove poglede i položaje u političko-javnome
životu. Članku su priložena tri izvorna dokumenta s popratnim bilješkama.
U ovom se članku kritički osvrćemo na neke teze profesora političkih znanosti Jovana
Mirića (1934 — 2015) objavljene u knjizi Sve se mijenja, kriza ostaje (2018). Ta
je knjiga zbornik članaka, eseja ...i intervjua koje je profesor Mirić napisao i objavio u
razdoblju od 1983. do 2011. godine u raznim novinama i časopisima. Teme kojima
se bavio su: kriza jugoslavenskog samoupravnog socijalizma, problematika ratnog
sukoba Srba i Hrvata te nacionalno-manjinski status Srba u Hrvatskoj. Prateći
Mirićev dugogodišnji intelektualni razvoj i pristup promijenjenim okolnostima,
kritički se može pristupiti sljedećim momentima: 1.) Kasnih 1980-ih postupno
Mirićevo prelaženje na pozicije liberalne demokracije prožeto je kontradiktornim
odnosom prema ranijem zastupanju samoupravnog socijalizma; 2.) Neke tekstove
karakterizira teza o “dva totalitarizma” (komunistički i nacionalistički), čime Mirić
umanjuje modernističko-emancipatorne tekovine socijalizma; 3.) Mirićev odnos
prema sukobu između Srba i Hrvata proveden je s dosljedno antinacionalističkih
pozicija, no ostaje nejasno zalaže li se i u kojim situacijama za građanski ili etnički
princip u pristupu rješavanja problema. Unatoč primjetnim promjenama okolnosti
i pristupa tim okolnostima, Jovan Mirić zadržao je kontinuitet vlastite kritičnosti –
jednako kao što taj kontinuitet ima i kriza – sve se mijenja, no ostaju kriza i kritika.
Ban Károly (u hrvatskoj historiografiji se gdjekad spominje pod imenom Karlo, a katkad i u hrvatiziranome obliku Dragutin) grof Khuen Héderváry jedna je od značajnih i najviše pozicioniranih osoba ...hrvatsko-ugarske povijesti, državnik koji je uz bansku čast (1883.-1903.) u dva navrata obnašao i funkciju predsjednika ugarske vlade (27. lipnja 1903.- 3. studenoga 1903. i 17. siječnja 1910.-22. travnja 1912). U velikoj je mjeri obilježio hrvatsku i mađarsku povijest na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, no u hrvatskoj historiografiji i u narodnoj svijesti je ostao zabilježen u izrazito negativnome svjetlu. U njegovu se ocrnjivanju išlo toliko daleko da su čak i u povijesnim udžbenicima kao hvale vrijedni istupi ocijenjivani spaljivanje mađarske zastave (premda se spaljivanje nacionalne zastave općenito govoreći drži izrazito šovinističkim i niskim neprijateljskim činom) ili napad na bana, dakle predsjednika hrvatske „Vlade” u sabornici. Zbog navedenoga je grof Khuen Héderváry postao općepoznat u Hrvatskoj, ali se najčešće o njemu ne zna ništa drugo do li već spomenutih stereotipa. Premda je obnašao i dužnost ugarskoga ministra predsjednika ipak je ostao puno poznatiji u Hrvatskoj, nego u Mađarskoj, što je donekle i razumljivo, jer je najveći dio života proživio u Hrvatskoj. Iako se cijeloga života zauzimao za održavanje ugarsko-hrvatske državne zajednice, te je promicao suradnju i suživot dvaju naroda, ipak o njemu do sada nije napisana nijedna monografija ni u Hrvatskoj, ni u Mađarskoj, a prilično je malen i broj znanstvenih radova o njegovom političkom putu.
U ovome uratku pokušavamo dati prikaz lika i djela hrvatskoga bana i ugarskoga premijera te prikazati njegova gledišta o nacionalnome pitanju polazeći od stare latinske izreke Audiatur et altera pars. Analiziramo političke prilike u Ugarskoj i Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća te ulogu hrvatskoga bana u odnosima između dviju država i dvaju naroda tijekom njegova dvadesetogodišnjega banovanja te obnašanja funkcije ministra predsjednika ugarske vlade.
Biskup Josip Juraj Strossmayer vodeća je osoba Narodne stranke i najistaknutija osoba u političkom životu Hrvatske u drugoj polovici 19. stoljeća. Strossmayer i Narodna stranka pripadnici su ...tradicionalne društvene elite, sljednici hrvatskog preporodnog pokreta prve polovice 19. stoljeća i pokreta 1848. godine. Prikazan je sustav Strossmayerove nacionalne integracijske ideologije: hrvatska, slavenska i južnoslavenska ideja te političko djelovanje s ciljem ostvarenja samostalnosti Hrvatske u sklopu Monarhije i ostvarenja uloge Hrvatske u rješenju istočnog pitanja, napose položaja Bosne.
Kako bi smo odgovorili na razna postavljena pitanja, koja predstavljaju temelj predmetnog rada, prije svega, treba se usredotočiti na sudionike dijaloga. Prvi sudionik konkretnog dijalog jest ...nacionalni sudac. Drugi jest luksemburški sudac, koji ima za misiju tumačenje pravnih propisa Unije.
Nadalje se u radu razmatraju uvjeti dijaloga, te se dolazi do zaključka kako dijalog nije tako lak kao za ostatak primarnog zakona. Povelja o temeljnim pravima Europske unije ima istu vrijednost kao i ugovor, ali nema isti opseg na temelju članka 51. Ovo ograničenje utječe na prihvatljivost postavljenih pitanja.
Na kraju samog rada i to na temelju konkretnih primjera autor ispituje učinke sudskih presuda na prirodu Unije i samog Suda.
Točno 25 godina nakon potpisivanja Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kojim je okončan Rat u Bosni i Hercegovini još uvijek se ne osjeća društvena, politička i ekonomska ...stabilnost, čije je uspostavljanje očekivano potpisivanjem mirovnoga sporazuma. Društvo u Bosni i Hercegovini podijeljeno je na svim razinama, prvenstveno političkoj i teritorijalnoj, a zatim i u pogledu međusobne tolerancije pripadnika konstitutivnih naroda što otežava uspostavljanje zajedničkih državnih vrijednosti, mogućnost za miran suživot Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih naroda i izgradnju države s jedinstvenim općeprihvaćenim državnim obilježjima. Hrvatski narod je najstariji autohtoni narod u Bosni i Hercegovini, a njegovim kontinuiranim iseljavanjem, koje se intenziviralo za vrijeme Rata u Bosni i Hercegovini i nije se zaustavilo do danas, pitanje njegova opstanka je ugroženo. Istraživanje na kojem se temelji ovaj rad provedeno je metodom elektroničke ankete na uzorku od 350 slučajno odabranih bosanskohercegovačkih Hrvata i Hrvatica. Rezultati istraživanja ukazuju na opće nezadovoljstvo Hrvata životom u Bosni i Hercegovini (94,9 % ispitanika) koje je, na prvome mjestu, uzrokovano visokim stupnjem korupcije, općim osjećajem nesigurnosti, nepovjerenjem u pravni i politički sustav te neravnopravnim položajem Hrvata u odnosu na Bošnjake i Srbe u Bosni i Hercegovini. Činjenica da veći broj bosanskohercegovačkih Hrvata gaji jači osjećaj pripadnost prema Republici Hrvatskoj nego li prema Bosni i Hercegovini te da se 34 % ispitanih bosanskohercegovačkih Hrvata u Bosni i Hercegovini i 35,7 % njih u Republici Hrvatskoj osjećaju strancima, loša ekonomska situacija u državi, selektivna populacijska politika visokorazvijenih (europskih) zemalja i snaga lančanih migracija, ukazuju na hitnu potrebu rješavanja hrvatskoga pitanja u Bosni i Hercegovini u suprotnom bi bosanskohercegovački Hrvati od konstitutivnoga naroda mogli postati tek jedni od ostalih.
Točno 25 godina nakon potpisivanja Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kojim je okončan Rat u Bosni i Hercegovini još uvijek se ne osjeća društvena, politička i ekonomska ...stabilnost, čije je uspostavljanje očekivano potpisivanjem mirovnoga sporazuma. Društvo u Bosni i Hercegovini podijeljeno je na svim razinama, prvenstveno političkoj i teritorijalnoj, a zatim i u pogledu međusobne tolerancije pripadnika konstitutivnih naroda što otežava uspostavljanje zajedničkih državnih vrijednosti, mogućnost za miran suživot Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih naroda i izgradnju države s jedinstvenim općeprihvaćenim državnim obilježjima. Hrvatski narod je najstariji autohtoni narod u Bosni i Hercegovini, a njegovim kontinuiranim iseljavanjem, koje se intenziviralo za vrijeme Rata u Bosni i Hercegovini i nije se zaustavilo do danas, pitanje njegova opstanka je ugroženo. Istraživanje na kojem se temelji ovaj rad provedeno je metodom elektroničke ankete na uzorku od 350 slučajno odabranih bosanskohercegovačkih Hrvata i Hrvatica. Rezultati istraživanja ukazuju na opće nezadovoljstvo Hrvata životom u Bosni i Hercegovini (94,9 % ispitanika) koje je, na prvome mjestu, uzrokovano visokim stupnjem korupcije, općim osjećajem nesigurnosti, nepovjerenjem u pravni i politički sustav te neravnopravnim položajem Hrvata u odnosu na Bošnjake i Srbe u Bosni i Hercegovini. Činjenica da veći broj bosanskohercegovačkih Hrvata gaji jači osjećaj pripadnost prema Republici Hrvatskoj nego li prema Bosni i Hercegovini te da se 34 % ispitanih bosanskohercegovačkih Hrvata u Bosni i Hercegovini i 35,7 % njih u Republici Hrvatskoj osjećaju strancima, loša ekonomska situacija u državi, selektivna populacijska politika visokorazvijenih (europskih) zemalja i snaga lančanih migracija, ukazuju na hitnu potrebu rješavanja hrvatskoga pitanja u Bosni i Hercegovini u suprotnom bi bosanskohercegovački Hrvati od konstitutivnoga naroda mogli postati tek jedni od ostalih.
Jugoistočna Europa u proteklih dvadeset godina predstavlja vrlo prepoznatljivo žarište sukoba u Europi za čije je stabiliziranje Europska Unija, ali i cijela međunarodna zajednica, uložila značajne ...napore i financijska sredstva. U tome smislu, jedno od pitanja koje se nameće kao vrlo značajno i zasigurno determinirajuće u tome dijelu Europe jest tzv. 'albansko pitanje'. Naime, osim prevladavajuće većine koju čine u svojoj matičnoj državi Albaniji i Kosovu, Albanci predstavljaju vrlo značajnu i brojnu populaciju u Makedoniji. Albansko pitanje je teško staviti u kontekst panalbanske težnje ostvarenja projekta Velike Albanije u današnjem političkom realitetu diverzifikacije albanskih zajednica u regiji. Jedino pitanje koje nesumnjivo dovodi do tzv. panalbanskog kompromisa je status Kosova, dok je njegova neovisnost kao prva stepenica formiranja velike albanske države predmet interesa zanemariva male skupine albanskih ekstremista.
Ipak, u postojećem turbulentnom regionalnom političkom okruženju teško je isključiti mogućnost ponovne eskalacije isključivih nacionalnih ideologija, pa tako i albanske, što dodatno nameće proces pridruživanja euroatlantskim strukturama kao jedini jamac osiguranja stabilnosti na Jugoistoku Europe. Negativan ishod NATO summita u Bukureštu za Makedoniju doprinio je destabilizaciji političkih odnosa, naglasivši euroatlantsku perspektivu Makedonije kao jedinog okvira izgradnje stabilnih međuetničkih odnosa u multietničkom makedonskom društvu. Uloga Republike Hrvatske kao jamca regionalne sigurnosti očituje se djelovanjem u okviru Jadranske povelje (Adriatic Charter), postupnim unaprjeđenjem regionalne suradnje i participacijom u međunarodnim stabilizacijskim naporima u ovom dijelu Europe.
Projekt Industrijska baština otoka Korčule pokrenut 2015. godine bavi se etnografskim istraživanjem triju tvornica Vele Luke - Jadrankom, Ambalažom i Grebenom, u kontekstu nematerijalne baštine, ...radničkog iskustva i lokalne memorije vezane za industrijsko naslijeđe.1 Vela Luka prepoznata je kao specifično mjesto na otoku s najvećim brojem industrijskih pogona koja ujedno i baštini različite segmente i oblike industrijskog. Razlučeno je stoga nekoliko istraživačkih razina: društveni i politički kontekst industrijalizacije i modernizacije nakon Drugog svjetskog rata, pitanje radničkih prava, motivacije radnika i uvjeta rada, rodno pitanje i uloga žene u industriji, te pitanje post-industrijskog perioda i baštinjenja industrije danas. Etnografijom svakodnevice kao temeljnom istraživačkom metodom obuhvaćamo i osvještavamo velik broj ženskih radnica u industrijskim pogonima Vele Luke te prepoznajemo bitne razlike između muškog i ženskog iskustva rada i življenja, načina sjećanja, bilježenja i pričanja. Pri tome žene promatramo kao svojevrsne „suparnice” službene povijesti i nositeljice vrijednog „viška sjećanja” koje bitno odstupa od koncepta većine postojećih zapisa o tvornicama Vele Luke. Nastojale smo naznačiti obrise višeslojnosti istraživanja i valoriziranja industrijske baštine, ali i dotaći složenost rodnih aspekata industrijskog rada, specifičnost podjele poslova, politički kontekst i žensku svakodnevicu kroz vizure i potencijale „subjektivističkog diskursa“.
PDF
