Predstavljajući četiri nesvakidašnje postavke crkvenih božićnih jaslica u Subotičkoj biskupiji, u radu se putem etnološkog i kulturnoantropološkog pristupa propituje odnos vjernika prema crkvenim ...božićnim jaslicama u svjetlu pobožnosti vjernika. Temeljem analize osobnih priča ljudi zaduženih za postavljanje božićnih jaslica u crkvama, nastoji se saznati što njima osobno znače božićne jaslice i koja je uloga božićnih jaslica u društvu uopće. Odnosno, jesu li one samo dio crkvenog inventara i dekor u vrijeme Božića ili se o božićnim jaslicama u Subotici može govoriti kao obliku tradicijske pobožnosti vjernika katolika. U radu se također koriste teološki uvidi vezani uz tumačenje pojedinih aspekata vjere, ali i društvenih praksi koje su pritom proučavane.
U
radu se obrađuje povijest crkve posvećene Majci Božjoj na nebo uznesenoj na
lokalitetu Kloštar kod Slavonskog Kobaša. Uz Kloštar se vežu mnogi crkveni
redovi: templari, cisterciti, augustinci, ...ivanovci i franjevci, koji su
ostavili svoj trag na tom području. Današnje područje oko Kloštra bilo je
posjed Giletića, koji je kasnije pripao Berislavićima. Za vrijeme Turaka uništen
je samostan, a sadašnja crkva ostatak je svetišta nekadašnje crkve. Župa je na +
Kloštru postojala do 1698., kada je sjedište župe premješteno u Kobaš, a župna
crkva postala je crkva svetog Ivana Krstitelja. Otada je crkva Uznesenja
Blažene Djevice Marije na Kloštru filijalna crkva. Uz svetište na Kloštru
vezane su dvije legende o čudotvornoj slici i zavjetnoj slici iz 1764. godine.
U radu se obrađuju pobožnosti kojima Kobašani i drugi vjernici štuju Majku Božju
Kloštarsku više od dva stoljeća. Tradicija pobožnosti prenosi se s koljena na
koljeno i još je uvijek živa među Kobašanima i onima koji su odselili iz
Kobaša, ali se uvijek rado vraćaju za blagdan Velike Gospe. U drugom dijelu
rada obrađuje se kratka povijest kruničarskog društva, koje djeluje u
Slavonskom Kobašu od 1929. godine. Kruničarskom društvu je u deset godina (od
1929. do 1939.) pristupilo više od 160 žena, stoga društvo danas djeluje u 12
grupa i okuplja 170 žena i djevojaka koje svaki dan mole deseticu svete krunice
i druge molitve. U radu se navode obveze kruničara i pobožnosti koje obavljaju
članice kruničarskog društva iz Slavonskog Kobaša. U prilogu rada zapisane su
litanije i pjesme posvećene Majci Božjoj Kloštarskoj.
Place
Kloštar near Slavonski Kobaš is a Shrine of Saint Mary located three and a half-mile west of Slavonski Kobaš. On this place, which has a rich history, is the Church of the Assumption of the Blessed Virgin Mary, and this paper will be
about the history of the church and this area from 1174 to the present day.
Before the Ottomans, there was a monastery in which were Templars, Cistercians,
Augustinians, Ivanovites, and Franciscans and they all left their trace there.
This place was a possession of family Giletich's, after them it devolved to Berislavich
family and united with their lands is one possession called Kobaš. Ottomans destroyed
monasteries and left ruins from which people made chapel. In that period land devolve
to Kutjevo monastery, and after that, it was ruled by Franciscans from Velika.
The seat of Parish was moved to Kobaš in 1698th and since then, it’s
subsidiary. There are two legends connected with this place, a miraculous image
and a votive image from 1764th. Since the 18th Century people from Kobaš and other
believers worship Mother of Good in Kloštar. Every year people from Kobaš
pilgrimage three Sundays before The Assumption of Mary into Heaven and make
vows which are ending with solemn holy mass and votive procession praying for
intercession, healing, and other intentions. The tradition of piety is passed
down from generation to generation and every year more than 10 000 people are coming
to Kloštar and pray to Saint Mary. The second part of this paper will show the short history of the Holy Rosary fraternity from Slavonski Kobaš which is
established in 1929. The Holy Rosary fraternity gathered more than 160 women
(from 1929th to 1939), so today fraternity is active in 12 groups and gathers
170 women and young women. They are praying every day part of Rosary and other
prays. This paper will show how someone can become part of a fraternity and which
obligations have members of the Holy Rosary fraternity from Slavonski Kobaš.
U hrvatskoj katoličkoj duhovnosti uz Isusa Krista i blaženu Djevicu Mariju sv. Antun Padovanski najprisutniji. Štovanje sv. Antuna Padovanskoga u hrvatskoj crkveno-pučkoj baštini ogleda se u: postu, ...devetnicama, zavjetima, krjesovima; škropljenjima kuća, stoke, dvorišta, vrtova, polja; hodočašćima, procesijama, pučkim običajima i slavljima; crkvama, zavjetnim kapelicama i drugim zavjetnim sakralnim objektima posvećenim sv. Antunu. Mnogobrojne su molitve i preporuke koje vjernici upućuju sv. Antunu Padovanskom. Međutim o sv. Antunu Padovanskom u hrvatskoj znanstvenoj literaturi iznimno je malo napisano. Stoga se u ovom radu navodi i multidisciplinarno interpretira četrdesetak suvremenih izvornih terenskih zapisa koji su nastajali od 1997. do 2018. godine u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U nekim običajima koji prate blagdan sv. Antuna opažaju se pretkršćanski elementi. Takvi su primjerice običaji koji su još sačuvani u Krivom Putu u zaleđu Gospića.
U članku se govori o čovjeku koji traga za smislom i značenjem. Iako znanstvenici
opisuju čovjeka kao biološko, psihološko, razumno, političko, ekonomsko, moralno,
religiozno, tehničko, povijesno, ...utopijsko i estetsko biće, on je tajna beskrajna. Kadar
je govoriti, misliti, osjećati se slobodnim, voljeti i biti religiozan. A religiozni problemi
uvijek su suvremeni, a ne „natražni“, životni, a ne „otuđujući“. I humani. Zbog toga se i
govori o čovjeku kao o „osobitom stvorenju i religioznom biću“.
U članku se zatim donosi dio predavanja koji je autor održao na Sinodi biskupa
2001. o pučkoj pobožnosti koja je imala važnu ulogu u prenošenju vjerskih i moralnih
vrednota, kao i u stvaranju kulture i povijesti hrvatskog naroda. Isti raznovrsni
oblici pučkih pobožnosti, koji su i danas nazočni, imali su važnu ulogu u teškim vremenima
protuvjerskih ideologija, poput one marksističke. Iako pučka pobožnost nije
„ključ nove evangelizacije“, ne treba je otpisivati „puritanskim duhom“ kao da bi ona
bila samo folklor ili praznovjerje, ili pak neki nadživjeli oblik poganskih obreda. Ona
je izraz iskonske kršćanske vjere i onda kada je alternativna liturgijskim oblicima. U
tom vidu nalaže se biskupima neka „bdiju nad različitim oblicima pučke pobožnosti s
crkvenim osjećajem“ („Ecclesiae imago“ 1973.).
U trećem dijelu članka govori se o crkvenim dokumentima koji govore o pučkoj
pobožnosti prije i poslije II. vatikanskog sabora. Posebice o liturgijskoj konstituciji Sacrosanctum
Concilium koja u duhu pastoralne razboritosti „usklađuje, a ne suprotstavlja“
liturgiju i pučku pobožnost. Dapače, preporuča „sve pobožne vježbe kršćanskog
puka ukoliko su sukladne zakonima i propisima Crkve“ (SC 13). Crkva, naime, smatra
potrebitim upoznati vrednote pučke pobožnosti, štititi njezinu iskonsku bit, čistiti je od
nepotrebnih naslaga, osvjetljivati je tekstovima Svetoga pisma, te usmjeravati je i ne
suprotstavljati svetoj liturgiji. U tom vidu izdan je Direktorij pučke pobožnosti u kojem
je Crkva izrekla „svoje poštovanje prema pučkoj pobožnosti“. U njemu je opisana narav i bît, principi i jezik pučke pobožnosti, kao i potreba harmonične usmjerenosti s liturgijom
koja je „vrhunac i izvor“ svakoga kršćanskoga slavlja
Laički teolog iz Splita Marko Marulić pokazuje izrazito zanimanje kako za naslijeđe klasične, poganske antike, tako još više za baštinu crkvenih otaca i Svetog pisma. Svojom filozofskom i teološkom ...usredotočenošću i vraćanjem biblijskoj i patrističkoj teologiji on se čvrsto uklapa u širu sliku renesansnoga humanizma, pokreta devotio moderna i »teologije pobožnosti« (Frömmigkeitstheologie). Marulić pripada intelektualnom pokretu kojemu je načelo povratak k izvorima (ad fontes). Njegov Repertorij sjajno je svjedočanstvo toga povratka: djelo pruža uvid u Marulićevu klasičnu, biblijsku i patrističku lektiru, a u ovoj se studiji razmatra zajedno s njegovom latinskom Biblijom iz 1489. Središte naše pozornosti usmjereno je na biblijsko i ranokršćansko (patrističko) naslijeđe u Marulićevim latinskim djelima, i to s obzirom na jedan od najprijepornijih redaka čitava Novog zavjeta, Mt 16,18, tj. na značenje riječi »stijena«: »A ja tebi kažem: Ti si Petar Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.«
Postoje tri osnovne mogućnosti za tumačenje »stijene«: (a) Petrova osoba, (b) Petrova vjera, kojom je on Isusa priznao Kristom, Sinom Božjim, ili (c) sam Isus Krist kao Stijena. Marulić, kao kristocentričar, priklanja se tradicionalnom tumačenju »stijene« kako su ga tijekom stoljeća namrijeli crkveni oci i naučitelji: stijena je sam Krist. U tome se Marulić oslanja – kako zaključujemo iz Repertorija – na tumačenje sv. Jeronima.
Ideja da bi stijena u Mt 16,18 bio Petar postala je raširenom u Katoličkoj crkvi tek tijekom protureformacije, no taj je pogled potpuno tuđ splitskom laičkom teologu.
Na temelju objavljene i neobjavljene šibenske bilježničke građe iz sredine 15. stoljeća, kao i drugih pisanih izvora (dukala, šibenskog statuta), autor razmatra pitanje sudjelovanja stanovnika ...šibenske komune u izgradnji katedrale sv. Jakova. Analiza pokazuje da je, nakon uspješne svjetovne i crkvene propagande, a osobito nakon 1432. godine, među stanovništvom cijele komune – građanima, patricijima, stanovnicima distrikta, stanovnicima i strancima – zavladao novi duh obilježen težnjom ukupnog stanovništva da svojim vlastitim doprinosima potpomogne gradnju ovog reprezentativnog zdanja. Šibenska se svakodnevnica radikalno promijenila usmjeravanjem stanovništva cijele komune k ostvarenju jednog pobožnog cilja, ali i statusnog simbola grada i biskupije. Novi duh svakodnevnice dopunjen je postojanim pristizanjem stranih arhitekata, graditelja i drugih majstora i stvaranjem novog sloja domaćih šibenskih majstora. “Vrijeme katedrale” u Šibeniku nastupilo je dva ili tri stoljeća poslije doba kada je to bio općeeuropski crkveni i arhitektonski pokret o kojem je pisao Georges Duby, ali u sebi nosi sva obilježja tog doba kao i novu osobinu izraženu kroz polet komunalnog stanovništva željnog participiranja u gradnji katedrale.
U raznolikom korpusu atektonski građenih retabala sjeverozapadne Hrvatske 18. stoljeća izdvaja se jedinstvena skupina koju je Anđela Horvat domišljato nazvala oltarima tipa pokaznica (monstranca). ...Među njima se osobito ističu primjeri smješteni u Volavju, Dropkovcu i Štrigovi koji pokazuju visoku oblikovnu srodnost, unatoč međusobnoj zemljopisnoj udaljenosti, različitom kiparskom autorstvu i titularima. S obzirom na njihovu gotovo stovremenu pojavnost, otvara se pitanje podrijetla toga smjeloga oltarnoga rješenja, čiji isti ili slični primjeri, čini se, nisu poznati u susjednim krajevima. Prikaz sveca uzvišenog u glorioli s oblacima i nebeskim ansamblom upućuje na mogućnost ishodišta u crkvenim procesijama za potrebe kojih se izrađuju rivremene konstrukcije macchine, apparati, fercule) za čašćenje čudotvorne slike ili kipa. Poveznice između jednokratnih scenografija za ceremonijalne obožnosti i oltarnih kompozicija u trajnijim materijama jasno su vidljive u srodno razrađenim motivima naglašene teatralnosti i sceničnosti, s ciljem vizualno privlačnoga pripovijedanja u okviru crkvenoga nauka.
Provider: Manuscriptorium - National Library of the Czech Republic - Institution: Knihovna AV ČR, v. v. i. - Data provided by Europeana Collections- Wraucná Pobožnost na Slawnost Porcynkule ! ...- ...Signatury: A8-B8.- Tisk součástí konvolutu drobných tisků převážně náboženského obsahu.- Vazba silně poškozená na hřbetě i na deskách.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
SVIĆE SVIJETLI DAN Radić, Jure
Služba Božja,
04/1969, Letnik:
9, Številka:
2
Web Resource
Odprti dostop
Moramo shvatiti značenje ovog časa. Evo se pruža mogućnost kleru , redovnicima i svim vjernicima da izražavaju svoju religiju na stvaran, razuman i suvremen način.
Kao osuđenik na izdržavanju kazne u zatvoru u Lepoglavi,
zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac sastavio je zbirku Propovijedi
prema Litanijama Sv. Josipa. One su osobit izazov proučavanju jer
su ...sastavljene u zatvoru, s ograničenim teološkim izvorima, gdje je
smrt bila vrlo česta, a nisu izostajale ni provokacije ni poniženja.
Suživljenost sa zbiljama iz života sv. Josipa i oslonjenost na Boga
pokazuju u ovim propovijedima osobitu Božju dobrotu, kojom se on
služi kad po slabim, nepoznatim ljudima izvodi velika djela svoje
ljubavi. Vedrina, optimizam i radosno vršenje Božje volje prepoznati
u svetosti sv. Josipa, za nadbiskupa Stepinca su kadri nadvladati
strah pred životom i pred smrću, te okolnosti obiteljskoga života
pretvoriti u ozračje sreće, probitka i blagoslova, a pobožnosti u
njegovu čast pripomoći u pastoralu mladeži i obitelji.
