Cilj ovoga teksta jest pokazati koliko su pojmovi književnosti i književne znanosti otvoreni, višeznačni i dinamični, uvjetovani vlastitim imanentnim značajkama, ali i povijesnim i društvenim ...kontekstima. Ne bi li se ta teza oprimjerila, uspoređuju se promišljanja o književnosti dvojice utjecajnih autora, Aristotelova Poetika, kao fundamentalan metaknjiževni tekst zapadne kulture te Književna teorija – vrlo kratak uvod (1997., 2001. hrvatsko izdanje) Jonathana Cullera, kao jedno od utjecajnijih recentnijih metaknjiževnih djela. Sam rad je inspiriran idejom po kojoj bi i u nastavnim procesima učenike trebalo usmjeravati manje na konačne definicije književnosti i književne znanosti, a više na različite mogućnosti tumačenja tih fenomena.
Cesare Zavattini bio je poznati neorealistički scenarist i teoretičar neorealizma. Imao je ključnu ulogu u kritičkom promišljanju novog poslijeratnog talijanskog filma premda su većinu njegovih ideja ...smatrali avangardnima za to vrijeme. Zalagao se za direktan, spontan i neposredan film sa stvarnim ljudima i stvarnim događajima. Usprkos želji da eliminira sve što je fikcionalno iz svojih filmova, Zavattinijev koncept novog neorealističkog filma ne može se jednostavno svesti pod formulu dokumentarca. On nije bio toliko zainteresiran za snimanje dokumentaraca koliko za snimanje doku-fikcije. Vjerovao je da film može doprijeti do široke publike, ali i da ima mogućnost da bude estetski subverzivan. Ideja o avangardnom filmu koji može doprijeti do mase bio je naivan pokušaj koji je bio preradikalan za talijanski film tog vremena. Većina njegovih ideja nije bila prihvaćena u Italiji, ali bio je uzor mladim sineastima diljem svijeta. Neke od njegovih ideja realizirat će se nekoliko desetljeća kasnije u filmovima poznatih cinéma vérité i nezavisnih avangardnih redatelja. Cijelu svoju karijeru Zavattini je tvrdio da film mora biti društveno angažirana umjetnost. Vjerovao je da neorealistički filmovi trebaju usmjeriti pogled gledatelja na određene društvene probleme i iznijeti subjektivan stav o njima. U neorealističkim filmovima fikcija i dokumentaristička retorika stvaraju iluziju da iskustvo likova predstavlja iskustvo publike.
Original language summary:
Další ukázka z polohraného filmu z vojenského prostředí, podbarveného verši Arna Krause. Zde je opěvována spolupráce Československé armády se zemědělci při žních.
Extended ...description:
Information:
Another extract from the partially played film from a military environment, accompanied by verses by Arno Kraus. Cooperation of the Czechoslovak Army with farmers during harvests is glorified there.
Original language summary:
Ukázka z polohraného filmu z vojenského prostředí, podbarveného verši Arna Krause. Pomocí patetické „poezie“ je vyprávěn příběh mladíka, který odešel na vojnu jako chlapec ...a dozrál zde v muže. V hlavní roli normalizačního kýče Viktor Preiss.
Extended description:
Popis celého pořadu:
Grafomanská poema má děj. Je to příběh mladého vojáka Honzy, který se nejprve straní kolektivu,ujme se např. poraženého smrčku a zasadí ho. Velitel píše na Janovo pracoviště, ten chlapec je nějaký divný-a dozví se,že příčinou je to,že je jedináček.Jan se ale posléze zapojí a plní skvěle úkoly (pomáhá při žních atd.)-neboť na vojně z "dělníka,snílka,dobrodruha jsou strážci míru".Je ohrožen i jeho citový život,matka mu v dopisech domlouvá,aby se své Janě víc věnoval,že vojna není všechno.Jan jede tedy o vánocích domů a věrná dívka tam na něj čeká.Zpracování: verše jsou buď recitovány herci ve studiu,nebo mimo obraz do opakujících se záběrů z vojenského života. Pořad byl typickým produktem normalizační zidealizované televize.
Information:
An extract from a partially feature film from a military environment, accompanied by verses by Arno Kraus. A story of a young man who commenced his military service as a boy and matured into a man there is told using the sentimental “poetry”. The lead role of the normalization kitsch is played by Viktor Preiss.
Johannes Vermeer and Tom Gouws : textual discourse through pen and paint brush The poetic articulation of a painting takes place on the basis of the transposition of the visual text to a word text. ...In this way interaction between die poem text and visual text come into being. This interaction between poetry and the art of painting is of such a nature that one can speak of the poem as a speaking painting or of the painting as a silent poem. Seen within this frame, it is assumed that the poem helps to fill the painting with additional meaning. The poem's text is therefore an imaging of the content of the painting as a way of visual embodiment. In Vermeer's paintings the composition of the work of art is important regarding perspective, projection and fusion (merger) of an entire cosmos. In the same way the painter captures landscapes and beings in stylistic positions with brush and canvas, the poet makes a poetic painting using a pen as instrument to capture words. The objective of this article is to examine in which way the poem is a capturing or imaging of the painting's symbols. The poem text of Tom Gouws that is explored will be seen as a textual articulation of the painting. Poems such as 'ars poetica' and 'die kantklosser' will be read as speaking paintings of visual texts and visual writing through which an exceptional merger of pen and brush come into being.
Roman Rabbit, Run / Bježi, Zeče, bježi Johna Updikea, govori o ljudskom postojanju ili „ljudskom stanju“ u društvu kojim vlada kapital i zahvaćeno je tranzicijom prema neoliberalnoj državi. ...Pripovijedanjem o neposrednim iskustvima glavnog lika i prikazujući ga zaokupljenog željom i svjesnošću, narativ ocrtava konfuziju u koju zapada u potrazi za samoaktualizacijom kao nešto inherentno kapitalističkom sustavu. Primjenom teorije mogućih svjetova, dolazi se do zaključka da neravnoteža između protučinjeničnih „mogućih svjetova“ Rabbita i njegova stvarnog svijeta dovodi do neuspjeha njegove potrage. Previše mogućih svjetova u svom protučinjeničnom stanju proizvodi neku vrstu kontrastvarnosti u kojoj ima previše svjetova mašte/želja, a malo vjetova obveza, što vodi neizbježnim posljedicama kojima svjedočimo na kraju prve knjige Rabbit tetralogije.
Središnju tematiku želje i erotske strasti prožimaju usporedni i suprotni motivi melankolije i manjka (uskrate). Ova dihotomija prisutna je na svim razinama pisanja i poetike Marguerite Duras – od ...tematike preko naracije, retorike i stila do višeslojne metaforičnosti. Polazište njezina umjetničkog, „ženskog”, pjesničkog rukopisa (écriture) u drugačijem je, uzajamnijem odnosu između tijela (osjeta, emocija) i jezika, imaginarnog i simboličkog, slike i riječi, doslovnog i svih prenesenih značenja – u tekstu. To se očituje u ovom lirskom, avangardnom, ujedno modernom i antimodernom opusu na križanju proze i poezije, kao i u eksperimentalnom, novovalnom filmu 1960-ih i 1970-ih. U srži „poetike žudnje” nalazi se dihotomičan odnos suprotnosti, ali i razmjene između osjetilnosti i spoznaje, ljubavi i boli. Ključ je te poetike sljubljivanje i interakcija antinomija koje ipak ostaju – razlike (kao što su muško i žensko, Istok i Zapad, strast i melankolija, „život” i „art”...). „Ženska” žudnja preobražava se u gestu unutrašnjeg egzila i subverzije subjekta prema povijesnom determinizmu, autoritarizmu društvene moći i ratia. Motivima erotske strasti i ljubavi pridružuju se bol zaborava i bol pamćenja. Pismo je semiotizirana interpretacija iskustva, odnos nesvjesnoga i jezika. Želja i strast kao najjači élan vital antipod su potištenosti i osjećaju kontingencije. Žudnja i tjeskoba dva su pola graničnog, paradoksalnog pisma „ženske razlike” (border writing). U prostoru između tjelesnosti i semiotike, osobne i rodne povijesti, ljubav i pismo, etika i filozofija, poetika i jezik ponašaju se kao uzajamne metafore.
Ekologija medija Ašković, Marina
In medias res,
05/2015, Letnik:
4, Številka:
6
Paper
Odprti dostop
Mora li trend po kojem elektronski mediji sve više postaju ekstenzija ljudskog tijela ići u pravcu potpunog porobljavanja čovjeka i njegove ličnosti, ili će taj isti čovjek nepredvidivo, svojom ...medijskom pismenošću izaći iz virova medijsko-tehnoloških nesloboda? Kriza ličnosti tijesno je povezana s krizom jezika koliko god to izgledalo suprotstavljeno globalističkoj ideologiji transnacionalnog transhumanizma. S obzirom na to da su medijske predstave o svijetu u novije vrijeme sve više zasnivane na komercijalizaciji enviromentalizma, filozofsko-estetska misao javlja se kao važan subjekt ekologije. Scenografija civilizirnog načina života posredovanjem medija postaje sve privlačnija, iako ima komercijalno-političku pozadinu. Samim tim budućnost čovječanstva u velikoj mjeri ovisi o samoj filozofiji medija, koji se moraju istinski ekologizirati vraćajući humanum svojoj suštini čineći ga ekstenzijom prirodnog svijeta.
Poetičko određenje predaje teorijsko je pitanje oko kojega se razvijaju višeslojni i višestruki klasifikacijski prijedlozi. Hrvatska usmenoknjiževna teorija ponudila je više pogleda na distinkciju ...predaja posredstvom utjecaja fantastike i motivskoga supstrata. Ovaj rad na početku izlaže različita stajališta koja teoretičari iznose u vlastitim percepcijama mitskoga i demonološkoga u predajama. Drugi dio rada iznosi teorijska razmatranja koja se odnose na poetička obilježja predaje koja su determinirana u odnosu na narodnu bajku. Osim toga, proučava se udio fantastike i mitskoga jezika kao relevantnih smjernica u određenju mitske i demonološke podvrste usmenoknjiževnih predaja.
PDF
