Kemijski su aditivi prepoznati kao jedan od glavnih čimbenika koji doprinose toksičnosti plastike, osobito kada se plastika u okolišu fragmentira u mikroplastiku. Bisfenoli su skupina umjetno ...proizvedenih kemikalija koje se upotrebljavaju u izradi polikarbonatne plastike i epoksi smola. Ovaj rad donosi prikaz najzastupljenijih bisfenola (BPA, BPB, BPF, BPS, BPAF, BPAP) iz morskog okoliša i dostupnih analitičkih postupaka za njihovo prepoznavanje i kvantifikaciju, s posebnim osvrtom na školjkaše. Kako su bisfenoli kao endokrini disruptori štetne kemikalije procijenjen je rizik izloženosti konzumenata školjaka. U dosadašnjim istraživanjima prisutnosti bisfenola širom svijeta najviše je bio zastupljen BPA, a većina studija su istraživanja duž azijske obale. Utvrđen je nedostatak istraživanja analoga bisfenola, koji djeluju kao estrogenski. progesteronski i anti-androgeni spojevi. Procijenjeni dnevni unosi (EDI) za BPA, BPB, BPF, BPS, BPP, BPAF i BPAP te za zbroj ovih bisfenola ΣBPs utvrđenih u školjkašima duž južnoafričke i azijske obale. U oba scenarija srednje i maksimalne izloženosti prekoračen je podnošljivi dnevni unos (TDI), što ukazuje na to da EDI školjkaša s BP predstavljaju zdravstvenu prijetnju konzumentima. Istražena je potreba za provedbom istraživanja distribucije bisfenola u okolišu i opasnosti konzumacije školjkaša kao mogućnost znatnog izvora njihovog unosa.
Dermatofitoza je česta dermatološka infekcija koja pogađa ljude, kućne ljubimce, domaće glodavce i divlje životinje. Dermatofiti zadaju brigu i predstavljaju rizik za javno zdravlje i zdravlje ...životinja. Cilj ove studije bio je opisati pojavnost infekcije dermatofitima u divljih sisavaca u Portugalu, u životinja koje su nastradale u prometu i uhvaćenih divljih sisavaca. Izolacija gljivica obavljena je u krznu i ljuskama 101 divljeg sisavca. Na temelju promatranja mikrostruktura i morfologije kolonije, izolati gljivica su identificirani na razini roda. Dermatofiti su pronađeni u dvije od 10 proučavanih vrsta: 3/51 (5,9 %; 95 % interval pouzdanosti CI: 0,0-12,3 %) crvene lisice (Vulpes vulpes) i 5/19 (2,6 %; 95 % CI: 0,0-9,8 %) egipatskih mungosa (Herpestes ichneumon). Ove vrste predstavljaju različite taksonomske obitelji: Canidae i Viverridae i stoga je važno donijeti zaključak o ulozi infekcije u ovih životinja ispitanih na dermatofitozu.
Mikroplastika (MP) je prepoznata kao okolišni kontaminant višestrukih opasnosti na temelju fizičkih učinaka zbog veličine čestica, oblika i koncentracije te kemijskih učinaka povezanih s opasnim ...kemikalijama. Sve je više dokaza o prisutnosti MP u hrani, a posljednjih godina se eksponencijalno povećava i broj publikacija o njezinoj prisutnosti u hrani morskog podrijetla. Međutim, analitičke metode detekcije u hrani morskog podrijetla su unatoč dostupnosti širokog spektra instrumentalnih tehnika za izolaciju i određivanje njezinih fizikalnih svojstava ograničene. Potpuni analitički postupak donosi podatke o kemijskom sastavu i morfološkoj strukturi čestica, ali niti jedna instrumentalna tehnika ne udovoljava svim zahtjevima analize MP. Primjena većeg raspona komplementarnih analitičkih metodologija u pogledu otkrivanja i identifikacije ispunjava zahtjevnost analize ovog okolišnog kontaminanta. Pojava i vrsta unesene MP, kao i njezini zdravstveni
učinci koji se trenutno ispituju, uključuju biološke, kemijske i fizičke vrste utjecaja. U svrhu procjene utjecaja MP iz hrane morskog podrijetla na ljudsko zdravlje prvo se mora kvantificirati izloženost, a zatim utvrditi je li ta izloženost dovoljno velika da bi izazvala posljedice sa štetnim učincima. Izloženost ljudi hrani morskog podrijetla izaziva zabrinutosti zbog njezine kontinuirane akumulacije u okolišu. Cilj ovog rada je prikazati dosadašnje spoznaje o prisutnosti MP u hrani morskog podrijetla: školjkašima, ribi i rakovima kao glavnim izvorima. Posebno se analiziraju postojeći analitički pristupi ekstrakcije i instrumentalnog određivanja koncentracije, oblika i vrste materijala MP u zahtjevnim biološkim uzorcima. Istaknuta je potreba daljnje istraživačke aktivnosti o ovom kontaminantu, kao i potreba za stvaranje baze podataka koja je neophodna za uspostavu zakonodavstva u području hrane.
Fikotoksini predstavljaju skupinu prirodnih kemijskih kontaminanata u koje spadaju azaspiracidi (AZA), okadaična kiselina (OA) i njeni derivati, pektenotoksini (PTX), jesotoksini (YTX), ciklički ...imini (CI), domoična kiselina (DA), saksitoksini (STX), brevetoxini (BTX), ciguatoksini (CTX) i palitoksini (PlTX). Rezultati dosadašnjih istraživanja ukazuju na učestalu pojavnost fikotoksina u morskim organizmima, a poznato je da ove tvari mogu imati štetan učinak na okoliš i zdravlje ljudi, budući da su pored akutne toksičnosti pojedini ujedno i tumor promotori, odnosno da već i u malim koncentracijama pokazuju mutageno i toksično djelovanje u organizmu. Stoga su s ciljem zaštite zdravlja potrošača zakonodavstvom određene najveće dopuštene količine (NDK) fikotoksina u školjkaša, bodljikaša, plaštenjaka i morskih puževa (EZ 853/2004; EU 786/2013), iako neki od njih, poput cikličkih imina, još nisu uključeni u programe monitoringa, odnosno za njih legislativom nije određena NDK. U daljnjim istraživanjima, uz primjenu potvrdnih visokospecifičnih analitičkih metoda u ispitivanjima pojavnosti fikotoksina, potrebno je ispitati njihove učinke na osjetljiviji dio populacije te zbog mogućeg sinergičkog učinka u organizmu ustvrditi i supojavnost, kao i provesti procjenu izloženosti potrošača zbog prisustnosti ovih toksičnih tvari u različitim morskim organizmima namijenjenih konzumaciji. U ovom radu dan je pregled literaturnih spoznaja o svojstvima najznačajnijih predstavnika fikotoksina, njihovim toksičnim učincima u organizmu i pojavnosti u različitim vrstama morskih organizama.
U današnje vrijeme, psi i mačke smatraju se članovima obitelji, što podrazumijeva sve veću bliskost s ljudima. Nekoliko studija pokazalo je da 40-60 % vlasnika ima vrlo blizak odnos, npr. dijeljenje ...iste hrane, lizanje lica ili spavanje na istom krevetu. To potiče razmjenu mikroorganizama među vrstama. Iz tog je razloga potrebno primijeniti pristup Jednog zdravlja da bi se obuhvatili i ljudski i životinjski zdravstveni problemi. U ovoj je studiji analizirano 37 slučajeva kućnih ljubimaca (54,1 % pasa i 45,9 % mačaka) u veterinarskoj klinici u sjevernom Portugalu. Kazuistika je uključivala infekcije urinarnog trakta i očiju, respiratorna stanja i dermatološke probleme. Prema vrsti uzoraka, 43,2 % su bili iz urina, 13,5 % iz eksudata iz uha, 8,1 % iz eksudata iz kože, 8,1 % iz eksudata iz dušnika, 2,7 % iz vaginalnog eksudata, 2,7 % iz eksudata iz sluznice, 2,7 % iz gnojnog eksudata, 2,7 % iz bronhoalveolarnog eksudata, 2,7 % iz očnog eksudata i 2,7 % iz krvi. Izolirani su patogeni 21 različite vrste, od čega se Pantoea agglomerans, Cronobacter sakazakii, Leclercia adecarboxylata, Sphingomonas paucimobilis, trenutno smatraju emergentnim uzročnicima ljudske infekcije. Pojavnost ovih vrsta bila je 2,4 % za Leclercia adecarboxylata (jedan mladi mačak), 2,4 % za Pantoea agglomerans (jedan mladi pas), 2,4 % za Cronobacter sakazakii (jedan mladi pas) i 2,4 % za Sphingomonas paucimobilis (jedan mladi pas). Leclercia adecarboxylata je gram-negativni bacil iz obitelji enterobakterija. To je rijedak „novi“ ljudski patogen koji uglavnom pogađa imunokompromitirane pojedince ili prouzroči polimikrobne infekcije u imunokompetentnih bolesnika. Cronobacter sakazakii je emergentni patogen koji se prenosi hranom, a koji prouzroči nekrotizirajući enterokolitis i bakterijemiju u ljudi, Pantoea agglomerans povezana je s bolničkom infekcijom, uglavnom kod imunokompromitiranih pojedinaca sa smrtnim slučajevima. Sphingomonas paucimobilis je emergentna oportunistička bakterija s posebnim tropizmom za kosti i meka tkiva. Bliski odnos između ljudi i ljubimaca predstavlja potencijalni rizik prijenosa zoonotskih patogena. Iz tog je razloga potrebno provesti dodatna istraživanja na temelju pristupa Jednog zdravlja, da bi se preciznije odredila pojavnost i incidencija emergentnih uzročnika među vrstama.
Frailty is recognized as one of the most important global health challenges as the population is aging. The aim of this study was to evaluate prevalence and incidence of frailty, and associated ...factors, among the population of older adults in Slovenia compared to other European countries.
The prevalence and 4-year incidence of frailty among older adults (≥65 years) were evaluated using data from the Survey of Health, Ageing and Retirement in Europe (SHARE). Frailty was defined by the SHARE operationalization of Frailty phenotype. Multiple logistic regression model was used to explore factors associated with frailty.
Age-standardized prevalence (95% CI) of frailty and pre-frailty in Slovenia were 14.9% (13.3-16.5) and 42.5% (39.8-45.2), respectively. Factors (OR, 95% CI) associated with increased frailty in Slovenia included age (7584 years: 5.03 (3.08-8.22); ≥85 years 21.7 (10.6-44.7) vs. 65-74 years), self-rated health (fair: 4.58 (2.75-7.61), poor: 54.6 (28.1-105.9) vs. excellent/very good/good), number of chronic diseases (1.20 (1.03-1.40)), and polypharmacy (yes: 3.25 (1.93-5.48) vs. no). Female gender and lower education were significantly associated with pre-frailty, but not frailty, in the adjusted model. Independently of these characteristics, age-standardized prevalence of frailty varied among geographical regions. Age-standardized 4-year incidence of frailty and pre-frailty in Slovenia were 6.6% (3.0-10.1) and 40.2% (32.7-47.6), respectively.
Among the Slovenian population of older adults aged 65 years and older, the age-standardized prevalence of frailty is 15% and 4-year incidence of frailty is 7%. Regional differences in Slovenia show the lowest prevalence in central Slovenian regions and the highest in northeastern Slovenian regions.
Occupational diseases arising as a direct consequence of exposure to hazardous and noxious impacts witnessed at workplaces still represent a major global, yet not duly recognised and duly appreciated ...health issue. Therefore, one has every reason to tag them as "a silent epidemic of our times". This article brings relevant occupational disease statistics and summarises the key health, economic and social aspects of this problem, together with a global solving strategy viewed as the most appropriate by the institutions of merit.
Ciklopiazonična kiselina Kiš, Maja; Vulić, Ana; Kmetič, Ivana ...
Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam,
09/2019, Letnik:
14, Številka:
1-2
Journal Article
Odprti dostop
Mikotoksini su proizvodi sekundarnog metabolizma toksikogenih plijesni koji predstavljaju vrlo česte onečišćivače hrane i hrane za životinje. Ciklopiazonična kiselina (CPA) je indol-tetraminska ...kiselina koju sintetiziraju različite plijesni iz rodova Penicillium (P. griseofulvum,
P. camemberti, P. commune, P. dipodomyicola) i Aspergillus (A. flavus, A. oryzae, A. tamarii). CPA je prirodni kontaminant hrane biljnog (kukuruz, kikiriki, riža) i animalnog podrijetla, uključujući mlijeko, sir i suhomesnate proizvode. Česta zajednička pojavnost CPA i aflatoksina u hrani i hrani za životinje upućuje na moguće sinergističko djelovanje. Iako toksični učinci CPA nisu detaljno proučeni, kod pojedinih životinjskih vrsta dokazano je tremorgeno, neurokemijsko i imunosupresivno djelovanje. S obzirom da je CPA slabo istražen mikotoksin, nužna su daljnja istraživanja njegove toksičnosti, pojavnosti te sinergističkog učinka više različitih mikotoksina koji se mogu nalaziti u istoj namirnici.
T-2 i HT-2 toksini u hrani i hrani za životinje Kiš, Maja; Pleadin, Jelka
Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam,
09/2018, Letnik:
13, Številka:
1-2
Journal Article
Odprti dostop
Mikotoksini su sekundarni metaboliti plijesni koji imaju toksičan učinak
na zdravlje ljudi i životinja. Smatraju se neizbježnim onečišćivačima hrane i hrane za životinje, a predstavljaju problem u ...cijelom svijetu jer se njihova koncentracija ne smanjuje ni nakon uobičajenih postupaka prerade hrane. T-2 toksin i njegov glavni metabolit HT-2 pripadaju velikoj grupi trihotecenskih mikotoksina. T-2 toksin se smatra najtoksičnijim predstavnikom trihotecenskih mikotoksina tipa A, a proizvode ga plijesni roda Fusarium, načešće Fusarium langsethiae, Fusarium poae i Fusarium sporotrichioides. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) je uvrstila T-2 toksin u skupinu 3, među spojeve koji se ne mogu klasificirati kao ljudski karcinogeni. Ipak, izraženo citotoksično, imunosupresivno i hematotoksično djelovanje T-2 i
HT-2 toksina može uzrokovati kronične bolesti kod ljudi i životinja. Daljnja istraživanja ovih mikotoksina su nužna s obzirom na nedostatak toksikoloških podataka te kako bi se odredila njihova prisutnost u hrani
i hrani za životinje i efikasne metode dekontaminacije onečišćenih sirovina i proizvoda. Kako bi se izbjegli negativni učinci T-2, HT-2 toksina i ostalih trihotecenskih mikotoksina na zdravlje ljudi i životinja, važno je sprječavanje rasta plijesni i sustavan nadzor sirovina i finalnih proizvoda namijenjenih prehrani ljudi i hranidbi životinja.
Uvod: Uporabom psihoaktivnih tvari mogu se izazvati oštećenja zdravlja ili na drugi način ugroziti ljudski integritet u
fizičkom, psihičkom i socijalnom smislu. Sve je više dokaza za uporabu ...psihoaktivnih tvari među mladeži.
Cilj: Ispitati pojavnost uporabe psihoaktivnih tvari studenata Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru.
Ispitanici i metode: Ispitivanje je obuhvatilo ispitnu skupinu (N=100) studenata Fakulteta zdravstvenih studija u Mostaru
i kontrolnu skupinu (N=60) učenika Srednje elektrotehničke škole Ruđer Bošković u Mostaru. U istraživanju je korišten
standardizirani upitnik Europsko istraživanje u školama o pušenju, pijenju i uzimanju „droga“ (ESPAD).
Rezultati: Najveći postotak studenata Fakulteta zdravstvenih studija je probalo prvu cigaretu u dobi od 16 godina i više,
u odnosu srednjoškolce među kojima većina nikad nisu probali cigaretu, a što je predstavljalo statistički značajnu razliku.
Najveći postotak ispitanika u skupini FZS je počeo svakodnevno pušiti u dobi od 16 godina i više, značajno viši udio
srednjoškolaca nikad nije probao cigaretu, a što je predstavljalo statistički značajnu razliku. U odnosu na studente učenici
srednje škole su u statistički značajno većem postotku koristili ljepila i druga otapala. U uporabi ostalih psihoaktivnih tvari
nije bilo značajni statističkih razlika među ispitanim skupinama.
Zaključak: Studenti statistički značajno više puše cigarete od učenika, a učenici su statistički značajno više udisali ljepila i
ostala otapala od studenata.
PDF
