U radu se analiziraju problemi s kojima se mogu susresti konvencije kao instrument harmonizacije med strok signunarodnog trgovačkog prava, a koji se odnose na mogućnost različitog tumačenja od strane ...sudova različitih država, odnosno različitog popunjavanja pravnih praznina koje postoje u njihovom tekstu. Ti problemi su naročito značajni u situaciji kada ne postoji vrhovni tumač teksta te mogu dovesti do toga da projekat harmonizacije u cijelosti propadne. Konvencija UN-a o med d signunarodnoj prodaji robe predstavlja jedan od najuspješnijih instrumenata harmonizacije, pa ćemo zbog toga pokušati dokučiti na koji način su njezina pravila o tumačenju i popunjavanju pravnih praznina dovela do toga da su je prihvatile i razvijene zemlje, i zemlje u razvoju, zemlje civilne i anglosaksonske pravne tradicije te svojevremeno i zemlje bivšeg socijalističkog bloka, odnosno šta se iz toga može naučiti prilikom izrade novih instrumenata harmonizacije.
Cilj ovog rada propitivanje je uloge antiformalističke kritike prava Hermana Kantorowicza, jednog od najistaknutijih pripadnika pokreta slobodnog prava (Freirechtsbewegung), u njemačkoj pravnoj ...teoriji i praksi u vrijeme nacionalsocijalizma. Pripadnici ovog pokreta isticali su nužnost postojanja pravnih praznina, pozivali suce da napuste pravni pozitivizam/formalizam te ga zamjene sustavom koji uzima u obzir društvene okolnosti u kojima pravni spor nastaje te načelo pravednosti. Niz suvremenih autora posvetio se pitanju jesu li te ideje, koje su zastupali Kantorowicz i ostali pripadnici ovog pokreta, na odreðeni način otvorile vrata za ono što su u nacističkoj Njemačkoj, od 1933. do 1945. godine, činili njemački suci, odnosno jesu li postavile temelje za "pravni teror" koji je obilježio to razdoblje. Rad je podijeljen u dva dijela. Prvi dio rada propituje temeljne ideje o pravu, pravnoj znanosti i ulozi sudaca koje je Kantorowicz iznio u Borbi za pravnu znanost. Drugi dio istražuje niz argumenata iz članaka objavljenih u eminentnim pravnim časopisima u prilog ili protiv optužbi usmjerenih na Kantorowicza i pokret slobodnog prava.
U ovom tekstu autori su pokušali pokazati i dokazati kako su antinomije i pravne praznine u pravu velika boljka, veliki i još uvijek neriješeni problem hrvatskog pozitivnog prava. Unatoč tome, ti ...problemi nikako se ne prepoznaju kao nekakav veliki problem, a o tome svjedoče i razmjerno rijetki stručni, a još više znanstveni tekstovi. Naravno, ni autori ne tvrde da su to najveći i/ili najakutniji hrvatski pravni problemi, ali po svemu zaslužuju da se netko njima započne sustavno baviti. Nakon izlaganja o načinu rješavanja antinomija i pravnih praznina uopće, autori su ponudili i dva konkretna primjera, smatrajući da njima dokazuju svoje teze. Oba primjera imaju veze sa sportskim pravom, jedan u poveznici sa Zakonom o vlasništvu, a drugi sa Zakonom o obveznim odnosima, kao s dva ključna zakona hrvatskog građanskog prava.
In this paper, the authors have attempted to show and prove how antinomies and legal gaps in law are an area of great complaint, and a large and still unresolved Croatian positive law problem. Despite this, these problems are in no way acknowledged as big problems Rare professional and several academic texts bear witness to this. Of course, the authors do not claim that these are the greatest or most acute Croatian legal problems, but overall they deserve someone to start dealing with them systematically. After presenting a way of resolving antinomies and legal gaps in general, the authors have offered two concrete examples believing that they prove their theories. Both examples are related to sports law. One is related to the Ownership Act and the other to the Obligatory Obligations Act, that is, to two key laws of Croatian Civil Law.
Svaki ustavnopravni poredak, kao svoj idealni cilj, ima želju da svojim izvorima prava uredi sva pitanja u društvenim odnosima koje treba regulirati. Tada bi drugim propisima ostavili samo prostor za ...razradu njihova ostvarenja, a pojedinačnim aktima samo konkretizaciju tih općih normi na pojedine odnose između fizičkih i pravnih osoba. Međutim, unatoč stalnom razvoju i unapređivanju ustavnopravnih poredaka te povećanju broja i vrsti općeobvezujućih formalnopravnih izvora, nikad nije moguće u cijelosti unaprijed pravno urediti sve odnose u društvu. Ovakva je situacija posljedica činjenice da se realni životni odnosi daleko brže razvijaju i mijenjaju. Sami po sebi složeniji su nego što to pravo može predvidjeti.
Upravo je takvo stanje odlučujući razlog postojanja pravnih praznina unutar pravnoga sustava, i to onih koje zbog brzoga razvoja društvenih odnosa pravni sustav ne može jednako brzo pratiti pa ih nazivamo naknadnim pravnim prazninama. No, ne smije se zanemariti ni početne pravne praznine koje nastaju već kod donošenja pravnoga akta (norme), jer ga je, prilikom reguliranja društvenog odnosa na koji se taj općenormativni i pravnoobvezujući pravni akt odnosi, zakonodavac propustio urediti.
U radu se razmatra određenje pojma pravna praznina, sa doktrinarnog aspekta te ustavnosudske prakse.
Nastoji se sagledati utjecaj pravnih praznina na temeljne vrednote i načela ustavnopravnog poretka te na njega u cjelini. Zatim, koja je nadležnost hrvatskog Ustavnog suda u otkrivanju pravnih praznina te njegova uloga u njihovom otklanjanju iz ustavnopravnog poretka radi sprečavanja njihova djelovanja na nestabilnost ustavnopravnog poretka ugrožavanjem vladavine prava, pravne sigurnosti te načela ustavnosti i zakonitosti.
This paper considers determination of the concept of legal gaps from a doctrinarian aspect and constitutional court practice. An attempt is made to observe the influence of legal gaps on the basis of values and principles of constitutional legal order as a whole. Then considered is what the authority of the Croatian Constitutional Court is in uncovering legal gaps. Also considered is the role of the Croatian Constitutional Court in removing these gaps from the constitutional legal order in order to prevent their action on the instability of the constitutional legal order by threatening the rule of law, legal security and the principle of constitutionality and legality.
Suprotno klasičnoj doktrini o diobi vlasti, austrijski teoretičar prava Hans Kelsen tvrdi da zapravo postoje samo dvije grane državne vlasti i da se one razlikuju po svojoj funkciji – stvaranje prava ...(zakonodavna vlast) i primjena prava (izvršna vlast). Cilj ovog rada je prikazati Kelsenov pogled na sudbenu vlast (funkciju), koju on smješta unutar izvršne vlasti i prema tome načelno određuje njezinu funkciju kao primjenu prava. Međutim, Kelsen ističe da sudska vlast, osim primjenjivanja prava, sudjeluje i u njegovu stvaranju.
Porezna zastara dobro je poznati institut u suvremenim pravnim poredcima, čiji je smisao u određivanju vremenskih granica za izvršavanje ovlasti poreznih tijela i u pogledu utvrđivanja porezne obveze ...i u pogledu naplate već utvrđenih poreznih dugova. U domaćoj i inozemnoj literaturi kao glavni se cilj instituta porezne zastare izdvaja očuvanje pravne sigurnosti poreznih obveznika, koji ne smiju neograničeno dugo biti izloženi potencijalnim radnjama poreznih tijela u odnosu na konkretan oporezivi događaj. U ovom se radu izlažu najvažniji prijepori vezani za normativno uređenje porezne zastare u dva srodna pravna sustava – Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pritom se polazi od pretpostavke da su porezno-politički ciljevi normiranja porezne zastare u promatranim pravnim sustavima jednaki, posebice na planu postizanja željene razine pravne sigurnosti i povećanja učinkovitosti postupanja poreznih tijela. Rad je podijeljen u pet glavnih dijelova. Nakon uvoda, u drugom se poglavlju razlaže pojam, pravna priroda i aksiološke osnove porezne zastare, primarno iz ugla pravne doktrine. Treće je poglavlje posvećeno hrvatskom zakonodavstvu i praksi, uz izlaganje razlika u normativnom uređenju porezne zastare prije i nakon donošenja OPZ-a/16. U četvrtom se dijelu rada analizira normativni sadržaj porezne zastare u BiH. Posljednji, peti dio rada obuhvaća zaključna razmatranja.
The tax statute of limitations is a well-known institute in modern legal systems, the purpose of which is to determine the time boundaries for the exercise of the powers of tax authorities, both in terms of determining the tax liability and in terms of the collection of already established tax debts. Domestic and foreign literature confirm that the main goal of statute of limitations is to preserve the legal certainty of taxpayers, who must not be exposed indefinitely to the potential actions of tax authorities in relation to a specific taxable event. This paper examines the most important controversies related to the normative regulation of tax statute of limitations in two legal systems – the Republic of Croatia and Bosnia and Herzegovina. In doing so, it is assumed that the aims of regulating tax statute of limitations in both legal systems are the same, especially in terms of achieving the desired level of legal certainty and increasing the efficiency of the actions of tax authorities. The paper is divided into five main sections. After the introduction, the second section explains the concept, legal nature, and aims of the statute of limitations in tax matters, primarily from the point of view of a legal doctrine. The third section is dedicated to the Croatian legislation and practice, with an exposition of the differences in the normative regulation of tax limitation before and after the adoption of the newest version of the General Tax Act. The fourth section analyzes the normative content of the tax statute of limitations in Bosnia and Herzegovina. The last, fifth section of the paper contains concluding remarks.
Nakon izlaganja činjenica slučaja Gradska groblja i stajališta sudova koji su odlučivali u navedenom slučaju, u radu se, na temelju pravnoargumentacijske analize, predlaže drukčiji način rasuđivanja ...pri rješavanju spornog pitanja. Utvrđuje se postojanje pravne praznine u ispitivanom slučaju te se predlaže njezino popunjavanje uporabom argumenta per analogiam. Naposljetku, analizira se pojava tzv. potpune-djelomične antinomije između općih načela prava, koja je nastala kao posljedica primjene tzv. pravne analogije, te se predlaže njezino rješavanje kriterijem specijalnosti kao klasičnim juridičkim kriterijem za rješavanje antinomija u pravu.