Usporednom analizom odabranih povijesnih i suvremenih pedagoških dokumenata stručno usavršavanje se prepoznaje kao trajna i neodvojiva komponenta nastavničke profesije. Trajno usavršavanje ...odgojnoobrazovnih djelatnika nepravedno se pripisuje tek vremenu paradigme cjeloživotnog obrazovanja. Pedagoški teoretičari nastavničkoj profesiji od njezinih početaka i pokušaja zakonske regulative te njezina društvenog etabliranja propisuju trajnu potrebu stručnog usavršavanja u svrhu profesionalnog razvitka i karijernog napredovanja, kao i obvezu neprestanog učenja. Već u prvom zakonskom dokumentu iz 1874. godine propisano je individualno i produžno obrazovanje svih učitelja. Time stručno usavršavanje postaje ključna sastavnica učiteljske profesije, a kasnije i svih odgojno obrazovnih djelatnika. Analizom povijesnih dokumenata utvrđena je sto pedeset godišnja zakonska i propisima regulirana trajna obveza stručnog usavršavanja nastavnika koja u praksi često nije ostvarena. Nakon dosegnute sveučilišne razine inicijalnog obrazovanja svih nastavnika i učitelja, potrebno je stvoriti uvjete za njihovo sustavno i učinkovito stručno usavršavanje.
By comparative analysis of selected historical and contemporary pedagogical documents, professional development is recognized as a permanent and inseparable component of the teaching profession. Continuous training of educators is unfairly attributed only to the time
of the lifelong education paradigm. Since its beginnings and attempts at legislation and its social establishment, pedagogical theorists have prescribed the continuing need for professional development for the purpose of professional development and career advancement, as well as the obligation of continuous learning. Already in the first legal document of 1874, individual and extended education of all teachers was prescribed. In this way, professional development becomes a key component of the teaching profession and later of all educational staff.
The analysis of historical documents has determined the one hundred and
fifty-year legal and statutory regulation of a permanent obligation for
the professional development of teachers, which is often not achieved in practice. After reaching the university level of initial education of
all teachers, it is necessary to create the conditions for their systematic and effective professional development.
Postmoderno doba, zbog digitalne i komunikacijske revolucije, utjecaja globalizacije i primjene tržišnih načela u obrazovanju, za učitelje je izazov u zajednici koja uči i stvara razvoj potencijala ...za inovacije i društvo znanja (Hargreaves i Lo, 2000.). Međutim, postoje i određene prepreke u vidu nastojanja za oduzimanjem profesionalne autonomije propisivanjem centraliziranih kurikula i pritiscima vanjskih testiranja i vrednovanja. Zbog kompleksnosti svoje profesije, učitelji nastoje pronaći ravnotežu između vlastite želje za učenjem i prilagodbe odgojno-obrazovnim situacijama u praksi. Za razliku od tradicionalnih, nove dimenzije profesionalnog učenja aktivnim sudjelovanjem učitelja pridonose njegovu osobnom i profesionalnom razvoju pružajući istodobno mogućnost generiranja znanja i ideja usmjerenih kvalitetnijoj nastavi. Radi se o učiteljima koji se refleksivno angažiraju i kontinuirano usavršavaju te pritom utječu na strukture i kulturno tkivo škole. U radu se daje pregled različitih pristupa novim dimenzijama učenja i profesionalnog razvoja učitelja te ističu prednosti kulturno-induktivnog pristupa u smislu povećanja učiteljskog utjecaja i angažmana u sklopu vlastitog formalnog i neformalnog profesionalnog učenja.