U članku autor pobliže analizira neke dijelove prozodijskoga sustava
moliškohrvatskoga jezika – klitike, imenice muškoga i imenice ženskoga roda. Jezični su primjeri uzeti iz mundimitarskoga govora. ...Rad je temeljen na "Gramatici moliškohrvatskoga jezika", istoga autora.
U ovome je članku riječ o akcentu dalmato-romanskih relikata. Poput vulgarno latinskih i ove pozajmljenice u pravilu u nas pripadaju akcenatskoj paradigmi A s iznimkom jednoga dijela ...latinsko-romanskih o- i C-osnova, tj. naših o-osnova, koji pripada a. p. B. U članku se predlažu izvjesna opažanja na temelju kojih se može predvidjeti kada će neki dalmato-romanski relikt pripadati a. p. A, a kada a. p. B.
U radu se opisuju prozodijske osobitosti mjesnoga govora Niskoga u Dalmatinskoj zagori. Istraživanje je provedeno na temelju građe ekscerpirane iz korpusa diktafonskih snimaka. Prikupljena je građa ...uspoređena s postojećim prozodijskim opisima govora Dalmatinske zagore te s građom prikupljenom u obližnjim mjestima mućko lećevačkoga prostora (Gizdavac, Gornje Postinje, Kladnjice, Konjsko) i Zamosorja (Kotlenice). Naglasni je inventar istraženoga govora tipični novoštokavski, s dvama silaznim ( ̏ i ̑ ) i dvama uzlaznim naglascima ( ̀ i ́ ) te sa zanaglasnom duljinom, koja se dobro čuva. Uzlazni se naglasci rijetko mogu pojaviti u jednosložnim riječima, jednako kao i silazni naglasci na središnjim slogovima višesložnih riječi. Predsonantsko duljenje u unutrašnjim slogovima ostvaruje se pred suglasničkim skupinama sa sonantom (-RC-), a u završnim slogovima samo ako su zatvoreni glasom j (-j#). Kanovački naglasak može doći na starim kratkim vokalima *e, *o, *ъ i *ь (róda, ali jèla) te na kratkim prefiksima u izvedenicama strukture ‘prefiks + osnova + nulti morf’ (prózor, ali pònos).
U radu su analizirana govorna ostvarenja glumaca i glumica (N = 10) Gradskoga dramskoga kazališta Gavella prema protokolu fonetskoga statusa ekspresivne govorne izvedbe (glas, izgovor, izražajnost, ...govorna glatkoća i ukupna ocjena). Fonetska slušna procjena provedena je sa studentima diplomskoga studija Odsjeka za fonetiku Sveučilišta u Zagrebu (N = 16). Nakon napravljenih statističkih postupaka (aritmetička sredina, t-test i Hi-kvadrat test), rad donosi opis glumačkoga govora s obzirom na pojedinačne (procjene rocjenitelja i autorice) i skupne procjene glumaca i glumica (procjena procjenitelja). Rezultati pojedinačnih fonetskih procjena između procjenitelja i autorice evidentiraju razilaženja u procjenama naglasnoga sustava i tempa (brzine) govora, dok je u ostalim varijablama postignuta dobra usklađenost u procjenama. Prema procjenama procjenitelja skupna slika pokazuje da glumice u odnosu na glumce imaju ugodniji glas, a glumci promukliji glas od glumica. Glumice imaju viši ton, primjereniji izgovor i govornu brzinu, bolju ukupnu izražajnost, govornu glatkoću i ukupnu ocjenu govorne izvedbe (sve su navedene razlike statistički značajne p = 0,001, dok je za govornu brzinu p = 0,028).
U radu su na temelju desetogodišnjih terenskih istraživanja opisane prozodijske značajke mjesnoga govora Zaglava na Dugom otoku, koji pripada srednjočakavskom dijalektu. Na to su nas dodatno ...motivirali propusti prethodnih istraživača, kao i munjevite promjene kojima smo svjedoci u govoru mlađih naraštaja. Stoga je istraživanje bilo primarno orijentirano na govor starije dobne skupine, posebno onih govornika koji su zadovoljavali dijalektološke kriterije. Međutim, pomno je
istražen i govor srednje i mlađe dobne skupine kako bi se utvrdilo u kojoj su mjeri u njih očuvane tipične čakavske jezične crte, odnosno koliki je udio (novoštokavskih) inovacija. Zatečeno je stanje uspoređivano s ostalim dugootočkim čakavskim govorima. Prikaz je načelno sinkronijski, a prema potrebi se daju dijakronijska tumačenja.
Utvrđeno je da se govor konzervativnih govornika odlikuje čuvanjem
čakavskih elemenata, ali i nekim inovacijama, koje pripisujemo utjecaju doseljenika novoštokavaca još negdje u 16., 17. st. Potonje se ponajviše odnosi na ograničenje ostvarivanja kratkosilaznoga akcenta na završnim otvorenim slogovima te na nerazlikovnost intonacije.
U skladu s očekivanjima, nekonzervativni pokazuju još jaču tendenciju
regresivnoga pomicanja akcenta (npr. o(d) tetȇ ̣ ti Mạ̄ndȇ ̣ > o(d) tȅte ti Mạ̑nde), ali i progresivnoga (npr. učı̏teļica > učitȅļica), osobito s proklitika (npr. spọ̑d mene ‖ spȍd mene > ispod mȅne, nạ̑ ńe A pl. > na ńı̑h). U konzervativnih je uočljiva jača tendencija duljenja naglašenih vokala u starim riječima (npr. crl̥ ̧ȇṇ o ‖ crv̥ ȇṇ o, četı̑re, bȇẓ̌ ńeje) i, s druge strane, kraćenja, uglavnom u novi(ji)m riječima (npr.
bȁger, klȕpa /= mnogo češće bȁnak/). Za razliku od konzervativnih govornika, u nekonzervativnih je upotreba prozodijskih izražajnih sredstava vrlo ograničena. Može se reći da prozodiju zaglavskoga govora, novijega akcenatskog sustava, obilježava prožimanje arhaičnih i inovativnih elemenata.
HRVATSKA PROZODIJA U NASTAVI Glušac, Maja
Croatica et Slavica Iadertina,
03/2017, Letnik:
12/2, Številka:
12.
Paper
Odprti dostop
U radu se propituje obrada hrvatskoga naglasnog sustava u srednjoškolskome obrazovanju. Analiziranjem udžbenika hrvatskoga jezika i anketiranjem srednjoškolskih gimnazijskih profesora i profesora ...strukovnih škola dobiveni su podatci o načinu obrade naglasnoga sustava u različitim usmjerenjima, o problemima s obradom naglasnoga sustava te o zastupljenosti pojedinih sadržaja u nastavi s osobitim osvrtom na odmake od naglasne norme – koji nisu obvezan nastavni
sadržaj. Razlike u pristupu naglasnomu sustavu s obzirom na srednjoškolsko usmjerenje potvrđuju se i anketiranjem bivših učenika gimnazija i strukovnih škola, kao i testovima znanja. Radom se potvrđuje i činjenica kako je zainteresiranost (i profesora i učenika) za učenje i usvajanje toga gradiva vrlo slaba što naposljetku potvrđuje i tvrdnju da standardni naglasak ne konotira prestiž, viši status i jezičnu
kompetenciju.
Provider: - Institution: University of Split. Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split. - Data provided by Europeana Collections- Ovaj rad proučava reprezentacije dalmatinskog i ...hrvatskog identiteta kao mediteranskog neoklapskim tekstovima kao suv remenom žanru popularne kulture. Neoklapski je diskurs definiran interdiskurzivno, čime se pozornost usmjerava na slojevitost i političnost suvremenog klapskog pokreta. U neoklapskim se tekstovima, kao i u šire pojmljenom neoklapksom diskursu, istražuju interdiskurzivna prožimanja diskursa baštine, nostalgije, brendiranja nacije , turizma te popularne kulture /glazbe . Stilsko - diskurzivnim obilježjima neoklapskih tekstova pristupa se kao ko - konstituirajućim tragovima diskurzivnih procesa , strategija te društvenih mijena. Korpus istraživanja čini 79 neoklapskih pjesama u razdoblju od 2005. do 2015. godine. Analitički prist up temelji se na metodološkim pristupima stilist ike i kritičke analize diskursa s jedne te kulturalnih studija s druge strane . Rad se dotiče i aspekata vizualne reprezentacije u neoklapskim videospotovima kako bi upozorio na potrebna buduća interdisciplinarna istraživanja ove tematike te promovirao razvoj multimodalne stilistike u hrvatskoj filologiji- This work investigates representations of Dalmatian and Croatian identity as Mediterranean in the neo - traditional popular music genre called (neo)klapa, in particular focusing on the songs' texts/lyrics . Neoklapa is defined interdiscursively, so as to point towards the politics and complexity of the contemporary klapa movement. In both neoklapa texts and, more widely understood , neoklapa discourse, the interdiscursivity of discourses of heritage, nostalgia, nation branding and tourism, and popular culture is examined. The stylistic and discursive characteristics of neoklapa discourse are thereby approached as co - constitutive traces of dis cursive processes, strategies and social change . The analytical corpus comprises 79 neoklapa songs released from 2005 to 2015. Analytical methodology is based on stylistics and critical discourse analysis on the one hand an d cultural studies on the other . T he subject of visual representations in neoklapa music videos is also approached in this work, in order to propose further research of the topic as well as to promote the branch of multimodal stylistics for such scholarly purposes .- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
GLAVNE ZNAČAJKE PISAROVINSKOGA GOVORA Vesna Zečević
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
01/1995, Letnik:
21, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Opisuju se glavne osobine govora Pisarovine, koji po tim svojim osobinama pripada vukomeričko-pokupskom dijalektu.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Tema ove doktorske disertacije jesu talijanski pisci zadarskih korijena u egzilu nakon Drugog svjetskog rata, čija je pisana ...produkcija analizirana uvažavajući teoretski okvir proučavanja fenomena egzila u književnosti. Kao relevantni čimbenici u formiranju ove produkcije navedene su i povijesne, kulturne, sociološke i ostale prilike koje su dovele do egzodusa talijanskog stanovništva iz Zadra. Disertaciju čini više dijelova, pri čemu se opsegom i važnošću ističu njezina tri poglavlja. Prvo poglavlje daje kaleidoskopsku sliku egzila – pri čemu je ovaj fenomen promatran na univerzalnoj razini kao poticaj nastanku obimnog korpusa književnih djela kroz cjelokupnu ljudsku povijest – pristupajući mu iz nekoliko kutova, među kojima se ističu književno-kritičke, povijesne i psihološke dimenzije. Poštujući princip analize od univerzalnog ka individualnom, u drugom poglavlju daje se pregled specifičnih okolnosti koje su dovele do egzila, odnosno egzodusa većeg dijela talijanskog stanovništva iz Zadra, a koje su ujedno i uzrokovale nastanak tzv. književnosti egzodusa, korpusa koji se u većini slučajeva može interpretirati kao memorijalistički i autoterapeutski pokušaj suočavanja s egzilom. Međutim, valja napomenuti kako se ovakva književnost ne može promatrati isključivo u memorijalističkim okvirima, budući da postoji čitav niz djela koja izlaze iz okvira puke terapije, odnosno autorovih pokušaja da preboli emocije koje ga opterećuju. U tom smislu promatrana su u trećem poglavlju tri autora čiji opus odstupa od onog ostalih autora (Raffaele Cecconi, Liana De Luca i Caterina Felici). U trećem je poglavlju također predstavljeno pedesetak autora koji su podrijetlom vezani za Zadar pri čemu je poseban naglasak stavljen na dijalektalne pjesnike. U zaključnim razmatranjima sintetizirani su rezultati analize i ponuđen je sud o važnosti pisane produkcije talijanskih pisaca zadarskih korijena u egzilu kao dijela višestoljetnih hrvatsko-talijanskih književno-kulturnih prožimanja na obalama Jadrana.- This doctoral thesis, as the title itself implies, presents the Italian writers originating from Zadar in exile after the Second World War. The literary productions of these authors are analyzed by taking into account the theoretical framework for the study of the phenomenon of exile in literature. Historical, cultural, social and other conditions that led to the exodus of the Italian population from Zadar are listed as relevant factors in the formation of these productions. The first chapter of this doctoral thesis gives a kaleidoscopic depiction of exile, where this phenomenon is observed in a universal level – as an incentive to the formation of vast corpus of literary works through human history in general. The phenomenon of exile is analyzed from various perspectives – literary critical, historical and psychological dimensions. The second chapter provides an overview of the specific circumstances that led to the exile (exodus) of the majority of Italians from Zadar, which also caused the emergence of the so-called „literature of exodus“, corpus which in most cases can be interpreted as an auto therapeutic, testimonial attempt to cope with the experience of exile. However, it should be noted that this kind of literature cannot be interpreted solely in testimonial terms, since there is a series of works that go further. In this regard, chapter three examines the three authors whose works differ from those of other authors (Raffaele Cecconi, Liana De Luca and Caterina Felici), presenting also other authors who originate from Zadar, with a special emphasis on those writing in dialect. The concluding remarks synthesize the findings and offer an insight into the importance of the written production of these writers in exile, as a part of centuries-old Croatian-Italian literary and cultural permeation on the Adriatic coast.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Semantička preferencija i semantička prozodija dva su pomno analizirana pojma u korpusnoj lingvistici tijekom proteklih nekoliko godina. Kako su se povećavali obimi korpusa te napredovali alati za ...pronalaženje različitih leksičkih pojmova za različite svrhe, lingvisti su počeli detaljnije analizirati ta dva pojma. Dok se semantička preferencija može definirati kao odnos između određenog oblika riječi s nizom semantički povezanih riječi, semantička prozodija određene riječi ili izraza realizira se u kontekstu u kojem se određeni leksički pojam pojavljuje s drugim riječima ili izrazima. Ovaj članak osvrće se na istraživanje u kojem su analizirane semantička preferencija i semantička prozodija jedne od najčešće korištenih kolokacija glagola i imenice make sense. Okruženje u kojem se pojavljuje kolokacija make sense promatrano je u Korpusu suvremenog američkog engleskog jezika (COCA). Od prvih 100 kolokacija pronađenih slučajnim odabirom analizirana je svaka druga i svi oblici kolokacije uključeni su u istraživanje, tj. make sense, makes sense, made sense i making sense. Svi su oblici kolokacije analizirani pojedinačno, promatrani u kontekstualnom okviru od 10 riječi s obje strane kolokacije te uspoređeni. Rezultati ukazuju na vrlo važnu ulogu dvaju pojmova, semantičke preferencije i semantičke prozodije, prilikom definiranja jasnog značenja kolokacije make sense. Ovo istraživanje također podržava stav da su milijunski korpusi jedini pouzdani izvori koji pružaju točne i objektivne informacije o prirodnom jeziku.
