U radu su ispitana akustička obilježja prozodije 19 mladih govornika i govornica (prosječna dob 19,7 god.) s prelingvalnim oštećenjem sluha (prosječno oštećenje na boljem uhu 98,95 dB HL) i njihov ...odnos s razumljivošću govora, stupnjem oštećenja sluha i obilježjima audiološko-logopedske intervencije (intervencijskim pristupom, vremenom dodjele pomagala, vrstom korištenog elektroakustičkog uređaja i njegovom dnevnom uporabom). Primjenom programa Praat 4.3.21. u snimkama čitanja teksta akustički su analizirani osnovni govorni ton, intenzitet govora, kvaliteta glasa (alpha omjer) i tempo govora; intonacija je analizirana u čitanju parova rečenica istog verbalnog sadržaja, ali različite prozodijske forme (pitanje ili izjava), a kontrola govornih stanki u čitanju liste parova rečenica različitih po rasporedu stanki u rečenici. Razumljivost govora je ispitana nestandardiziranim testom identifikacije riječi i rečenica (Bonetti, 2008), a govor sudionika istraživanja procijenilo je 17 procjenjivača bez prethodnog iskustva u komunikaciji s osobama s oštećenjem sluha. U statističkoj obradi podataka (STATISTICA 7.0) primijenjeni su deskriptivna, korelacijska, regresijska i generalizirana klaster analiza, Wilcoxonov test označenih rangova, Hi-kvadrat test i Mann-Whitney U test na razini značajnosti od p<0,05. Utvrđena je značajna povezanost obilježja prozodije s razumljivošću govora, ali ne sa stupnjem oštećenja sluha. Veća prozodijska „točnost“ bila je povezana s oralnom orijentacijom u habilitaciji/edukaciji te s većom dnevnom uporabom dodijeljenog elektroakustičkog uređaja. Rezultati sugeriraju da bi trening prozodije u ranim fazama intervencije trebao snažnije biti fokusiran na vremensku usklađenost govora te da uspješnost intervencije, kada je kvaliteta govora kriterij, ovisi o stalnom i maksimalno aktivnom sudjelovanju preostalog sluha u komunikaciji.
Članak je uvod u metričku fonologiju. Počinje tumačenjem temeljnih pojmova koji se koriste
u tom pristupu kao što su jaki i slabi slogovi, stopa, ekstrametričnost i dr. Opisuju se dvije
vrste prikaza ...metričkog ustrojstva iskaza - metrička stabla i mreže - i daje se kratak uvod
u proučavanje sloga. Drugo je poglavlje posvećeno univerzalnim parametrima pridruživanja
metričke strukture fonemskomu nizu, a u trećem se dokazuje cikličnost pravila koja njime
upravljaju. Posljednje poglavlje razmatra međudjelovanje fonemske i metričke razine - na
koji način pojave na jednoj razini mogu utjecati na one na drugoj. Pokazuje se također kako
se spoznaje o tom uzajamnom utjecaju mogu upotrijebiti u rekonstrukciji procesa koji su
djelovali u jezičnoj prošlosti.
Rasprava je posvećena odnosu semantičkoga interpunkcijskog načela i prozodije rečenice. Prvi je dio posvećen semantičko-gramatičkomu ustrojstvu rečenice i njegovu odnosu prema obavijesnomu ustrojstvu ...rečenice. Drugi je dio posvećen analizi obavijesnoga ustrojstva nezavisnosložene i zavisnosložene rečenice, nakon koje se dolazi do zaključka da je nezavisnosložena rečenica dvoiskazna, a zavisnosložena i jednoiskazna i dvoiskazna. Pritom se utvrđuje da je dvoiskazna zavisnosložena rečenica ustrojstveno istovjetna s (dvoiskaznom) nezavisnosloženom rečenicom. Nakon toga se provjerom njihove prozodije utvrđuje da jednoiskaznu zavisnosloženu rečenicu karakterizira jednouzlaznost i jednosilaznost melodije, a dvoiskaznu (i nezavisnosloženu i zavisnosloženu) dvouzlaznost i dvosilaznost melodije. To je razlog zašto se surečenice u jednoiskaznoj zavisnojsloženoj rečenici ne odvajaju, a u dvoiskaznoj odvajaju zarezom. U trećemu se dijelu rasprave govori o nelogičnosti odvajanja zarezom početnih dijelova iskaza izraženih priložnom oznakom i konstrukcijama s proizvedenim prijedlozima. Isto tako i konstrukacija u ulozi veznih sredstava na razini teksta. Razlog je takvu postupku, zaključuje se, u davanju pogrešne uloge pauzi u obavijesnome ustrojstvu rečenice.
Jezična prozodija je dugo vremena bila gotovo potpuno zanemarena, izuzimajući ovlašne naznake u udžbenicima za učenje stranih jezika. Dugotrajna, gotovo isključiva usmjerenost na pisani jezik tome je ...svakako znatno pridonosila. Šezdesetih godina prošlog stoljeća zbile su se promjene u orijentaciji jezičnih istraživanja, koja su se sve više usmjeravala na složena pitanja odnosa jezičnog sustava, njegove upotrebe i situacijskog konteksta u procesima stvaranja i interpretacije iskaza. Ne samo nove tehničke mogućnosti nego i ti novi pragmatički pristupi snažan su poticaj nastojanjima da se prozodija danas neposrednije integrira u istraživanja funkcioniranja jezika. Njezina uloga se pokušava preispitati i na osnovi primjera uzetih iz autenti čne komunikacijske situacije. Ta istraživanja otvorila su mnoga pitanja koja se ti ču odnosa fonetike i fonologije, statusa intonacije u odnosu na ostala područja prozodije, prirode i broja jedinica kojima se ona dade opisati, njezine uloge u odnosu na ostale jezične razine, sintaktičku i semantičko-pragmatičku. U prilogu se žele u osnovnim naznakama predočiti neka stajališta o tim pitanjima u sklopu novijih istraživanja francuske intonacije kako u dijelu koji se odnosi na posebnosti njezinog jezičnog sloja tako i u dijelu koji se tiče jezičnih oblika univerzalne prirode. Iako se u drugom njezinom dijelu još uvijek postavlja problem jasnih kriterija formaliziranja, pravilnosti koje se mogu uočiti pružaju osnovu da se ti oblici pokušaju sagledati i s pragmatičkog stanovišta kao sustav konvencionalnih komunikativnih znakova. Značaj današnjih istraživanja je prvenstveno u nastojanju da se i prozodijski aspekt jezika konačno tretira ravnopravno s ostalim jezičnim razinama u skladu s ulogom koju ima u funkcioniranju govora.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Hrvatski je jezik zajedno s hrvatskim društvom u posljednjih dvadeset godina 20. stoljeća doživio značajne promjene. Pojačana ...dinamika jezičnih promjena posljedica je razvoja društveno-političkih, globalizacijskih i tehnoloških dostignuća koja svakodnevno mijenjaju leksičku sliku jezika. Jezične promjene devedesetih godina najbolje se vide kroz različite leksičke slojeve jezika poput skupina leksema internacionalizama, nekadašnjih „zajedničkih“ srpsko-hrvatskih leksema, oživljenica, neologizama, anglizama, historizama i ideologema. Cjelovitim i konzistentnim istraživanjem teorijskoga leksikološkoga okvira svake pojedine skupine, ali i semantičkih i gramatičkih promjena pojedinih leksema, pruža se uvid u sliku stvarnoga stanja. Teorijsko dokumeniranje činjenica potkrijepljeno je provedenim empirijskim istraživanjem. Kao temelj za korpus izabrani su tekstovi najčitanijih dnevnih novina u trima različitim hrvatskim regijama u razdoblju od 1987. do 2003.Prema prikupljenim podatcima istraživao se jezik dnevnih novina tako da se uspoređivao trend uporabe pojedinih leksema, odnosno pojedinih leksičkih slojeva. S obzirom na uočene brojne jezične promjene u promatranih petnaestak godina rezultati su istraživanja pokazali da izvanjezični čimbenici pojačano utječu na jezik. Doprinos je ovoga rada analiza leksičkih promjena kroz eksplicitne empirijske podatke i njihovo tumačenje primjenom statističkih metoda, čime se jezične promjene ne interpretiraju isključivo na razini spoznaje o njim- Croatian language, along with Croatian society, underwent significant changes in the last 20 years of the 20th century. Increased dynamics of linguistic change was a consequence of significant social-political, globalization and technological developments that were affecting the lexical profile of the language. Linguistic changes in the 1990s are visible in different lexical layers of the language such as internationalisms, former "shared" Serbo-Croatian lexemes, revived lexemes, neologisms, anglicisms, historisms, and ideologemes. We conducted a thorough analysis of theoretical lexicological frame of each of these layers, as well as of their semantic and grammatical transformations. In addition, we undertook empirical research to complement the theoretical documentation. Empirical corpus consisted of texts published in most read newspapers in three different Croatian regions in the period from 1987 to 2003. We analyzed the corpus by determining trends in usage of different individual lexems and of lexical layers. We detected numerous language changes within the observed 15 years, suggesting that external factors had a significant influence on language development. Major contribution of this work is insight into lexical changes through collection and statistical analysis of empirical data, enabling not only theoretical insight into lexical changes but also their measurement.Keywords: lexic, lexical changes, internacionalisms, former shared Serbo-Croatian lexems, revived lexemes, neologisms, anglicisms, historisms, ideologemes, journalism, corpus analysis- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Polazna je pretpostavka ovog rada da jezik živi tek u govoru i da se doživljaj razumijevanja temelji na slušanju. To nam je, međutim, u slučaju starogrčkog jezika problematično s obzirom na to da ...nemamo dovoljno vjernu sliku akustičke dimenzije tog jezika, ponajviše njegove prozodije. Stoga se pristupilo rekonstrukciji prozodijske strukture starogrčkih naglasaka pri čemu je njihov izgovor oprimjeren pomoću hrvatskih naglasnih ekvivalenata (uključujući i dijalektalne). Naglasci se prikazuju notnim pismom koje podjednako odgovara hrvatskom i starogrčkom naglasnom sustavu, a daje se i novi opis novoštokavskih naglasaka. Istovremeno se izlaže rekonstrukcija grčke prozodijske analize koja se uspoređuje s hrvatskom tradicionalnom prozodijom. Pokazuje se da mnogo veća razlika postoji u samom pristupu prozodiji, nego u samoj prozodiji. Zaključuje se da hrvatska tradicionalna (školska) prozodija nije sasvim primjerena hrvatskom jeziku te da se ona može mnogo bolje opisati pomoću načela rekonstruiranih na primjeru starogrčkog jezika.
VRBOVEČKI KAJKAVSKI GOVOR Mijo Lončarić; Ivan Kalinski
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
01/1994, Letnik:
20, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se opisuju vokalske, konsonantske i prozodijske značajke govora Vrbovca i Cerja Vrbovečkoga. Iz morfologije daje se inventar imeničkih promjena.
Cilj istraživanja bio je ispitati obilježja prozodije (osnovnog laringalnog tona, intonacije, naglaska, stanka i govornog tempa) govora gluhih osoba i utvrditi postoji li povezanost između prosječnog ...gubitka sluha i kontrole pojedinih elemenata prozodije. U ispitivanju je sudjelovalo 12 prelingvalno gluhih adolescenata oba spola, ciji je zadatak bio procitati ispitni materijal konstruiran za ispitivanje sposobnosti kontrole pojedinih prozodijskih elemenata. Utjecaj stupnja oštecenja sluha na prozodiju ispitan je podjelom ispitanika na skupinu s oštecenjem sluha do 110 dB (N=8) i skupinu s oštecenjem iznad 110 dB (N=4). Razlike medju skupinama u postignutim rezultatima na ispitnim zadacima testirane su robusnom diskriminacijskom analizom. Rezultati su pokazali da je stupanj gluhoce utjecao na stupanj kontrole nekih prozodijskih obilježja - skupine su se znacajno razlikovale u kontroli intonacije, stanki i govornog tempa - što pokazuje da prozodija nije uniformno narušena u kategoriji gluhoce, vec da neki prozodijski elementi ostaju sacuvani kod nižih stupnjeva gluhoce. S druge strane, deskriptivna analiza pokazala je znatne razlike unutar samih skupina ispitanika što ukazuje da neke osobe s visokim stupnjem gluhoce imaju rehabilitacijski potencijal koji dozvoljava razvoj kontrole pojedinih prozodijskih obilježja do razine prisutne u osoba s nižim stupnjem gluhoce. Oba spomenuta rezultata analize podataka upucuju da stupanj oštecenja sluha nije mjera koja dovoljno precizno predocava preostalu sposobnost gluhe osobe da kontrolira prozodiju u govoru.
Neka novija istraživanja suvremenoga hrvatskoga standardnoga jezika pokazuju da postoji neutralizacija kratkosilaznoga i kratkouzlaznoga naglaska u prihvaćenom izgovoru (npr. Škarić, 2001 i ...Varošanec-Škarić, 2001). U radu sa studentima i govornim profesionalcima, spikerima, voditeljima, novinarima i glumcima redovito nailazimo na učestalu neutralizaciju kratkosilaznoga i kratkouzlaznoga na istom mjestu u korist kratkosilaznoga kod tih govornika. Izabrano je 70 riječi, od kojih su neke zabilježene s oba naglaska u Benešićevu Hrvatsko-poljskom rječniku, druge na temelju dosadašnjih prozodijskih istraživanja i na temelju toga što se stručnjaci nisu slagali čuju li kratkouzlazni, kratkosilazni ili tzv. "tromi" zagrebački naglasak. Na temelju prvoga izvora izabrani su npr. riječi bacati, ispit, nesloga, odlika, pokora, supruga, litica, mjenica, obnova, uvreda itd. Na temelju nekih novijih istraživanja poželjnosti naglasnih oblika izabrani su primjeri koji su kodificirani samo s kratkouzlaznim naglaskom poput jezik, danas, sestra, neki primjeri imenica na -izam, glagolski oblici u infinitivu i prezentu kao pomanjkati, računati, postaju te neki primjeri iz ispitivanja slušne procjene kvalitete naglaska kao što su funkcionira, živcira, zadržavaš, izazivaš, obnavljam itd. Primjere s oba naglasna oblika (N = 70 x 2, tj. 140) izgovorio je vrsni govornik - spiker. 43 studenta fonetike procjenjivali su u prvom slušanju stupanj poželjnosti naglasnog oblika u uvremenom hrvatskom standardnom jeziku u slučajnom redoslijedu, U drugome slušatljll određivali SU čuju li kratkouzlazni ili kratkosilazni naglasak. Rezultati pokazuju da su ispitanicima znatno i statistički značajno poželjniji oblici s kratko silaznim naglaskom kod riječi koje su dubletno kodificirane s oba naglaska na prvom slogu, npr. Tspit, mjenica, obnova, dvorište, potkova, pouka, prehlada, rodbina, vitica, uvreda, cjelov, odlika, djetelina itd. Imenice na -izam, pokazale su veće kolebanje, od statistički značajnih procjena u korist kratkosilaznoga do procjena bez značajne razlike. Nadalje se pokazalo da u više kategorija riječi nema statistički značajne razlike između poželjnosti kodificiranoga kratkouzlaznoga i "nepravilnoga" kratkosilaznoga na istome mjestu, primjerice kod nekih čestih riječi kao što su imenice ženskoga roda tipa prvakinja, junakinja i muškoga roda tipa eklektik, glagolskih oblika poput zadržavaš, ponavljam, obnavljam, predstavljam, postaju, računati itd. Utvrđeno je da postoji kolebanje u prepoznavanju kvalitete naglasaka; kratkouzlazni naglasak točno je prepoznat u 79 % slučajeva, a kratkosilazni u 66 % slučajeva (50 % pogađanja predstavlja potpuno neprepoznavanje). Ispitanici su imali zadatak i da izgovore te riječi. Utvrđeno je da većina veći broj riječi izgovara s kratko silaznim naglaskom
Slovenski se govoreni književni jezik u svom sadašnjem obliku počeo stvarati tek u drugoj polovici 19. stoljeća s raspravama o "parlamentarnom" jeziku. Prije toga je slovenski javni govor postojao u ...više dijalektalnih oblika. Oblikovanjem književnog jezika trebalo je stvoriti jezik koji bi bio blizak većini Slovenaca, pa su uz uvođenje novih oblika u staru kranjsku osnovu književnog jezika kao izvor uzeta djela slovenskih protestantskih pisaca Primoža Trubara i Jurijci Dalmatina. Iz toga (a i iz utjecaja pisanog jezika) djelomično proizlaze problemi izgovora suglasnika i </> ispred konsonanta ili pauze, izgovor suglasnika s obzirom na zvučnost, te izgovor vokala pisanih s i . Postoje i stalni problemi s prozodijom slovenskoga književnog jezika, najviše u mjestu i tipu naglaska riječi (tonematski izgovor). Uz sve to slovenski je književni jezik izložen različitim utjecajima stranih jezika, što uzrokuje nove izazove za normiranje govornog književnog jezika. Danas je to najviše utjecaj engleskog jezika, a s tim u vezi fonološko prilagođavanje engleskih riječi slovenskom književnom jeziku.
