Ovaj članak predstavlja naš novi prozodijski model u sustavu za sintezu turskog teksta u govor (TTS). Nakon razvijanja TTS sustava vođenog parametrijskim osobinama koje se sastoje od promjena ...trajanja, visine i jačine glasa, pokušavamo postaviti neka prozodijska pravila kako bi se povećala prirodnost našeg sintetizatora. Budući da u turskom jeziku glagoli koji se sprežu mogu biti samostalne rečenice uz sufikse koji im se dodaju, sastavljamo perceptualni prozodijski model definiranjem pravila o obrascima naglasaka kod sprezanja glagola. Sistematski su se proučavali potvrdni, negativni i upitni (i potvrdni i negativni) oblici mnogih glagola. Nisu se proučavali samo glagoli već, na isti način, i neke fraze kako bi se postigla ispravna prozodija. Prema rezultatima testova slušanja, definirana pravila zasnovana na promjenama trajanja, visine i jačine glasa, dovode do perceptualno bolje govorne sinteze, naime u prosjeku do 1,78/5,0 poboljšanja u CMSO testu (Comparative Mean Opinion Score). To poboljšanje predstavlja uspjeh našeg novog prozodijskog modela.
NAGLASAK NA PROKLITICI Delaš, Helena
Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
12/2003, Letnik:
29, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
U članku je obrađeno pitanje koje je od koncepcijskoga preusmjerenja prema isključivo novoštokavskoj organskoj osnovici potkraj XIX. st. (p)ostalo "slabo mjesto" hrvatske ortoepske norme. Kada se, ...naime, silazni naglasak na proklitiku prenosi neoslabljeno, a kada oslabljeno, najnejasniji je problem hrvatskih gramatika. Poznata konstatacija Tome Maretića, koju su prenosili i varirali kasniji hrvatski gramatičari, više je alibi nego objašnjenje, jer Maretić doslovno kaže: "Vrlo je teško tumačiti akcentuaciju takvih slučajeva (tj. prenošenje naglaska na proklitiku, H. D.), tu treba duboko posegnuti u poredbenu slavensku gramatiku, a i onda ostaje dosta slučajeva neprotumačenih." U članku se stoga pitanje prenošenja silaznih naglasaka razmatra "u dva koraka". Prvo se raščlanjuje oslabljeno i neoslabljeno prenošenje, tj. kad je jedno, a kad drugo, a potom se pokušava ustanoviti stvarni aktualni status prenošenja u hrvatskome standardnom jeziku, dotično kad je ono (još) obvezatno, a kad je neobvezatno, pa zbog toga stilski (a nerijetko i snažno regionalno) obilježeno. Posebno je obrađeno pomicanje naglasaka sa zamjenica i glagola jer se ono dosada u literaturi znatno sažetije obrađivalo od prenošenja naglasaka s imenica i pridjeva.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- U radu se istražuju europski utjecaji na hrvatsko jezikoslovlje u 18. stoljeću. Pod hrvatskim jezikoslovljem podrazumijevamo ...stajališta hrvatskih jezikoslovaca o jeziku, njihove metode opisa jezika, ali i hrvatske jezične priručnike toga vremena od gramatika do rječnika. Europski pak utjecaji pokazuju zapravo dosege hrvatskoga jezikoslovlja toga vremena preko modela uzora i izvora hrvatskim jezičnim priručnicima. Model uzora i izvora predviđa postojanje dviju vrsta uzora i izvora u užem i u širem smislu. Uzori i izvori u širem smislu mogu biti leksikografska djela iz kojih se preuzimaju doslovno cijeli rječnički članci za neko drugo leksikografsko djelo. Izvori u užem smislu izvorna su književna djela iz kojih se skuplja građa za neki rječnik. Uzori u užem smislu znače model sastavljanja npr. rječnika ili gramatike, izgled rječničkoga članka s ostalim metaleksikografskim svojstvima, stajališta o jeziku, vrsti riječi i dr. Iz tih uzora tada iščitavamo jezikoslovnu misao koja je vrijedila u nekom vremenu tako da ju nalazimo u većem broju reprezentativnih priručnika koji pripadaju većemu broju nacionalnih jezikoslovlja. Dan je novi model pristupa hrvatskim jezikoslovnim temama koji se naziva kroatološkim, a riječ je o prikazu jezikoslovnih tema u vremenu i prostoru izvan nacionalnih granica. To je postignuto tako što se svaka tema stavila u jedan širi, europski kontekst, čime smo pridonijeli smještanju hrvatske gramatikografije i leksikografije toga vremena, dakle hrvatskoga jezikoslovlja u europsko jezikoslovlje.- The dissertation explores European influences on Croatian linguistics in the 18th century. Croatian linguistics refers to views of Croatian linguists on language, their models of language descriptions and Croatian language reference books of the time, ranging from grammars to dictionaries. The European influences indicate the achievements of the Croatian linguistics of the time through the model of role models and sources for Croatian language reference books. The model of role models and sources assumes the existence of two types of role models in a narrower and broader sense. The role models and sources in a broader sense include lexicographical works from which literally entire dictionary entries have been taken over into another lexicographical work. The sources in a narrower sense are original literary works from which data for a dictionary is collected. The role models in a narrower sense refer to models of compiling a dictionary or a grammar, ways a dictionary entry and other meta-lexicographic characteristics are organized, views on language, parts of speech and the like. The prevailing linguistic thought of a particular time, provided it is found in a significant number of relevant reference books belonging to various national linguistics, can be extracted from these sources. The dissertation argues that the Croatian linguistic thought of the time was greatly influenced by various non-linguistic factors, such as geopolitics and education. Therefore, two chapters address these factors. In order to facilitate the understanding of Croatian linguistics, one chapter is concerned with the development of the linguistic thought in Europe to the 18th century. An overview of the development of first grammars of national languages in Europe and of development of lexicography is provided, whereas particular emphasis is placed on monolingual lexicography. The main chapter is devoted to the analysis of eighteen Croatian and European language reference books. The comparative method has shown significant similarities between Croatian and European language reference books in several analysed areas, such as concept and content, development of linguistic terminology and meta-lexicographical achievements. Furthermore, the analysis has shown that the Croatian linguistics of that time greatly relied on two grammar traditions, namely the German and Latin ones. A new model of approach to Croatian language topics called the croatology model has been provided, i.e. the description of Croatian language topics in time and space outside national borders. This has been achieved by placing each topic into a wider European context. In that way we have contributed to determining the place and role of Croatian grammaticography and lexicography, i.e. Croatian linguistics in the European linguistics.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U svome se je rječniku Lexicon Latino-Illyricum P. R. Vitezović pri zapisu hrvatskih i latinskih riječi služio stanovitim nadslovcima. U razdoblju od kojih 250 godina pojedini su hrvatski pisci ...rabili uglavnom tri znaka, naslijeđena iz tradicije grčkih gramatika. U prilogu se razmatra spomenuto razdoblje, ali i uvedba četvrtoga znaka, kao i uspostava Vuk–Daničić–Budmani–Maretićeva načina zapisa književnoga četveronaglasja. Zatim se potanko opisuju i drugi sustavi bilježenja
naglaska. Na kraju se uspoređuje osnovna Vitezovićeva poraba nadslovaka u Lexiconu sa značenjem koje pojedini nadslovci imaju u sljedećim djelima: B. Kašić, Institutiones linguae Illyricae (1604.), A. Della Bella, Istruzioni grammaticali della lingua illirica (1728.), P. Knežević, Pisme duhòvnè ràzlikè (1765.), Š. Starčević, Nòvà ricsôslovica ilìricskà (1812.), I. A. Brlić, Grammatik der illirischen Sprache (3. izd. 1850.) i V. Babukić, Ilirska slovnica (1854.).
Provider: - Institution: University of Rijeka. Faculty of Humanities and Social Sciences. Department of Croatian Language and Literature. - Data provided by Europeana Collections- Slivanjski su ...govori bili dijelom nekadašnjega poneretvanskog zapadnoštokavskog dijalekta, a danas pripadaju istočnohercegovačko-krajiškome dijalektu, njegovu slivanjsko-zažapskome govornom tipu. Ti su govori stoljećima bili izloženi migracijama i nalazili su se uz samu granicu nekadašnjih štakavskih i šćakavskih, danas ijekavskih i ikavskih govora, a bili su i u dodiru s južnočakavskim govorima. U radu su na temelju terenskih istraživanja analizirane fonološke i morfološke značajke slivanjskih govora Slivna Ravnoga, Mihalja, Blaca i Podgradine. Fonološki opis obuhvaća prikaz vokalskih, konsonantskih i prozodijskih sustava, a morfološki prikazuje sklonidbu imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva, sprezanje glagola te
zabilježene nepromjenjive vrste riječi. U morfološkome dijelu, budući da su mjesto i vrsta naglaska ključni unutar paradigme promjenjivih riječi, prikazana je analiza akcenatskih tipova imenica i pridjeva, kojom se utvrdilo postojanje arhaičnih oblika (čuvanje uzlaznosti u L. m. sr. i ž. r., pomičnosti u g./d./l./i. m. i ž. r. te preskakanje naglasaka u n. p. C kod svih rodova,
čuvanje kraćenja u d./l./i. i u n. p. B (sr. i ž. r.) i u n. p. C (m., sr. i ž. r.), čuvanje izvorne n. p. c kod pridjeva tipa glȗv − glúva – glȗvo itd.) u govorima Slivna Ravnoga i Mihalja, dok su u mjesnim govorima Blaca, a posebice Podgradine zabilježene mnoge alternacije i inovacije. Iako južna granica ijekavskih i ikavskih govora uglavnom ide rijekom Neretvom, fonološkim
su se opisom utvrdila odstupanja u slivanjskim govorima, koji nisu jedinstveni prema refleksu jata. Među njima ističe se govor Mihalja, u kojemu se refleks jata može ostvariti dvosložno, što je izuzetno rijetka pojava u štokavskim govorima u Hrvatskoj. Fonološkim i morfološkim opisom jasno su se utvrdile značajke govora slivanjskoga tipa te razgraničile od zažapskih.
Budući da su morfološki opisi novoštokavskih mjesnih govora u kojima se prikazuje iscrpna analiza akcenatskih tipova imenica i pridjeva iznimno rijetki, smatramo da će mnogobrojne potvrde i primjeri pomoći u razjašnjenju nekih akcentoloških dilema, a arhaičnosti u rekonstrukciji praslavenskoga i baltoslavenskoga naglasnog sustava te posebice u prikazu razvoja hrvatske akcentuacije. Istraživanjem dosad neobrađenih dijalektoloških punktova Mihalja, Blaca i Podgradine upotpunila se dijalektološka slika istočnohercegovačko-krajiškoga dijalekta, čija je građa na području od Neretve do Dubrovnika oskudna te se time omogućilo uspoređivanje s drugim, posebice dodirnim dijalektima.- The local dialects of the Slivno area were a part of the old Poneretvanski West-Štokavian dialect, and are today a part of East Herzegovinian dialect, its Slivno-Zažablje type. These local dialects were exposed to migrations and were on the very border of old Štakavian and Šćakavian, and contemporary Ijekavian and Ikavian dialects, and were in contact with South Čakavian speeches. In this work, based on field research, the phonological and morphological characteristics of the local dialects of Slivno Ravno, Mihalj, Blace and Podgradina are analyzed. The phonological description includes the presentation of vowel, consonant and prosodic systems, and the morphological one describes the declination of nouns, pronouns, numbers and adjectives, the conjugation of verbs, and the recorded invariable parts of speech. Since the place and the type of accent are essential within the paradigm of variable parts of speech, the morphological part
presents an analysis of accent types of nouns and adjectives, which determined the existence of archaic forms (preservation of mobility in a. p. C, accent skipping, preservation of shortness in d./l./i. and preservation of rising tone in L. of nouns of all genders, preservation of original a. p. c in adjectives similar to glȗv−glúva−glȗvo 'deaf') in the local dialects of Slivno Ravno and Mihalj, while the local dialects of Blace, and especially Podgradina have many alternations and innovations. Although the south border of Ijekavian and Ikavian dialects mainly follows the river Neretva, the phonological description has shown that there are deviations in the speeches of Slivno area, which are not unified by yat reflexes. The local dialect of Mihalj stands out because its yat reflex can be bisyllabic, which is a very rare phenomenon in Štokavian dialects in Croatia. The phonological and morphological description clearly determined the characteristics of Slivno type, and differentiated them from Zažablje type. Since the morphological descriptions of Neoštokavian local dialects containing thorough analysis of accent types of nouns and adjectives are extremely rare, we believe that many confirmations and examples will help in clarification of certain accentological dilemmas, while the archaisms will help the reconstruction of Proto-Slavic and Balto-Slavic accent systems, and especially in the presentation of the development of
Croatian accentuation. With the research of unstudied dialects of Blace, Mihalj and Podgradina, the dialectological picture of East-Herzegovinian dialect is enriched, a dialect in which the data on the area between Neretva and Dubrovnik is poor and thus comparison to other, especially contact dialects is enabled.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Ispitivala se poželjnost za standardnim oblikom nekih kategorija naglasnih oblika u kojima se kodificirana i uporabna norma ne slažu uvijek. Procjenitelji, studenti fonetike i govorni profesionalci ...(N=45), procjenjivali su stupanj poželjnosti 63 para izografnih heterofona u slučajnom redoslijedu, primjerice imenica tipa časopis, nekih genitivnih i lokativnih oblika, europeizama na -or. -izam, posude ni ca na -ija. -er itd. Također se ispitivao odnos prema neutralizaciji sporoga i brzoga naglaska (jezik - jezik). Pokazalo se da nisu prihvatljivi u želji za standardom naglasni oblici tipa bez dinara, u govcVu, u oblaku, za djccu, jednostavan, neboder, televizija, indikator, dok ne postoji opreka u želji za standardnim oblikom između brzoga i standardnoga sporoga na istome mjestu. Neki prozodijski oblici, koji ne narušavaju štandardološku mogućnost kombinacijske osi, trebali hi hiti prihvatljivi i u kodijikacijskom smislu..
Provider: - Institution: University of Rijeka. Faculty of Humanities and Social Sciences. Department of Croatian Language and Literature. - Data provided by Europeana Collections- Labinski su govori ...jedna od ĉetiriju skupina središnjega istarskog poddijalekta
ekavskoga ĉakavskog dijalekta koja je predmetom dijalektoloških istraţivanja već cijelo jedno
stoljeće. U ovom su radu podrobno analizirane fonološke i morfološke znaĉajke ove skupine
govora te je predstavljen njihov detaljan opis na fonološkoj i morfološkoj razini. Fonološki
opis ukljuĉuje prikaz dvaju opserviranih vokalskih i prozodijskih sustava (specifiĉnima za
govore s jednoakcenatskim, odnosno dvoakcenatskim sustavom) te triju razliĉitih
konsonantskih sustava s po dvama podsustavima u svakomu od njih (koji se meĊusobno
razlikuju prisutnošću i modifikacijama cakavizma te statusom fonema /ĺ/). Morfološki opis
obuhvaća prikaz promjenjivih vrsta rijeĉi: sklonidbe imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva te
sprezanja glagola, obuhvaćajući pritom i morfonološku problematiku. Tim se rašĉlambama i
njihovim rezultatima opravdava povezivanje labinske skupine govora u zasebnu dijalekatnu
jedinicu, odnosno argumentira se njihovo izdvajanje u zasebnu skupinu ili tip govora. Osim
što je utvrĊena precizna stratifikacija ĉakavskih ekavskih govora Labinštine, na temelju
cjelokupne prikupljene graĊe i njezine analize ponuĊena je i njihova klasifikacija u sustave
niţega dijalektološkog ranga – podskupine govora. Polazišni je klasifikacijski kriterij pritom
bio onaj akcenatski (prisutnost jednoakcenatskoga ili dvoakcenatskoga sustava), a pridodani
su i neki drugi fonološki i morfološki kriteriji (odraz straţnjega nazalnog vokala *ǫ, status
fonema /ĺ/, gramatiĉki morfem za I jd. imeniĉkih rijeĉi ţ. r., provedba unifikacije na doĉetku
gramatiĉkoga morfema 3. l. mn. prezenta glagola), pomoću kojih su unutar labinske skupine
govora, koju ĉini ukupno 58 mjesnih govora, definirane tri podskupine: juţna (u koju se
ubraja 18 mjesnih govora s jednoakcenatskim sustavom), sjeverna (koja predstavlja jezgru
ove skupine i obuhvaća 35 mjesnih govora s dvoakcenatskim sustavom) i sjeveroistoĉna (u
koju ulazi 5 mjesnih govora, a koja se dijelom svojih znaĉajki pribliţava govorima
sjeveroistoĉnoga istarskoga ekavskoga ĉakavskog poddijalekta s kojima graniĉi, no
glavninom je svojih znaĉajki podudarna s ostalim govorima labinske skupine). Ovim se
radom i dijalektološkim opisom labinskih govora nastojalo doprinijeti popunjavanju
dijalektološke slike ne samo središnjega istarskoga poddijalekta već i ekavskoga dijalekta
ĉakavskoga narjeĉja u cjelini, a samim time pridonijeti i hrvatskoj ĉakavologiji.- Labin idioms are one of the four groups of central Istrian subdialect of the Ekavian
Ĉakavian dialect, which has been the subject of dialectological researches for a century. In
this thesis, the phonological and morphological features of this group are analysed in detail as
well as presented with their detailed phonological and morphological descriptions. The
phonological description includes a representation of the two observed vowel and prosodic
systems (specific to speeches with one- or two-accent system) and three different consonant
systems with two subsystems in each of them (which differ by the presence and modifications
of cakavism and the status of the phoneme /ĺ/). The morphological description comprises a
display of open-class words: declension of nouns, pronouns, adjectives and numbers as well
as conjugation of verbs, taking into account the morphonological issues. These analyses and
their results are used to justify the linking of Labin group of idioms to a separate dialectal
unit, i. e. argument their separation as a distinguished group or type of idioms. Besides the
precise stratification of Ĉakavian Ekavian idioms of Labin, on the basis of all the collected
data and its analysis, the paper offers the classification into systems of dialectologically lower
rank – subgroups of idioms. The starting classification criterion was the accentual one (the
presence of one- or two-accent system). Some other phonological and morphological criteria
were added (the reflection of the back nasal vowel *ǫ, the status of the phoneme /ĺ/, the
grammatical morpheme for the instrumental singular of feminine noun words, the
implementation of unification at the final position of the grammatical morpheme for the 3rd
person plural of the present tense of verbs). Taking into account the mentioned criteria, three
subgroups were defined within the Labin group of idioms, which comprises 58 local idioms:
Southern (comprising 18 local idioms with one-accent system), Northern (representing the
core of this group and comprising 35 local idioms with two-accent system) and Northeastern
(comprising 5 local idioms, and becoming closer to the idioms of the Northeastern Istrian
Ekavian Ĉakavian subdialect which it borders in a part of its features, but the majority of them
are congruous with other idioms of the Labin group). The intention of this research and the
dialectological description of Labin idioms is to contribute to complementing dialectological
mappings of not only the central Istrian subdialect, but also the Ekavian Ĉakavian dialect in
whole, thus contributing to the Croatian Ĉakavology.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U radu se uspoređuje prozodija u Davidijadi (Davidias, Dav.) Marka Marulića Splićanina (1450.-1524.) s prozodijom u epu O životu i djelu Kristovu (De vita et gestis Christi,V. G. C.) Jakova Bunića ...Dubrovčanina (1469.-1534.). Razlikuju se odstupanja od tzv. klasičnih normi u pojedinim riječima zajednička obama epovima i ona svojstvena samo jednomu epu, a uporište im se traži gdje god je to moguće: kod kasnoantičkih i srednjovjekovnih pjesnika, kod suvremenika pa i kod klasičnih pjesnika. Obrađuje se i mjerenje prirodno kratkoga samoglasnika pred riječima koje počinju skupinama sp, st, sc, squ i mjerenje krajnjega -o u nekim riječima, a navode se i neke prozodijske nepravilnosti nezabilježene u literaturi o prozodiji ovih dvaju epova, te neka ujedno tekstološki i prozodijski zanimljiva mjesta u Davidijadi.
Članak se bavi primjenom autosegmentne fonologije u akcentologiji. Počinje
kratkim opisom toga pristupa te osvrtom na njegovu primjenu u proučavanju
nekih jezičnih činjenica koje nisu povezane s ...naglaskom. Nadalje se razmatra
primjena autosegmentnog pristupa u prikazivanju nekih prozodijskih, uglavnom
tonskih pojava, koje se nisu mogle zadovoljavajuće objasniti starijim teorijama.
Tema posljednjeg dijela je hrvatsko naglašavanje - opisuje se jedan od
autosegmentnih pristupa naglasku hrvatskoga standardnog jezika, ali i nekim
dijalektalnim naglasnim pojavama.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Kultura gradišćanskih Hrvata kao pripadnika manjinskog naroda na osobit se način omeđuje i izdvaja te slijedom toga određuje u ...unutarnjem prostoru a kojega je nužno sagledavati kroz afinitet među kulturnim i geopolitičkim prostorima. U ovom kontekstu književnost Hrvata u Gradišću najčešće se definira kao književnost koja oduvijek nosi teleološku oznaku2, kao književnost atipičnosti jer se određene strukture ostvaruju na drugi način pa se izdvajaju od uobičajene književne norme te kao književnost dvojnosti u kontekstu jezičnog paralelizma pa je stoga treba prepoznavati kao literaturu prvenstveno na gradišćanskohrvatskom jeziku, ali i kao literaturu na jezicima nadvladnih naroda (ili isprva na latinskom jeziku). Model dvojnosti, dakle, određuje književnost gradišćanskih Hrvata, a u užem smislu i njihovo dramsko stvaralaštvo i pučko kazalište. Omeđena terminom književnost male tradicije (Lukežić 1977: 93) kao takva počesto je marginalizirana s aspekta estetskog sustava vrijednosti. Uz navedeno, marginalizacija je rezultat političkih uvjeta koji su određivali i karakter kazališta Hrvata u Gradišću kroz cijeli njegov evolucijski diskontinuitet. Kada se sagledava pučka dramska književnost Hrvata u Gradišću kao ukupnost literarnih vrijednosti koje je stvorila jedna određena zajednica unutar nesigurnih granica vlastite književnosti i književnosti nadvladnog naroda, prepoznatljiva je književna tradicija koja je, obogaćena ili osiromašena, prihvaćala ili pružala otpor nasilnim ili ne utjecajima najbližih književnosti. Politici asimilacije (ne)svjesno se odupiralo i pučko kazalište Hrvata u Gradišću težeći tako diferencijaciji (jezičnoj) koja je značila i potvrdu vlastitog identiteta.
Obraćanje temi rezultat je višegodišnjeg istraživanja pučkog kazališta Hrvata u Gradišću; ono je potvrdilo da s jedne strane pučko kazalište, bilo da je riječ o crkvenom stvaralaštvu na pučkoj pozornici, «dječjem teatru», razdoblju prevodilaštva ili izvornoj pučkoj drami, uz tradicionalne narodne običaje (ili folklorno kazalište) jedino je održano od svojih početaka do danas te da je omiljena «zabava» Hrvatima u Gradišću. S druge strane, o tom po mnogo čemu specifičnom pučkom glumištu, unatoč potrebi da se ono posebno istakne i vrednuje s književnoteorijskog i kazališnog aspekta, što smatram opravdavaju i tradicija i društvena funkcija, za njegovo istraživanje nije iskazano zanimanje. Činjenica je da gradišćansko- hrvatski autori ukoliko pišu o problemima pučkog kazališta, posebno u prošlost, u pravilu prate izvanznanstvene ciljeve, regionalnog značaja, bez sintetske interpretacije i kritičkog znanstvenog pristupa. S nevelikog popisa autora iz Gradišća izdvaja se akademik Nikola Benčić, koji je svojim književno-povijesnim radom stvorio temelj svim daljnjim istraživanjima. U Hrvatskoj su za problem pučkog kazališta Hrvata u Gradišću zanimanje pokazali znanstvenici prof. dr. Adriana Car-Mihec i prof. dr. Irvin Lukežić te u okviru istraživanja života i djela Ignaca Horvata prof. dr. Milorad Stojević.
Pučko kazalište Hrvata u Gradišću nije, dakle, bilo velikim interesom znanstvenika i istraživača pa je bio izazov zakoračiti u gotovo netaknuto područje, točnije u nedovoljno istraženo područje dramskog pučkog stvaralaštva te pokušati rasvijetliti osnovne probleme; definirati pristup dramskoj književnosti Hrvata u Gradišću kao dijelu književnosti nacionalne manjine, zatim komparativnim pristupom utvrditi moguća prožimanja s nacionalnom književnošću matičnog naroda kao i s pučkom dramskom produkcijom nadvladnih naroda, Austrijanaca ili Mađara, odnosno odrediti utjecaje na pučku dramsku književnost, ali i na organizaciju samog pučkog kazališta. Jezična problematika navedena je u osnovnim značajkama a kako bi se rasvijetliti pojave u kontekstu značenja jezika kao jednog od temeljnih odrednica pučkog komada. S književnoteorijskog aspekta bilo je potrebno pojasniti problem teminologije u kojoj vlada poprilična zbrka te pokušati odgovoriti na pitanje periodizacije. U izboru djela za interpretaciju vodila me misao da od istraženih pučkih komada gradišćanskohrvatskih autora naznačim one kojih je stvaralaštvo važno u kontekstu povijesnih promatranja, a da za interpretaciju izdvojim samo one koji su značajni za razvoj pučkog kazališta Hrvata u Gradišću, bilo da je riječ o crkvenom dramskom stvaralaštvu ili pučkom dramskom stvaralaštvu svjetovnog karaktera, dakle one u kojima je moguće prepoznati temeljne karakteristike pučkog dramskog stvaralaštva, odnosno one u kojima je prisutna modifikacija temeljnog modela (crkvenoprikazanjskog ili žanra pučkog komada) a kako bih prikazala mogući razvoj (ili retardaciju). Određivanje dramskog korpusa i njegova prisutnost na pučkoj pozornici ovisila je o broju sačuvanih dramskih produkata i vrlo necjelovitoj dokumentaciji o njihovom izvođenju. Kako su zapisi o scenskoj izvedbi tek irelevantni podaci koje uglavnom nalazim rasute po gradišćanskohrvatsko periodici, moguće su samo teatrološke pretpostavke na temelju određenog broja predstava kojima sam prisustvovala te, uz spomenuto, napise u novinama i kalendarima, zapisa iz arhiva i privatnih zbirki koji uglavnom donose podatke o vremenu i mjestu izvođenja, počesto bez naslova predstave ili imena autora, tek poneki podatak o scenografiji i kostimografiji, ali s oduševljenim osvrtima na glumu. Najveći problem nadao se prilikom prikupljanja materijala: izvjestan je broj dramskih predložaka koji nisu sačuvani kao i onih koji su sačuvani kao necjeloviti predlošci.
Uz istraživanja koja sam obavila u Državnom arhivu i Hrvatskom kulturnom društvu u Eisenstadtu, u Državnom arhivu i Biskupskoj knjižnici u Szombatehelyju, Gradskom arhivu u Koljnofu, školskim arhivima, privatnim zbirkama, Nacionalnoj biblioteci u Budimpešti i Sveučilišnoj knjižnici u Pečuhu, Sveučilišnoj knjižnici u Beču te Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu nadala se potreba za dodatnim istraživanjem na terenu, razgovorom s kazivačima a koje sam obavila u gradišćanskohrvatskim selima na mađarskoj strani s obzirom na vrlo skromnu pisanu dokumentaciju o pučkom kazalištu Hrvata u mađarskom dijelu Gradišća. Napomenula bih na ovom mjestu da sam u navođenju izvora nastojala bilježiti sve podatke, npr. iz gradišćanskohrvatske periodike naslov, broj, godinu izdanja i stranicu što mi nije uvijek bilo moguće jer mi je određeni broj tog materijala bio dostupan samo kao, često nepotpuna, preslika.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
