Rad predlaže novi pristup konceptu psihopoetike, tj. psihopoetičnog pristupa poetičkoj manifestaciji na temelju odnosa psihe i svijeta. Ovim se pristupom uočava alegorijski odnos između kozmosa i ...duše, čije se uporište nalazi u Freudovoj ideji da duša registrira impresije vanjskoga svijeta kao razliku u simboličnome odnosu između svijeta i psihe. Ovu je metodu razvio Jung kako bi istražio dodirne točke između unutrašnjosti ljudskoga bića i konteksta. U radu se teorijska paradigma simboličke psihopoetike primjenjuje na zbirku pjesama Vere Pavlove Kontrolna riječ (Proveročnoe slovo) iz 2018. godine. Zbirka se sastoji od poetskih i proznih dijelova koji na različite načine promišljaju odnos između duše i svijeta.
The paper discusses the presence and actuality of the philosophical, and therefore critical, thinking of the phenomena of psyche and psychiatry in the geo-historical space of the Republic of Croatia. ...Its methodological focus is on: representative authors, writings and initiatives relevant to the mentioned discourse, the presence of systematic education within the faculty curriculum, and the publishing activity focused on the issues of psyche. The focus will be on the relationship between philosophy and psyche/psychiatry in the historical mereological constellation, on its importance for the philosophy of psyche, as well as the categorically inseparable relationship between philosophy and the perception of psyche. The author introduces the thesis that the philosophy of psyche is an ideal thinking polygon upon which rudimentary philosophical disciplinary directions are intertwined, ranging from hermeneutics, phenomenology, ontology, epistemology, and logic, to social and political philosophy, the philosophy of existence, and ethics. As an ideal scientific-philosophical descriptor, I suggest the discipline of integrative bioethics, which I look at as a teleological bridge for combining these disciplines. The emphasis will be on the subject of life phenomena, which I look at in an analogy with the pre-Socratic semantics of Ψυχή (psukhe), as the dialectical synthesis of mind (nous) and body (soma).
Rad estetički razmatra povezanost, odnosno neodvojivost umjetnosti i ‘ludila’. Ludilo kao psihologijski i psihijatrijski pojam ne postoji, on je društveni konstrukt i kvalifikativ koji se često ...koristi da bi društvena većina diskvalificirala društvenu manjinu ili pojedince koji odstupaju od većinskih vrijednosti. U radu se tumači kako umjetnost jest ludilo jer je za originalno umjetničko stvaranje potrebna ekscentričnost koja često dovodi do osude. Ludilo se u umjetnosti razmatra na dva temeljna načina. Prvi na razini objektivističke estetike kada je ludilo tema, odnosno objekt umjetničkog djela, a drugi na razini subjektivističke estetike kada je ludilo subjekt, odnosno autor umjetničkog djela. Prikazuju se remek-djela velikih svjetskih umjetnika koji su bolovali od određenih mentalnih bolesti uslijed kojih su dobivali sve veću inspiraciju. Zaključno se pokazuje kako je umjetnost u objektivnom i subjektivnom smislu kao nužna ekscentričnost neodvojiva od ludila koje je time preduvjet umjetničkog djela.
U eri obilježenoj univerzalnom fascinacijom i naivnom, „mesijanskom” vjerom u spasonosne utilitarističke, „demiurgističke” dosege genetske modifikacije i popratne modifikacije onog ...kauzalno-prirodnog, nezaobilaznim se nameće pitanje kritičkog razmatranja fenomena psihe u kontekstu postavljenih metamorfoza. Naime, u ovom članku autor će ljudsku psihu razmatrati kao svojevrsnu odnošajnu, dijalektičku tangentu koja živonosno povezuje um i tijelo pojedinca, u kognitivnom i materijalnom smislu. Također će se argumentirati u prilog tezi da genetska modifikacija nad njome ne potrebuje klasične istraživačke laboratorije u kojima se znanstvenici „igraju” mentalnim genima, namjesto čega se kao dostatni instrumentarij nameće onaj „biopolitičkog laboratorija”, aktualiziranog metodološkim instrumentarijem marketinških pritisaka, medijske lobotomije, biopolitičkih manipulacija, abioetičkog obrazovanja i pretjerane upotrebe medikamenata u djelokrugu psihijatrijskog tretmana psihičkih poremećaja. Naznačena pitanja dominirat će diskursom članka, uz uvođenje paradigmi orijentacijskog znanja i bioprotekcionističke teleologije integrativne bioetike kao potencijalne znanstvene i društvene platforme za preispitivanje i pragmatično nadilaženje problematika rasprostrtih diskursom rasprave.
Velika je zasluga E. Stein da je u svom ranom, ali javnosti tek
1991. godine dostupnom djelu «Uvod u filozofiju» jasno istaknula
razliku između svijesti i psihe. Na taj joj je način uspjelo ...opovrgnuti
idealističku pretpostavku prema kojoj je psihičko bez ostatka vezano
uz svijest. Na to se nadovezuje razlikovanje psihe i duše, tj. revizija
pojma duše. Težnja za razlikovanjem psihe i duše motivirana je
težnjom za distanciranjem od pojma duše kako ga shvaća empirijska
psihologija. Ovo je razlikovanje utjecalo na čitavu koncepciju
osobe kakvu susrećemo u E. Stein. Rad polazi od teze da ove analize,
provedene u djelu «Uvod u filozofiju», svjedoče o kontinuitetu
fenomenološkog istraživanja E. Stein, odnosno o tome da je pitanje
osobe i psihe čovjeka bilo središnje pitanje njene filozofije i u ranoj
fenomenološkoj fazi.
Interdisciplinarno istraživanje o naravi i smislenosti ljudskog bića u djelu Rudija Supeka karakterizira pokušaj sintetiziranja rezultata društvenih i prirodnih znanosti, pri čemu se polazi od nekih ...filozofijskih onto-antropologijskih pretpostavki. Čovjek je u osnovi proturječno biće, biće napetosti koja proizlazi iz sukoba objektivnosti i bolne subjektivnosti svijeta. Stalna individuacija i socijalizacija dva su naizgled proturječna procesa zbog čega R. Supek postavlja tezu o čovjeku kao alloplastičkom i autoplastičkom sustavu: oblikuje nas izvanjskost i unutrašnjost, u istoj mjeri smo nagonska i razumska bića, otvoreni sustav koji mora mijenjati svoju okolinu kako bi održao sposobnost za život. Doba moderne i njene mogućnosti specifična su šansa sagledavanja interakcije prirode i kulture s obzirom na oslobođenje i sputanost ljudske naravi.
PDF
