U ovom radu prikazano je istraživanje koje se bavilo pitanjem odnosa kreativnosti i psihopatologije. Polazna osnova istraživanja bile su postavke modela zajedničke vulnerabilnosti, koji odnos između ...kreativnosti i psihičkog poremećaja objašnjava uz pomoć tri grupe varijabli: a) protektivnih faktora (visoka inteligencija, dobar kapaciteti radne memorije i visoka kognitivna fleksibilnost), b) riziko-faktora (slabije intelektualno funkcionisanje, niži kapacitet radne memorije i manja kognitivna fleksibilnost) i c) faktora zajedničke vulnerabilnosti (snižena latentna inhibicija, otvorenost ka novinama i hiperkonektivnost koja se ogleda u tendenciji ka sinestetskim iskustvima). Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 151 ispitanika, starosti od 18 do 22 godine. Primenjeni su zadaci iz Instrumenta za ispitivanje divergentne produkcije, upitnik prisustva psihopatoloških simptoma CORE-OM, Ravenove progresivne matrice za napredne (set II), skala Otvorenosti prema iskustvu iz Inventara velikih pet (BFI), adaptirana verzija Testa pravljenja traga (TMT) i suptest Šifra iz VITI-a. U svrhu ovog istraživanja konstruisani su i instrumenti za merenje tendencije ka sinestetskim iskustvima i latentne inhibicije. Sprovedene su dve hijerarhijske regresione analize, a rezultati su pokazali da se kao značajni prediktori kreativnosti ističu Otvorenost prema iskustvu, tendencija ka sinestetskim iskustvima i u negativnom smeru latentna inhibicija, dok se kao marginalno značajan prediktor ističe efikasnost radne memorije. Kao značajan prediktor psihopatologije izdvojila se sklonost ka sinestetskim iskustvima, dok se kao marginalno značajan prediktor u negativnom smeru izdvaja radna memorija. Rezultati delimično pružaju podršku postavkama modela zajedničke vulnerabilnosti, ali otvaraju i neka nova pitanja vezana za eventualno proširivanje modela i buduća istraživanja u ovoj oblasti.
Skrbi za sebe – narcizam? Nikić, Mijo
Crkva u svijetu,
2021, Letnik:
56, Številka:
3
Journal Article
Odprti dostop
Autor najprije tumači i razlikuje pojmove autentične skrbi za se koja je prihvatljiva i pohvalna i narcizma, koji je patološka pojava. Obrazložena je tvrdnja da je malo onih koji istinski skrbe za se ...i koji odabiru najbolji put vlastitog ostvarenja. To je zbog toga što sebe dobro ne poznaju i što zanemaruju svoju duhovnu dimenziju, odnosno najjaču moć koju imaju, a to je moć samotranscendencije, kao i sposobnost da vjeruju, nadaju se i nesebično vole Boga i ljude. U nastavku članka autor iznosi tezu da narcis zapravo ne voli sebe. On u stvarnosti mrzi sebe, a zaljubljen je u oklop grandioznosti kojim se zaogrnuo da sakrije negativnu predodžbu sebe i veliki osjećaj manje vrijednosti i nemoći koji ga muči i progoni u podsvijesti. Na koncu autor donosi psihodinamiku narcističke ličnosti te daje smjernice integralne psihoterapije narcističkog poremećaja ličnosti.
The author first interprets and distinguishes the ideas of authentic self-care that is acceptable and praiseworthy and narcissism, which is a
pathological phenomenon. It is argued that there are few who truly care
for themselves and who choose the best path of their own realization. This is because they do not know themselves well and neglect their spiritual dimension, that is, the strongest power they have, and that is
the power of self-transcendence, as well as the ability to believe, hope and selflessly love God and people. In the continuation of the article, the author presents the thesis that the narcissist does not really love himself. He actually hates himself, and he is in love with the armor of grandiosity with which he has wrapped himself to hide the negative image of himself and the great feeling of inferiority and powerlessness that torments and haunts him in the subconscious. Finally,
the author brings the psychodynamics of narcissistic personality and gives guidelines for integral psychotherapy of narcissistic personality disorder.
Na pitanje mijenja li se psihopatologija kod djece i mladih veliki broj stručnjaka za mentalno zdravlje, roditelja i nastavnika odgovorio bi pozitivno, ali uz različita objašnjenja. Najčešći razlozi, ...prema brojnim ispitivanjima su: promjena obiteljskih odnosa, sve veći utjecaj okruženja i medija, povećani pritisak i očekivanja od mladih uz izostanak odgovarajuće podrške, kvalitetnija dijagnostika koja omogućuje profesionalcima bolji uvid u etiologiju problema i dr.
Ispitivanja usmjerena na prevalenciju pojedinih oblika ponašanja ukazuju na porast kako anksioznih tako i depresivnih poremećaja, ali u odnosu na temeljnu edukaciju procjenitelja naglasak se daje na različite etiološke faktore. Brojna ispitivanja usmjerena prema etiologiji psihotičnih poremećaja ukazuju na različitosti vezane u
odnosu na procjenitelje. Analiza postojećih klasifikacija ukazuje na promjene u pristupu. Veliki broj istraživača smatra da DSM ranije nije bio usmjeren na etiologiju, dok se prema prijedlogu DSM 5 mijenjaju kriteriji dijagnosticiranja što se reflektira i na procjene pojedinih dijagnostičkih skupina i terapijskih pristupa. Posebice se naglasak daje na deficit u kognitivnom kapacitetu koji počinje u razvojnom razdoblju, a smatra se da ima bitni utjecaj na razvoj mentalnih poremećaja. Promjena kliničke slike temeljem brojnih istraživanja ukazuju na nove spoznaje etiologije, posebice vezane uz funkcioniranje SŽS-a i povezanosti bioloških i psiholoških čimbenika, ali i promijenjenom dinamikom u obiteljskim odnosima te načinima školovanja što sve zahtijeva multidisciplinski pristup u dijagnostičkim procesima kao i daljnja istraživanja te povezanost kliničara i istraživača.
Prikaz evolucije filozofske misli Karla Jaspersa ima obvezu krenuti od njegovih djela iskljuÄivo medicinske tematike u potrazi za elementima egzistencijalnih promiÅ¡ljanja o neiscrpnosti ljudskog ...bića. Nastojanja ovog osvrta orijentirana su k individualizaciji takve vrste elemenata koji su postupno doveli do formulacije jednog od institucionalnih filozofskih stajaliÅ¡ta suvremene zapadnoeuropske misli. Ovaj znanstveni Älanak odgovara, stoga, na pitanja o Jaspersovu prelasku s prirodno-znanstvenog pristupa medicinske struke na filozofsko obrazlaganje ljudskog bivstvovanja i to preko analize njegovih djela publiciranih do prvog izdanja “Opće psihopatologije†davne 1913. godine. KoriÅ¡tenje sukcesivnih izdanja istog djela, kao i lektura odreÄ‘enih naslova iskljuÄivo filozofske tematike omogućuju neÅ¡to detaljniji pristup esencijalnim konceptima filozofije egzistencije ovog njemaÄkog autora.
Dosadašnja istraživanja potvrđuju da su dob i spol bitne odrednice prilagodbe kriznim situacijama. Polazeći od navedenoga, cilj ovoga istraživanja bio je ispitati obrazac dobno-spolnih razlika u ...psihopatološkim simptomima tijekom prvog vala COVID-19 pandemije u Hrvatskoj. Kratki inventar simptoma (Brief Symptom Inventory, BSI) primijenjen je u online istraživanju na uzorku od 581 sudionika. U tu svrhu testirana je značajnost razlika u postignutim prosječnim rezultatima između muškaraca i žena, kao i između dvije dobne skupine. Mlađa dobna skupina činila je sudionike mlađe odrasle dobi (18-21 godina), dok su stariju skupinu činili sudionici dobi od 22 do 32 godine. Dobiveni rezultati pokazali su da žene u odnosu na muškarce učestalije doživljavaju simptome somatizacije, osjetljivosti, depresije, anksioznosti i fobičnosti. Utvrđene su također značajne razlike u doživljavanju simptoma somatizacije, opsesivne kompulzivnosti, osjetljivosti, depresije, anksioznosti, hostilnosti, paranoidnosti i psihoticizma između dvije dobne skupine. Dobiveni rezultati ukazuju na to da mlađa skupina dobi 18-21 godinu u odnosu na stariju skupinu učestalije doživljava sve navedene simptome psihopatologije. Interakcijski učinci spola i dobi za niti jedan od ispitivanih psihopatoloških simptoma u ovom istraživanju nisu utvrđeni.
Rezultati ovoga istraživanja pružaju uvid u neke od ispitivanih aspekata mentalnoga zdravlja tijekom prvog vala korona krize u Hrvatskoj. Svakako su potrebna daljnja istraživanja mehanizama koji se nalaze u podlozi utvrđenih razlika u psihopatološkoj simptomatologiji, posebno kada je riječ o ženama i mlađim dobnim skupinama oba spola.
Disocijativni poremećaji mogu se definirati kao raskol u obično cjelovitim funkcijama svijesti, pamćenju, identitetu i opažanju, dakle disocijativni poremećaj karakterizira prekid normalne ...integracije svijesti. Kada se govori o djeci i adolescentima, najčešći su konverzivni poremećaji kao i poremećaji identiteta koji uključuju značajan diskontinuitet doživljaja selfa uz promjene afekta i ponašanja što se najčešće opaža kao poremećaj pamćenja, koncentracije i privrženosti, što dovodi do značajnog oštećenja u socijalnom, radnom i drugim važnim područjima funkcioniranja. Uzroci se nalaze u traumatskim događajima zlostavljanja, ali i brojnim drugim traumatskim iskustvima, kao što su hospitalizacije, preseljenja, gubitak važnih osoba i sl. Neurobiološka istraživanja traumatizirane djece pokazuju abnormalnosti (funkcijske i strukturne) u razvoju limbičkog sustava, kao i kortikalne promjene. Van der Kolk u svojim istraživanjima navodi da povećana razina emocionalne pobuđenosti dovodi do promjena u hipokampusu
koji je odgovoran za neadekvatno evaluiranje senzornih informacija. Važno je naglasiti da djeca normalno pokazuje fantaziju i maštanje u ponašanju što je teškoća u dijagnostičkom procesu u odnosu na patološku disocijaciju. Poseban su problem diferencijalna dijagnoza, kao i komorbidne bolesti.
Tetovaže su prisutne u gotovo svakom dijelu svijeta, kao i u gotovo svakom razdoblju povijesti. Njihova se uloga
mijenjala tijekom povijesti, od funkcije obilježavanja prijestupnika preko ...omogućavanja međusobnog prepoznavanja
pripadnika određenih zajednica do konačne uloge ukrašavanja tijela i popratne ekspresije emocija i stajališta.
Premda su nositelji tetovaža nekoć bili izrazito stigmatizirani, taj se trend znatno promijenio te trenutno svjedočimo
naglom porastu popularnosti tetoviranja. Opisani su brojni razlozi za tetoviranje, od potrebe za uljepšavanjem,
iskazivanjem individualnosti ili ekspresijom emocija do označavanja pripadnosti različitim društvenim skupinama
ili pak izražavanja otpora prema autoritetu. Tetovaže su povezane i s nekim psihijatrijskim poremećajima. Među
tetoviranom populacijom veća je učestalost disocijalnog poremećaja ličnosti, zlouporabe droga i alkohola te
graničnog i drugih poremećaja ličnosti. Ipak, one dopuštaju pojedincu izražavanje osjećaja, vrijednosti i stavova,
kao i održavanje pozitivne slike vlastitog identiteta. U ovom je radu opisan bolesnik s brojnim tetovažama, njihovo
značenje u tijeku liječenja pacijenta te važnost koje tetovaže imaju za njega. Posebna je pažnja obraćena tetovaži
zgrade Klinike za psihijatriju Vrapče, gdje je pacijent hospitaliziran u više navrata, kojom je nastojao izraziti zahvalnost
za pruženo liječenje.
Prikaz evolucije filozofske misli Karla Jaspersa ima obvezu krenuti od njegovih djela isključivo medicinske tematike u potrazi za elementima egzistencijalnih promišljanja o neiscrpnosti ljudskog ...bića. Nastojanja ovog osvrta orijentirana su k individualizaciji takve vrste elemenata koji su postupno doveli do formulacije jednog od institucionalnih filozofskih stajališta suvremene zapadnoeuropske misli. Ovaj znanstveni članak odgovara, stoga, na pitanja o Jaspersovu prelasku s prirodno-znanstvenog pristupa medicinske struke na filozofsko obrazlaganje ljudskog bivstvovanja i to preko analize njegovih djela publiciranih do prvog izdanja “Opće psihopatologije” davne 1913. godine. Korištenje sukcesivnih izdanja istog djela, kao i lektura određenih naslova isključivo filozofske tematike omogućuju nešto detaljniji pristup esencijalnim konceptima filozofije egzistencije ovog njemačkog autora.
Među odraslima oboljelima od upalnih bolesti crijeva (IBD) u značajnoj mjeri mogu biti prisutne karakteristike opsesivnosti,
neuroticizma, ali i opsesivno kompulzivnog poremećaja ličnosti (OCPD), dok ...za djecu s IBD jasni rezultati o
učestalosti nisu pronađeni. Prema dosadašnjim podacima sva djeca s IBD koja su ujedno imala psihijatrijski poremećaj
imala su barem jednog roditelja s prisutnom psihopatologijom. U većine roditelja djece s IBD ustanovljen je psihijatrijski
poremećaj. Pretežno se radilo o poremećaju ličnosti (PD). Djeca u čijih je roditelja prisutna psihopatologija razlikuju
se od djece bez roditeljske psihopatologije u anksioznim i depresivnim obilježjima. Roditelji djece s “kompulzivnom
neurozom” ili opsesivno kompulzivnim poremećajem imaju značajnu razinu anankastičnih karakteristika ili OCPD. U
svjetlu dosada poznatih podataka iz literature moglo bi se pretpostaviti da će OCPD biti prisutniji u roditelja djece s
IBD nego u roditelja zdrave djece. Utvrđivanje prisutnosti poremećaja ličnosti u roditelja djece s IBD moglo bi pomoći
u razvoju i provedbi strategija liječenja koje bi uključivale djecu s IBD kao i njihove roditelje. Svrha takvih intervencija
bila bi poboljšanje njihovog međusobnog odnosa s obzirom na to da je patološka osobnost povezana s interpersonalnim
oštećenjem, a odnos između roditelja i djeteta može biti dodatno izložen stresu zbog zahtjeva koje donosi sama upalna
bolest crijeva.
PDF
